Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti

24. kolovoza 1936. u Krasu na Krku rodio se hrvatski povjesničar i arhivist akademik Petar Strčić. Diplomirao je povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1961. te do 1978. radio u Sjevernojadranskom institutu JAZU u Rijeci. Od 1978. do 1990. bio je ravnatelj Arhiva Hrvatske, a od 1990. do 2005. upravitelj Arhiva HAZU. Djelovao je i kao profesor na fakultetima u Zagrebu, Rijeci i Puli. Uglavnom se bavio poviješću zapadnog dijela Hrvatske, posebno hrvatskim narodnim preporodom u Istri i na kvarnerskim otocima te poviješću zapadne Hrvatske između dva svjetska rata. Redoviti član HAZU bio je od 2000., a od 1992. član suradnik. Umro je u Rijeci 23. lipnja 2019.

23. kolovoza 1974. u Opatiji je umro hrvatski matematičar akademik Željko Marković. Rodio se u Požegi 20. veljače 1889. Studirao je matematiku u Zagrebu, Pragu i Göttingenu te se usavršavao u Parizu. Od 1918. bio je profesor matematike na Tehničkom fakultetu u Zagrebu, a od 1949. do 1962. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Od 1954. do 1955. bio je rektor Sveučilišta u Zagrebu. Bavio se matematičkom analizom, posebno linearnim diferencijalnim i integralnim jednadžbama, matematičkim idejama u antici, kao i nebeskom mehanikom. Zaslužan je za osnutak Instituta za povijest prirodnih, matematičkih i medicinskih znanosti JAZU 1960. Redoviti član JAZU bio je od 1931.

22. kolovoza 1930. u Karlovcu se rodio hrvatski arhitekt akademik Boris Magaš. Diplomirao je arhitekturu 1955. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu gdje je od 1956. bio asistent, a od 1974. predavao je na Fakultetu graditeljskih znanosti. Neke od njegovih građevina jedinstvenog arhitektonskog rukopisa antologijska su djela hrvatske arhitekture, a među njima je najpoznatiji Hajdukov stadion u Splitu iz 1979. Projektima u turističkim ljetovalištima Solaris kraj Šibenika i Haludovo na Krku anticipirao je postmodernizam. Među teorijskim radovima najznačajnija mu je knjiga Arhitektura: pristup arhitektonskom djelu.  Redoviti član HAZU bio je od 1991., a od 1988. izvanredni. Umro je u Rijeci 24. listopada 2013.

21. kolovoza 1947. u Virju se rodio hrvatski skladatelj, muzikolog i pedagog akademik Davorin Kempf. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao je klavir 1971., dirigiranje 1972. i kompoziciju 1973. kod Stjepana Šuleka, a zatim se usavršavao kod Milka Kelemena i Erharda Karkoschke u Stuttgartu te u Kölnu. Završio je magistarski studij iz kompozicije na University of Iowa, a doktorirao muzikologiju u Berlinu 2006. Od 1977. do 2017. predavao je kompoziciju i teoriju glazbe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. U skladbama se oslanja na tradiciju, ali koristi i elektroakustičku tehnologiju. Redoviti član HAZU bio je od 2018., a od 2016. bio je član suradnik. Umro je u Zagrebu 14. siječnja 2022.

20. kolovoza 2016. u Dubrovniku je umro hrvatski pjesnik, esejist i prevoditelj akademik Nikica Petrak. Rodio se u Dugoj Resi 31. kolovoza 1939. Diplomirao je anglistiku i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1963. te radio kao novinar i urednik kulturnih emisija na Televiziji Zagreb (1967.–1977), urednik u nakladničkoj kući Liber (1978.–1989), savjetnik u Ministarstvu prosvjete i kulture (1990-–1992.) te kao urednik u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža (1992.–2004.). Pjesme zasniva na motivima lutanja, zaborava, kašnjenja pa i sporosti, a kasnije izrazitije i na odnosu prema tradiciji i povijesti. Prevodio je engleskog i njemačkog. Redoviti član HAZU bio je od 2004., a od 2000. član suradnik.

19. kolovoza 1994. u Big Suru u Kaliforniji umro je američki kemičar Linus Pauling, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1954. i Nobelove nagrade za mir 1962. Rodio se 28. veljače 1901. u Portlandu. Diplomirao je kemijsko inženjerstvo u Pasadeni i usavršavao se u Münchenu, Kopenhagenu, Zürichu i Londonu. Predavao je na Kalifornijskom tehnološkom institutu i na drugim sveučilištima. Postavio je temelje suvremene kristalokemije, objasnio djelomičnu ionsku narav kemijske veze te sa suradnicima odredio strukturu više aminokiselina. Bio je suosnivač pokreta protiv pokusa s nuklearnim oružjem, a 1991. potpisao je Apel nobelovaca za mir u Hrvatskoj. Počasni član HAZU bio je od 1994., a dopisni član od 1966.

18. kolovoza 1911. u Vukovaru se rodio hrvatski muzeolog Antun Bauer. Diplomirao je povijest i arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1935. Od 1937. do 1952. bio je prvi ravnatelj Gipsoteke (danas Gliptoteka HAZU), zatim do 1966. Hrvatskog školskog muzeja, a do 1975. Muzejskog dokumentacijskog centra. Od 1986. do 1989. bio je i voditelj i predavač na studiju muzeologije. Skupljao je umjetnine, povijesno-umjetničku literaturu, dokumentaciju i građu te vlastitim zbirkama osnovao ili sudjelovao pri osnivanju mnogih muzeja i galerija u Hrvatskoj. Zaslužan je za spašavanje spomenika bana Josipa Jelačića nakon uklanjanja sa središnjeg zagrebačkog trga 1947. Umro je u Zagrebu 9. travnja 2000.

17. kolovoza 1915. u Dubrovniku se rodio hrvatski povjesničar i arhivist Bernard Stulli. Diplomirao je 1941. na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a 1977. doktorirao povijest na Filozofskom fakultetu u Zadru. Od 1949. bio je voditelj Jadranskog instituta JAZU, a od 1958. do 1978. ravnatelj Arhiva Hrvatske u Zagrebu. Proučavao je povijest hrvatskih primorskih gradova, posebno Dubrovnika. Bavio se i talijanskim iredentizmom i imperijalizmom na Jadranu, talijansko-jugoslavenskim odnosima te južnoslavenskim pitanjem u Austro-Ugarskoj. Svojom je djelatnošću postavio temelje arhivskog zakonodavstva i suvremene arhivistike u Hrvatskoj. Član suradnik JAZU bio je od 1983. Umro je u Zagrebu 9. listopada 1985.

16. kolovoza 1908. u Zagrebu se rodila hrvatska povjesničarka književnosti i filologinja Olga Šojat. Završila je studij kroatistike i germanistike u Zagrebu 1932. Prvo je djelovala u Slavenskom institutu Filozofskog fakulteta, a od 1957. do 1972. djelovala je u Institutu za književnost JAZU. Pisala je studije iz područja teatrologije, bavila se temama hrvatskoga ilirizma , no temeljna su joj istraživanja u području do tada nedovoljno obrađene pisane hrvatske kajkavštine. Priredila je kritičko izdanje izbora pisaca i djela Hrvatski kajkavski pisci (I–II, 1977.), s popratnim biografijama, bibliografijom i rječnikom. Od 1977. bila je članica suradnica HAZU. Umrla je u Zagrebu 25. studenog 1997.

15. kolovoza 1883. u Vrpolju kraj Đakova rodio se hrvatski kipar Ivan Meštrović. Djetinjstvo je proveo u Otavicama kraj Drniša, a školovao se na Likovnoj akademiji u Beču. Bio je središnja osoba hrvatske likovne umjetnosti prve polovice 20. stoljeća, a bogatim opusom od preko 3000 djela stekao je svjetsku slavu. Njegovi javni spomenici pripadaju među simbole hrvatske kulture i nacionalnog identiteta. Bio je prvi rektor Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu od 1923. do 1942. kad odlazi u emigraciju. Od 1947. živio je u SAD-u gdje je umro 16. siječnja 1962. u South Bendu. Od 1919. bio je počasni, a od 1934. do 1941. i redoviti član JAZU. Njegov spomenik Josipa Jurja Strossmayera u Zagrebu nalazi se u Akademijinom logu.

14. kolovoza 1952. u Zagrebu je umro hrvatski meteorolog Stjepan Škreb. Rodio se u Zagrebu 13. srpnja 1879. Diplomirao je kemiju, matematiku i fiziku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te se usavršavao u geofizici i meteorologiji u Beču, Budimpešti, Berlinu, Hamburgu, Lindbergu, Göttingenu i Puli. Od 1899. djelovao je na Meteorološkom opservatoriju u Zagrebu, a od 1915. u Geofizičkom zavodu kojem je bio i ravnatelj od 1925. do 1947. Držao je i nastavu iz astronomije, geofizike i kozmičke fizike i meteorologije na Filozofskom, Poljoprivredno-šumarskom i Tehničkom fakultetu. Redoviti član JAZU/HAZU bio je od 1937. do 1946., od 1930. dopisni član, a od 1942. do 1945. potpredsjednik HAZU.

13. kolovoza 1884. u Orahovici se rodio hrvatski filolog Stjepan Ivšić. Studirao je hrvatski jezik i klasičnu filologiju u Zagrebu i Krakovu te učio slavenske jezike u Pragu, Sankt Peterburgu, Moskvi i Kijevu. Od 1914. predavao je na Katedri za slavensku filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je rektor Sveučilišta u Zagrebu od 1940. do 1943. Bavio se etimologijom, akcentologijom i dijalektologijom, a bio je i vrstan poznavatelj i tumač hrvatske glagoljičke baštine. Od 1920. bio je dopisni, od 1925. izvanredni, a od 1929. do 1946. redoviti član JAZU. Zaslužan je za prijenos Bašćanske ploče iz Jurandvora u Akademijinu palaču u Zagrebu 1934. Umro je u Zagrebu 14. siječnja 1962.

12. kolovoza 1896. u Zagrebu se rodio hrvatski pravnik akademik Juraj Andrassi. Diplomirao je 1919. na Pravnom fakultetu u Zagrebu gdje je od 1928. do 1966. predavao međunarodno javno pravo. Predavao je i na Akademiji za međunarodno pravo u Haagu 1937. i 1951. Od 1969. do 1971. bio je predsjednik Instituta za međunarodno pravo. Sudjelovao je u rješavanju praktičnih međunarodnopravnih pitanja, uz ostalo u pripremama za mirovnu konferenciju u Parizu 1946., izgradnji hidroenergetskog sustava Đerdap, kodificiranju ratnog prava te korištenju vodenih tokova, osobito Jadranskog mora. Redoviti član JAZU bio je od 1963., a dopisni od 1955. Umro je u Zagrebu 20. prosinca 1977.

11. kolovoza 1985. u Zagrebu je umro hrvatski književni povjesničar i rusist akademik Josip Badalić. Rodio se u Deanovcu kraj Ivanić Grada 7. lipnja 1888. Klasičnu filologiju i slavistiku studirao je u Zagrebu i Berlinu. Radio je kao knjižničar u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu od 1919. do 1945., a bio je i ravnatelj Drame HNK u Zagrebu od 1940. do 1941. Utemeljio je 1945. Katedru za rusku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je predavao do umirovljenja 1959. Pisao je slavističke rasprave i oglede iz ruske književnosti, posebno dramske i komparatističke studije o hrvatsko-ruskim književnim vezama, te prevodio s ruskog. Pisao je i putopise. Redoviti član JAZU bio je od 1951. do 1954., a od 1948. dopisni član.

10. kolovoza 1850. u Zagrebu se rodio hrvatski pravnik i statističar Milovan Zoričić. Pravo je studirao u Zagrebu i Grazu. Od 1875. bio je prvi ravnatelj Kraljevskog statističkog ureda u Zagrebu. Pokrenuo je i uređivao Vjesnik kraljevskog statističkog ureda (1891.) i Hrvatski statistički godišnjak. Zaslužan je za temelje razvoja demografskostatističkih istraživanja u Hrvatskoj. Djela su mu Financijalno gospodarstvo hrvatsko-slavonske krajine: god. 1872.–1876. (1879.), Statističke crtice o kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji (1885.), Seoske kućne zadruge u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji (1897.) i druga. Redoviti član JAZU bio je od 1893. Umro je u Zagrebu 30. prosinca 1912.

9. kolovoza 2009. u Zagrebu je umro hrvatski geolog akademik Josip Tišljar. Rodio se u Ludbregu 1. lipnja 1941. Diplomirao je geologiju 1965. na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu gdje je predavao od 1968.  Bavio se petrologijom sedimentnih stijena, a posebno je zaslužan za istraživanje klastičnih i karbonatnih stijena. Autor je sveučilišnih udžbenika (Petrologija sedimentnih stijena, 1987.; Sedimentne stijene, 1994.; Petrologija s osnovama mineralogije, 1999.) i monografija (Sedimentologija karbonata i evaporita, 2001.; Sedimentologija klastičnih i silicijskih sedimenata, 2005.) iz tematike sedimenata. Bio je voditelj više znanstvenih projekata. Redoviti član HAZU bio je od 2004., a član suradnik od 1983.

8. kolovoza 1955. u Zagrebu se rodio hrvatski geolog akademik Vladimir Bermanec. Diplomirao je 1979. na Geološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta gdje je predavao od 1978. više kolegija iz područja mineralogije. Bavio se deskriptivnom mineralogijom, sistematikom mineralogije i kristalokemijom. U svojim istraživanjima obuhvatio je niz minerala i mineralnih grupa, poput plagioklasa, mikroklina, zeolita, tinjaca, amfibola, granata, hematita, halita, od kojih je opisao i nove (do tada nepoznate) minerale tuzlait, nežilovit, kornit, hennomartinit, n’chwaningit i nioboaeschynit-(Y). Redoviti član HAZU bio je od 2012., a od 2006. član suradnik. Umro je u Ohridu 13. rujna 2021.

7. kolovoza 2016. u Zagrebu je umro hrvatski skladatelj, orguljaš i pedagog akademik Anđelko Klobučar. Rodio se 11. srpnja 1931. u Zagrebu gdje je 1955. diplomirao na Muzičkoj akademiji na kojoj je od 1968. do 2001. bio profesor. Usavršavao se u Salzburgu i Parizu. Predavao je i u Institutu za crkvenu glazbu Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Skladao je iznimno bogat opus simfonijske, koncertantne, orguljske, komorne, vokalne, vokalno-instrumentalne i filmske glazbe, a skladao je i mise. Kao vrstan orguljaš sudjelovao je na mnogobrojnim festivalima suvremene glazbe i na turnejama u inozemstvu. Bio je orguljaš zagrebačke katedrale od 1958. do 2004. Redoviti član HAZU bio je od 1992.

6. kolovoza 1889. u Zagrebu je umro hrvatski jezikoslovac i književnik Adolfo Veber Tkalčević. Rodio se 11. svibnja 1825. u Bakru. Diplomirao je filozofiju u Zagrebu, bogosloviju u Pešti, a slavistiku u Beču. Od 1852. do 1868. bio je profesor latinskog i hrvatskog na gimnaziji u Zagrebu i njen ravnatelj, a od 1870. kanonik. Bio je predvodnik Zagrebačke filološke škole koja je jezičnu normu temeljila na hrvatskoj književnojezičnoj tradiciji odupirući se fonološkom pravopisu. Napisao je prvu samostalnu sintaksu hrvatskog jezika (Skladnja ilirskoga jezika, 1859.) i mnoge programatske tekstove. U svojim pripovijetkama uvodi elemente realizma u hrvatsku književnost. Redoviti član JAZU bio je od 1866.

5. kolovoza 2014. u Splitu je umro hrvatski jezikoslovac akademik Petar Šimunović. Rodio se u Dračevici na Braču 19. veljače 1933. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je jugoslavistiku i romanistiku 1958.. Od 1964. do 2003. radio je u Institutu za jezik JAZU (HAZU) u Odsjeku za onomastiku. Bio je vodeći hrvatski onomastičar s bogatom znanstvenom i stručnom djelatnošću. Uz ostalo suautor je djela Toponimija otoka Brača (1972.), Leksik prezimena SR Hrvatske (1976.), Naša prezimena (1985.), Istočnojadranska toponimija (1986.), Rječnik bračkih čakavskih govora (2006) i Hrvatski prezimenik I–III (2008.). Redoviti član HAZU bio je od 1991., od 1988. izvanredni, a od 1983. član suradnik.

4. kolovoza 1929. u Somboru se rodio hrvatski liječnik, političar i diplomat akademik Zdenko Škrabalo. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1953. i radio u današnjoj Kliničkoj bolnici “Merkur” gdje je 1961. osnovao i vodio Zavod za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma “Vuk Vrhovac”. Od 1967. predavao je na Medicinskom fakultetu. Kao glavni predstavnik Zagrebačke dijabetološke škole izradio je sa suradnicima tzv. hrvatski model zdravstvene zaštite bolesnika sa šećernom bolesti priznat na svjetskoj razini. Od 1992. do 1993. bio je ministar vanjskih poslova, a zatim do 2000. veleposlanik u Švicarskoj i Mađarskoj. Redoviti član HAZU bio je od 1992. Umro je u Zagrebu 12. siječnja 2014.

3. kolovoza 1832. u Rijeci se rodio hrvatski skladatelj Ivan Zajc. Studij kompozicije završio je u Milanu 1855. te do 1862. djelovao kao nastavnik glazbene škole u Rijeci, a zatim do 1870. kao skladatelj u Beču. Od 1870. do smrti djelovao je u Zagrebu, kao prvi ravnatelj Opere i glazbene škole Hrvatskog glazbenog zavoda. Bio je središnja osoba hrvatskog glazbenog života svoga vremena, uspoređivan s Giuseppeom Verdijem. Opus mu broji više 1100 djela, od čega 19 opera (najpoznatija Nikola Šubić Zrinjski), 26 opereta, oko 300 zborova, oko 80 orkestralnih djela, oko 100 komornih i glasovirskih skladbi te oko 170 popijevki. Za počasnog člana JAZU izabran je 1912. Umro je u Zagrebu 16. prosinca 1914.

2. kolovoza 2008. u Zagrebu je umro hrvatski inženjer građevinarstva akademik Riko Rosman. Rodio se u Ljubljani 22. svibnja 1927. Diplomirao je 1954. na Građevinskom odsjeku Tehničkog fakulteta u Zagrebu. Od 1957. predavao je na Katedri za betonske konstrukcije Arhitektonsko-geodetsko-građevinskog fakulteta u Zagrebu, a od 1971. do 1994. na Arhitektonskom fakultetu gdje je predavao kolegije teorija konstrukcija i betonske konstrukcije, a uveo je i kolegij nosive konstrukcije. Bio je vodeći hrvatski stručnjak za građevinske nosive konstrukcije. Autor je mnogobrojnih radova iz područja teorije konstrukcija. Redoviti član HAZU bio je od 1991., od 1990. izvanredni član, a od 1988. član suradnik.

1. kolovoza 1995. u Zagrebu je umro hrvatski književnik akademik Mirko Božić. Rodio se 21. rujna 1919. u Sinju. Pravo je studirao u Beogradu i apsolvirao u Zagrebu 1941. Sudjelovao je u antifašističkoj borbi. Bio je direktor Drame HNK u Zagrebu od 1952. do 1954., a od 1965. do 1969. i intendant te je zaslužan za obnovu zgrade HNK. Bio je i potpredsjednik Sabora SR Hrvatske od 1970. do 1974. i član Predsjedništva SRH od 1974. do 1978. Kao književnik najveći uspjeh postigao je “kurlanskom” romansijerskom trilogijom (Kurlani, Neisplakani, Tijela i duhovi) u kojoj prikazuje ljude iz Dalmatinske zagore u borbi s društvom i prirodnim silama. Uz romane pisao je i pripovijetke i drame. Redoviti član HAZU bio je od 1975.

31. srpnja 1985. u Zagrebu je umro hrvatski književnik akademik Marijan Matković. Rodio se u Karlovcu 21. rujna 1915. Komparativnu književnost i povijest umjetnosti studirao je u Beču i Parizu, a studij prava završio je u Zagrebu 1941. Nakon 1945. obnašao je dužnosti šefa kulturno-umjetničkog odjela Radio Zagreba, intendanta HNK-a u Zagrebu te umjetničkog direktora Zagreb filma. Bio je jedan od najplodnijih hrvatskih dramatičara. U svojim dramama progovara o etičkim dilemama i intimnim problemima suvremenog čovjeka, uz protivljenje lažnim veličinama. Redoviti član JAZU bio je od 1954., te do 1978. tajnik Razreda za suvremenu književnost i pokretač časopisa Forum 1962.

30. srpnja 1949. u Zagrebu je umro hrvatski književnik i kritičar Branimir Livadić. Rodio se 30. rujna 1871. u Samoboru. Studirao je filozofiju i germanistiku u Zagrebu i Beču. Od 1896. do 1920. radio je kao gimnazijski profesor u Zagrebu, Varaždinu, Senju i Karlovcu. Od 1920. do 1929. bio je ravnatelj Državne glumačke škole u Zagrebu. Od 1920. do 1923. bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika, a od 1936. do 1939. hrvatskog PEN-kluba. Bio je pripadnik prvog naraštaja hrvatskih modernista te ideolog i teoretičar njegove bečke skupine, zauzimajući se za individualnost stvaralačkog čina i slobodu umjetnika, neovisnog o društvenim, političkim i moralnim konvencijama. Redoviti član JAZU bio je od 1940. do 1941.

29. srpnja 1907. u Karlovcu se rodio hrvatski jezikoslovac i bohemist akademik Ljudevit Jonke. Diplomirao je 1929. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te se usavršavao na slavističkom studiju u Pragu. Od 1949. do 1973. bio je prvi voditelj Katedre za suvremeni hrvatski književni jezik, a 1965. osnovao je samostalni studij češkog jezika i književnosti kojom se bavio i kao prevoditelj. Bio je vodeći autoritet za hrvatski standardni jezik, borac za njegovu samobitnost i promicatelj jezične kulture. Od 1970. do 1972. bio je predsjednik Matice hrvatske, proganjan nakon sloma Hrvatskog proljeća. Od 1958. bio je izvanredni, a od 1963. redoviti član JAZU. Umro je u Zagrebu 15. ožujka 1979.

28. srpnja 1987. u Zagrebu je umro hrvatski književnik i književni povjesničar Šime Vučetić. Rodio se u Veloj Luci 21. ožujka 1909. U Dubrovniku je 1929. završio učiteljsku školu i radio kao nastavnik u dalmatinskim selima, a nakon 1945. djelovao je u Splitu u Slobodnoj Dalmaciji, kao dramaturg u HNK i ravnatelj gradske knjižnice. Od 1947. djelovao je u Zagrebu gdje je bio ravnatelj Radničke biblioteke, urednik u izdavačkom poduzeću Zora te od 1964. profesionalni književnik. Bio je predsjednik Društva književnika Hrvatske od 1980. do 1981. Pisao je socijalne i misaone pjesme inspirirane zavičajem i proučavao čakavsku poeziju. Izvanredni član JAZU bio je od 1983., a od 1975. dopisni član.

27. srpnja 2019. u Zagrebu je umro hrvatski povjesničar akademik Franjo Šanjek. Rodio se u Poljani Biškupečkoj kraj Varaždina 1. travnja 1939. Bio je član dominikanskog reda, a 1965. je zaređen za svećenika. Pomoćne povijesne znanosti usavršavao je u Vatikanu, a povijest je 1971. doktorirao na Sorboni. Od 1970. predavao je na Katedri crkvene povijesti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a od 1994. i na Hrvatskim studijima. Bavio se crkvenom poviješću Hrvatske, ulogom hrvatskih intelektualaca u razvoju srednjovjekovne europske misli, ulogom Katoličke crkve u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeću, kao i poviješću hrvatsko-francuskih odnosa. Redoviti član HAZU bio je od 1997.

26. srpnja 1845. u Križevcima se rodio hrvatski književnik i filozof Franjo Marković. Klasičnu filologiju, slavistiku i filozofiju diplomirao je u Beču 1866. Od 1874. do 1909. bio je profesor filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a od 1881. do 1882. rektor Sveučilišta. Kao književnik pisao je balade, romance, spjevove i tragedije, a najpoznatije djelu mu je pjesma U boj, u boj iz 1866. Kao filozof posebno se bavio estetikom i potaknuo proučavanje hrvatske filozofske baštine. Znatno je pridonio kultiviranju književnog izraza u svim žanrovima te reformi i modernizaciji hrvatskog stiha. Od 1876. bio je redoviti član JAZU, a u lipnju 1914. postao je i privremeni predsjednik. Umro je 15. rujna 1914. u Zagrebu.

25. srpnja 1985. u Zagrebu je umro hrvatski glazbeni pedagog, pijanist i muzikolog Ladislav Šaban. Rodio se u Lepoglavi 3. siječnja 1918.  Diplomirao je glasovir 1941. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Bio je nastavnik na Muzičkoj školi Vatroslav Lisinski od 1941. do 1950. i aktivni koncertant, a od 1950. do 1978. profesor glasovira i metodike na Muzičkoj akademiji. Objavio je niz didaktičkih djela za glasovir. Glavna područja istraživanja bila su mu povijest glazbenog školstva u Hrvatskoj, povijest orgulja i orguljarstva, glazbene zbirke, knjižnice i arhivi u sjevernoj Hrvatskoj. Pridonio je organizaciji modernoga terenskog muzikološkog rada. Izvanredni član JAZU bio je od 1983., a od 1975. član suradnik.

24. srpnja 1924. u Białystoku u Poljskoj rodio se hrvatski književni povjesničar i teoretičar akademik Aleksandar Flaker. Diplomirao je slavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je od 1957. do 2002. bio profesor ruske književnosti. Također se bavio i temama iz hrvatske književnosti koristeći vlastitu metodologiju koja u prvi plan stavlja autonomnost književnog teksta. Uz brojna književnopovijesna i književnoteorijska pitanja posebnu je pozornost posvetio avangardizmu u europskoj i hrvatskoj književnosti, kao i fenomenu tzv. proze u trapericama. Redoviti član HAZU bio je od 1991., a izvanredni od 1975. Umro je u Zagrebu 25. listopada 2010.

23. srpnja 1906. u Sarajevu se rodio Vladimir Prelog, hrvatski kemičar i dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1975. Kemiju je diplomirao 1928. u Pragu gdje je radio do 1935. kad se vraća u Zagreb i radi kao docent na Tehničkom fakultetu i predstojnik Zavoda za organsku kemiju. Od 1941. do 1976. djelovao je na Saveznoj tehničkoj visokoj školi (ETH) u Zürichu, no trajno je ostao povezan s domovinom. Bavio se stereokemijom te istraživao organske heterocikličke spojeve, alkaloide i antibiotike te odnos strukture i reaktivnosti organskih spojeva. Počasni član HAZU bio je od 1986., a dopisni od 1952. Umro je u Zürichu 7. siječnja 1998. i pokopan u grobnici HAZU na Mirogoju.

22. srpnja 1954. u Zagrebu je umro hrvatski mineralog i petrograf akademik Fran Tućan. Rodio se u Divuši kraj Dvora na Uni 26. rujna 1878. Diplomirao je prirodne znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je od 1919. do 1942. bio profesor na Katedri za mineralogiju i petrografiju. Od 1946. do 1947. bio je prvi dekan Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Bavio se geokemijom Dinarskoga krša i postavio teoriju o postanku crvenice kao netopljivom ostatku karbonatnih stijena te o boksitu kao fosilnoj crvenici. Značajan je i kao popularizator znanosti. Bio je predsjednik Hrvatskog prirodoslovnog društva od 1915. do 1921. i od 1945. do 1954. te Matice Hrvatske od 1918. do 1920. Redoviti član JAZU bio je od 1930.

21. srpnja 1999. u Zagrebu je umro hrvatski teolog Tomislav Janko Šagi-Bunić. Rodio se 2. veljače 1923. u Brodarovcu kraj Ivanca. U kapucinski red stupio je 1940., a 1948. zaređen je za svećenika. Diplomirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je predavao od 1953. do 1993. Bio je središnja osoba hrvatske teologije, sudionik Drugog vatikanskog koncila, suosnivač i prvi predsjednik Centra za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije Kršćanska sadašnjost 1968., kao i istoimenog teološkog društva od 1977. do 1989. Imao je veliku ulogu u provedbi koncilskih reformi te promicanju ekumenizma i dijaloga Katoličke crkve s društvom. Dopisni član HAZU bio je od 1979.

20. srpnja 2016. u Potsdamu je umro hrvatski kemičar Egon Matijević. Rodio se 27. travnja 1922. u Otočcu. Diplomirao je kemiju na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1944. te od  1945. do 1948. bio profesor na Farmaceutskom, a od 1948. do 1956. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Od 1957. predavao je na Sveučilištu Clarkson u Potsdamu (New York), gdje je bio ravnatelj Instituta za koloidne i površinske znanosti. Bavio se sintezom, svojstvima i reakcijama monodisperznih čestica različitog kemijskog sastava, veličina i oblika, s primjenom u pripravi pigmenata i katalizatora, u medicinskoj dijagnostici te keramičkoj industriji. Od 1986. bio je dopisni član HAZU.

19. srpnja 1897. u Genovi se rodio talijanski jezikoslovac Giacomo Devoto. Diplomirao je 1920. na sveučilištu u Paviji ite od 1922. do 1967. bio sveučilišni profesor jezikoslovlja u Cagliariju, Padovi i Firenci. Osobito je proučavao italske jezike (Stari Italici – Gli antichi Italici, 1931; Iguvinske ploče – Tabulae iguvinae, 1937) i različita pitanja latinskog (Povijest jezika Rima – Storia della lingua di Roma, 1940), bavio se poredbenim indoeuropskim jezikoslovljem (Indoeuropski iskoni – Origini indoeuropee, 1962), općom lingvistikom, te pitanjima talijanskog jezika. Od 1974. bio je dopisni član JAZU, a od 1969. počasni doktor Sveučilišta u Zagrebu. Umro je u Firenci 25. prosinca 1974.

17. srpnja 1938. u Zagrebu se rodila hrvatska muzikologinja Eva Sedak. Diplomirala je muzikologiju 1963. na Muzičkoj akademiji gdje je predavala od 1981. do 2008. Od 1961. do 1993. radila je na Radio Zagrebu (Hrvatski radio) kao kritičarka, urednica Trećega programa, glavna i odgovorna urednica Glazbenog programa te direktorica Glazbene proizvodnje. Od 1996. do 2001. predavala je i na Pedagoškom fakultetu u Puli. Bila je predavač i na sveučilištima u Češkoj i Njemačkoj. Glavna su joj područja istraživanja bila povijest i estetika hrvatske glazbe 20. stoljeća. Napisala je knjige o Josipu Slavenskom i Lovri Matačiću. Članica suradnica HAZU bila je od 2008. Umrla je u Zagrebu 2. ožujka 2017.

17. srpnja 1990. u Zagrebu je umro hrvatski pjesnik, književni povjesničar i kritičar akademik Marin Franičević. Rodio se 18. svibnja 1911. u Vrisniku na Hvaru. Završio je Učiteljsku školu u Šibeniku 1929. te studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1953. Pisao je na čakavsko-hvarskom dijalektu i na standardnoj štokavštini, tematski zaokupljen socijalnim pitanjima te poetizacijom zavičajne sredine. Pisao je i eseje, studije, rasprave i članke o hrvatskim renesansnim piscima, o suvremenim piscima, o književnoteorijskim pitanjima i o dijalektalnoj književnosti. Redoviti član JAZU bio je od 1968., od 1961. izvanredni član, a od 1985. do 1989. bio je potpredsjednik JAZU.

16. srpnja 2010. u Zagrebu je umro hrvatski kemičar akademik Dionis Emerik Sunko. Rodio se u Zagrebu 26. rujna 1922. Diplomirao je kemiju 1946. na Tehničkom fakultetu u Zagrebu i do 1951. radio u Plivi, a zatim u Zavodu za fiziologiju Medicinskog fakulteta. U Institutu Ruđer Bošković bio je voditelj Laboratorija za fizikalno-organsku kemiju te pročelnik Odjela za organsku kemiju i biokemiju. Od 1971. do 1992. bio je profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu i predstojnik Zavoda za organsku kemiju i biokemiju. Bavio se sintetskom i fizikalno-organskom kemijom, reakcijskim mehanizmima i izotopnim efektima. Redoviti član HAZU bio je od 1997.

15. srpnja 1912. u Vinkovcima se rodio hrvatski pravnik akademik Aleksandar Goldštajn. Diplomirao je i doktorirao 1938. na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Bio je predsjednik Glavne državne arbitraže pri Vladi FNRJ (1946.–1954) i predsjednik Vrhovnog privrednoga suda (1954.–1959.). Na Pravnom fakultetu u Zagrebu predavao je privredno pravo od 1959. do 1982. te pokrenuo i vodio poslijediplomski studij iz privrednopravnih znanosti od 1962. do 1982. Bio je sudac Ustavnog suda Hrvatske od 1967. do 1993. Bavio se privrednim, međunarodnim trgovačko-ugovornim i arbitražnim pravom. Redoviti član HAZU bio je od 1991., a od 1979. izvanredni član. Umro je u Zagrebu 20. listopada 2010.

14. srpnja 1939. u Pragu je umro češki slikar i dizajner Alfons Mucha. Rodio se 24. srpnja 1860. u Ivančicama kraj Brna. Studirao je slikarstvo u Pragu i Münchenu, od 1890. do 1906. živio je u Parizu, a zatim do 1910. u SAD-u, kada se vraća u domovinu. Kao crtač kazališnih plakata, predložaka za predmete umjetničkoga obrta, kostima i kazališne dekoracija utjecao je na stvaranje i širenje pariške inačice secesije i pokreta Art nouveau koji je želio omogućiti masovnu dostupnost umjetnosti. Značajan je i ciklus 20 velikih platna s prizorima iz povijesti slavenskih naroda Slavenska epopeja, među kojima je i Obrana Sigeta Nikole Šubića Zrinskog. Od 1930. bio je počasni član JAZU.

13. srpnja 1877. u Brnu se rodio hrvatski filozof Albert Bazala. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je od 1904. do 1943. bio profesor, a usavršavao se na nekoliko sveučilišta u Njemačkoj i u Pragu. Najznačajnije djelo mu je Povijest filozofije u tri sveska, prvo takve vrste u Hrvatskoj. Razvio je vlastiti filozofski pogled nazvan voluntarističkim aktivizmom. Bio je predsjednik Matice hrvatske 1927., rektor Sveučilišta u Zagrebu od 1932. do 1933., a 1912. s ciljem jačanja prosvijećenosti naroda osnovao je Pučko sveučilište. Dopisni član JAZU bio je od 1910., redoviti od 1922., a od 1933. do 1941. bio je predsjednik JAZU. Umro je u Zagrebu 12. kolovoza 1947.

12. srpnja 1913. u Križevcima se rodio hrvatski arhitekt i povjesničar umjetnosti akademik Andre Mohorovičić. Diplomirao u Zagrebu na Tehničkom i Filozofskom fakultetu te od 1935. Arhitektonskom fakultetu bio profesor teorije arhitekture i povijesti umjetnosti. Bavio se nizom teorijskih i povijesnih tema s područja arhitekture i urbanizma sustavno istražujući razvoj graditeljstva i gradogradnje na području Hrvatske. Bio je rektor Sveučilišta u Zagrebu od 1947. do 1949. Redoviti član HAZU bio je od 1962., od 1975. do 1978. bio je glavni tajnik, a od 1978. do 1991. potpredsjednik. Bio je i tajnik Razreda za likovne umjetnosti od 1961. do 1975. te od 1997. do 2002. Umro je u Zagrebu 17. prosinca 2002.

11. srpnja 1981. u Zagrebu je umro hrvatski veterinar akademik Ivo Tomašec. Rodio se 16. listopada 1904. u Novom Marofu. Diplomirao je 1928. na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu gdje je predavao u Zavodu za biologiju i patologiju riba i pčela od 1936. do 1974. Bio je aktivan u Međunarodnom uredu za bolesti životinja (OIE) u Parizu te su na njegovu su inicijativu osnovana stalna povjerenstva za bolesti pčela i riba kojima je dugo bio potpredsjednik. Istaknuo se istraživanjima bolesti pčelinjega legla i zarazne vodene bolesti šarana. Objavio više od 250 radova i desetak knjiga, među kojima su Bolesti peradi, Bolesti odraslih pčela i Bolesti slatkovodnih riba i rakova. Redoviti član JAZU bio je od 1960.

10. srpnja 1856. u Smiljanu kraj Gospića rodio se hrvatski izumitelj Nikola Tesla. Maturirao je na realnoj gimnaziji u Karlovcu i studirao na Visokoj tehničkoj školi u Grazu. Od 1884. živio je i djelovao u SAD-u, no do smrti je ostao povezan s domovinom. Ostvario je preko 700 izuma i patenata u području izmjenične struje, elektrotehnike, radiotehnike i radio-komunikacije te omogućio masovnu primjenu električne energije. Svojim je istraživanjima prethodio mnogim važnim otkrićima u fizici (rendgenske zrake, kozmičke zrake, akceleratori čestica, televizija, radar, laser, moderne turbine, globalni sustav komunikacije…). Počasni član JAZU bio je od 1896. Umro je u New Yorku 7. siječnja 1943.

9. srpnja 1909. u Trebinju se rodila hrvatska kiparica Ksenija Kantoci. Završila je tečaj medaljarstva kod Ive Kerdića 1933., a 1937. i Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Radila je kao nastavnica u školama u Zagrebu, Osijeku i Varaždinu te na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Zagrebu, a od 1951. kao slobodna umjetnica. Ostvarila je bogat opus jezgrovitih oblika malih dimenzija, naglašene monumentalnosti, snažnog egzistencijalnoga nadahnuća i simboličke dimenzije. Skulpture je najčešće oblikovala u terakoti, drvu i bronci, a ostavila je i značajan crtački opus. Dopisna članica HAZU bila je od 1979. Umrla je u Zagrebu 6. rujna 1995.

8. srpnja 1908. u Žrnovu na Korčuli rodio se hrvatski književnik akademik Petar Šegedin. Učiteljsku školu završio u Dubrovniku, a Višu pedagošku školu i Filozofski fakultet u Zagrebu. Pisao je novele, romane, eseje i putopise te se kao vrstan polemičar istaknuo aktivnom borbom za hrvatski jezik. Njegovim djelima provlači se tema straha od manipulacije i represivnog aparata vlasti. Nakon sloma Hrvatskog proljeća 1971. bilo mu je onemogućeno objavljivanje te je živio u progonstvu u Njemačkoj. Bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika (1953., 1968.–1970.) i prvi predsjednik Matice hrvatske nakon obnove njenog rada 1990. Redoviti član HAZU bio je od 1963. Umro je u Zagrebu 1. rujna 1998.

7. srpnja 1893. u Zagrebu se rodio akademik Miroslav Krleža, središnja osoba hrvatske književnosti 20. stoljeća. Od 1914. do smrti stvorio je jedan od najvećih i najkompleksnijih opusa u hrvatskoj književnosti okušavši se u svim književnim žanrovima (pjesme, novele, romani, drame, kritike, eseji, dnevnici) uz raznovrsnost i tematski raspon kakav nema nijedan hrvatski pisac. Kritičkim tekstovima o hrvatskoj prošlosti i sadašnjosti, kao i stavovima, društvenim utjecajem, položajem i moći presudno je utjecao na oblikovanje hrvatskog književnog kanona i kulture 20. stoljeća. Redoviti član JAZU bio je od 1947., a do 1958. i potpredsjednik. Umro je u Zagrebu 29. prosinca 1981.

6. srpnja 1975. u Zagrebu je umro hrvatski otorinolaringolog, antropogeograf i etnolog akademik Branimir Gušić. Rodio se 6. travnja 1901. u Zagrebu gdje je diplomirao medicinu, geografiju i povijest. Od 1927. do 1971. djelovao je na Klinici za uho, nos i grlo, a od 1945. predavao je i na Medicinskom fakultetu. Obrađivao je u prvom redu nacionalnu patologiju: sklerom, ozenu i endemijsku gušavost. Kao geograf bavio se antropogeografijom i etnografijom, proučavajući utjecaj geografske sredine na način života i na patologiju određenih etnoloških skupina, posebno gorštaka stočara u krškim područjima. Zaslužan je za osnutak nekoliko nacionalnih parkova. Redoviti član JAZU bio je od 1947., a do 1950. glavni tajnik.

5. srpnja 1915. u Kninu se rodio hrvatski energetičar akademik Hrvoje Požar. Diplomirao je 1939. na Tehničkom fakultetu u Zagrebu te od 1951. do 1985. predavao na Elektrotehničkom fakultetu. Kao predstojnik Zavoda za visoki napon i energetiku bavio se elektroenergetskim sustavima i izvorima električne energije. Bio je istaknuti stručnjak za elektroenergetiku te je utemeljio Zagrebačku energetsku školu. Zaslužan je za izgradnju mnogih elektrana u Hrvatskoj, kao i  za osnivanje Sveučilišnog računskog centra u Zagrebu. Bio je glavni urednik Tehničke enciklopedije. Od 1965. bio je izvanredni, a od 1975. redoviti član JAZU te od 1978. do smrti glavni tajnik. Umro je u Zagrebu 30. lipnja 1991.

4. srpnja 1925. u Kaštel Kambelovcu se rodio hrvatski ekonomist i političar akademik Ivo Perišin. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1949. Od 1956. predavao je na Visokoj privrednoj školi u Zagrebu, a zatim na Ekonomskom fakultetu. Bio je predsjednik Skupštine općine Split od 1965. do 1967., guverner Narodne banke Jugoslavije od 1969. do 1972., predsjednik Izvršnog vijeća Sabora SR Hrvatske od 1972. do 1974. te predsjednik Sabora SRH od 1974. do 1978. U svojoj knjizi Svjetski financijski vrtlog (1978.) nagovijestio je novu etapu u razvoju financijskih tržišta te turbulencije i krize. Redoviti član HAZU bio je od 1990., a izvanredni od 1977. Umro je 30. listopada 2008. u Zagrebu.

3. srpnja 1930. u Zagrebu se rodio hrvatski filolog akademik Radoslav Katičić. Na Filozofskom fakultetu diplomirao je klasičnu filologiju. Utemeljio je studij opće lingvistike i indologije, a od 1961. do 1977. bio pročelnik Odsjeka za opću lingvistiku i orijentalne studije. Od 1977. do 1998. bio je redoviti profesor slavenske filologije na Sveučilištu u Beču. Bio je predsjednik Vijeća za normu hrvatskog standardnog jezika od 2005. do 2012. Bavio se brojnim temama indoeuropske, slavenske i hrvatske filologije te sustavno promicao strukturalnu lingvistiku. Redoviti član HAZU bio je od 1986., a od 1973. izvanredni član. Od 1989. bio je i redoviti član Austrijske akademije znanosti. Umro je u Beču 10. kolovoza 2019.

2. srpnja 1917. u Foči se rodio hrvatski imunolog akademik Drago Ikić. Diplomirao je medicinu 1942. u Zagrebu, zatim se u inozemstvu usavršavao u bakteriologiji, higijeni i vakcinologiji te od 1956. do 1982. vodio Zavod za kontrolu i ispitivanje seruma i vakcina u Zagrebu (od 1961. Imunološki zavod). Bio je redoviti profesor imunologije Medicinskog i Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Bavio se problemima imunobiološke standardizacije, usavršavao je postojeća bakterijska i razvijao nova virusna cjepiva,  uvevši prvi u svijetu humane diploidne stanice kao podlogu za priređivanje virusnih cjepiva. Redoviti član HAZU bio je od 1977., a od 1968. bio je izvanredni član. Umro je u Zagrebu 19. studenog 2014.

1. srpnja 1928. u Zagrebu je umro hrvatski povjesničar Vjekoslav Klaić. Rodio se u Garčinu 21. lipnja 1849. Nakon studija povijesti i geografije u Beču na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu predavao je hrvatsku povijest (1878.–1882.) i opću povijest (1893.–1922.). Od 1902. do 1903. bio je rektor Sveučilišta u Zagrebu. Bavio se temama iz hrvatske povijesti od doseljenja do 20. stoljeća, a najznačajnije djelo mu je Povjest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX. stoljeća u pet knjiga (1899.–1911.) u kojoj je obradio događaje iz hrvatske povijesti do 1608. Snažno je utjecao na razvoj nacionalne svijesti i hrvatske povijesne znanosti. Značajan je i kao glazbenik. Od 1899. bio je redoviti član JAZU, a od 1893. dopisni član.

30. lipnja 2020. u Zagrebu je umro hrvatski povjesničar i političar Ivo Banac. Rodio se u Dubrovniku 1. ožujka 1947. Od 1959. živio je u SAD-u i diplomirao povijest na Sveučilištu Fordham u New Yorku 1969. Od 1977. do 2009. predavao je povijest istočne i jugoistočne Europe na Sveučilištu Yale u New Havenu, od 1994. do 1999. i na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti, a od 2008. do 2017. bio je redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2003. do 2005. bio je predsjednik Liberalne stranke, 2003. ministar zaštite okoliša i prostornog uređenja te saborski zastupnik od 2003. do 2007. Istraživao je povijest južnoslavenskih naroda, a posebno hrvatsku povijest 20. stoljeća. Dopisni član HAZU bio je od 1990.

29. lipnja 1916. u Splitu se rodio hrvatski arheolog akademik Duje Rendić-Miočević. Diplomirao je klasičnu filologiju, arheologiju i povijest umjetnosti 1939. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je od 1954. do 1983. predavao klasičnu, provincijalnu i ranokršćansku arheologiju. Radio je u Arheološkom muzeju u Splitu od 1941. do 1954. i bio mu ravnatelj, a od 1966. do 1979. bio je i ravnatelj Arheološkog muzeja u Zagrebu. Proučavao je ilirsku problematiku s težištem na onomastičkim istraživanjima, grčku kolonizaciju hrvatske obale, odnos Ilira s grčkim svijetom i ranokršćansko razdoblje u Dalmaciji. Redoviti član HAZU bio je od 1977., a izvanredni od 1966. Umro je u Zagrebu 30. travnja 1993.

28. lipnja 1947. u Splitu se rodila hrvatska slavistica i bohemistica Dubravka Sesar. Diplomirala je slavistiku 1974. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je predavala od 1976. do 2017. na Katedri (kasnije Odsjeku) za zapadnoslavenske jezike i književnosti. Zaslužna je za osnutak samostalnog studija slovakistike i ukrajinistike. Bavila se komparativnoslavističkim temama, posebno sociolingvističkim, sintaktičkim i translatološkim. Prevodila je književna djela sa sa svih slavenskih jezika, najviše s češkog i slovačkog, te bila autorica nekoliko hrvatsko-čeških i hrvatsko-slovačkih rječnika i jezičnih priručnika. Od 2014. bila je članica suradnica HAZU. Umrla je u Zagrebu 26. kolovoza 2023.

27. lipnja 1998. u Splitu je umro hrvatski povjesničar umjetnosti akademik Kruno Prijatelj. Rodio se u Splitu 1. srpnja 1922. Diplomirao je 1946. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U Splitu je radio u Arheološkome muzeju, potom je bio ravnatelj Galerije umjetnina (1950.–1979.), redoviti profesor splitskog odjela Filozofskog fakulteta u Zadru (1979.–1991.) i honorarni profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Proučavao je hrvatsku umjetnost od antike do 20. stoljeća, posebno dalmatinsko slikarstvo te ga popularizirao u međunarodnim stručnim krugovima. Otkrio je mnoge nepoznate umjetnine i riješio mnoga pitanja atribucije. Redoviti član HAZU bio je od 1983., a od 1968. izvanredni član.

26. lipnja 1916. u Pečuhu se rodio hrvatski slikar akademik Zlatko Prica. Diplomirao je 1940. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Jedan je od osnivača skupine Mart (1957.) i galerije Forum u Zagrebu (1969.). Radio je u različitim tehnikama (crtež, grafika, akvarel, gvaš, ulje, vitraj, mozaik, fresko). Uoči Drugog svjetskoga rata slikao je širokim mrljama boja i slobodnim potezom, a 1944. ekspresionistički je, s Edom Murtićem, ilustrirao poemu Jama I. G. Kovačića. U kasnijem razdoblju trajna obilježja njegova slikarstva ostale su izdužene ženske figure te snažni kolorizam i grafizam (ciklusi Plodovi zemlje, Tarski ciklus, Opatijski kišobrani). Redoviti član HAZU bio je od 1988. Umro je u Rijeci 7. ožujka 2003.

25. lipnja 1968. u Zagrebu je umro hrvatski liječnik Ante Šercer. Rodio se u Požegi 12. travnja 1896. Medicinu je studirao u Grazu i Pragu, od 1920. do 1945. radio je na Klinici za uho, grlo i nos u Zagrebu, a od 1946. u bolnici u Vinogradskoj gdje je Odjel za bolesti uha, grla i nosa 1964. pretvorio u sveučilišnu kliniku i vodio do 1966. Osnovao je znanstveni Institut za proučavanje i zaštitu uha i dišnih organa te Institut za talasoterapiju u Crikvenici. Bio je redoviti profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu od 1932. i dekan u dva navrata. Prvi je od hrvatskih kliničara stekao međunarodno priznanje. Redoviti član JAZU (HAZU) bio je od 1937. do 1946., a od 1930. do 1937. bio je dopisni član.

24. lipnja 2007. u Zagrebu je umro hrvatski agronom, entomolog i fitomedicinar akademik Milan Maceljski. Rodio se u Zagrebu 27. prosinca 1925. Diplomirao je na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu 1950. i ondje predavao od 1961. do 1994. Od 1978. do 1985. bio je direktor Instituta za zaštitu bilja. Bavio se entomologijom fitofarmacijom, aplikacijom pesticida, integriranom zaštitom bilja od štetnika i ekološkom zaštitom bilja. Objavio je 27 knjiga, od kojih se ističe Poljoprivredna entomologija. Bio je glavni urednik znanstvenog časopisa Entomologia Croatica, časopisa HAZU Annales forestales i stručnog časopisa Biljna zaštita. Redoviti član HAZU bio je od 1992.

23. lipnja 1899. u Udbinji kraj Karlovca rodio se hrvatski književnik akademik Gustav Krklec. Djetinjstvo je proveo u Zagorju, zatim živio u Beču, Pragu, Beogradu i Zemunu te od 1945.  u Zagrebu i bio urednik u nakladničkim kućama i časopisima. Pisao je najčešće pjesme, najprije pod utjecajem impresionista, simbolista i ekspresionista, a zatim u duhu tradicionalizma. najčešći motivi su mu motivi samoća, ljubav, žena, grad, smrt i Bog. Popularizirao je epigram književnu formu. Pisao je i drame, feljtone i putopise te prevodio s više jezika. Bio je predsjednik Matice hrvatske, predsjednik Društva književnika Hrvatske i Saveza književnika Jugoslavije. Redoviti član JAZU bio je od 1951. Umro je u Zagrebu 30. listopada 1977.

22. lipnja 2013. u Zagrebu je umro hrvatski književni teoretičar i povjesničar akademik Zoran Kravar. Rodio se u Zagrebu 25. svibnja 1948. Komparativnu književnost i filozofiju diplomirao je 1972. na Filozofskom fakultetu gdje je od 1973. predavao na Odsjeku za komparativnu književnost. Pisao je studije posvećene hrvatskoj književnosti 17. stoljeća, kao i radove o teoriji i komparativnoj povijesti hrvatskog stiha, o hrvatskoj moderni, o antimodernističkim tendencijama unutar modernizma. Znatno je unaprijedio spoznaje o hrvatskom baroku, pojedinim opusima modernog hrvatskog pjesništva te o njihovu međunarodnom kontekstu. Redoviti član HAZU bio je od 2012., a od 2010. član suradnik.

21. lipnja 2023. u Koprivnici je umro hrvatski geograf akademik Dragutin Feletar. Rodio se 10. srpnja 1941. u Velikom Otoku kod Legrada. Diplomirao je 1965. na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu gdje je predavao od 1983. do 2007. Osim geografije i demografije, njegov stručni interes bila je i ekonomska i društvena povijest, povijest umjetnosti, etnologija i ekologija, a bio je i istaknuti popularizator znanosti, urednik brojnih udžbenika. Ukazivao je na važnost geografske osnove kao faktora povijesnih zbivanja i razvoja gospodarstva i uz ostalo napisao brojne radove o povijesti poduzetništva. Redoviti član HAZU bio je od 2016., a od 2006. član suradnik.

20. lipnja 1927. u Bergedorfu kraj Hamburga rodio se hrvatski matematičar akademik Sibe Mardešić. Diplomirao je matematiku 1950. na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu gdje je predavao na Odsjeku za matematiku od 1951. do 1991. Bavio se topologijom, napose teorijom dimenzije, teorijom oblika i teorijom homologije. Dokazao je prvi faktorizacijski teorem u teoriji dimenzija te razvio teoriju oblika metodom inverznih sustava i jake homologije za topološke prostore, čime je stekao svjetski ugled u matematičkoj struci. Objavio je 148 znanstvenih radova, 40 stručnih radova i 18 knjiga. Redoviti član HAZU bio je od 1988., a izvanredni član od 1975. Umro je u Zagrebu 18. lipnja 2016.

19. lipnja 2009. u Zagrebu je umro hrvatski jezikoslovac i političar akademik Dalibor Brozović. Rodio se u Sarajevu 28. srpnja 1927. Diplomirao je jugoslavistiku 1951. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1956. do 1990. predavao je na Filozofskom fakultetu u Zadru, a 1990. bio je član Predsjedništva i potpredsjednik Republike Hrvatske. Od 1991. do 2001. bio je glavni ravnatelj Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža i glavni urednik Hrvatske enciklopedije, a od 1992. do 1995. saborski zastupnik. Značajni su mu radovi o standardizaciji hrvatskog jezika i dijalektologiji. Aktivno je sudjelovao u borbi oko položaja i prava hrvatskog jezika u doba Jugoslavije. Redoviti član HAZU bio je od 1986.

18. lipnja 1874. u Zagrebu je umro hrvatski filolog Fran Kurelac. Rodio se u Bruvnu u Lici 14. siječnja 1811. Gimnaziju je polazio u Karlovcu, Grazu i Zagrebu te studirao u Beču i Požunu. Bio je jedan od čelnih ljudi Hrvatskog narodnog preporoda. Od 1849. do 1854. predavao je hrvatski na riječkoj gimnaziji i ondje okupio krug istomišljenika (Riječka filološka škola). Zalagao se za hrvatski književni jezik na osnovi sva tri narječja, uz arhaizme i etimološki pravopis. Bio je jedan od prvih hrvatskih dijalektologa, a bavio se i starijom hrvatskom književnošću te pjesništvom gradišćanskih Hrvata. Uz jezične rasprave pisao je i putopise. Za redovitog člana JAZU izabran je 1867.

17. lipnja 1856. u Senju se rodio hrvatski povjesničar Dane Gruber. Povijest i zemljopis diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1878. Radio je kao asistent arheološkog odsjeka zagrebačkog Zemaljskog muzeja od 1875. do 1879., zatim do 1910. kao gimnazijski profesor u Bjelovaru, Zagrebu i Požegi, od 1910. do 1920. bio je profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a od 1920. ponovo gimnazijski profesor.  Težište njegova istraživanja bilo je na anžuvinskom razdoblju hrvatske povijesti, a bavio se i poviješću Istre, Dukljansko-barske i Dubrovačke nadbiskupije te drugim pitanjima iz hrvatske povijesti do 12 stoljeća. Izvanredni član JAZU bio je od 1924. Umro je u Zagrebu 21. ožujka 1927.

16. lipnja 1949. u Zagrebu je umro hrvatski arhitekt Edo Šen. Rodio se u Zagrebu 10. ožujka 1877. Diplomirao je 1900. na Visokoj tehničkoj školi u Beču. Isprva je projektirao u duhu historicizma, a zatim se opredijelio za suvremena oblikovna i prostorna rješenja. Bio je autor više javnih i stambenih zgrada u Zagrebu, među kojima su palača Croatia na uglu Masarykove i Preradovićeve ulice (1910.) te kompleks Tehničkog fakulteta u Kačićevoj ulici (1940.). Od 1909. do 1919. bio je profesor na Graditeljskoj školi, a od 1919. do 1943.  na Tehničkom fakultetu u Zagrebu kojem je bio prvi rektor i gdje je odgojio mnogobrojne istaknute arhitekte. Dopisni član JAZU bio je od 1935. do 1941. i od 1947. do 1949.

15. lipnja 1886. u Splitu se rodio hrvatski povjesničar umjetnosti i konzervator akademik Ljubo Karaman. Diplomirao je povijest umjetnosti u Beču, od 1926. do 1941. organizirao je i vodio konzervatorsku službu za Dalmaciju u Splitu, a od 1941. do 1950. bio je ravnatelj Konzervatorskog zavoda za cijelu Hrvatsku u Zagrebu. Težište znanstvenog istraživanja bili su mu spomenici Dalmacije od antike do baroka, a proučavao je i spomenike kontinentalne Hrvatske i Istre. Postavio je temelje starohrvatskoj arheologiji. Bio je dopisni član JAZU od 1932., od 1941. do 1946. redoviti član HAZU te ujedno i književni tajnik, a opet je izabran za redovitog člana JAZU 1965. Umro je u Zagrebu 19. travnja 1971.

14. lipnja 1890. u Jastrebarskom se rodio hrvatski slikar, scenograf, povjesničar umjetnosti i pedagog akademik Ljubo Babić. Kao slikar školovao se u Zagrebu i diplomirao u Münchenu 1913. Od 1915. do 1961. bio je kao profesor Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Kao jedna od središnjih osoba hrvatske likovne scene stvorio je bogat slikarski opus, pisao likovne kritike i monografije te presudno utjecao na hrvatsku umjetnost i njeno uključenje u suvremeni europski kontekst. Od 1928. do 1941. bio je dopisni član JAZU, od 1941. do 1946. redoviti član HAZU te od 1950. ponovno redoviti član JAZU. Od 1947. do 1951. te od 1957. do 1964. bio je direktor Strossmayerove galerije. Umro je u Zagrebu 14. svibnja 1974.

13. lipnja 2014. u Beču je umro hrvatski dirigent Berislav Klobučar. Rodio se 28. kolovoza 1924. u Zagrebu. Školovao se na Muzičkoj akademiji, a dirigiranje je učio kod Lovre Matačića u Zagrebu i Clemensa Kraussa u Salzburgu. Od 1943. do 1951. bio je dirigent Zagrebačke opere, a od 1953. djelovao je u inozemstvu. Bio je dirigent Državne opere u Beču, ravnatelj operâ i simfonijskih orkestara u Grazu, Stockholmu i Houstonu, a gostovao je u mnogim poznatim svjetskim opernim kućama (Teatro alla Scala u Milanu, Metropolitan opera u New Yorku…), koncertnim dvoranama i na uglednim festivalima umjetničke glazbe. Dirigirao je vrlo opsežnim opernim repertoarom. Dopisni član HAZU bio je od 2006.

12. lipnja 2021. u Bratislavi je umro slovački književni povjesničar i prevoditelj Ján Jankovič. Rodio se 21. srpnja 1943. u Považskoj Bystrici. Diplomirao je 1965. slavistiku i povijest na Filozofskom fakultetu u Bratislavi. Od 1972. bio je urednik časopisa Revue svetovej literatúry, potom 1978.‒1990. glavni urednik Vede, nakladničkog poduzeća Slovačke akademije znanosti, gdje je od 1991. radio u Institutu za svjetsku književnost. Objavio je više od 50 stručnih rasprava i članaka o hrvatskoj književnosti i na slovački je preveo više od 300 djela hrvatskih autora. Bavio se i slovačko-hrvatskim kulturnopovijesnim odnosima te priredio antologiju hrvatskoga pjesništva. Dopisni član HAZU bio je od 2006.

11. lipnja 2005. u Zagrebu je umro hrvatski kemičar akademik Dragutin Fleš. Rodio se 1. kolovoza 1921. u Vukovaru. Diplomirao je 1946. na Kemijskom odjelu Tehničkog fakulteta u Zagrebu. Radio je u tvornici Pliva, Organsko-kemijskoj industriji – OKI te u Ini. Od 1975. bio je i profesor Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Utemeljitelj je polimernih znanosti u Hrvatskoj. Bavio se sintezom i određivanjem apsolutne konfiguracije prirodnih i sintetskih organskih spojeva te sintezom i karakterizacijom polimera i kopolimera. Osnovao je  Institut za makromolekularne znanosti. Redoviti član HAZU bio je od 1991., a od 1981. izvanredni član. Od 1997. do 2003. bio je prvi tajnik Razreda za tehničke znanosti.

10. lipnja 1929. u Kranju se rodio hrvatski etnomuzikolog akademik Jerko Bezić. Muzikologiju je diplomirao 1956. u Ljubljani. Od 1957. do 1964. radio je kao asistent u Institutu JAZU u Zadru, a od 1964. do 1999. djelovao je u Zagrebu u Institutu za etnologiju i folkloristiku te kao predavač etnomuzikologije na Muzičkoj akademiji i Filozofskom fakultetu. Proučavao je folklornu glazbu u Hrvatskoj i glazbu Hrvata izvan domovine te objavio više monografija o folklornoj glazbi. Proširio je etnomuzikološko istraživanje na proučavanje gradske folklorne glazbe te novijih pojava u folkloru. Redoviti član HAZU bio je od 1991., od 1988. izvanredni, a od 1980. član suradnik. Umro je u Zagrebu 9. siječnja 2010.

9. lipnja 1994. u Haagu je umro nizozemski ekonomist Jan Tinbergen, prvi dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 1969. za doprinose razvoju ekonometrije i matematičkih modela u opisu gospodarskih zbivanja. Rodio se u Haagu 12. travnja 1903. Diplomirao je matematiku i fiziku na Sveučilištu u Leidenu i bio profesor na sveučilištima u Amsterdamu i Rotterdamu. Radio je u odjelu za ekonomske informacije Lige naroda u Ženevi. Od 1945. do 1955. vodio je Središnji ured nizozemske vlade za planiranje,  a od 1966. do 1974. bio je predsjednik Povjerenstva za planiranje Ujedinjenih naroda. Njegovo djelo Ekonometrija (1941.) prvi je sustavni priručnik ove znanstvene discipline. Dopisni član HAZU bio je od 1979.

8. lipnja 2018. u Zagrebu je umro hrvatski kipar akademik Šime Vulas. Rodio se u Drveniku Velom kraj Trogira 17. ožujka 1932. Diplomirao je 1958. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je bio profesor od 1987. do 2004. Početkom 1960-ih pretežno je u drvu oblikovao vertikalne, lirski intonirane, harmonične apstraktne kompozicije, a zatim se okrenuo temama poput grada i tvrdalja, tematici križa i općenito sakralnih motiva. Autor je brojnih spomenika i skulptura u javnim prostorima (spomenik strijeljanim mještanima u Podhumu kraj Rijeke, 1970, Legenda oblika, Seul,1987., reljef svetog Josipa, zaštitnika Hrvatske, u Hrvatskom saboru, 2008.) Redoviti član HAZU bio je od 1991., a izvanredni od 1988.

7. lipnja 1933. u Zagrebu je umro hrvatski pjesnik Dragutin Domjanić. Rodio se u selu Krči u Prigorju 12. rujna 1875., a u Zagrebu je 1898. završio Pravni fakultet i radio kao sudac i vijećnik Banskog stola. Najpoznatiji je po pjesmama izražene osjećajnosti pisanima na kajkavskom narječju u zbirkama Kipci i popevke, Vu suncu i senci (1927.) i Po dragomu kraju (1933.), a najpoznatije pjesme su mu Fala, Popevke sam slagal i K suncu prosi vsaka roža koje su i uglazbljene. Izvorište tematskih nadahnuća mu je osjećaj neizbježnosti prolaženja, nestajanja i pomisli na smrt. Od 1921. do 1926. bio je predsjednik Matice hrvatske, a od 1927. do 1933. predsjednik zagrebačkog PEN-kluba. Redoviti član JAZU bio je od 1919.

6. lipnja 1977. u mjestu Pasto Sobre u Francuskoj umro je hrvatski slikar Milivoj Uzelac. Rodio se u Mostaru 23. srpnja 1897. Kao slikar školovao se u Zagrebu i Pragu, gdje je s Vilkom Gecanom, Marijanom Trepšeom i Vladimirom Varlajem formirao Grupu četvorice s kojom od 1919. do 1923. redovito izlaže djela na Proljetnom salonu u Zagrebu. U tom razdoblju nastaju njegova najpoznatija djela, od kojih je najpoznatije Autoportret u baru. Stilski se kretao od ekspresionizma preko neokubizma do neoklasicizma. Od 1923. do 1963. živio je u Francuskoj, u Parizu i Provansi, gdje je stekao međunarodnu slavu. Dopisni član JAZU bio je od 1977.

5. lipnja 1915. u Bjelovaru se rodio hrvatski kipar akademik Vojin Bakić. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1939. Jedan je od prvih hrvatskih kipara koji je prekinuo sa socrealizmom i u kiparstvo unio apstraktne elemente,  što je vidljivo u skulpturama Bik i Razlistana forma, kao i u velikim javnim spomenicima kao što su Spomenik pobjedi naroda Slavonije u Kamenskoj, Spomenik žrtvama u Dotršćini, Spomenik žrtvama željezničke nesreće u Zagrebu, Spomenik revoluciji na Petrovoj gori te spomenici Ivanu Goranu Kovačiću u Zagrebu i Lukovdolu. Redoviti član HAZU bio je od 1988., a od 1977. izvanredni član. Umro je u Zagrebu 18. prosinca 1992.

4. lipnja 1966. u Zagrebu je umro hrvatski klasični filolog akademik Nikola Majnarić. Rodio se u Ravnoj Gori 29. studenog 1885. Klasičnu filologiju diplomirao je u Beču 1908. i do 1925. radio kao gimnazijski profesor u Zagrebu. Od 1925. do 1955. bio je predstojnik Katedre za grčki jezik i književnost na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Kao grecist osobito se bavio sintaksom grčkih glagolskih načina, grčkom metrikom, proučavanjem grčkih književnih djela, izdavanjem ključnih tekstova starogrčkih pisaca te poviješću klasične filologije. S Otonom Gorskim sastavio je Grčko-hrvatski rječnik (1960.). Odgojio nekoliko naraštaja hrvatskih grecista. Redoviti član JAZU bio je od 1952., a od 1949. dopisni član.

3. lipnja 1993. u Zagrebu je umro hrvatski slikar akademik Vilim Svečnjak. Rodio se 12. srpnja 1906. u Zagrebu gdje je na Akademiji likovnih umjetnosti studirao kiparstvo i 1933. diplomirao slikarstvo. Bio je član skupine Zemlja (1934.–1935.) i Mart (1957.). Od 1948. do 1951. vodio je Galeriju likovnih umjetnosti u Rijeci. U početku je u ekspresionističkom naboju slikao teme socijalnog sadržaja, uglavnom motive iz gradskog predgrađa i seoskoga života, a zatim snažnim kolorizmom krajolike, mrtve prirode i portrete. Ilustrirao je knjige, crtao karikature, a bavio se i keramikom, scenografijom i izradom kartona za tapiserije. Redoviti član HAZU bio je od 1991., a izvanredni od 1988.

2. lipnja 1902. u Novskoj se rodio hrvatski književnik, teatrolog, leksikograf, povjesničar umjetnosti i redatelj Slavko Batušić. Diplomirao je povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a povijest umjetnosti i arheologiju na pariškoj Sorboni. Radio je u HNK i bio profesor na Akademiji za kazališnu umjetnost. Od 1966. do 1979. bio je prvi voditelj Odsjeka za teatrologiju Zavoda za književnost i teatrologiju JAZU. Osim knjiga i radova iz povijesti umjetnosti i teatrologije pisao je pjesme, novele, romane, putopise, drame, eseje, feljtone, književne i likovne prikaze. Bio je glavni urednik Enciklopedije likovnih umjetnosti. Izvanredni član JAZU bio je od 1969. Umro je u Zagrebu 25. travnja 1979.

1. lipnja 1886. u Slavonskom Brodu se rodio hrvatski slikar akademik Vladimir Becić. Školovao se u Zagrebu, Münchenu i Parizu, a od 1924. do 1947. bio je profesor Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Uz Josipa Račića, Miroslava Kraljevića i Oskara Hermana jedan je od utemeljitelja hrvatske slikarske moderne koji je otvarao puteve čistom slikarstvu. Njegovi prvi radovi nose oznake akademizma i realizma, uz jak utjecaj francuskih impresionista, što je posebno vidljivo u portretima i aktovima. Kasnije se u svojim pejzažima približio realizmu. S Ljubom Babićem i Jerolimom Mišeom osnovao je 1930. Grupu trojice. Redoviti član JAZU bio je od 1934., a dopisni od 1929. Umro je u Zagrebu  24. svibnja 1954.

31. svibnja 1818. u Hradecu Králové rodio se češki povjesničar i političar Václav Vladivoj Tomek. U Pragu je diplomirao filozofiju i pravo u Pragu. Od 1850. predavao je austrijsku povijest na Filozofskom fakultet u Pragu, a 1882. izabran je za prvog rektora češkog dijela Karlova sveučilišta. Od 1845. bio je tajnik Matice češke. Bio je zastupnik u Carevinskom vijeću (1861.–1866) i u Češkom saboru (1861.–1895). Glavna djela su mu Događaji češke zemlje (1843., preveo na hrvatski i objavio Ivan Nepomuk Jemeršić 1899.), Povijest husitskih ratova 1419.–1436. (1898.), Povijest grada Praga (u 12 knjiga, 1855.–1901.) i Uspomene iz mojega života (1904.–1905). Od 1867. bio je dopisni član JAZU. Umro je u Pragu 12. lipnja 1905.

30. svibnja 1876. u Postirama na Braču rodio se hrvatski književnik i političar Vladimir Nazor. Završio je studij prirodnih znanosti u Grazu 1902. i radio kao srednjoškolski profesor u Zadru, Istri, Zagrebu te kao upravitelj dječjega doma u Crikvenici. Krajem 1942. odlazi u partizane i 1943. postaje predsjednik ZAVNOH-a, a 1945. predsjednik Prezidija Sabora NR Hrvatske. Pisao je pripovijetke, romane, drame i putopise, no najpoznatiji je po svojim lirskim i epskim pjesmama i epovima posvećenima nacionalnim i metafizičkim temama pa ga se nazivalo i bardom hrvatskog pjesništva. Redoviti član JAZU bio je od 1940., a dopisni od 1919. Umro je u Zagrebu 19. lipnja 1949.

29. svibnja 1816. u Varaždinu se rodio hrvatski povjesničar, književnik i političar Ivan Kukuljević Sakcinski. Završio je vojnu školu u Kremsu i do 1842. služio kao vojni časnik. Bio je jedan od vođa Hrvatskog narodnog preporoda i Narodne stranke, a 1843. održao je prvi govor na hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru. Autor je prve moderne hrvatske drame Juran i Sofija. Zbog istraživanja hrvatske prošlosti i rada na očuvanju hrvatske kulture smatra ga se osnivačem moderne hrvatske historiografije. Bio je osnivač i predsjednik Društva za jugoslavensku povjestnicu i starine od 1850. do 1878., a od 1874. do smrti predsjednik Matice hrvatske. Počasni član JAZU bio je od 1886. Umro je u Puhakovcu 1. kolovoza 1889.

28. svibnja 1879. u Dalju se rodio srpski geofizičar, klimatolog i astronom Milutin Milanković. Srednju školu završio je u Osijeku, a studij građevinarstva u Beču gdje je 1904. doktorirao tehničke znanosti. Do 1909. radio kao inženjer u Austriji, a zatim kao sveučilišni profesor primijenjene matematike u Beogradu. Smatra se utemeljiteljem moderne klimatologije i teorije ledenih doba. Otkrio je da su periodične promjene ekscentriciteta Zemljine putanje i nagiba Zemljine osi uzrok nastanka i nestanka ledenih doba (Milankovićevi ciklusi). Po njemu su nazvani krateri na Mjesecu i Marsu te planetoid (1605 Milankovitch). Dopisni član JAZU bio je od 1920. Umro je u Beogradu 12. prosinca 1958.

27. svibnja 1868. u Mostaru se rodio srpski i i bosanskohercegovački književnik Aleksa Šantić. Radio je kao trgovac u Mostaru, a potom se posvetio književnosti i kulturnoj djelatnosti. Pisao je neoromantičarsku ljubavnu, pejzažnu i zavičajnu liriku elegična tona u rasponu od idiličnih ugođaja slika djetinjstva do turobnih, a sporadično i socijalno-kritičkih slika suvremenosti. Ljubavnim pjesništvom nastalim pod utjecajem muslimanske narodne pjesme stekao je trajnu popularnost i status barda srpskog i bosanskohercegovačkog pjesništva orijentalnoga ozračja. U rodoljubnom pjesništvu služio se stiliziranom frazom. Počasni član JAZU bio je od 1919. Umro je u Mostaru 2. veljače 1924.

26. svibnja 1876. u Pragu je umro češki povjesničar i političar František Palacký. Rodio se u Hodslavicama u Moravskoj 14. lipnja 1798. Autor je opsežnog djela Povijest češkog naroda u Češkoj i Moravskoj u pet svezaka na češkom i njemačkom. Odbacivao je radikalizam u politici, a revolucionarne 1848. bio je predsjednik Slavenskog kongresa u Pragu te se zalagao za preustroj Habsburške Monarhije u federativnu državu u skladu s politikom austroslavizma. Od 1861. do smrti bio je zastupnik i vođa Narodne stranke (staročeha) u Carevinskom vijeću u Beču te je surađivao s Josipom Jurjem Strossmayerom. Zbog zasluga je u Češkoj prozvan “ocem nacije”. Za počasnog člana JAZU izabran je 1867.

25. svibnja 1927. u Karlovcu se rodio hrvatski književni povjesničar i teoretičar Stanko Lasić. Završio je studij jugoslavistike i filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je od 1955. do 1976. predavao noviju hrvatsku književnost, zatim je bio lektor i profesor na slavističkim katedrama u Francuskoj, a od 1978. do umirovljenja 1995. profesor na Sveučilištu u Amsterdamu. Uređivao je časopise Croatica i Književna smotra. Objavio je više knjiga s područja književne teorije, povijesti hrvatske književnosti te se bavio mnogim fenomenima hrvatske kulturne i političke povijesti. Glavna tema bio mu je djelo i život Miroslava Krleže. Za dopisnog člana HAZU izabran je 1990. Umro je u Parizu 5. listopada 2017.

24. svibnja 1822. u Starom Gradu na Hvaru rodio se hrvatski povjesničar i arheolog Šime Ljubić. Završio je studij teologije u Zadru te slavistike, povijesti i geografije u Beču 1857. Bio je profesor u gimnazijama u Splitu, Osijeku i Rijeci, a u Zagreb dolazi 1867. kad postaje kustos Narodnoga muzeja kojem je od 1871. do 1892. bio ravnatelj.  Od 1879. do 1892. bio je urednik Viestnika Hrvatskoga arkeologičkoga družtva. Među mnogobrojnim povijesnim i arheološkim radovima najpoznatija su mu djela nastala kao plod dugogodišnjega rada u mletačkim i bečkim arhivima i knjižnicama. Jedan je od začetnika moderne hrvatske historiografije. Redoviti član JAZU bio je od 1867. Umro je u Zagrebu 19. listopada 1896.

23. svibnja 1922. u Zagrebu se rodila hrvatska kemičarka Dina Keglević. Diplomirala je kemiju na Kemijsko-tehnološkom odjelu Tehničkog fakulteta u Zagrebu 1944. Predavala je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu od 1945. do 1946., a zatim do 1956. na Farmaceutskom i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Od 1956. djelovala je na Institutu Ruđer Bošković gdje je utemeljila Radioizotopni laboratorij. Bavila se područjem kemije i biokemije prirodnih spojeva – aminokiselina i peptida te ugljikohidrata i glikolipida. Bila je predsjednica Hrvatskog kemijskoga društva od 1972. do 1974. Dopisna članica HAZU bila je od 1986. Umrla je u Zagrebu 7. lipnja 2012.

22. svibnja 1913. u Šibeniku se rodio hrvatski lingvist i fonetičar akademik Petar Guberina. Završio je studij romanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je od 1951. do 1983. bio profesor romanistike i francuske lingvistike. Doktorirao je 1939. na Sorboni. Istraživanjima lingvistike govora došao je do revolucionarnog obrata u nastavi živih jezika te je osmislio audiovizualnu globalnostrukturalnu metodu, kao i verbotonalnu metodu za osobe oštećenog  sluha. Konstruirao je i elektroakustičke aparate prozvane SUVAG te osnovao istoimeni centar za rehabilizaciju sluha i govora. Redoviti član HAZU bio je od 1963., a dopisni od 1955. Umro je u Zagrebu 22. siječnja 2005.

21. svibnja 1908. u Zagrebu je umro hrvatski zoolog Spiridion Brusina. Rodio se u Zadru 11. prosinca 1845., studirao je prirodne znanosti u Beču, a u Zagreb je došao 1867. kada postaje pristav u prirodoslovnom odjelu Narodnog muzeja. Od 1876. do 1901. bio je upravitelj Zoološkog muzeja i prvi profesor zoologije na Sveučilištu u Zagrebu. Proučavao je žive i izumrle mekušce te ptice i sisavce. Sabrao je veliku zbirku kopnenih, slatkovodnih i morskih mekušaca. Osnovao je 1885. Hrvatsko prirodoslovno društvo te postao njegov prvi predsjednik. Prvi je u Hrvatskoj organizirao ornitološka promatranja i promicao Darwinove evolucionističke ideje. Dopisni član JAZU bio je od 1870., a redoviti od 1874.

20. svibnja 1835. u Karlovcu se rodio hrvatski povjesničar Radoslav Lopašić. Privatno je izučio za pravnika te je radio kao kotarski sudac u Severinu, bilježnik Zagrebačke županije i tajnik Zemaljske vlade u Zagrebu. Pisao je povijesne studije, prikupljao stare isprave i arheološke predmete te objavljivao monografije o pojedinim gradovima i utvrdama koje su i danas važne u istraživanju povijesti. Osobito su važna djela u kojima je sakupio arhivsku građu (Hrvatski urbari – Urbaria lingua Croatica conscripta i Spomenici hrvatske Krajine), kao i djelo Karlovac: poviest i mjestopis grada i okolice. Od 1883. bio je dopisni član JAZU, a od 1877. do smrti potpredsjednik Matice hrvatske. Umro je u Zagrebu 25. travnja 1893.

19. svibnja 1881. u Davoru se rodio hrvatski medaljer i kipar Ivo Kerdić. Školovao se u Zagrebu i Beču, a od 1913. vodio je Ljevaonicu umjetnina pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je od 1923. do 1947. predavao obradbu metala. Utemeljio je medaljerstvo kao zasebnu umjetničku disciplinu u Hrvatskoj. Prvi radovi su mu pod jakim utjecajem secesije, a kasnije se priklonio realizmu,  davši portretima izrazite psihološke oznake. Uz brojne medalje, ukrasne predmete i nakit izveo je i niz javnih spomenika (u Zagrebu Dora Krupićeva na Kamenitim vratima, oltari u crkvi svetog Blaža, oltar svetog Nikole Tavelića u Jeruzalemu…). Umro je u Zagrebu 27. listopada 1953., a iste je godine bio izabran za dopisnog člana JAZU.

18. svibnja 2023. u Zagrebu je umro hrvatski slikar i grafički dizajner akademik Boris Bućan. Rodio se u Zagrebu 15. ožujka 1947. Diplomirao je 1972. na Akademiji likovnih umjetnosti. U grafičkom oblikovanju, posebno plakatima velikih dimenzija, bio je vezan uz pop-art i konceptualizam i uspješno anticipirao neke značajke postmodernizma. U tom duhu je 1982. stvorio plakat za izvedbu baleta Igora Stravinskog Žar ptica u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu koji je stekao svjetsku slavu. Bio je jedan od najuspješnijih hrvatskih slikara, a radovi mu se danas nalaze u najistaknutijim svjetskim muzejima i galerijama. Redoviti član HAZU bio je od 2006., a od 2000. član suradnik.

17. svibnja 1924. u Karlovcu se rodio hrvatski slikar akademik Josip Vaništa. Diplomirao je 1950. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu kod Marina Tartaglije te od 1951. do 1994. bio profesor na Arhitektonskom fakultetu. Godine 1959. bio je jedan od osnivača skupine Gorgona koja se zauzimala za nekonvencionalne oblike likovnog izražavanja. U tonski rađenim lirskim krajolicima, vedutama i mrtvim prirodama stvorio je vlastiti likovni izraz blizak realističnoj poetici. Objavljivao je ilustracije u tisku, bavio se opremom knjiga i scenografijom, a ostavio je i dragocjene esejističke i autobiografske zapise. Redoviti član HAZU bio je od 1994., a od 1992. član suradnik. Umro je u Zagrebu 24. ožujka 2018.

16. svibnja 1861. u Senju se rodio hrvatski pravnik, političar i šekspirolog Vinko Krišković.  Pravo je diplomirao u Beču i bio profesor upravne znanosti i upravnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu od 1900. do 1927. Od 1913. do 1918. bio je zastupnik Hrvatskog sabora, a od 1917. do 1918. i hrvatski podban te je radio na jačanju državnopravnog položaja Hrvatske unutar Austro-Ugarske. Bio je 1942. imenovan u Hrvatski državni sabor NDH, ali se 1944. preselio u Švicarsku razočaran politikom ustaškog režima. Nakon umirovljenja preveo je 24 Shakespeareove drame i napisao 24 eseja o Shakespeareu i postao član Royal Shakespearean Society. Redoviti član HAZU bio je od 1941. do 1945. Umro je u Zürichu 6. studenog 1952.

15. svibnja 1918. u Starim Plavnicama kraj Bjelovara rodio se akademik Tomo Bosanac, hrvatski inženjer elektrostrojarstva. Diplomirao je i doktorirao na Tehničkom fakultetu u Zagrebu, a od 1945. do 1959. radio je u tvornici električnih strojeva Rade Končar gdje je vodio odjel za projektiranje električnih generatora. Za Hidroelektranu Split konstruirao je 1962. tada najveći hidrogenerator na svijetu. Od 1959. do 1967. bio je ravnatelj Instituta Ruđer Bošković za koji je 1953. projektirao magnet i visokofrekventne linije ciklotrona. Od 1965. bio je redoviti profesor na Elektrotehničkom fakultetu. Redoviti član HAZU bio je od 1991., a dopisni član od 1960. Umro je u Zagrebu 12. kolovoza 2003.

14. svibnja 1922. u Velikom Trgovišću se rodio akademik Franjo Tuđman, hrvatski povjesničar i političar, prvi predsjednik samostalne Hrvatske. Bio je sudionik antifašističke borbe, a 1961. kao general napustio je vojnu službu i postao direktor Instituta za historiju radničkog pokreta u Zagrebu. Povijesne znanosti doktorirao je 1965. Uglavnom se bavio temama iz novije hrvatske povijesti. Smijenjen je 1967., uhićen i osuđivan 1972. i 1981.  Osnovao je 1989. Hrvatsku demokratsku zajednicu s kojom 1990. pobjeđuje na prvim demokratskim izborima te postaje hrvatski predsjednik. Vodio je proces osamostaljenja, obrane i oslobođenja Hrvatske. Za redovitog člana HAZU izabran je 1992. Umro je u Zagrebu 10. prosinca 1999.

13. svibnja 1981. u Zagrebu je umro hrvatski arhitekt Vlado Antolić. Rodio se 4. lipnja 1903. u Dežanovcu kraj Daruvara. Diplomirao je arhitekturu u Beču 1927.  i kao djelatnik Gradskog građevnog ureda od 1931. do 1935. radio na Regulatornoj osnovi Zagreba. Projektirao je javne zgrade i izradio detaljni plan Cvjetnog naselja 1939. Osnovao je 1946. Urbanistički institut Hrvatske te kao šef-projektant izradio direktivne regulatorne osnove za niz gradova u Hrvatskoj i Makedoniji. Od 1948. do 1953. bio je prvi direktor Urbanističkog zavoda grada Zagreba. Nakon toga djelovao je kao urbanistički savjetnik u Burmi, Maleziji i Indoneziji. Bio je jedan od glavnih pobornika moderne arhitekture. Dopisni član JAZU bio je od 1979.

12. svibnja 1926. u Našicama se rodio hrvatski klasični filolog akademik Branimir Glavičić. Diplomirao je 1954. klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a od 1957. do 1994. predavao je na Filozofskom fakultetu u Zadru na katedri za latinski jezik i književnost te osnovao katedru za grčki jezik. Prevodio je Hezioda, Homera, Apolonija Rođanina, Teokrita. Bio je glavni prevoditelj i priređivač latinskih djela Marka Marulića. Prevodio je djela i drugih hrvatskih latinista te proučavao versifikaciju njih i dopreporodnih hrvatskih pjesnika. Redoviti član HAZU bio je od 1991., izvanredni od 1988., a član suradnik od 1986. Umro je u Zadru 10. siječnja 2010.

11. svibnja 1981. u Zagrebu je umro hrvatski slikar i grafičar akademik Marijan Detoni. Rodio se u Križevcima 18. travnja 1905. Diplomirao je 1928. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je bio profesor od 1945. do 1975. Bio je član skupine Zemlja (1932.–1934.). U ranim djelima naglašenih volumena vidljiv je Cézanneov utjecaj, a zatim je gradio likovnu poetiku socijalnih tendencija. Kasnije je stvarao raznolika djela, od ekspresionističkih reminiscencija, muzičko-svemirskih kompozicija do informelističko-asocijativnih i apstraktnih kompozicija. Bio je prethodnik apstraktnih tendencija u hrvatskom slikarstvu. Od 1963. bio je redoviti član JAZU, a od 1972. do 1975. i potpredsjednik.

10. svibnja 1979. u Zagrebu je umro hrvatski kipar akademik Antun Augustinčić. Rodio se u Klanjcu 4. svibnja 1900. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1924. gdje je od 1946. bio profesor.  Od 1943. do 1945. sudjelovao je u antifašističkoj borbi. Likovni izraz mu je između Meštrovićeve monumentalnosti i Kršinićeva lirizma. Njegovi radovi, konjanički kip Józefa Piłsudskog (1937., Katowice 1990.), Spomenik maršalu Titu (1948., Kumrovec); konjanička figura Mir pred zgradom UN-a (1954., New York) i Spomenik Seljačkoj buni i Matiji Gupcu u Gornjoj Stubici (1973.), čine ga jednim od najvažnijih predstavnika hrvatskog psihološkog portretnog kiparstva. Redoviti član JAZU bio je od 1947.

9. svibnja 1983. u Zagrebu je umro hrvatski petrolog akademik Miroslav Tajder. Rodio se u Vukovaru 10. veljače 1909. Diplomirao je 1932. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je od 1934. bio asistent na Mineraloško-petrografskom zavodu, a zatim je do 1949. radio u Hrvatskom mineraloško-petrografskom muzeju. Od 1949. do 1974. predavao je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu i bio predstojnik Mineraloško-petrografskog zavoda od 1954. do 1974. Bavio se genezom magmatskih i metamorfnih stijena, a njegovi teoretski pogledi na probleme petrografije temeljili su se na rezultatima vlastitih laboratorijskih i terenskih istraživanja. Redoviti član JAZU bio je od 1958., a od 1954. dopisni član.

8. svibnja 1893. u Novigradu Podravskom rodio se hrvatski botaničar akademik Ivo Pevalek. Diplomirao je i 1923. doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1926. do 1963. bio je redoviti profesor botanike na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu. Bavio se istraživanjima viših biljaka, gljiva i alga i dao značajan doprinos poznavanju sedrotvornih biljaka na primjeru Plitvičkih jezera i rijeke Krke. Svojim otkrićem da su vodene mahovine, alge i sedrene tvorevine presudne za jedinstvenu geomorfologiju Plitvičkih jezera jedan je od najzaslužnijih za njihovu zaštitu i  proglašenje nacionalnim parkom 1949. Od 1927. do 1941. bio je dopisni, a od 1960. redoviti član JAZU. Umro je u Zagrebu 9. siječnja 1967.

7. svibnja 2017. u Zagrebu je umro akademik Mirko Tomasović, hrvatski književni povjesničar, teoretičar književnosti, romanist i prevoditelj. Rodio se 6. studenoga 1938. u Splitu. Diplomirao je komparativnu književnost i francuski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a od 1971. do 1999. bio je profesor na Odsjeku za komparativnu književnost. Objavio je dvadesetak knjiga znanstveno-stručnog usmjerenja te petnaestak knjiga prepjeva poezije s talijanskog, francuskog, španjolskog i portugalskog jezika, među njima i prepjeve epova Oslobođeni Jeruzalem Torquata Tassa te Luzitanci Luísa Vaza de Camõesa. Objavio je i pet knjiga o Marku Maruliću. Redoviti član HAZU bio je od 2000.

6. svibnja 1922. u Zagrebu je umro hrvatski fizičar Vinko Dvořák. Rodio se 21. siječnja 1848. u Dušejovu u Češkoj. Diplomirao je fiziku i matematiku u Pragu 1871., a 1875. dolazi u Zagreb kao prvi redoviti profesor fizike na Sveučilištu u Zagrebu. Istaknuo se istraživanjima u području akustike, optike, hidrodinamike, elektrike te povijesti fizike, a napravio je i prve rendgenske snimke u Hrvatskoj. Njemu u spomen u fizici postoje pojmovi Dvořákove rotacijske sprave, Dvořákovo kolo, Dvořákov zvukomjer i Dvořákova stereokinetska pojava. Od 1881. do 1883. bio dekan Filozofskog fakulteta, a od 1883. do 1884. i rektor Sveučilišta. Redoviti član JAZU bio je od 1887., a od 1883. dopisni član.

5. svibnja 1979. u Zagrebu je umro hrvatski crkveni povjesničar i liturgičar Dragutin Kniewald. Rodio se u Zagrebu 23. srpnja 1889.  Doktorirao je filozofiju 1911. i teologiju 1915. na Papinskom sveučilištu Gregoriani u Rimu, a 1914. bio zaređen za svećenika. od 1921. do 1952. predavao je Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu  pastoralnu teologiju, liturgiku, crkvenu umjetnost, crkveno pravo i crkvenu povijest. Istražio je stari zagrebački obred i s tim u svezi iluminirane kodekse, a 1934. organizirao je prijenos Bašćanske ploče iz Jurandvora u Zagreb. Zaslužan je za prijevod Rimskog misala na hrvatski 1921. i za razvoj liturgijskog pokreta u Hrvatskoj. Dopisni član JAZU bio je od ožujka do srpnja 1941.

4. svibnja 1840. u Zagrebu se rodio hrvatski povjesničar i svećenik Ivan Krstitelj Tkalčić. Diplomirao je bogosloviju 1861. u Zagrebu i bio zaređen za svećenika. Do 1867. bio je kapelan u Sisku, a zatim do 1905. prebendar zagrebačke prvostolne crkve. Od 1882. do 1892. bio je knjižničar, a do 1896. i arhivar JAZU. Proučavao je hrvatsku svjetovnu i crkvenu prošlost, posebno slavensko bogoslužje i glagoljaštvo te prošlost pojedinih crkvenih redova u Hrvatskoj, no najveći je dio njegova opusa posvećen povijesti Zagreba, Zagrebačke biskupije i njezinih istaknutih predstavnika. Njegove zbirke izvora temelj su za istraživanje prošlosti Zagreba. Redoviti član JAZU bio je od 1883. Umro je u Zagrebu 11. svibnja 1905.

3. svibnja 2014. u Zagrebu je umro hrvatski kemičar akademik Smiljko Ašperger. Rodio se u Zagrebu 25. siječnja 1921. Diplomirao je 1943. na Kemijskom odsjeku Tehničkog fakulteta u Zagrebu, a od 1952. do 1986. predavao je na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Bavio se istraživanjem reakcijskih mehanizama, teorijom reakcije supstitucije, spektrometrijom masa i primjenom stabilnih izotopa u kemiji. Sudjelovao je u otkriću sekundarnog a-deuterijskog kinetičkog izotopnog efekta i primijenio ga na studij reakcijskih mehanizama. Redoviti član HAZU bio je od 1991., od 1983. bio je izvanredni član, a od 1975. član suradnik. Bio je prvi predsjednik Upravnog odbora Zaklade HAZU od 1993. do 1998.

2. svibnja 1943. u Zagrebu je umro hrvatski konzervator, muzeolog i povjesničar Gjuro Szabo. Rodio se u Novskoj 3. veljače 1875. Diplomirao je germanistiku u Beču 1896., a 1910. se specijalizirao iz konzervacije i restauracije povijesnih i umjetničkih spomenika u Beču, Nürnbergu i Pragu. Od 1911. bio je tajnik Zemaljskog povjerenstva za čuvanje spomenika u Hrvatskoj i Slavoniji i utjecao na primjenu suvremenih načela konzervacije. Bio je ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu od 1919. do 1926. te Muzeja grada Zagreba od 1928. do 1943. Objavio je velik broj radova s područja povijesti, povijesti umjetnosti i kulture, toponomastike, zaštite spomenika i muzeologije. Od 1936. do 1941. bio je dopisni član JAZU.

1. svibnja 1819. u Staroj Rači kraj Bjelovara rodio se hrvatski književnik Ivan Trnski. Bio je jedan od najistaknutijih sudionika hrvatskoga narodnoga preporoda i tijekom 75 godina književnog djelovanja ostao je uglavnom vjeran početnoj preporodno-romantičarskoj orijentaciji. U njegovu lirskom opusu prevladavaju romantičarski intonirane ljubavne i rodoljubne pjesme,  prigodnice te religiozna lirika, a pisao je i epsku poeziju, pripovijesti i putopise te prevodio je engleskog, njemačkog, ruskog, češkog i poljskog. Zaslužan je za razvoj hrvatskog standardnog jezika i versifikacije. Od 1901. do smrti 30. lipnja 1910. bio je prvi predsjednik Društva hrvatskih književnika. Od 1899. bio je počasni član JAZU.

30. travnja 2015. u Zagrebu je umro hrvatski pravni stručnjak akademik Vladimir Ibler. Rodio se 25. lipnja 1913. u Zagrebu. Diplomirao je 1937. na Pravnom fakultetu u Zagrebu gdje je predavao međunarodno pravo i diplomatsku povijest od 1947. do 1983. Dao je izniman doprinos na području međunarodnog javnog prava i međunarodnih odnosa te bio jedan od kreatora suvremenog međunarodnog prava mora. Autor je djela Diplomatska historija 1814–1871 (1960.), Sloboda mora (1965.), Međunarodni odnosi (1971.), Rječnik međunarodnog javnog prava (1972.) te Međunarodno pravo mora i Hrvatska (2001.). Redoviti član HAZU bio je od 1991., od 1986. izvanredni, a od 1977. član suradnik.

29. travnja 1861. Hrvatski sabor prihvatio je prijedlog đakovačkog i srijemskog biskupa Josipa Jurja Strossmayera o osnutku Jugoslavenske (danas Hrvatske) akademije znanosti i umjetnosti te se 29. travnja slavi kao Dan HAZU. Akademija je dobila jugoslavensko ime jer je prema Strossmayerovoj zamisli trebala biti institucija svih južnih Slavena, uključujući i Bugare, no to se nije ostvarilo pa je Jugoslavenska akademija po svom sastavu i djelovanju od početka bila hrvatska. Nakon što je austrijski car i hrvatski kralj Franjo Josip 4. ožujka 1866. potvrdio Akademijina pravila, Sabor je 12. ožujka iste godine izabrao njenih prvih 16 članova koji su se prvi put sastali 26. svibnja 1866., čime je Akademija počela s radom.

29. travnja 1936. u Dugoj Resi se rodio hrvatski slikar i grafičar akademik Miroslav Šutej. Diplomirao je 1961. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu kod Marijana Detonija i bio suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića. Bio je profesor na Akademiji od 1978. Djela mu se odlikuju čistoćom koncepcije, maštovitošću kompozicije i visokom tehničkom kakvoćom pa se smatra da je ostvario najosebujniji opus u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti. Formirao je svoj izraz u okviru op-arta (Bombardiranje očnoga živca, 1962.). Dizajnirao je grb Republike Hrvatske (1990.) i novčanice kune (1993.). Redoviti član HAZU bio je od 1997. Umro je 13. svibnja 2005. u Krapinskim Toplicama.

27. travnja 1882. u Zagrebu je umro hrvatski prirodoslovac i liječnik Josip Kalasancije Schlosser. Rodio se 25. siječnja 1808. u Jindřichovu u Češkoj. Završio je studij medicine u Beču, a u Hrvatsku je došao 1836. i radio kao liječnik u Našicama, Varaždinskim Toplicama, Križevcima i Zagrebu, a od 1864. do smrti kao praliječnik Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Zaslužan je za unapređenje javnog zdravstva, a zbog istraživanja biljnog i životinjskog svijeta Hrvatske smatra se osnivačem znanstvene botanike u Hrvatskoj. S Ljudevitom Vukotinovićem 1869. je objavio djelo Flora Croatica. Od 1866. bio među prvim redovitim članovima JAZU i prvi predstojnik Matematičko-prirodoslovnog razreda.

26. travnja 1928. u Požegi se rodila hrvatska kemijsko-tehnološka inženjerka Olga Šarc-Lahodny. Diplomirala je 1953. na Kemijsko-tehnološkom odsjeku Tehničkog fakulteta u Zagrebu gdje je od 1955. predavala u Zavodu za fizikalnu kemiju, a od 1978. do 1988. na Rudarsko-geološko-naftnome fakultetu. Predavala je kolegije Fizikalna kemija, Kemija i tehnologija silikata, Kemija i druge. Od 1984. do smrti bila je voditeljica Zavoda za istraživanje korozije i desalinizaciju HAZU u Dubrovniku, a od 1972. do 2011. glavna tajnica Akademijinog Međunarodnog komiteta za istraživanje boksita, glinice i aluminija. Članica suradnica HAZU bila je od 1975. Umrla je u Zagrebu 6. srpnja 2016.

25. travnja 1927. u Senju se rodio hrvatski jezikoslovac akademik Milan Moguš. Diplomirao je 1953. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je predavao na Katedri za dijalektologiju i povijest hrvatskog jezika od 1956. do 1992. Bavio se poviješću hrvatskog jezika, dijalektologijom, posebno čakavštinom, fonologijom i leksikografijom. Bio je 1971. suautor Hrvatskog pravopisa, kao i velike gramatike Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnoga jezika (1991.). Redoviti član HAZU bio je od 1986., od 1977. izvanredni, a od 1975. član suradnik. Od 1991. do 1997. bio je glavni tajnik, od 1998. do 2003. potpredsjednik, a od 2004. do 2010. predsjednik HAZU. Umro je u Zagrebu 19. studenog 2017.

24. travnja 1975. u Zagrebu je umro hrvatski kipar akademik Vanja Radauš. Rodio se u Vinkovcima 29. travnja 1906. Diplomirao je 1930. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, od 1940. bio je nastavnik na Državnoj obrtnoj školi u Zagrebu te od 1945. do 1969. na Akademiji likovnih umjetnosti gdje je vodio Majstorsku radionicu za kiparstvo od 1950. do 1975. Stvarao je pod utjecajem Ivana Meštrovića i Augustea Rodina, postupno unoseći socijalnu tematiku i teatralnu gestu te osobni ekspresionistički pristup. Autor je spomenika žrtvama Prvog svjetskog rata na Mirogoju, Petrice Kerempuha u Zagrebu, spomenika partizanskom pokretu te brojnih bista i nadgrobnih spomenika. Redoviti član JAZU bio je od 1947.

23. travnja 1922. u Pragu je umro hrvatski slikar Vlaho Bukovac. Rodio se 4. srpnja 1855. u Cavtatu. Slikarstvo je studirao u Parizu gdje je djelovao od 1877. do 1893., zatim do 1902. u Zagrebu gdje je bio središnja osoba umjetničkog života te od 1903. do smrti u Pragu gdje je bio profesor Akademije likovnih umjetnosti. Najznačajniji je hrvatski slikar na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, predstavnik akademskog realizma s kasnijim utjecajima secesije i postimpresionizma. Slikao je portrete, pejzaže, aktove te velike figuralne kompozicije od kojih je najpoznatiji kazališni zastor Hrvatski narodni preporod. Njegovim zalaganjem izgrađeni su atelijeri za umjetnike i Umjetnički paviljon u Zagrebu. Za počasnog člana JAZU izabran je 1919.

22. travnja 1846. u Slavonskom Brodu se rodio hrvatski geolog i paleontolog Gjuro Pilar. Doktorirao je 1868. na Fakultetu prirodnih znanosti u Bruxellesu. Od 1870. bio je upravitelj mineraloško-geološkog odjela Narodnog muzeja u Zagrebu, a od 1875. prvi profesor geologije i mineralogije na Sveučilištu u Zagrebu. Predavao je i petrografiju, paleontologiju i astronomiju. Svojim radom postavio je temelje krškoj hidrogeologiji, a bavio se i ekscentričnošću Zemljine osi, uzrocima potresa i oledbe, speleološkim objektima Gorskog kotara, rudarstvom u Hrvatskoj te geologijom zapadne Bosne. Najpoznatije djelo mu je Flora fossilis Susedana (1883.). Redoviti član JAZU bio je od 1875. Umro je u Zagrebu 19. svibnja 1893.

21. travnja 1984. u Zagrebu je umro hrvatski slikar akademik Marino Tartaglia. Rodio se u Zagrebu 3. kolovoza 1894., a studirao je slikarstvo u Firenci i Rimu gdje se zbližio s futuristima i najistaknutijim predstavnicima talijanske avangarde. Djelovao je kao slikar u Splitu, Beču, Beogradu i u Francuskoj, a od 1931. do 1964. bio je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te je odgojio brojne generacije hrvatskih slikara. Prva su mu djela ekspresionistički obilježena, a kasnije je stvorio slobodniji stil kojim se približio apstrakciji. Motive je prikazivao kao kolorističke jezgre smještene u središtu plohe. Često je slikao autoportrete. Također je izrađivao keramiku i ilustracije. Redoviti član JAZU bio je od 1948.

20. travnja 1816. u Sobotištu u Slovačkoj rodio se hrvatski jezikoslovac i publicist Bogoslav Šulek. Studij teologije i prava završio je u Požunu, a u Hrvatsku se doselio 1838., naučio hrvatski, pridružio hrvatskim preporoditeljima te se potpuno uključio u javni život Hrvatske i dao golem doprinos razvoju kulture, znanosti i gospodarstva. Bio je urednik vodećih novina i časopisa. Najznačajniji je po doprinosu stvaranju hrvatskog znanstvenog i vojnog nazivlja, a stotine njegovih riječi i danas se koriste u hrvatskom jeziku. Bio je i autor nekoliko rječnika. Od 1866. bio je jedan od prvih redovitih članova JAZU, a od 1874. do smrti njen gospodarski tajnik. Umro je u Zagrebu 30. studenog 1895.

19. travnja 1968. u Zagrebu je umro hrvatski i slovenski povjesničar Ljudmil Hauptmann. Rodio se 5. veljače 1884.  u Grazu gdje je 1902. diplomirao povijest i zemljopis. Od 1906. radio je kao gimnazijski profesor u Grazu, Fürstenfeldu, Beču i Ljubljani. Bio je redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Ljubljani od 1920. do 1926., a od 1926. do 1947. redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu. Pridonio je proučavanju ranosrednjovjekovne slovenske, hrvatske i srpske povijesti. Postavio je teoriju o naseljavanju Slavena u više valova i o njihovoj povezanosti s Avarima te o kasnijem naseljavanju Hrvata u Dalmaciju. Redoviti član JAZU (HAZU) bio je od 1928. do 1945., a od 1927. dopisni član.

18. travnja 1874. u Ogulinu se rodila hrvatska književnica Ivana Brlić-Mažuranić. Živjela je u Zagrebu u obitelji djeda Ivana Mažuranića od 1878. do 1892., a nakon udaje za političara Vatroslava Brlića preselila se u Slavonski Brod. Pisala je pjesme, pripovijetke, romane, basne i bajke, eseje i članke. Najznačajnije djelo joj je zbirka bajki Priče iz davnine (1916.) koja je doživjela brojna izdanja na hrvatskom i stranim jezicima i zbog koje je autorica prozvana “hrvatskim Andersenom”, kao i roman Čudnovate zgode šegrta Hlapića (1913.). Bila je četiri puta predlagana za Nobelovu nagradu, a 1937. izabrana je za dopisnu članicu JAZU kao prva žena članica Akademije. Umrla je u Zagrebu 21. rujna 1938.

17. travnja 1869. u Klanjcu se rodio hrvatski slikar Oton Iveković. Slikarstvo je učio u Zagrebu kod Ferde Quiquereza te na likovnim akademijama u Beču, Münchenu i Karlsruheu. Od 1895. radio je kao nastavnik crtanja u zagrebačkoj gimnaziji te u Obrtnoj školi, a od 1908. do 1927. bio predavač u Umjetničkoj školi (poslije Akademiji likovnih umjetnosti). Unutar hrvatske moderne najplodniji je i najistaknutiji autor povijesnog slikarstva. Slikao je prizore iz obitelji Zrinskih i Frankopana te druge prizore iz hrvatske nacionalne povijesti čije reprodukcije su stekle veliku popularnost. Ilustrirao je u knjige i radio kao scenograf i kostimograf. Od 1919. bio je dopisni član JAZU. Umro je u Klanjcu 4. srpnja 1939.

16. travnja 1863. u Poděbradima u Češkoj rodio se češki folklorist, muzikolog i slikar Ludvík Kuba. Studirao je orgulje u Prag i slikarstvo u Pragu, Parizu i Münchenu. Od 1885. do 1929. putovao je po slavenskim zemljama bilježeći notnim zapisima, putopisima i crtežima te proučavajući tradicijsku kulturu, posebno glazbenu. Više od 5000 zapisa narodnih pjesama i napjeva tiskao je u zborniku Slovanstvo ve svých zpěvech u 15 svezaka. Prvi je 1909. upozorio na posebnosti istarske ljestvice. U ulju i akvarelu radio je portrete, vedute, žanr-prizore i krajolike iz Bosne i Hrvatske te susjednih zemalja. Od 1930. do 1941. bio je dopisni član JAZU. Umro je u Pragu 30. studenog 1956.

15. travnja 2005. u Zagrebu je umro hrvatski psiholog Boris Petz. Rodio se u Bjelovaru 26. studenog 1919. Diplomirao je 1943. filozofiju i psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je u Savjetovalištu za izbor zvanja, zatim u Institutu za medicinska istraživanja, a od 1960. do 1991. predavao je na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta psihofiziologiju rada. Najznačajniji su mu radovi iz područja psihofizioloških istraživanja umora i odmora. Dao je i važan doprinos statističkim metodama i psihometriji. Uredio je Psihologijski rječnik (1992). Glavna djela: Psihologija rada (1987.) i Uvod u psihologiju (2001). Od 1975. bio je član suradnik HAZU.

14. travnja 1905. u Zagrebu je umro hrvatski matematičar i fizičar Martin Sekulić. Rodio se 1833. u Lovincu u Lici. Bio je profesor fizike na Velikoj realci u Rakovcu kod Karlovca gdje mu je učenik uz ostale bio i Nikola Tesla kojeg je oduševio za elektricitet i elektrotehniku. Predavao je i aritmetiku, geometriju, geometrijsko crtanje, kaligrafiju, vježbanje i poljoprivredu te vodio fizikalni kabinet s 579 sprava. Proučavao je fluorescenciju, iskrenje i munje. U časopisu Rad JAZU objavio je članke Fluorescencije i calcescencija (1871.), Polarna zora kao učinak zemaljske munjine (1872.) i Istraživnje sunčeve duge (1873.). Bio je i saborski zastupnik od 1897. do 1905. Od 1873. bio je dopisni član JAZU.

13. travnja 1996. u Zagrebu je umro hrvatski književnik akademik Vjekoslav Kaleb. Rodio se 27. rujna 1905. u Tisnom. Diplomirao je na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu 1934. Djelovao je kao učitelj u selima Dalmatinske zagore, na Murteru, u Šibeniku i Zagrebu. Nakon 1945. bio je urednik u časopisima Republika, Književnik i Kolo, tajnik Društva književnika Hrvatske i Matice hrvatske te umjetnički direktor Zagreb filma. U svojim djelima objedinio je tradicionalni model pripovjedne proze s modernom novelistikom. U novelama tematizira život seoske sirotinje u Dalmatinskoj zagori, a najpoznatije djelo mu je roman Divota prašine (1954.). Sudjelovao je i u raspravama o hrvatskom jeziku. Redoviti član HAZU bio je od 1961.

12. travnja 2022. u Heidelbergu je umro hrvatski matematičar Zvonimir Janko. Rodio se 26. srpnja 1932. u Bjelovaru. Diplomirao je 1956. na Prirodoslovno- matematičkom fakultetu u Zagrebu. Od 1962. do 1968. djelovao je u Australiji, kao istraživač na Australskom nacionalnom sveučilištu u Canberri i kao profesor na sveučilištu Monash u Melbourneu. Od 1968.do 1972. predavao je u SAD-u na sveučilištu Princeton i Državnom sveučilištu u Columbusu (Ohio). Od 1972. do umirovljenja 2000. bio je redoviti profesor u Heidelbergu. Dao je značajna otkrića novih sporadičnih prostih grupa, danas poznatih pod nazivom “Jankove grupe”. Dopisni član HAZU bio je od 1992.

11. travnja 1950. u Ljubljani je umro slovenski književni povjesničar France Kidrič. Rodio se u Ratanskoj Vasi kraj Rogaške Slatine 23. ožujka 1880. Studij slavistike završio je 1906. u Beču, gdje je bio učenik Vatroslava Jagića. Predstavnik je prvog naraštaja slovenskih profesora na Sveučilištu u Ljubljani gdje je predavao od 1920. Bio je među utemeljiteljima Slovenske akademije znanosti i umjetnosti 1938. i njezin predsjednik od 1945. do smrti. Bavio se slavistikom i slovenistikom. Dao je vrijedan doprinos proučavanju slovenske književnosti. Temeljno mu je djelo Povijest slovenske književnosti (Zgodovina slovenskoga slovstva, I–V, 1929.–1938.). Od 1948. bio je dopisni član JAZU.

10. travnja 1922. na Zlarinu se rodila hrvatska književnica Vesna Parun. Od 1947. djelovala je kao slobodna književnica. Prvom pjesničkom zbirkom Zore i vihori (1947.), oduprla se nasilnomu ideologiziranju poslijeratnoga pjesništva, a antologijskom zbirkom Crna maslina (1955.) te zbirkama Ropstvo (1957.), Pusti da otpočinem (1958.) i Ti i nikad (1959.) potvrdila se kao pjesnikinja zaokupljena ljubavlju. U kasnijim zbirkama posvećuje se prirodi, moru, tragičnosti života, uz sklonost ironičnom, satiričnom i grotesknom u opisu društvene zbilje. Pisala je i drame, feljtone, basne, satire te knjige za djecu. Dopisna članica HAZU bila je od 1986. Umrla je u Stubičkim Toplicama 25. listopada 2010.

9. travnja 1800. u Šibeniku se rodio hrvatski i talijanski liječnik i botaničar Robert Visiani. Studij medicine završio je u Padovi 1822. i do 1836. službovao kao liječnik u Kotoru, Drnišu i Budvi. Od 1836. do smrti djelovao na Sveučilištu u Padovi, gdje je 1837. postao profesor botanike i prefekt botaničkog vrta. Znatno je pridonio razvoju hortikulture, bavio se mekušcima i ribama, a najveći mu je prinos na području floristike. Njegovo životno djelo je Dalmatinska flora (Flora Dalmatica, I–III, 1842–52) s dodatcima (Supplementum I., 1872., i Supplementum II. 1877. i 1878), u kojem je zabilježeno više od 2700 vrsta. Počasni član JAZU bio je od 1876. Umro je u Padovi 4. svibnja 1878.

8. travnja 1915. u Zagrebu se rodio hrvatski fizičar, filozof i književnik akademik Ivan Supek. Fiziku i filozofiju doktorirao je u Leipzigu 1940. Od 1947. do 1985. predavao je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Bio je osnivač i prvi ravnatelj Instituta Ruđer Bošković (1950. – 1957.). Od 1968. do 1971. bio je rektor Sveučilišta u Zagrebu. Bavio se problemima supravodljivosti i kvantne elektrodinamike, a međunarodni ugled stekao je borbom protiv rata, nasilja, nuklearnog naoružanja i zlouporabe znanstvenih dostignuća. Kao književnik pisao je romane i drame povijesne tematike. Redoviti član HAZU bio je od 1961., od 1948. dopisni član, a od 1991. do 1997. predsjednik HAZU. Umro je u Zagrebu 5. ožujka 2007.

7. travnja 2014. u Zagrebu je umrla hrvatska kemičarka i molekularna biologinja akademkinja Ivana Weygand-Đurašević. Rodila se u Osijeku 15. lipnja 1952. Diplomirala je kemiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu 1975. i od tada do smrti radila u Zavodu za organsku kemiju i biokemiju PMF-a gdje je predavala niz kolegija. Bavila se interakcijama nukleinskih kiselina i bjelančevina, kontrolnim mehanizmima u biosintezi bjelančevina te proteinskim inženjerstvom. U svom djelovanju došla je do nekoliko važnih otkrića. Objavila je ukupno 70 znanstvenih radova koji su citirani 700 puta. Redovita članica HAZU bila je od 2012., a od 2002. članica suradnica.

6. travnja 1998. u Varaždinu je umro hrvatski matematičar akademik Stanko Bilinski. Rodio se u Našicama 22. travnja 1909., a diplomirao matematiku 1932.  na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao srednjoškolski profesor u Varaždinu, Skoplju i Sušaku, kao asistent u Geofizičkom zavodu u Zagrebu od 1940. do 1946. te u Geometrijskom zavodu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta od 1946. do 1978. Bavio se različitim područjima geometrije, kao i teorijom poliedara i mreža, primjenom funkcionalnih jednadžbi i teorije invarijanata u geometriji, teorijom mjera simetrije i mjerama regularnosti te razvojem i značenjem matematike. Redoviti član HAZU bio je od 1986., a izvanredni od 1963.

5. travnja 1814. u Ugrinama kraj Bribira rodio se hrvatski i srpski prirodoslovac Josip Pančić. Doktorirao je 1842. na Medicinskom fakultetu u Pešti, a od 1846. djelovao je u Srbiji kao liječnik baveći se istodobno faunističkim, florističkim i geološkim istraživanjima. Od 1853. bio je profesor prirodopisa i agronomije na Liceju u Beogradu, gdje je osnovao prirodoslovnu zbirku, knjižnicu i prirodoslovni kabinet, a utemeljio je i botanički vrt. Otkrio je 102 i opisao oko 2500 biljnih vrsta, od kojih je najpoznatija Pančićeva omorika. Bio je rektor Velike škole u Beogradu od 1866. do 1874., a od 1887. do 1888. bio je prvi predsjednik Srpske kraljevske akademije. Dopisni član JAZU bio je od 1867. Umro je u Beogradu 25. veljače 1888.

4. travnja 2015. u Zagrebu je umro hrvatski fizičar akademik Slaven Barišić. Rodio se u Pleternici 26. siječnja 1942. Diplomirao je 1964 na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu gdje je bio profesor od 1972. do 2013. Od 1967. do 1971. bio je istraživač u Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja u Francuskoj gdje je i doktorirao 1971. Od 1994. do 2000. bio je predsjednik Nacionalnog vijeća za visoku naobrazbu. Bavio se fizikom kondenzirane tvari, teorijom elektron-fonon vezanja u čvrstoj vezi, teorijom lančastih vodiča, analizom niskodimenzionalnih fenomenoloških modela Landauova tipa i teorijom visokotemperaturne supravodljivosti. Redoviti član HAZU bio je od 1991., a izvanredni od 1990.

3. travnja 1865. u Brucku na Muri u Austriji rodio se hrvatski slikar i grafičar Menci Clement Crnčić. Slikarstvo je studirao u Beču od 1882. do 1884. te od 1889. do 1892. u Münchenu. U Zagrebu je s Belom Čikošem Sesijom 1903. otvorio privatnu slikarsku školu koja je 1907. prerasla u Višu školu za umjetnost i obrt a zatim u Akademiju likovnih umjetnosti gdje je bio profesor do 1930. Slikati je počeo pod utjecajem realizma, a posebno je imao sklonost za slikanje mora. Pejzaže i vedute prikazivao je i u bakropisima. Kao prvi školovani grafičar začetnik je moderne hrvatske grafike. Redoviti član JAZU bio je od 1919., a od 1920. do 1928. bio je direktor Strossmayerove galerije. Umro je u Zagrebu 9. studenog 1930.

2. travnja 1888. u Hvaru se rodio hrvatski povjesničar i arheolog akademik Grga Novak. Povijest, geografiju i arheologiju studirao je u Zagrebu, Beču i Pragu. Od 1911. do 1920. predavao je u splitskoj Velikoj realci, zatim je do 1924. bio profesor opće povijesti srednjeg vijeka na Filozofskom fakultetu u Skoplju, a od 1924. do 1959. profesor povijesti starog vijeka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Proučavao je povijest od starog do novog vijeka, posebno antiku, a kao arheolog otkrio neolitsku Hvarsku kulturu. Od 1946. do 1947. bio je rektor Sveučilišta u Zagrebu. Redoviti član JAZU bio je od 1947., a od 1958. do travnja 1978. predsjednik te počasni predsjednik do smrti, 7. rujna 1978. u Zagrebu.

1. travnja 1824. u Krašiću se rodio hrvatski prirodoslovac, svećenik i političar Josip Torbar. Filozofiju i teologiju diplomirao je u Beču i 1849. bio zaređen za svećenika. Od 1854. do 1890. bio je profesor fizike i prirodopisa u Realnoj gimnaziji u Zagrebu. Bavio se biologijom, geologijom, meteorologijom, poviješću i popularizacijom znanosti. S Vatroslavom Jagićem i Franjom Račkim pokrenuo je 1864. časopis Književnik, preteču Rada JAZU, a bio je i urednik Katoličkog lista (1854.) i Gospodarskog lista (1868.–1872.).  Za zastupnika u Hrvatskom saboru biran je 1861., 1865. i 1875. Redoviti član JAZU bio je od 1866, od 1872. do 1874. bio je tajnik, a od 1890. do smrti predsjednik JAZU. Umro je u Zagrebu 26. srpnja 1900.

31. ožujka 1943. u Zagrebu je umro hrvatski filolog Franjo Fancev. Rodio se u Virju 24. rujna 1882. Studirao je slavistiku i romanistiku u Zagrebu i Beču, gdje je 1907. i doktorirao. Od 1908. je bio knjižničar, a od 1919. do 1927. ravnatelj Sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Od 1926. bio je profesor starije hrvatske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1937. do 1939. bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika. Posebno je značajan njegov rad na istraživanju podrijetla hrvatskog narodnog preporoda i na isticanju njegove autohtonosti. Od 1925. bio je dopisni član JAZU, od 1929. izvanredni član, a od 1940. redoviti član. Od 1926. do 1943. bio je Akademijin gospodarski tajnik.

30. ožujka 2021. u Zagrebu je umro hrvatski šumarski stručnjak akademik Slavko Matić. Rodio se u Livnu 20. siječnja 1938. Diplomirao je 1962. na Šumarskom fakultetu u Zagrebu gdje je predavao od 1963. do 2003. Posebno se bavio problematikom uzgajanja prirodnih sastojina, njihove njege i obnove, odnosima strukture i pomlađivanja u prebornim šumama, gospodarenjem bukovim šumama, njegom i pomlađivanjem hrasta lužnjaka, kitnjaka, crnike, medunca, pomlađivanjem ritskih šuma, šumskim sjemenarstvom i rasadničarstvom kao i šumskim kulturama i plantažama. Od 1997. do 2014. bio je prvi predsjednik Akademije šumarskih znanosti. Od 2004. bio je redoviti član HAZU.

29. ožujka 1844. u Požegi se rodio hrvatski književni povjesničar i političar Armin Pavić. Diplomirao je klasičnu filologiju i slavistiku u Beču 1864. i radio kao gimnazijski profesor, a od 1877. bio je profesor hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je i rektor Sveučilišta od 1896. do 1897., a od 1884. do 1906. i saborski zastupnik. Bio je i predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu. Proučavao je djela Ivan Gundulića i Junija Palmotića. Autor je i knjige Historija dubrovačke drame (1871.). Odmaknuo se od usko filološkog pristupa književnoj građi i krenuo putem sustavnijeg književnopovijesnog istraživanja. Redoviti član JAZU bio je od 1874. Umro je u Zagrebu 12. veljače 1914.

28. ožujka 1993. u Zagrebu je umro hrvatski slikar akademik Frano Šimunović. Rodio se u Dicmu 10. listopada 1908. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1934. te se usavršavao u Madridu. Od 1935. do 1941. slikao je  krajolike iz Dalmacije intenzivnijih boja s vidljivim utjecajem Vincenta van Gogha, za vrijeme Drugog svjetskog rata izrađivao je uglavnom crteže s temama zbjegova i logora, a nakon rata bilježio je krajolike iz Dalmatinske zagore, uglavnom ograde, gomile, međe i krpice obradive zemlje. Ilustrirao je Grimmove Bajke (1958.) i pripovijetke svog oca Dinka Šimunovića Duga i Alkar (1959). Redoviti član HAZU bio je od 1979., a izvanredni član od 1963.

27. ožujka 2022. u Zagrebu je umro hrvatski pravnik Vladimir-Đuro Degan. Rodio se u Bosanskom Brodu 2. srpnja 1935 . Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Sarajevu 1957 i bio profesor usporednih političkih sistema i međunarodnog prava na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu od 1969. do 1981., a zatim je bio profesor međunarodnog prava na Pravnom fakultetu u Rijeci. Bio je upravitelj Jadranskog zavoda HAZU od 1985. do 1997.  i voditelj od 1997. do 2021. Između 1991. i 1995. bio je hrvatski član u ekspertskim skupinama o ljudskim i manjinskim pravima, te o sukcesiji država na Međunarodnoj kon­ferenciji o bivšoj Jugoslaviji. Od 1990. bio je član suradnik HAZU.

26. ožujka 1996. u Rijeci je umro hrvatski inženjer brodogradnje akademik Zlatko Winkler. Rodio se 3. kolovoza 1917. u Zagrebu. Diplomirao je 1942. na Tehničkom fakultetu u Zagrebu gdje je predavao od 1942. do 1950. kad je postao  tehnički direktor brodogradilišta 3. maj u Rijeci kojem je od 1961. do 1965. bio glavni direktor. Od 1960. do 1986. bio je profesor Strojarskog (kasnije Tehničkog) fakulteta u Rijeci i suosnivač studija brodogradnje 1969. Bavio se razvojem morske tehnologije, tehnološkom i organizacijskom problematikom te modernizacijom brodograđevne proizvodnje. Od 1992. bio je redoviti član HAZU gdje je bio osnivač i prvi predsjednik Znanstvenog savjeta za pomorstvo.

 25. ožujka 1898. u Beču je umro hrvatski geograf Petar Matković. Rodio se 18. lipnja 1830. u Senju gdje je završio studij teologije i 1853., a geografiju je doktorirao u Grazu 1860. Radio je kao gimnazijski profesor u Varaždinu i Zagrebu od 1858. do 1883. Od 1883. do 1893. bio je prvi profesor na Katedri za geografiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Bavio se povijesnom geografijom i statistikom, starim putopisima i putničkim dnevnicima te poviješću trgovine i brodarstva u jadranskim gradovima. Pisao je prve geografsko-statističke preglede na hrvatskom jeziku te je 1874. osnovao Statistički ured za Hrvatsku i Slavoniju. Redoviti član JAZU bio je od 1867., a od 1874. do 1892. bio je književni tajnik.

24. ožujka 2005. u Zagrebu je umrla hrvatska povjesničarka medicine Biserka Belicza. Rodila se 8. veljače 1942. u Zagrebu gdje je 1966. završila studij medicine. Od 1969. do smrti radila je u Zavodu za povijest prirodnih, matematičkih i medicinskih znanosti HAZU gdje je od 1975. bila voditeljica Odsjeka za povijest medicinskih znanosti. Od 1975. predavala je povijest medicine na Medicinskom fakultetu. Područje njenog rada bila su istraživanja gnoseoloških i socioloških odrednica razvoja medicinske misli te povijesnih i socijalnih aspekata medicinske prakse, razvoja zdravstva, zdravstvenih prilika i zdravstvene kulture u Hrvatskoj od srednjeg vijeka do 20. stoljeća. Članica suradnica HAZU bila je od 1977.

23. ožujka 2021. u Zagrebu je umrla hrvatska književnica Irena Vrkljan. Rodila se 21. kolovoza 1930. u Beogradu. Studirala je arheologiju i germanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te 1969. diplomirala režiju na Akademiji za film i televiziju u Berlinu gdje je živjela i radila kao profesionalna književnica i prevoditeljica, a 2014. vratila se u Zagreb. Književno stvaralaštvo počela je u doba krugovaša poezijom nadrealističke tematike. U inozemstvu je objavljivala poeziju u kojoj se iščitavaju nostalgija za domovinom i osamljenost, a 1980-ih počela je objavljivati autobiografsku prozu i napisala desetak romana, od kojih je najpoznatiji Svila, škare iz 1984. Dopisna članica HAZU bila je od 2006.

22. ožujka 2005. u Tokiju je umro japanski arhitekt i urbanist Kenzō Tange. Rodio se 4. rujna 1913. u Imabari. Arhitekturu je diplomirao 1938. na Sveučilištu u Tokiju gdje je predavao od 1946. do 1974. Bio je glavni predstavnik funkcionalizma u suvremenoj japanskoj arhitekturi. Svojim je građevinama suvremeno interpretirao tradicionalne elemente japanskog graditeljstva. U Japanu je projektirao izložbene paviljone (Centar mira u Hirošimi 1955.), zgrade gradske uprave (gradske vijećnice u Tokiju 1957. i 1992.), umjetničke centre i sportske objekte (Nacionalni stadion u Tokiju 1964), kao i katedralu u Tokiju 1964. Izradio je urbanističke planove za Tokijski zaljev i Skoplje. Dopisni član HAZU bio je od 1981.

21. ožujka 1929. u Slatini se rodio hrvatski germanist, povjesničar književnosti i muzikolog akademik Viktor Žmegač. Diplomirao je 1954. germanistiku i jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te zatim germanistiku i muzikologiju doktorirao u Göttingenu. Od 1957. do 1999. predavao je njemačku književnost na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Međunarodni ugled stekao je kao autor knjiga o povijesti njemačke književnosti, pisanima na hrvatskom i njemačkom, kao i djela o sveukupnoj njemačkoj kulturi, posebno Od Bacha do Bauhasa, i drugim kulturološkim djelima. Redoviti član HAZU bio je od 2012., a od 1992. dopisni član. Umro je u Zagrebu 20. srpnja 2022.

20. ožujka 1979. u Rijeci je umro hrvatski arhitekt Marijan Haberle. Rodio se 16. svibnja 1908. u Zagrebu. Diplomirao je arhitekturu u klasi Huga Ehrlicha 1931. na Tehničkom fakultetu gdje je i predavao od 1943. do 1945. U duhu moderne arhitekture projektirao je Zagrebački zbor, Tehnički muzej, crkve svetog Josipa i svetog Marka Križevčanina, zgrade Kinoteke, Brodarskog instituta i Hrvatske matice iseljenika te stotinjak javnih, društvenih, hotelskih, industrijskih i stambenih objekata u Zagrebu i niz drugih gradova Hrvatske i tadašnje Jugoslavije, a najpoznatije djelo mu je Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski dovršena 1973. Za izvanrednog člana JAZU izabran je 1977.

19. ožujka 1909. u Splitu se rodio hrvatski muzikolog i povjesničar glazbe akademik Josip Andreis. U Zagrebu je 1931. diplomirao romanistiku, a 1947. na nastavničkom odsjeku Muzičke akademije. Od 1948. do 1972. bio je profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Autor je temeljnih studija o istaknutim hrvatskim glazbenicima. Njegova Povijest glazbe izašla je od 1942. do 1976. u četiri izdanja i do danas ostala jedinom općom enciklopedijskom poviješću glazbe hrvatskog autora. Prvi je u Hrvatskoj uveo znanstvene standarde u cjelovito poimanje povijesti glazbe. Redoviti član JAZU bio je od 1975., a dopisni od 1954. Umro je u Zagrebu 16. siječnja 1982.

18. ožujka 2004. u Zagrebu je umro hrvatski muzikolog i skladatelj akademik Lovro Županović. Rodio se u Šibeniku 21. srpnja 1925. Diplomirao je slavistiku i romanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1950., 1953. i studij povijesti glazbe na Muzičkoj akademiji, a kasnije u Ljubljani studij muzikologije i kompozicije. U Zagrebu je od 1961. do 1978. bio profesor na Pedagoškoj akademiji, a zatim do 1990. na Muzičkoj akademiji. Bavio se poviješću hrvatske glazbe, posebno od 16. do 19. stoljeća. Glavna djela su mu Vatroslav Lisinski (1819–1854): život – djelo – značenje (1969. i Stoljeća hrvatske glazbe (1980.).  Redoviti član HAZU bio je od 1991., izvanredni od 1986., a član suradnik od 1980.

17. ožujka 1929. u Josipdolu se rodio hrvatski prometni stručnjak akademik Josip Božičević. Diplomirao je 1956. na Tehničkom fakultetu u Zagrebu na prometnom smjeru Građevinskog odsjeka. Od 1956. do 1971. radio je u Željezničko-transportnom poduzeću, a od 1971. predavao je na Višoj školi za cestovni saobraćaj u Zagrebu koja je njegovom zaslugom 1982. prerasla u Fakultet prometnih znanosti gdje je predavao do 2004. Od 1990. do 1992. bio je ministar prometa i veza. Zaslužan je za poboljšanje željezničke infrastrukture te za utvrđivanje prometnih koridora koji Hrvatskoj omogućuju bolje povezivanje s Europom. Redoviti član HAZU bio je od 1997. Umro je u Zagrebu 13. ožujka 2021.

16. ožujka 1889. u Segetu kraj Trogira rodio se hrvatski povjesničar Miho Barada. Diplomirao je teologiju u Zadru 1912. i do 1927. službovao kao svećenik u selima Dalmatinske zagore i rodnom mjestu, a zatim do 1929. studirao povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Do 1931. usavršavao se u Rimu na Visokoj školi za paleografiju, diplomatiku i arhivistiku. Od 1932. predavao je crkvenu povijest na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a na Filozofskom fakultetu pomoćne povijesne znanosti od 1933. do 1940. te hrvatsku narodnu povijest od 1940. do 1954. Bavio se hrvatskom poviješću ranog srednjeg vijeka i izdavanjem povijesnih vrela. Dopisni član JAZU bio je od 1948. Umro je u Zagrebu 9. srpnja 1957.

15. ožujka 1921. u Srijemskoj Mitrovici se rodila hrvatska liječnica akademkinja Jelena Krmpotić-Nemanić. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1944. i do 1991. djelovala u Zavodu za anatomiju kojem je bila dugogodišnja predstojnica i redovita profesorica. Poticala i razvijala kliničku anatomiju, a posebno se bavila neuroanatomijom. Otkrila je zavijene režnjiće u malome mozgu, proučavala unutarnju građu velikog i maloga mozga, dala nove spoznaje o razvoju neuronskih veza te definirala neuromuskularni kronometrijski indeks u sustavu oblikovanja glasa. Proučavala je otosklerozu i staračku nagluhost. Redovita članica HAZU bila je od 1991., a od 1983. izvanredna. Umrla je u Zagrebu 2. lipnja 2008.

14. ožujka 1906. u Župi Biokovskoj rodio se hrvatski geograf akademik Josip Roglić. Diplomirao je 1930. geografsko-geološke znanosti u Beogradu te se usavršavao u Francuskoj, Njemačkoj i Austriji. Od 1946. do 1976. bio je redoviti profesor geografije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Organizirao je 1947. popis stanovništva Istre i stekao zasluge za njeno pripojenje Hrvatskoj, a 1968. je inicirao izgradnju autoceste Zagreb–Split. Bavio se reljefom, osobito dinarskim kršem, valorizacijom jadranske obale, prometnim povezivanjem Hrvatske i regionalnom problematikom. Redoviti član JAZU bio je od 1969., a od 1960. izvanredni član. Umro je u Zagrebu 18. listopada 1987.

13. ožujka 1946. u Zagrebu je umro hrvatski liječnik Teodor Wickerhauser. Rodio se u Zagrebu 4. rujna 1858. Medicinu je diplomirao u Grazu 1883. Bio je pionir hrvatske kirurgije, najviše se bavio abdominalnom kirurgijom, problemima asepse, a precizirao je i indikacije različitih vrsta anestezije. Od 1885. do 1914. bio je voditelj kirurškog odjela Bolnice milosrdnih sestara u Zagrebu. Odgojio je niz vrsnih kirurga koji su postali voditelji kirurških odjela diljem Hrvatske te se uz njega veže pojam Zagrebačka kirurška škola. Bio je jedan od osnivača zagrebačkog Medicinskoga fakulteta na kojem je bio profesor od 1918. do 1924. Zbog zasluga izabran je 1934. za počasnog građanina Zagreba. Bio je počasni član JAZU od 1928.

12. ožujka 1869. u Budanju u Sloveniji rodio se hrvatski povjesničar, etnograf i glazbeni pisac Janko Barlé. Diplomirao je teologiju u Zagrebu 1892. i bio zaređen za svećenika. U Zagrebu je bio vjeroučitelj u Zavodu za gluhonijemu djecu, a zatim u nadbiskupijskoj kancelariji aktuar, bilježnik, arhivar te od 1916. do 1938. ravnatelj. Od 1904. bio je prebendar, a od 1916. kanonik. Autor je brojnih djela iz povijesti Zagreba, Turopolja, Slavonije i Zagrebačke biskupije, a bavio se i poviješću crkvenih redova u Hrvatskoj, te poviješću zdravstva i glazbe. Od 1913. do 1940. bio je urednik časopisa Sv. Cecilija gdje je objavljivao muzikološke studije. Dopisni član JAZU bio je od 1921. Umro je u Zagrebu 18. veljače 1941.

11. ožujka 2002. u Zagrebu je umro kardinal Franjo Kuharić, zagrebački nadbiskup od 1970. do 1997. Rodio se u Pribiću kraj Krašića 15. travnja 1919. Teologiju je diplomirao u Zagrebu 1945. i bio zaređen za svećenika. Djelovao je kao župnik u Svetom Martinu pod Okićem, Rakovu Potoku i Samoboru, a 1964. je imenovan pomoćnim zagrebačkim biskupom. Kardinalom je imenovan 1983. Sudjelovao je na Drugom vatikanskom koncilu. Bio je promicatelj vjerskih i nacionalnih prava hrvatskog naroda tijekom komunističke vladavine te glavni moralni autoritet u doba demokratskih promjena, osamostaljenja Hrvatske i Domovinskog rata. Vodi se postupak za njegovu beatifikaciju. Od 1994. bio je počasni član HAZU.

10. ožujka 1926. u Zagrebu se rodila hrvatska književnica i glazbenica Višnja Stahuljak. Diplomirala je solo pjevanje 1952. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Radila je kao pjevačica, glumica i redateljica u Kazalištu lutaka te profesorica solo pjevanja. Objavila je tridesetak knjiga i bila jedna od najproduktivnijih i najsvestranijih hrvatskih književnica. Pisala je pjesme, novele, romane i drame, kao i djela za djecu i mladež. U njezinim pjesničkim djelima prevladava lirizam i intimističke teme te idilična vizija svijeta, u novelama je bliska tradicionalnom pripovijedanju, a u romanima joj se isprepliću realno i fantastično. Članica suradnica HAZU bila je od 2004. Umrla je u Zagrebu 3. ožujka 2011.

9. ožujka 1869. u Vinkovcima se rodio hrvatski povjesničar Ferdo Šišić. Diplomirao je povijest i geografiju u Zagrebu 1892. te do 1902. radio kao profesor u gimnazijama u Gospiću, Zagrebu i Osijeku. Od 1902. do 1939. predavao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu hrvatsku povijest srednjeg vijeka. Bio je sljedbenik genetičkog smjera u historiografiji i svojim djelima znatno utjecao na buduće naraštaje hrvatskih povjesničara. Najveći doprinos dao je hrvatskoj medijevistici, posebno razdoblju do 12. stoljeća, a obrađivao je i novovjekovne teme. Osobito je značajan njegov rad na izdavanju građe. Redoviti član JAZU bio je od 1911., a dopisni od 1903. Umro je u Zagrebu 21. siječnja 1940.

8. ožujka 1872. u Krapini se rodio hrvatski kipar Rudolf Valdec. Studirao je kiparstvo na likovnim akademijama u Beču i Münchenu i bio profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu od 1908. do 1929. Uz Roberta Frangeša-Mihanovića začetnik je modernog hrvatskog kiparstva i jedan od prvih modernih hrvatskih medaljera. Pod utjecajem bečke secesije isprva je radio kipove alegorijskog sadržaja, a kasnije se vratio realizmu i naturalizmu. Sklonost podrobnoj obradi pojedinosti i vjernoj reprodukciji viđenog ostvario je u realističnim portretima, osobito poprsjima i javnim spomenicima, kao i arhitektonskim dekorativnim skulpturama. Redoviti član JAZU bio je od 1919. Umro je u Zagrebu 1. veljače 1929.

7. ožujka 1926. u Sisku se rodila hrvatska povjesničarka i teoretičarka umjetnosti akademkinja Vera Horvat-Pintarić.  Diplomirala je 1951. povijest umjetnosti i klasičnu arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je predavala na Odsjeku za povijest umjetnosti od 1951. do 1993. Bavila se problemima moderne i suvremene umjetnosti, razmatrajući suodnose likovne umjetnosti i vizualne medijske kulture, proširujući interes povijesti umjetnosti na do tada marginalizirana područja stripa, grafičkog dizajna i elektronskih vizualnih medija. Svojim je teorijskim stajalištima prijelomno utjecala na hrvatsku povijest umjetnosti. Redovita članica HAZU bila je od 2000. Umrla je 27. ožujka 2024. u Zagrebu.

6. ožujka 2000. u Parizu je umro hrvatski povjesničar biomedicinskih znanosti Mirko Dražen Grmek. Rodio se 9. siječnja 1924. u Krapini. Medicinu je diplomirao u Zagrebu 1951., 1953. osnovao je Odsjek za povijest medicine JAZU, a 1960. Institut za povijest prirodnih, matematičkih i medicinskih znanosti. Predavao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu od 1954. do 1963. kada seli u Pariz i do 1973. djeluje u Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja, a zatim je do 1973. bio voditelj studija za povijest znanosti i sveučilišni profesor na Sorboni. Istraživao je povijest hrvatske medicine i doprinos hrvatskih liječnika svjetskoj medicinskoj baštini, kao i utjecaj bolesti na razvoj civilizacije. Dopisni član HAZU bio je od 1966.

5. ožujka 1917. u Brašljevici na Žumberku rodio se hrvatski geolog i paleontolog akademik Milan Herak. Diplomirao je prirodne znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1941. te do 1952. radio u Geološko-paleontološkom muzeju u Zagrebu. Od 1952. do 1958. predavao je na Tehničkom fakultetu, a od 1958. do 1982. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Bavio se paleontologijom, regionalnom geologijom i geotektonikom te geologijom i hidrogeologijom krša. Bitno je pridonio rješavanju hidroenergetskih problema u kršu Hrvatske. Redoviti član HAZU bio je od 1973., od 1963. dopisni član, a od 1975. do 1978. bio je potpredsjednik Akademije. Umro je u Zagrebu 26. travnja 2015.

4. ožujka 2015. u Zagrebu je umro hrvatski politolog, povjesničar i političar akademik Dušan Bilandžić. Rodio se 20. srpnja 1924. u Maljkovu kraj Sinja. Bio je sudionik antifašističke borbe te od 1945. do 1960. bio na službi u JNA. Pravni fakultet završio je 1959. u Beogradu, a doktorirao 1965. na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu gdje je od 1969. do 1990. bio profesor. Kao član reformskog krila SKH sudjelovao je u procesu demokratskih promjena te je 1990. bio potpredsjednik Republike Hrvatske. Od 1994. do 1996. radio je u Uredu RH u Beogradu. Najviše se bavio poviješću Jugoslavije i položajem Hrvatske u njoj. Redoviti član HAZU bio je od 1991., od 1988. izvanredni, a od 1980. član suradnik.

3. ožujka 1935. u Kloštru Podravskom rodio se hrvatski književni povjesničar Stanislav Marijanović. Južnoslavenske jezike i rusistiku diplomirao je 1961.  na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Radio je  kao novinar Glasa Slavonije u Osijeku, zatim kao profesor u gimnaziji te arhivist u osječkom arhivu. Od 1978. do 2005. predavao je na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Bio je rektor Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku od 1992. do 1994.  Bavio se sustavnim istraživanjem hrvatske književne baštine, posebno slavonskom književnom, kazališnom i kulturnom poviješću, a bio je jedan je od najvećih stručnjaka za djelo Josipa Jurja Strossmayera. Član suradnik HAZU bio je od 1990. Umro je u Osijeku 10. lipnja 2019.

2. ožujka 1925. u Dubravki u Konavlima rodio se hrvatski književni povjesničar i kritičar akademik Rafo Bogišić. Diplomirao je 1952. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je od 1957. do 1991. predavao stariju hrvatsku književnost. Bavio se u prvom redu dubrovačkim piscima i starijim dubrovačkim književnim razdobljem, a zatim i sveukupnom starijom hrvatskom književnosti te je značajno pridonio njenoj popularizaciji . Priredio je nekoliko knjiga tekstova iz starije hrvatske književnosti, kao i tekstove Marina Držića, Ivana Gundulića i Augusta Šenoe. Redoviti član HAZU bio je od 1991., a od 1977. izvanredni član. Umro je u Zagrebu 6. listopada 2010.

1. ožujka 1999. u Zagrebu je umro hrvatski književnik i prevoditelj akademik Nikola Milićević. Rodio se u Zvečanju kraj Omiša 27. studenog 1922. Diplomirao je 1953. jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je predavao od 1955. do 1988. Kao pjesnik nastupio je 1953. zajedničkom zbirkom Pod ravnodušnim zvijezdama sa Slobodanom Novakom i Vlatkom Pavletićem. Postupno je izgradio dosljednu poetiku prožetu tradicionalizmom i suvremenošću, klasičnom kulturom i pučkom mediteranskom baštinom, melankolijom i egzistencijalnom tjeskobom. Prevodio je s više jezika, posebno sa španjolskog. Redoviti član HAZU bio je od 1992., a od 1980. član suradnik.

28. veljače 1894. u Irigu se rodio hrvatski građevinski inženjer akademik Milivoj Petrik. Diplomirao je na građevinskom odsjeku Tehničke visoke škole u Beču 1921., Do 1925. radio je u Gradskom poglavarstvu grada Zagreba, a od 1926. u Higijenskom zavodu sa Školom narodnog zdravlja u Zagrebu kao voditelj Sanitarno-tehničkog odjela. Predavao na Tehničkom fakultetu u Zagrebu od 1949. do 1973,  kao i na poslijediplomskim studijima u Zagrebu, Ankari, Napulju i Londonu. Bio je savjetnik Svjetske zdravstvene organizacije u Ženevi od 1929. Bavio se sanitarnom tehnikom i hidrologijom. Redoviti član JAZU bio je od 1968., a od 1951. dopisni član. Umro je u Zagrebu 23. kolovoza 1979.

27. veljače 2002. u Zagrebu je umro hrvatski kipar akademik Kosta Angeli Radovani. Rodio se u Londonu 6. listopada 1916. Diplomirao je kiparstvo na akademiji Brera u Milanu 1938. i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1939. Od 1950. do 1955. predavao je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, a od 1977. do 1987. na Fakultetu likovnih umjetnosti u Sarajevu. Modelirao je aktove, portrete i figuralne kompozicije, bavio se medaljerstvom, spomeničkom plastikom, crtežom i grafikom. Napravio je oko 800 portreta i portretnih medalja, preko 800 malih figura (sitna plastika ) i 20-tak “Dunja”. Autor je rektorskog lanca Sveučilišta u Zagrebu. Redoviti član HAZU bio je od 1992.

26. veljače 1990. u Zagrebu je umrla hrvatska geologinja i paleontologinja akademkinja Vanda Kochansky-Devidé. Rodila se u Zagrebu 10. travnja 1915. Diplomirala je biologiju na Filozofskom fakultetu 1938. i do 1980. predavala u Geološko-paleontološkom zavodu, a zatim na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Započela je s mikropaleontološkim istraživanjima u Hrvatskoj, istraživala je fosilne mekušce neogena, koralje krede i eocena, foraminifere (posebno fuzulinide) od paleozoika do neogena, vapnenačke alge te paleofloru. Opisala je mnogobrojne nove fosilne taksone, a mnogi domaći i strani znanstvenici nazvali su po njoj veći broj izumrlih vrsta. Od 1973. bila je redovita članica JAZU, kao prva od žena.

25. veljače 1906. u Bad Honnefu u Njemačkoj rodio se akademik Boris Papandopulo, hrvatski skladatelj i dirigent. Diplomirao je kompoziciju 1929. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a dirigiranje u Beču 1928. Djelovao je kao zborovođa i dirigent u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Sarajevu. Pisao je za sva glazbena područja: orkestralnu, koncertantnu i komornu glazbu, solističke skladbe, glazbeno-scenska djela i kantate, filmsku glazbu, sakralne skladbe te skladbe za glas ili zbor. Skladateljski izričaj mu je u osnovi antiromantičarski i neoklasicistički, a opus mu pripada u sam vrh hrvatske umjetničke glazbe 20. stoljeća. Redoviti član HAZU bio je od 1965. Umro je u Zagrebu 16. listopada 1991.

24. veljače 1990. u Zagrebu je umro hrvatski književnik akademik Jure Kaštelan. Rodio se 18. prosinca 1919. u Zakučcu kraj Omiša. Diplomirao je slavistiku 1949. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je od 1950. do 1980. bio profesor teorije književnosti. Pisao je pjesme moderne, nadrealističke strukture s neobičnom metaforikom i neočekivanim značenjima, često povezanima s mitološkim i magijskim simbolima. U zbirci Pijetao na krovu (1950.) evocirao je ratno iskustvo te je među prvima u poraću unio apstraktna ontološka pitanja u pjesništvo. U njoj se nalazi i poznata poema Tifusari. Bio je suurednik hrvatskog prijevoda Biblije 1968. Redoviti član JAZU bio je od 1979.

23. veljače 1916. u Zagrebu se rodio hrvatski kemičar akademik Mihovil Proštenik. Diplomirao je kemiju 1939. na Kemijsko-tehnološkom odjelu Tehničkog fakulteta u Zagrebu te se usavršavao na Visokoj tehničkoj školi (ETH) u Zürichu, kod Lavoslava Ružičke i Vladimira Preloga, i na Sveučilištu Illinois. Od 1952. do 1986. predavao je kemiju i biokemiju na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Bavio se kemijom i biokemijom lipida, posebno sfingolipida središnjega živčanog sustava i sfingolipida biljnog podrijetla te sfingolipidnih baza. U mozgu viših sisavaca (konj, govedo) otkrio je novu bazu C₂₀-sfingozin. Redoviti član HAZU bio je od 1986., a izvanredni od 1963. Umro je 26. travnja 1994. u Zagrebu.

22. veljače 1941. u Zagrebu je umro hrvatski filozof i pjesnik Đuro Arnold. Rodio se u Ivancu 24. ožujka 1853. Filozofiju je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i 1880. doktorirao kao prvi doktor filozofije Sveučilišta u Zagrebu. Usavršavao se Göttingenu, Berlinu i Parizu. Od 1894. do 1923. na Filozofskom fakultetu je predavao psihologiju, uvod u filozofiju, osnovne probleme metafizike i pedagogiju. Bio je rektor Sveučilišta u Zagrebu od 1899. do 1900., a od 1902. do 1909. predsjednik Matice hrvatske. Kao filozof izgradio je kršćanski shvaćen spiritualistički nazor na svijet i život, a u pjesništvu je bio tradicionalist u temama i u izrazu. Redoviti član JAZU bio je od 1899., a dopisni od 1891.

21. veljače 1886. u Gospiću se rodio hrvatski botaničar akademik Vale Vouk. Studirao je prirodne znanosti u Zagrebu i Beču i doktorirao 1908. Bio je redoviti profesor botanike od 1918. do 1956. te predstojnik Botaničkog zavoda i Botaničkog vrta od 1913. do 1956. na Filozofskom, a od 1946. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Vodio je izgradnju Instituta za oceanografiju u Splitu, pokrenuo obnovu Instituta za biologiju mora u Rovinju i Biološkog instituta u Dubrovniku, a organizirao je i Akademijin Arboretum u Trstenom. Redoviti član JAZU bio je od 1924., a od 1920. dopisni član. Od 1924. do 1936. bio je gospodarski tajnik JAZU. Umro je u Zagrebu 27. studenog 1962.

20. veljače 1987. u Zagrebu je umro hrvatski skladatelj Ivan Brkanović. Rodio se u Škaljarima u Boki kotorskoj 27. prosinca 1906. Diplomirao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1935. Djelovao je kao nastavnik glazbeno-teoretskih predmeta na srednjim školama u Zagrebu, od 1951. do 1954. bio je operni dramaturg HNK, od 1954. do 1957. direktor Zagrebačke filharmonije, a od 1957. do 1961. predavao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Kao skladatelja karakterizira ga osebujan glazbeni jezik te izraziti smisao za dramatsko u instrumentalnom opusu, dok mu komorna djela imaju neobarokne značajke. Izvanredni član JAZU bio je od 1983.

19. veljače 1826. u Slavonskom Brodu se rodio hrvatski povjesničar Matija Mesić. Diplomirao je teologiju u Beču i 1849. zaređen za svećenika, a od 1851. do 1853. studirao je povijest i zemljopis u Beču i Pragu. Od 1854. predavao je na Pravoslovnoj akademiji, a od 1874. bio je redoviti profesor hrvatske povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kojem je bio prvi rektor od 1874. do 1876. Najviše je istraživao razdoblje hrvatske povijesti od 1490. do 1526. koje je prvi kritički i sustavno obradio, a izdavao je i izvornu povijesnu građu. Bio je zastupnik Hrvatskog sabora (1861., 1875.–1878.) te predsjednik Matice ilirske (1872.–1874). Redoviti član JAZU bio je od 1867. Umro je u Zagrebu 6. prosinca 1878.

18. veljače 1938. u Zagrebu se rodio hrvatski teatrolog akademik Nikola Batušić. Diplomirao je romanistiku 1961. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a od 1963. do 2004. predavao je povijest drame i kazališta na Akademiji dramske umjetnosti. Bavio se kazališnom kritikom te istraživanjem hrvatske kazališne baštine. Uz povijesne preglede, dramaturške analize i teorijske rasprave, objavio i radove iz povijesti inscenatorskih načela u hrvatskom kazalištu. Neka od glavnih djela su mu Hrvatska kazališna kritika, Povijest hrvatskoga kazališta, Hrvatska drama 19. stoljeća te Gavella: književnost i kazalište. Redoviti član HAZU bio je od 1994., a od 1983. član suradnik. Umro je u Zagrebu 22. siječnja 2010.

17. veljače 1831. Srednjoj Beloj u Sloveniji rodio se slovensko-hrvatski jezikoslovac, folklorist i književnik Matija Valjavec. Diplomirao je klasičnu filologiju i slavistiku 1855. u Beču, od 1854. bio je srednjoškolski profesor u Varaždinu, a od 1876. do 1891. u Zagrebu. Komparativne studije o akcentu u slovenskom jeziku i kajkavskom dijalektu tiskane su mu u 26 knjiga. Osim gramatičkog, leksikografskog i književnopovijesnog rada bavio se i skupljanjem folklorističke slovenske i hrvatske građe. Na slovenskom je pisao pjesme i pripovijesti. Redoviti član JAZU bio je od 1879., od 1875. dopisni član, od 1893. do 1894. književni tajnik, a od 1893. do 1897. knjižničar JAZU. Umro je u Zagrebu 15. ožujka 1897.

16. veljače 1954. u Zagrebu je umro hrvatski skladatelj Vjekoslav Rosenberg-Ružić. Rodio se u Varaždinu 29. travnja 1870. Završio je  studij violine, glasovira i kompozicije na Konzervatoriju u Beču i djelovao u Splitu (1891.–1895.), Varaždinu (1895.–1910.) i Zagrebu (1910.–1935.). Osim kao skladatelj i pedagog, istaknuo se kao dirigent i zborovođa, a bio je i ravnatelj Muzičke škole u Varaždinu te Škole Hrvatskoga glazbenog zavoda (današnja Muzička akademija). Slijedeći tradiciju njemačkog kasnog romantizma skladao je orkestralna djela i opere (Kralj od Silbe), kantatu (Kameni svatovi), zborne i solo pjesme, a najznačajnije su njegove glasovirske skladbe. Od 1919. bio je dopisni član JAZU.

15. veljače 1981. u Zagrebu je umro hrvatski liječnik Miroslav Grujić. Rodio se u Karlovcu 21. studenog 1906. Medicinu je diplomirao u Nancyju 1931. i radio u klinikama u Strasbourgu, Nancyju i Parizu, a od 1932. do 1935. u Karlovcu. Zatim je do 1945. radio na kirurškom odjelu Zakladne bolnice na Sv. Duhu u Zagrebu, nakon toga djelovao je u vojnoj bolnici, a od 1951. do 1974. bio je ravnatelj Traumatološke bolnice u Zagrebu koju je organizirao kao vodeću ustanovu takve vrste u tadašnjoj Jugoslaviji. Od 1960. predavao je na Medicinskom fakultetu. Bavio se svim područjima traumatološke kirurgije i zalagao da se cestovna trauma proglasi epidemijom našeg doba. Bio je izvanredni član JAZU od 1973.

14. veljače 2011. u Zagrebu je umro hrvatski mineralog kristalograf akademik Stjepan Šćavničar. Rodio se 31. listopada 1923. u Štrigovi. Diplomirao je 1951. mineraloško-kemijski smjer na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu gdje je predavao od 1951. do 1994. Pretežno se bavio analizom kristalnih struktura, proučavanjem geneze i stabilnosti pojedinih minerala i kompleksnih mineralnih asocijacija te uvjeta faznih transformacija. Sudjelovao je u rješavanju praktičnih pitanja važnih u materijalnoj proizvodnji kao što su fazni sastav tala, stijena, ruda, mineralnih sirovina, troske te industrijskih proizvoda. Redoviti član HAZU bio je od 1990., a izvanredni od 1973.

13. veljače 1931. u Banja Luci se rodio hrvatski povjesničar umjetnosti Radovan Ivančević. Diplomirao je povijest umjetnosti 1955. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je od 1956. do 2001. predavao ikonografiju i renesansnu umjetnost. Na Arhitektonskom fakultetu predavao je dizajn i vizualne komunikacije, te vizualnu kulturu na Akademiji dramskih umjetnosti. Istraživao je hrvatsku srednjovjekovnu i renesansnu umjetnost, modernu arhitekturu, ikonologiju i teorijske probleme interpretacije likovne umjetnosti. Autor je brojnih monografija,  dokumentarnih i televizijskih filmova te emisija o hrvatskoj likovnoj baštini. Član suradnik HAZU bio je od 1992. Umro je u Zagrebu 17. siječnja 2004.

12. veljače 1984. u Zagrebu je umro hrvatski fizikalni kemičar akademik Miroslav Karšulin. Rodio se u Przemyślu u Poljskoj 4. travnja 1904. Diplomirao je kemijsko inženjerstvo 1928. na Tehničkom fakultetu u Zagrebu gdje je predavao od 1932. do 1977. (od 1957. na Tehnološkom fakultetu). Bavio se elektrokemijom, korozijom i zaštitom materijala, silikatima i boksitom. Suosnivač je Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta u Zagrebu, Metalurškog fakulteta u Sisku, Kemijsko-tehnološkog fakulteta u Splitu te Zavoda za zaštitu materijala od korozije i za desalinaciju JAZU u Dubrovniku. Redoviti član JAZU bio je od 1952., od 1948. dopisni član, a od 1961. do 1972. bio je glavni tajnik.

11. veljače 1856. u Breznici kraj Novog Marofa rodio se Antun Bauer, teološki i filozofski pisac, zagrebački nadbiskup od 1914. do 1937. Za svećenika je zaređen 1879., a teologiju i filozofiju studirao je u Zagrebu, Budimpešti i Beču. Službovao je kao kapelan u Zagrebu, Ivancu i Samoboru, zatim u Zagrebu kao vjeroučitelj, a od 1887. do 1911. bio je profesor filozofije i osnovnog bogoslovlja na Bogoslovnom fakultetu. Od 1906. do 1907. bio je rektor Sveučilišta u Zagrebu, a od 1885. do 1911. i zastupnik Hrvatskog sabora.  Autor je brojnih filozofskih djela. Redoviti član JAZU bio je od 1899., od 1896. dopisni član, a od 1915. do smrti pokrovitelj JAZU koju je novčano pomagao. Umro je u Zagrebu 7. prosinca 1937.

10. veljače 1907. u Trstu se rodio hrvatski književnik i slikar Drago Ivanišević. Francuski jezik i komparativnu književnost diplomirao je 1930. Beogradu, a doktorirao 1931. u Padovi. Od 1933. do 1939. radio je kao gimnazijski profesor u Zagrebu i Karlovcu, a zatim je do 1941. bio dramaturg HNK u Zagrebu i upravitelj Glumačke škole. Od 1944. do 1945. bio je upravitelj Centralne kazališne družine ZAVNOH-a, a zatim do 1949. ravnatelj Zemaljske glumačke škole u Zagrebu te do 1960. profesor na Akademiji za kazališnu umjetnost. Pisao je poeziju i drame, a kao slikar stvarao je pod utjecajem nadrealizma, kubizma i art bruta. Dopisni član JAZU bio je od 1977. Umro je u Zagrebu 1. lipnja 1981.

9. veljače 2021. u Zagrebu je umro hrvatski kemičar akademik Leo Klasinc. Rodio se u Zagrebu 20. svibnja 1937. Diplomirao na Tehnološkom fakultetu 1960. i doktorirao na Farmaceutskom fakultetu 1963. u Zagrebu. Od 1961. do 2002. radio je u Institutu Ruđer Bošković, a od 1970. do 2002. predavao je na Prirodoslovno-matematičkom i Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Bavio se fizikalno-organskom i teorijskom kemijom, spektroskopijom, matematičkim metodama u kemiji te istraživanjem atmosfere. Prvi je u Hrvatskoj razvio i organizirao istraživanja u atmosferskoj kemiji, osobito troposferskoga ozona. Redoviti član HAZU bio je od 2004., a od 1990. član suradnik.

8. veljače 1834. u Tobolsku se rodio ruski kemičar Dmitrij Ivanovič Mendeljejev. Diplomirao je 1855. na Glavnom pedagoškom institutu u Sankt Peterburgu te bio profesor tehnologije i opće kemije na tamošnjem sveučilištu. Bavio se mnogim granama kemije i svojim radovima znatno pridonio razvoju ruske kemijske industrije i metalurgije. Istraživanjem fizikalnih svojstava plinova i kapljevina došao je do pojma kritične temperature, a najpoznatiji je po izradi periodnog sustava kemijskih elemenata koje je poredao po rastućim relativnim atomskim masama i u tablici im dao mjesta na temelju periodičnosti njihovih svojstava. Od 1882. bio je počasni član JAZU. Umro je u Sankt Peterburgu 2. veljače 1907.

7. veljače 2002. u Zagrebu je umro hrvatski geolog akademik Velimir Kranjec. Rodio se u Gornjem Šarampovu kraj Ivanić-Grada, 17. lipnja 1930. Diplomirao je rudarsku geologiju na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1955. gdje je od iste godine i predavao, a od 1965. do 1998. na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu. Bavio se geologijom nafte i ugljena, dubinskim geološkim kartiranjem, strukturnom geologijom i neotektonikom. Autor je knjige Geologija tuzlanskoga područja (1969.) i suautor knjige Zemlja (1976.). Redoviti član HAZU bio je od 1991., od 1986. izvanredni, a od 1975. član suradnik. Od 1985. do 1989. bio je predsjednik Znanstvenog vijeća za naftu, a od 1972. do 1974. Hrvatskog geološkog društva.

6. veljače 1920. u Supetru na Braču rodio se hrvatski fiziolog i imunolog akademik Nikša Alegretti. Diplomirao je medicinu 1943. u Zagrebu te od 1954. bio predstojnik Zavoda za fiziologiju Medicinskog fakulteta. Od 1966. bio je i pročelnik Odjela za biologiju Instituta Ruđer Bošković i Centra za istraživanje mora u Rovinju. Bavio se koloidnom kemijom bjelančevina i enzimima u biološkim oksidacijama, djelovanjem endokrinih žlijezda na metaboličke funkcije, te ulogom imunološkog sustava, osobito reakcijom organizma na tumore. Proučavao je učinke zračenja i dao tumačenje radijacijskog sindroma. Redoviti član JAZU bio je od 1973., a dopisni od 1963. Umro je u Zagrebu 26. listopada 1982.

5. veljače 2007. u Zagrebu je umro hrvatski pjesnik akademik Slavko Mihalić. Rodio se u Karlovcu 16. ožujka 1928. Završio je realnu gimnaziju u Karlovcu i radio u nekoliko novina kao tehnički crtač i novinar. Bio je jedan od pokretača književnog lista Tribina 1952., urednik Književne tribine, jedan od urednika Telegrama te urednik u Lykosu. Pokrenuo je reviju Most i bio joj glavni urednik od 1966. do 1972., a 1987. do 2006. bio je glavni urednik časopisa Forum. Od 2001. do 2006. bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika. Kao pjesnik bio je izraziti predstavnik egzistencijalističke poetike i autor oko 30 zbirki pjesama. Redoviti član HAZU bio je od 1991., a izvanredni od 1983.

4. veljače 1815. u Osijeku se rodio Josip Juraj Strossmayer, đakovački i srijemski biskup od 1850. do 1905. Diplomirao je teologiju u Pešti 1838. i bio zaređen za svećenika. Od 1842. do 1847. bio je profesor u sjemeništu u Đakovu, a zatim do 1849. dvorski kapelan u Beču. Od 1860. do 1873. aktivno se bavio politikom kao vođa Narodne stranke i saborski zastupnik. Na njegov prijedlog Hrvatski sabor je 1861. osnovao Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti kojoj je od 1866. bio pokrovitelj, a 1884. darovao joj je svoju galeriju slika. Zaslužan je za osnutak modernog Sveučilišta u Zagrebu 1874. i gradnju katedrale u Đakovu 1882. Pomagao je brojne kulturne i prosvjetne institucije i pojedince. Umro je u Đakovu 8. travnja 1905.

3. veljače 1956. u Zagrebu je umro hrvatski jezikoslovac akademik Petar Skok. Rodio se u Jurkovom Selu na Žumberku 1. ožujka 1881. Romanistiku, indoeuropeistiku i germanistiku diplomirao je u Beču 1904., a od 1912. do 1952. predavao je romanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Utemeljitelj je hrvatske romanistike. Bavio se balkanskim latinitetom, proučavanjem romanskih relikata u hrvatskom i u drugim južnoslavenskim i balkanskim jezicima te vezama Slavena i drugih naroda. Proučavao je i tekstove starije hrvatske književnosti te hrvatske govore, a od 1948. do 1956. radio je na Etimologijskom rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika objavljenom 1971. Redoviti član JAZU bio je od 1947.

2. veljače 1816. u Varaždinu se rodio hrvatski književnik Mirko Bogović. Pravo je diplomirao u Zagrebu te se bavio odvjetništvom, književnošću i politikom. Bio je urednik časopisa Neven 1852. Od 1861. do 1875. obnašao je funkcije saborskog zastupnika, velikog župana Zagrebačke županije i savjetnika ministarstva za Hrvatsku u Pešti. U književnosti je najznačajniji po svojim novelama uglavnom nadahnutima poviješću i hajdučko-turskom problematikom, a napisao je i nekoliko novela s građom iz suvremenog života. Time je postao jedan od tvoraca hrvatske novele. Pisao je i pjesme te drame s povijesnom tematikom. Redoviti član JAZU bio je od 1866. Umro je u Zagrebu 4. svibnja 1893.

1. veljače 1860. u Dubrovniku se rodio hrvatski filolog Milan Rešetar. Diplomirao je slavistiku i klasičnu filologiju u Grazu 1882. i radio kao srednjoškolski profesor u Kopru, Zadru i Splitu. Od 1891. bio je urednik hrvatskog izdanja Lista državnih zakona u Beču. Predavao je slavistiku na Sveučilištu u Beču od 1904. do 1919., a zatim do 1928. bio profesor u Zagrebu na Filozofskom fakultetu. Svojim je istraživanjima granica i glavnih obilježja čakavštine i štokavštine udario temelje hrvatskoj dijalektologiji. Objavio je mnoge stare rukopise i književna djela, kao i radove o povijesti, kulturi, jeziku i književnosti Dubrovnika. Redoviti član JAZU bio je od 1924. Umro je u Firenci 14. siječnja 1942.

31. siječnja 1928. u Strumici se rodio hrvatski kipar akademik Dušan Džamonja. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1951. kod  Antuna Augustinčića i do 1953. bio suradnik Majstorske radionice Frane Kršinića. Sklon tehničkim i oblikovnim eksperimentima primjenjivao je novu kiparsku građu (željezo, staklo, žica, crni beton) i rabio neklasične postupke obradbe. Skulpture je kovao, zavarivao ili gradio povezivanjem različitih materijala gradeći slobodne prostorne konstrukcije geometrijske čistoće i organske vitalnosti. Autor je spomenika u Slavonskom Brodu, Malom Lošinju, Zagrebu, Podgariću i na Kozari. Redoviti član HAZU bio je od 2004. Umro je u Zagrebu 14. siječnja 2009.

30. siječnja 2016. u Zagrebu je umro hrvatski veterinar i virolog akademik Slavko Cvetnić. Rodio se 26. ožujka 1929. u Mraclinu u Turopolju. Diplomirao je 1954. na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu gdje je radio od 1956. do 1994. u Zavodu za mikrobiologiju, imunologiju i zarazne bolesti. Istraživao je pretežito virusne bolesti domaćih životinja, naročito virusne bolesti dišnih i probavnih organa goveda i konja za koje je izradio i cjepiva. U svojim radovima opisao je 290 zaraznih bolesti. Sudjelovao je u dva patenta te u više inovacija  i unapređenja tehnologije. Redoviti član HAZU bio je od 1991., od 1986. bio je izvanredni član, a od 1977. član suradnik. Od 2004. do 2010. bio je glavni tajnik HAZU.

29. siječnja 2009. u Zagrebu je umro hrvatski jezikoslovac Ivo Škarić. Rodio se u Postirama na Braču 19. travnja 1933. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1958. jugoslavistiku i francuski, a od 1960. do 2003. predavao je na Odsjeku za fonetiku. Kao vodeći hrvatski fonetičar predavao je na diplomskim studijima fonetike, lingvistike, kazališne akademije, defektologije i novinarstva, te na mnogim poslijediplomskim studijima. Bio je glavni urednik časopisa Govor (1986.–2002.) i voditelj govorničkih škola. Objavio je oko 150  radova, uglavnom iz fonetike, retorike i ortoepije, te sedam knjiga s područja fundamentalne fonetske znanosti i primijenjene fonetike. Član suradnik HAZU bio je od 1990.

28. siječnja 2001. u Zagrebu je umro hrvatski književnik akademik Ranko Marinković. Rodio se u Visu 22. veljače 1913. Diplomirao je romanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1935., a nakon 1945. radio je u Ministarstvu prosvjete NR Hrvatske, Nakladnom zavodu Hrvatske, od 1946. do 1950. bio je ravnatelj Drame HNK, a od 1950. do 1983. profesor na Akademiji dramske umjetnosti.  Jedan je od najznačajnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća. Najznačajnija djela su mu drame Albatros (1939.) i Glorija (1955.), romani Kiklop (1965.), Zajednička kupka (1980.), Never more (1993.) te nekoliko proznih zbirki od kojih je najpoznatija Ruke (1953.) Redoviti član HAZU bio je od 1983., a od 1981. izvanredni član.

27. siječnja 1864. u Osijeku se rodio hrvatski slikar Bela Čikoš-Sesija. Diplomirao je na Umjetničkoj akademiji u Beču 1891., a 1903. s Mencijem Clementom Crnčićem osnovao u Zagrebu privatnu školu iz koje se 1921. razvila Akademija likovnih umjetnosti gdje je predavao do 1931. Karakterizira ga precizan i poetičan crtež, vjerno prikazivanje po modelu, uzorna tehnička vještina, majstorsko svladavanje perspektive i kompozicijskih zadataka te sklonost akademskim shemama. Teme njegova opusa vezane su ponajprije uz legende, mitologiju te uz klasična djela svjetske književnosti, no slikao je i realistične portrete uglednih suvremenika te pejzaže. Redoviti član JAZU bio je od 1919. Umro je u Zagrebu 11. veljače 1931.

26. siječnja 1999. u Zagrebu je umro hrvatski pijanist i glazbeni pedagog akademik Jurica Murai. Rodio se u Varaždinu 26. ožujka 1927. Studirao je glasovir u Budimpešti, a diplomirao 1950. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje je predavao od 1951. do 1999. Održao je više od 800 koncerata, a osim u Jugoslaviji i Hrvatskoj nastupao je i u Poljskoj, SSSR-u, Španjolskoj i Kanadi. Isticao se logičnošću fraze, jasnoćom artikulacije i tonskom profinjenošću. Smatra se jednim od najistaknutijih predstavnika tzv. zagrebačke pijanističke škole. Posebno se bavio redigiranjem i izvođenjem hrvatske glasovirske glazbe, a zaslužan je i za pokretanje Varaždinskih baroknih večeri. Redoviti član HAZU bio je od 1997.

25. siječnja 1897. u Brusju na Hvaru rodio se hrvatski jezikoslovac akademik Mate Hraste. Diplomirao je jugoslavistiku 1923. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1924. bio je profesor u Sisku, Srijemskoj Mitrovici i Petrinji, a od 1946. do 1965. predavao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Katedri za povijest jezika i dijalektologiju. Objavio je niz hrvatskih gramatika za osnovne i srednje škole, od kojih je najveća i najpoznatija priručna Gramatika hrvatskoga ili srpskoga jezika izišla od 1952. do 1970. u devet izdanja. Istraživao je čakavsko narječje, a posebnu akcentuaciju. Redoviti član JAZU bio je od 1961., a od 1955. dopisni član. Umro je u Zagrebu 29. studenog 1970.

23. siječnja 1961. u Dubrovniku je umro hrvatski književnik akademik Josip Kosor. Rodio se u Trbounju kraj Drniša 27. siječnja 1879. Puno je putovao, živio i radio u mnogim gradovima i zemljama (Zagreb, Beograd, Berlin, Pariz, London, Moskva, Južna Amerika). U književnosti se javio pripovijetkama 1903. u kojima prevladava socijalna tematika i zanimanje za malog čovjeka, zbog čega su ga prozvali “hrvatski Maksim Gorki”. Pisao je i romane (Rasap, Razvrat), no najpoznatiji je bio po svoje 22 drame koje su uspješno izvođene i u inozemstvu, a najpoznatija je Požar strasti iz 1910., kao i drame Pomirenje, Žena i Nepobjediva lađa. Bio je triput nominiran za Nobelovu nagradu. Redoviti član JAZU bio je od 1951.

23. siječnja 1857. u Voloskom se rodio hrvatski geofizičar Andrija Mohorovičić. Diplomirao je matematiku i fiziku u Pragu 1879. i bio profesor u Zagrebu, Osijeku i Bakru. Od 1892. bio je upravitelj Meteorologijskog opservatorija u Zagrebu, a od 1893. do 1922. predavao je geofiziku i astronomiju na Filozofskom fakultetu. Proučavanjem potresa 1910. je otkrio zakonitosti širenja potresnih valova, kao i plohe diskontinuiteta u Zemlji, što je najveće znanstveno otkriće ostvareno u Hrvatskoj. Ploha između Zemljine kore i plašta nazvana je Mohorovičićev diskontinuitet, što je najveći dio planeta Zemlje nazvan po nekoj osobi. Redoviti član JAZU bio je od 1898., a od 1893. dopisni član. Umro je u Zagrebu 22. prosinca 1936.

22. siječnja 1996. u Zagrebu je umro hrvatski kipar akademik Želimir Janeš. Rodio se 12. prosinca 1916. u Sisku. Diplomirao je 1941. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu kod Frane Kršinića te pohađao specijalni kiparski tečaj kod Ivana Meštrovića i Antuna Augustinčića. Bio je suradnik Kršinićeve Majstorske radionice od 1950. do 1955, a od 1961. do 1986. profesor na Akademiji likovnih umjetnosti. Isprva je u mramoru i bronci oblikovao intimističke figuralne kompozicije, a zatim se sve više bavio sitnom plastikom i medaljerstvom. Autor je kiparskog kompleksa Aleja glagoljaša u Istri (1978.–1984.) i spomenika Debeli brijest u šumi Brezovici (1981.). Redoviti član HAZU bio je od 1991., a od 1983. izvanredni član.

21. siječnja 1922. u Benkovcu se rodio hrvatski filozof akademik Predrag Vranicki. Diplomirao je 1947. filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je predavao od 1947. do 1976. Bio je rektor Sveučilišta u Zagrebu od 1972. do 1976. Afirmirao se kao vodeći svjetski marksolog, a njegova Historija marksizma (1961.), napisana u izrazitom odmaku od dogmatske interpretacije marksizma, prevedena je na gotovo sve svjetske jezike. Uz marksističku filozofiju u središtu njegova zanimanja bila je povijest, koju promišlja sa stajališta humanističkog poimanja čovjeka kao univerzalnog stvaralačkog bića. Redoviti član HAZU bio je od 1979., a od 1976. izvanredni član. Umro je u Zagrebu 31. siječnja 2002.

20. siječnja 1920. u Sarajevu je umro hrvatski slikar Celestin Medović. Rodio se u Kuni na Pelješcu 17. studenog 1857.  Slikarstvo je studirao u Rimu (1880.–1886.) i Münchenu (1888.–1893.). Od 1893. djelovao je u Dubrovniku, od 1895. do 1897. u Zagrebu, do 1912. na Pelješcu, od 1912. do 1914. u Beču te do smrti na Pelješcu. Uz Vlahu Bukovca najznačajniji je slikar hrvatske moderne. Autor je brojnih oltarnih slika, povijesnih kompozicija u Odjelu za bogoštovlje i nastavu u Zagrebu (Splitski sabor, Dolazak Hrvata, Krunjenje Ladislava Napuljskoga, Zaruke kralja Zvonimira), a slikao je i pejzaže, mrtvu prirodu, prizore s povijesnom i religijskom tematikom, žanr-prizore i portrete. Od 1919. bio je počasni član JAZU.

19. siječnja 1876. u Vrlici se rodio hrvatski književnik Milan Begović. Diplomirao je romanistiku u Beču 1903., od 1909. radio kao dramaturg u Hamburgu, a zatim do 1915. u Beču. Od 1920. predavao je na Glumačkoj školi u Zagrebu, od 1927. do 1929. bio ravnatelj Drame HNK, a zatim je do 1932. predavao na gimnaziji. Jedan je od najznačajnijih pisaca hrvatske moderne. Započeo je kao pjesnik, a najznačajniji je kao dramatičar, posvećen posebno temama ljubavnih odnosa i lika žene. Najpoznatije drame su mu Pustolov pred vratima i Bez trećega, a od romana Giga Barićeva. Napisao je libreto za operu Ero s onoga svijeta. Dopisni član JAZU bio je od 1936. do 1941. Umro je u Zagrebu 13. svibnja 1948.

18. siječnja 1938. u Zagrebu se rodila hrvatska slikarica akademkinja Nives Kavurić-Kurtović. Diplomirala je 1962. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na kojoj je predavala od 1983. do 2007. Od 1962. do 1967. bila je suradnica Majstorske radionice Krste Hegedušića. Slikala je figurativno nadrealne kompozicije antropomorfnih oblika i znakova, razvijajući pritom vlastiti stilski izraz prepoznatljiv po ekspresivnoj liniji i sprezi ljepote i deformacije. Djela joj karakterizira tragičnost i liričnost, sklonost paradoksu i crnom humoru, prikazivanje tjeskobnih vizija, slojevitosti i prožimanja duhovnog i tjelesnog, vanjskog i unutarnjeg svijeta. Redovita članica HAZU bila je od 2007. Umrla je u Zagrebu 30. listopada 2016.

17. siječnja 1942. u Zagrebu je umro hrvatski matematičar i fizičar Vladimir Varićak. Rodio se u Švici kraj Otočca 26. ožujka 1865.  Diplomirao je matematiku i fiziku 1888. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je predavao matematiku do 1936., a od 1898. i na Šumarskoj akademiji. Bavio se teorijom ravninskih krivulja, teorijom funkcija, geometrijom Lobačevskoga, teorijom relativnosti, s naglaskom na geometrijsko tumačenje specijalne teorije relativnosti s pomoću geometrije Lobačevskoga, te istraživanjem života i rada Ruđera Boškovića dokazavši da je u svojim radovima predvidio teoriju relativnosti. Od 1921. do 1922. bio je rektor Sveučilišta u Zagrebu. Redoviti član JAZU bio je od 1904.

16. siječnja 1986. u Zagrebu je umro hrvatski skladatelj akademik Stjepan Šulek. Rodio se 5. kolovoza 1914. u Zagrebu gdje je studirao violinu na Muzičkoj akademiji, a kompoziciju kod Blagoja Berse. Djelovao je kao komorni glazbenik i dirigent, a od 1947. kao profesor kompozicije na Muzičkoj akademiji. Odgojivši generacije suvremenih hrvatskih skladatelja značajno je pridonio podizanju zanatske razine skladanja u Hrvatskoj. Kao skladatelj simfonija, koncerata, gudačkih kvarteta i opera bio je neoklasicist te se protivio modernističkim inovacijama. Od 1948. bio je dopisni, a od 1954. redoviti član JAZU. Od 1954. do 1978. bio je prvi tajnik Razreda za glazbenu umjetnost i muzikologiju.

15. siječnja 1938. u Zagrebu je umro hrvatski jezikoslovac Tomislav Maretić. Rodio se  u Virovitici 13. prosinca 1854. Diplomirao je 1878. klasičnu i slavensku filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je od 1886. do 1914. predavao slavensku filologiju, a od 1919. do 1924. indoeuropeistiku. Zaslužan je za dosljedno kodificiranje novoštokavštine kao književnog jezika i za uvođenje fonološkog pravopisa. Glavno mu je djelo Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika (1899.) koje je dugo bilo temelj hrvatske jezične norme. Bio je i urednik Akademijinog Rječnika. Na hrvatski je preveo Ilijadu i Odiseju. Redoviti član JAZU bio je od 1890., a od 1915. do 1918. i predsjednik.

14. siječnja 1970. u New Yorku je umro hrvatski matematičar Vilim Feller. Rodio se u Zagrebu 7. srpnja 1906. Doktorirao je 1926. na Sveučilištu u Göttingenu. Radio je na sveučilištima u Kielu (1928.–1933.), Kopenhagenu (1933.–1934.), Stockholmu i Lundu (1934.–1939.),  a od 1939. u SAD-u (Providence, 1939.–1944.; Ithaca, 1945.–1950. i Princeton od 1950.). Bavio se zakonima velikih brojeva i ponavljanog logaritma, stohastičkim procesima, teorijom grupa i parcijalnim diferencijalnim jednadžbama. Istraživao je primjenu teorije vjerojatnosti u biologiji i genetici. Po njemu su nazvani stohastički procesi Fellerov proces i Fellerov kontinuirani proces te planetoid (21276 Feller). Od 1937. bio je dopisni član JAZU.

13. siječnja 2011. u Zagrebu je umro hrvatski kemičar akademik Velimir Pravdić. Rodio se u Zagrebu 11. kolovoza 1931. Diplomirao je 1955. na Tehnološkom fakultetu i od 1956. do 1998. radio u Institutu Ruđer Bošković. Bavio se istraživanjima u elektrokemiji, koloidnoj i fizikalnoj kemiji mora te strategijskim smjerovima gospodarenja okolišem. Osnovao je 1968. Laboratorij za elektrokemiju i površinsku kemiju, a 1969. Centar za istraživanje mora. Bio je predsjednik Hrvatskog kemijskog društva (1980.–1982.), predsjednik Hrvatskog prirodoslovnog društva (1996.–2000.) i predsjednik Savjeta za prostorno uređenje i zaštitu okoliša Vlade RH (2000.–2004.). Redoviti član HAZU bio je od 1997.

12. siječnja 1902. u Zagrebu se rodio hrvatski inženjer strojarstva Fran Bošnjaković. Diplomirao je strojarstvo na Tehničkoj visokoj školi u Dresdenu 1925., a od 1926. radio je kao asistent na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1928. do 1933. predavao je na Tehničkoj visokoj školi u Dresdenu, zatim na Tehničkom fakultetu u Beogradu do 1936. te ponovno u Zagrebu. Od 1953. predavao je na Tehničkoj visokoj školi u Braunschweigu, a od 1961. do 1968. u Stuttgartu. Bio je rektor Sveučilišta u Zagrebu od 1951. do 1952. Bavio se tehničkom termodinamikom. Bio je dopisni član JAZU od 1940. do 1941. te dopisni član HAZU od 1992. Umro je u Stuttgartu 1. listopada 1993.

11. siječnja 1895. u Hrvatskoj Kostajnici se rodio hrvatski genetičar Milislav Demerec. Školovao se na Višemu gospodarskom učilištu u Križevcima, Poljoprivrednom fakultetu u Grignonu i Sveučilištu Cornell u SAD-u gdje je doktorirao 1923. Od 1942. do 1960. bio je ravnatelj Instituta za genetiku u Cold Spring Harboru gdje je organizirao simpozije iz kvantitativne biologije i radio na razvoju informacijskih sustava u genetskim istraživanjima. Otkrio je mutabilne gene, uzgojio mutante plijesni roda Penicillium, koji su davali višestruku količinu penicilina od normalnih plijesni, čime je proizvodnja penicilina višestruko povećana. Dopisni član JAZU bio je od 1930. Umro je u New Yorku 12. travnja 1966.

10. siječnja 1904. u Krapini se rodio hrvatski arhitekt, urbanist i slikar akademik Josip Seissel. Diplomirao je arhitekturu na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1929. i radio u Odsjeku za regulaciju grada Zagreba te u Obrtnoj školi. Nakon 1945. radio je u Zemaljsko-građevinskom projektnom zavodu Hrvatske, a od 1947. do 1965. predavao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Autor je više detaljnih urbanističkih rješenja, među ostalih u Zagrebu za Sveučilišni i Pionirski grad, groblje Miroševac i spomen-područje Dotršćina. Bio je jedan od prvih hrvatskih apstraktnih slikara, a stvarao je i u duhu nadrealizma. Redoviti član JAZU bio je od 1962., a od 1950. dopisni član. Umro je u Zagrebu 19. veljače 1987.

9. siječnja 1912. u Tuzli se rodio hrvatski veterinar akademik Eugen Topolnik. Diplomirao je 1935. na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Od 1937. radio je kao kotarski veterinar, a nakon toga kao asistent u Zavodu za nauku o zarazama Veterinarskoga fakulteta u Zagrebu. U Zavodu za mikrobiologiju radio je od 1947. do 1981., a od 1959. kao redoviti profesor. Bio je direktor Instituta za zarazne i invazione bolesti od 1959. do 1965. Bio je i tajnik i predsjednik Društva mikrobiologa Hrvatske. Objavio je oko 140 znanstvenih i stručnih radova s područja veterinarske mikrobiologije i infekcijske imunologije. Redoviti član HAZU bio je od 1979., a od 1963. izvanredni član. Umro je u Zagrebu 15. rujna 2014.

8. siječnja 2021. u Medulinu je umro hrvatski jezikoslovac, romanist i leksikograf akademik Goran Filipi. Rodio se u Zadru 18. siječnja 1954. Diplomirao je talijanski i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru 1979. Od 1985. do 2019. predavao je na Katedri za talijanski jezik Filozofskog fakulteta u Puli, kao i na fakultetima u Ljubljani, Kopru i Udinama. Bavio se ponajprije proučavanjem romanskih idioma na tlu Hrvatske, posebno Istre te romansko-slavenskim jezičnim dodirima i prožimanjima, posebno u Dalmaciji, Istri i Julijskoj krajini. Objavio je više jezičnih atlasa istre, a bio je suautor prvog hrvatsko-rumunjskog rječnika 2001. Redoviti član HAZU bio je od 2012., a član suradnik od 2008.

7. siječnja 2017. u Rijeci je umro hrvatski teatrolog, kazališni kritičar i dramatičar Darko Gašparović.  Rodio se u Zagrebu 27. travnja 1944. Diplomirao je komparativnu književnost i romanistiku 1970. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. radio je kao inspicijent u Drami HNK u Zagrebu (1973.–1974.) i kao dramaturg HNK u Rijeci (1974.–1981.), a od 1981. do 2009. na Filozofskom fakultetu u Rijeci predavao je stilistiku, teoriju književnosti i teatrologiju. Bio je umjetnički ravnatelj Hrvatske drame (od 1989.) i intendant HNK u Rijeci (1994.–1998.). Objavljivao je kazališne kritike, teatrološke i književnoteorijske studije, eseje i rasprave te uređivao časopise. Od 2014. bio je član suradnik HAZU.

6. siječnja 1968. u Zagrebu je umro hrvatski liječnik akademik Drago Perović. Rodio se u Gorici kraj Trebinja 20. rujna 1888. Medicinu je diplomirao u Beču 1913. i radio kao asistent u tamošnjem Anatomskom institutu. Njegovim predavanjem O smjeru nastavnog i znanstvenog rada u anatomiji započeo je 1918. rad Medicinskog fakulteta u Zagrebu gdje je bio profesor anatomije do 1961. Uredio je Anatomski zavod s muzejom u kojem se nalazi najvrednija osteološka zbirka rastavljenih lubanja u svijetu. Bavio se istraživanjem unutarnjeg uha, nosne šupljine i paranazalnih sinusa, a obogatio je i hrvatsko anatomsko nazivlje. Bio je rektor Sveučilišta u Zagrebu od 1925. do 1926. Redoviti član JAZU bio je od 1948.

5. siječnja 2023. u Zagrebu je umro hrvatski biokemičar akademik Željko Kućan. Rodio se u Zagrebu 24.  svibnja 1934. Diplomirao je kemiju 1958. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu gdje je od 1983. predavao biokemiju. Od 1958. do 1983. radio je u Institutu Ruđer Bošković gdje bio pročelnik Odjela organske kemije i biokemije te osnivač i voditelj Laboratorija za biosintezu. Bavio se biokemijom nukleinskih kiselina i mehanizmom prijenosa genetičke informacije. Sudjelovao u otkriću razgradnje deoksiribonukleinske kiseline u ozračenih bakterija i bio pokretač istraživanja transportne ribonukleinske kiseline (tRNK) u Hrvatskoj. Redoviti član HAZU bio je od 1991., od 1990. izvanredni, a od 1977. član suradnik.

4. siječnja 2004. u Zagrebu je umro hrvatski jezikoslovac Valentin Putanec. Rodio se u Krašiću 2. listopada 1917. Diplomirao je romanistiku i južnoslavenske filologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1941., od 1942. do 1945. radio je u Hrvatskom bibliografskom zavodu, a od 1947. do 1987. u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Bavio se onomastikom i etimologijom te proučavao hrvatske romanizme, francusko-hrvatske veze i povijest hrvatske leksikografije. Autor je velikog Francusko-hrvatskog rječnika, a priredio je za tisak Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika Petra Skoka. Bio je urednik Leksika prezimena SR Hrvatske iz 1976. Član suradnik HAZU bio je od 1977.

3. siječnja 2023. u Zagrebu je umro hrvatski inženjer naftnog rudarstva akademik Mirko Zelić. Rodio se u Kandiji kraj Bugojna 8. studenog 1936. Diplomirao je 1964. na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu gdje je bio profesor od 1990. Radio je u INA-Naftaplinu gdje je bio direktor Sektora proizvodnje nafte i plina te izvršni direktor od 2004. do 2008. Bavio se termodinamikom i fizikom višefaznog protjecanja fluida kroz cijevi, optimalizacijom proizvodnih i sabirno-otpremnih sustava nafte i plina, projektiranjem dubokih plinskih i plinsko-kondenzatnih bušotina, povećanjem proizvodnje nafte i plina. Redoviti član HAZU bio je od 2000., a od 1997. član suradnik.

2. siječnja 2005. u Zagrebu je umro akademik Edo Murtić, jedan od najkreativnijih autora suvremenog hrvatskog slikarstva. Rodio se 4. svibnja 1921. u Velikoj Pisanici kraj Bjelovara. U Zagrebu je završio Obrtnu školu te pohađao Likovnu akademiju. Isprva je slikao portrete, interijere i mrtve prirode u duhu kolorističkog intimizma i realizma, a nakon boravka u SAD-u i Kanadi prihvatio je apstraktni ekspresionizam. Grafikama i crtežima ilustrirao je književna djela te radio velike zidne dekoracije, mozaike, tapiserije, emajle, keramiku, plakate i scenografiju. Ostvario je 150 samostalnih i oko 300 skupnih izložbi na svim kontinentima. Bio je redoviti član HAZU od 1997. i voditelj Kabineta grafike.

1. siječnja 1982. u Zagrebu je umro hrvatski kipar akademik Frano Kršinić. Rodio se u Lumbardi na Korčuli 24. srpnja 1897.  Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Pragu 1921. Od 1924. do 1967. bio je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Prekinuo je tradiciju akademskog realizma i nacionalne romantike u hrvatskom kiparstvu i izgradio vlastiti izraz blizak klasici i duhu mediteranske tradicije. Najviše domete postigao je u lirskim ženskim aktovima i figuralnim kompozicijama. U kamenu i bronci izveo je mnogobrojne reprezentativne spomenike (Frane Bulić u Zagrebu, Nikola Tesla u Gospiću, Beogradu i na Nijagari), portrete, autoportrete, poprsja i reljefe. Redoviti član JAZU bio je od 1948.

31. prosinca 1924. u Gaju kod Kovina u Banatu rodio se hrvatski ekonomist Dragomir Vojnić. Diplomirao je 1952. na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Od 1952. radio u Ekonomskom institutu u Zagrebu kojemu je od 1973. do 1993. bio direktor. Od 1970. do 1994. bio je profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, a od 1971. do 1991. i predsjednik Saveznog ekonomskog savjeta. Osnovna su područja njegovog znanstvenog interesa bili gospodarski razvoj i gospodarski sustavi, teorija investicija te ekonomija i politika tranzicije. Objavio je 12 knjiga i preko 200 priloga u časopisima u zemlji i inozemstvu. Član suradnik HAZU bio je od 1983. Umro je u Zagrebu 23. prosinca 2020.

30. prosinca 1902. u Puli se rodio hrvatski slikar Antun Motika. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1926., a od 1929. do 1940. bio je profesor likovnog odgoja u Mostaru. Od 1941. do 1961. predavao je u Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Slikao je pod utjecajem postimpresionističkog impresionizma, što je dolazilo do izražaja u brojnim interijerima, portretima, erotskim prizorima, vedutama i krajolicima. Najčešće je stvarao tehnikom akvarela ili gvaša, a radio je i staklene skulpture. Njegova izložba Arhajski nadrealizam (1952.) smatra se najsmionijim odbacivanjem dogmatskih okvira socijalističkog realizma. Dopisni član JAZU bio je od 1975. Umro je u Zagrebu 13. veljače 1992.

29. prosinca 2003. u Zagrebu je umro hrvatski književni povjesničar akademik Ivo Frangeš. Rodio se 15. travnja 1920. u Trstu. Diplomirao je talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je od 1946. predavao na Katedri za talijanistiku, a od 1956. do 1985. na Katedri za noviju hrvatsku književnost. Od 1953. do 1956. bio je lektor hrvatskog jezika u Firenci i profesor hrvatske kulturne povijesti. Od 1970. do 1972. bio predsjednik Društva književnika Hrvatske. U hrvatsku književnu historiografiju unio je nove poglede. Njegova Povijest hrvatske književnosti iz 1987. prvi je suvremeni cjeloviti pregled povijesti hrvatske književnosti. Redoviti član HAZU bio je od 1968., a od 1960. izvanredni član.

28. prosinca 1985. u Zagrebu je umro hrvatski ekonomist Ivo Vinski. Rodio se 10. rujna 1915. u Zagrebu. Ekonomiju je studirao u Beču, Londonu i Firenci. Od 1939. do 1951. radio je u gospodarstvu i u Planskoj komisiji NR Hrvatske, a od 1952. bio je znanstveni savjetnik u Ekonomskom institutu u Zagrebu. Od 1971. bio je i redoviti profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Znanstveni mu je opus vezan uz procjene narodnog bogatstva i dohotka te statistiku ekonomskoga rasta. Posebno se istaknuo opsežnom procjenom društvenog proizvoda svijeta po paritetu domaće kupovne moći u knjizi Kretanje društvenog proizvoda svijeta od 1910. do 1975. (1978). Od 1977. bio je izvanredni član JAZU.

27. prosinca 1910. u Splitu se rodio hrvatski psiholog akademik Zoran Bujas. Psihologiju je diplomirao 1932. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a od 1933. do 1936. studirao je u Parizu. Od 1936. radio je kao psiholog u Institutu za profesionalnu orijentaciju u Zagrebu, od 1940. predavao je na Višoj pedagoškoj školi, a od 1948. do 1981. bio je profesor na Filozofskom fakultetu. Od 1956. do 1958. bio je rektor Sveučilišta u Zagrebu. Značajna su mu istraživanja na području osjetne psihofiziologije i psihofizike, dokimologije, psihofiziologije rada i profesionalne orijentacije. Redoviti član HAZU bio je od 1968., od 1960. izvanredni, a od 1989. do 1991. potpredsjednik. Umro je u Zagrebu 11. siječnja 2004.

26. prosinca 1955. u Splitu se rodio hrvatski povjesničar akademik Nenad Vekarić. Diplomirao je 1980. na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao povijesne znanosti na Filozofskom fakultetu u Zadru 1991.  Od 1984. radio je u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, gdje je od 1987. do smrti 2018. bio upravitelj te je znatno unaprijedio njegovu djelatnost. Proučavao je povijest Dubrovačke Republike, povijest stanovništva, genealogiju i onomastiku dubrovačkoga kraja, a bavio se i pitanjem granice kod Neuma. Bio je urednik knjižnog niza od devet knjigaVlastela grada Dubrovnika. Redoviti član HAZU bio je od 2012., a od 2000. član suradnik. Umro je u Zagrebu 20. srpnja 2018.

25. prosinca 1995. u Zagrebu je umro hrvatski povjesničar akademik Josip Adamček. Rodio se u Vuki kraj Osijeka, 13. ožujka 1933. Studij povijesti i filozofije završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1959. gdje je od 1961. predavao na Odsjeku za povijest pri istom fakultetu. Proučavao je agrarne odnose i društvene pokrete seljaštva na hrvatskom sjeveru od kasnog srednjeg vijeka do 1848. Glavna su mu djela Seljačka buna 1573. (1968.), Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV. do kraja XVII. stoljeća (1980.), Bune i otpori: seljačke bune u Hrvatskoj u XVII. stoljeću (1987.) te zbirka izvora Seljačke bune u Hrvatskoj u XVII stoljeću (1987.). Redoviti član HAZU bio je od 1991., od 1986. izvanredni član, a od 1980. član suradnik.

24. prosinca 1870.u Splitu se rodio hrvatski slikar Emanuel Vidović. Studirao je na Akademiji u Veneciji od 1887. do 1890., zatim djelovao kao slikar u Veneciji, Chioggi i Milanu, a od 1898. bio je nastavnik u Realnoj gimnaziji i Obrtničkoj školi u Splitu. Bio je jedan od osnivača umjetničkog društva Medulić 1908. U početku je inspiriran tradicijom venecijanskoga slikarstva slikao vedute kanala i venecijanske lagune, osamljene kuće i crkvene interijere, a u Splitu ga pod utjecajem moderne zaokupljaju simbolički, poetični i sjetni ugođaji. Slikao je splitsku luku i gradske uličice, Trogir, mrtve prirode, skulpture, crkvene predmete i antikvitete. Dopisni član JAZU bio je od 1949. Umro je u Splitu 1. lipnja 1953.

23. prosinca 1995. u Zagrebu je umro hrvatski pjesnik i esejist akademik Vladimir Popović. Rodio se u Zadru 12. veljače 1910. Gimnaziju je pohađao u Šibeniku, a zatim se bavio ilegalnim političkim radom. Sudjelovao je u Antifašističkoj borbi, a nakon 1945. radio kao urednik časopisa Republika i Kulturni radnik, kao tajnik Društva hrvatskih književnika i kao umjetnički direktor Zagreb filma. Pisao je pjesme u romantičarskoj tradiciji, pretežito u vezanom stihu i klasičnim formama poput soneta (Svijetlo na pepelu, 1951.). Najpoznatije mu je djelo ratna poema Oči (1962.). Ostale pjesničke zbirke su Lirske minijature (1954.), i Povelja sna i jave (1956.). Redoviti član HAZU bio je od 1991., a izvanredni od 1982.

22. prosinca 1869. u Karlovcu je umro hrvatski filolog i književnik Vinko Pacel. Rodio se u Karlovcu 3. siječnja 1825. Bio je gimnazijski profesor u Varaždinu od 1862. do 1867. , a zatim do 1869. ravnatelj Realne gimnazije u Zagrebu. U mladosti je pisao pjesme, pripovijetke i humoreske, a kasnije je kao profesor objavio i nekoliko prirodoslovnih rasprava te udžbenika. Autor je zapaženog prirodoznanstvenog i filološkog opusa. Bavio se uz ostalo pitanjima kemijskog nazivlja, 1860. objavio je jezikoslovni udžbenik Slovnica jezika hrvatskoga i srbskoga, 1863. knjigu Naše potrebe, a 1865. knjigu Oblici književne hrvaštine. Bio je zastupnik Hrvatskog sabora 1861. Od 1867. bio je dopisni član JAZU.

21. prosinca 1923. u Gradačcu se rodio hrvatski povjesničar umjetnosti Vinko Zlamalik. Diplomirao je 1953. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a od 1953. radio je u JAZU, do 1958. u Kabinetu za numizmatiku i medalje, a zatim u Strossmayerovoj galeriji starih majstora gdje je od 1964. do smrti bio ravnatelj. Bio je jedan od osnivača Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske 1954., a od 1964. do smrti i predsjednik. Istraživao je stare majstore, modernu hrvatsku umjetnost, secesiju i simbolizam te medaljersko stvaralaštvo. Bio je autor kataloga i izložaba medaljerstva, starih majstora i modernih hrvatskih umjetnika te važnih donacija. Član suradnik JAZU bio je od 1985. Umro je u Zagrebu 22. siječnja 1991.

20. prosinca 1889. u Žakanju kraj Karlovca rodio se hrvatski skladatelj i muzikolog Božidar Širola. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je fiziku i matematiku, a zatim studirao muzikologiju na Sveučilištu u Beču. Kompoziciju je učio privatno kod Ivana Zajca. Djelovao je u Zagrebu kao srednjoškolski nastavnik, kustos i ravnatelj Etnografskog muzeja te kao administrativni ravnatelj Muzičke akademije. Kao skladatelj stilski se opredijelio za neonacionalni smjer pod utjecajem folklora. Kao muzikolog objavio je 1922. prvi sintetički Pregled povijesti hrvatske muzike. Redoviti član JAZU/HAZU bio je od 1928. do 1946., a dopisni od 1922. Umro je u Zagrebu 10. travnja 1956.

19. prosinca 1923. u Osijeku se rodila hrvatska liječnica akademkinja Krista Kostial-Šimonović. Medicinu je diplomirala 1949. u Zagrebu i od 1950. do 1988. radila u Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada i vodila odjele za toksikologiju, biofiziku i fiziologiju mineralnoga metabolizma. Istraživala je farmakokinetiku i toksičnost teških metala, metabolizam kalcija, cinka i drugih mikroelemenata. Njezina su istraživanja utjecala na donošenje međunarodnih preporuka o dopuštenoj izloženosti teškim metalima u okolišu, kao i preporuka o dnevnom unošenju kalcija u organizam. Redovita članica HAZU bila je od 1991., a izvanredna od 1981. Umrla je u Zagrebu 29. travnja 2018.

18. prosinca 1980. u Zagrebu je umro hrvatski pjesnik akademik Dobriša Cesarić. Rodio se 10. siječnja 1902. u Požegi. Studirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je od 1924. do 1945. radio kao lektor, a zatim do 1958. kao urednik u Nakladnom zavodu Hrvatske. Pisao je pjesme, kritičko-memoarsku prozu i objavljivao prepjeve s više jezika. Od 165 pjesama njih 127 objavio je za života u 15 zbirki. Lirika mu je bliska romantičarima i modernistima, a pjesme pisane vezanim stihom odaju dojam spontanosti, lakoće i jednostavnosti, uz narativnost i nenametljivu misaonost. Motivi njegovih pjesama vezani su prirodu, grad, kao i teme života, smrti i prolaznosti. Redoviti član JAZU bio od 1951.

17. prosinca 1865. u Zagrebu se rodio hrvatski arhitekt Janko Holjac. Arhitekturu je diplomirao 1887. na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču kod Friedricha Schmidta. Radio je u Zagrebu kao inženjer Zemaljske vlade od 1888. do 1895., a od 1897. vodio je privatnu arhitektonsku tvrtku. Od 1893. do 1910. predavao je na Obrtnoj školi, od 1920. do 1922. na Gospodarsko-šumarskom fakultetu, a od 1922. do 1937. na Tehničkom fakultetu. Od 1910. do 1917. bio je gradonačelnik Zagreba. Projektirao je javne i stambene zgrade naglašenih neobaroknih obilježja sa snažnim dekoracijama, od kojih je najznačajnija bazilika Srca Isusova. Od 1935. bio je dopisni član JAZU. Umro je u Zagrebu 28. srpnja 1939.

16. prosinca 2003. u Zagrebu je umro hrvatski liječnik akademik Anton Švajger. Rodio se 6. lipnja 1935. u Daruvaru. Diplomirao je 1960. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu gdje je od 1961. do 2000. djelovao u Zavodu za histologiju i embriologiju i od 1979. do 1994. bio predstojnik. Bio je i glavni urednik izdavačke djelatnosti Medicinskog fakulteta. Bavio se eksperimentalnom embriologijom i razvojnom biologijom, posebno ranim razvojem zametka sisavaca te etikom u biološkim istraživanjima. Od 1993. do smrti bio je predsjednik Hrvatskog katoličkog liječničkog društva,  a od 1998. član Papinske akademije za život. Redoviti član HAZU bio je od 2000., a član suradnik od 1980.

15. prosinca 1872. u Vinkovcima se rodio hrvatski matematičar Stjepan Bohniček. Matematiku i fiziku diplomirao je u Beču 1894. i službovao u gimnazijama u Vinkovcima i Zagrebu. od 1904. do 1914. te od 1921. do 1933. predavao je algebru, teoriju brojeva i algebarsku analizu na Filozofskom fakultetu, a 1920. i na Gospodarsko-šumarskom fakultetu. Bio je prvi matematičar u Hrvatskoj koji se bavio teorijom brojeva, a pisao je i o zakonima recipročnosti, diofantskim jednadžbama, kvadratnim formama u algebarskim brojnim tijelima i teoriji kružnih tijela te je aritmetički dokazao rezultate koji su se dotad dokazivali isključivo analitički. Od 1907. bio je dopisni član JAZU. Umro je u Zagrebu 14. ožujka 1956.

14. prosinca 1939. u Skradu se rodila hrvatska filologinja Milka Jauk Pinhak. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala 1963. francuski jezik s književnošću i njemački te pohađala tečaj sanskrta i kolegij iz poredbene indoeuropske lingvistike. Od 1963. predavala je na Katedri za indologiju Odsjeka za opću lingvistiku i orijentalne studije, a 1994. utemeljila je Katedru za hungarologiju. Pripremila je i program sinološkog studija, a zaslužna je i za osnutak Odsjeka za informatologiju. Bila je jedan od pionira hrvatske indologije i orijentalistike. Bavila se orijentalnim studijima, europskom kulturnom poviješću i indijskom filologijom. Članica suradnica HAZU bila je od 1990. Umrla je u Zagrebu 5. veljače 2013.

13. prosinca 1991. u Zagrebu je umro hrvatski kemičar akademik Hrvoje Iveković. Rodio se u Zagrebu 9. svibnja 1901. Kemiju je diplomirao 1924. na Filozofskom fakultetu u Zagreb. Bio je predstojnik Laboratorijskog odsjeka Higijenskog zavoda u Zagrebu od 1927. do 1941, a od 1945. do 1970. bio je profesor opće i anorganske kemije Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta. Od 1954. do 1956. bio je rektor Sveučilišta u Zagrebu, a od 1968. do 1970. predsjednik Matice hrvatske. Bavio se kemijom voda i kemijom aluminija i njegovih spojeva, desalinizacijom morske vode i dobivanjem pitke iz bočate vode, proučavao je podzemne vode Zagreba te pitke i termalne vode Hrvatske. Redoviti član JAZU bio je od 1959.

12. prosinca 1936. u Zagrebu se rodio hrvatski pravnik akademik Jakša Barbić. Diplomirao je 1960. na Pravnom fakultetu u Zagrebu gdje je predavao od 1963. do 2007. privredno pravo i pravo međunarodne trgovine. Surađivao je u izradi zakonskih propisa, a osobito se istaknuo pri izradi Zakona o trgovačkim društvima. Najvažnije djelo mu je Pravo društava u tri knjige, ukupnog opsega 5000 stranica, prvi i najveći sustav prava društava u Hrvatskoj. Redoviti član HAZU bio je od 2004, od 2002. bio je član suradnik, a od 2011. do 2018. potpredsjednik HAZU. Utemeljio je Znanstveno vijeće za državnu upravu, pravosuđe i vladavinu prava HAZU i bio mu na čelu od 2005. do smrti. Umro je u Zagrebu 13. kolovoza 2025.

11. prosinca 1965. u Zagrebu je umro hrvatski slikar Đuro Tiljak. Rodio se 25. ožujka 1895. u Zagrebu. Studirao je na Likovnoj akademiji u Moskvi kod Vasilija Kandinskog, a diplomirao 1923. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, kod Otona Ivekovića i Ljube Babića, gdje je od 1945. predavao. Bio je član grupe Zemlja, urednik revije Kultura i likovni kritičar časopisa Književnik. U početku je pod utjecajem postimpresionista slikao krajolike iz okolice Zagreba, figuralne kompozicije, mrtve prirode i životinje, a kasnije je slikao u duhu magičnog realizma. Tijekom Drugog svjetskog rata crtao je ekspresivne figuralne prizore, a zatim motive primorskih gradova. Redoviti član JAZU bio je od 1947. do 1950.

10. prosinca 1861. u Zagrebu je rođen hrvatski filolog i književni povjesničar Vladoje Dukat. Klasičnu i slavensku filologiju studirao je Beču i diplomirao u Zagrebu 1884. te radio kao gimnazijski profesor u Osijeku, Karlovcu i Zagrebu. Proučavao je hrvatsku književnost, a osobito stariju kajkavsku književnost i staru hrvatsku leksikografiju. Jedan je od utemeljitelja hrvatske anglistike. Popularizirao je englesku i američku književnost i prevodio s engleskog. Značajna djela su mu Čitanka iz englesko-američke i skandinavske književnosti i Slike iz povijesti engleske književnosti. Redoviti član JAZU/HAZU bio je od 1938., od 1929. izvanredni, a od 1908. dopisni član. Umro je u Zagrebu 12. studenog 1944.

9. prosinca 1988. u Zagrebu je umro hrvatski liječnik akademik Branko Kesić. Rodio se u Vrbovcu 2. lipnja 1910. Diplomirao je 1934. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i do 1941. radio u Središnjem uredu za osiguranje radnika, a od 1945. bio je načelnik liječničke službe Središnjeg ureda za socijalno osiguranje. Od 1949. bio je direktor Instituta za higijenu rada JAZU, a od 1959. do 1970. direktor Škole narodnoga zdravlja “Andrija Štampar”. Na Medicinskom fakultetu predavao je na katedri za higijenu i socijalnu medicinu. Bio je međunarodno priznati stručnjak na području socijalne medicine, medicine rada i organizacije zdravstvene zaštite. Od 1968. bio je redoviti član JAZU, a od 1978. do 1985. i potpredsjednik.

8. prosinca 2023. u Lausannei u Švicarskoj umro je hrvatski internist i onkolog Matko Čikeš. Rodio se u Žeževici kraj Omiša 10. rujna 1936. Studij medicine završio je 1961. u Zagrebu, a specijalizaciju iz interne medicine 1969. u Baselu. Posvetivši se onkologiji, od 1969. do 1973. radio je u Sveučilišnoj bolnici Karolinska u Stockholmu proučavajući imunologiju raka. Od 1973. djelovao je u Lausannei, gdje je 1987. osnovao i poslije vodio Medical Center and Cancer Institute. Proučavao je imunologiju malignih tumora i dao doprinos virusnoj etiologiji raka. Pridonio je razumijevanju patogeneze malignih tumora, a njegove spoznaje rezultirale su endokrinim liječenjem nekih vrsta tumora. Dopisni član HAZU bio je od 2002.

7. prosinca 1834. u Cavtatu se rodio hrvatski pravnik i etnograf Baltazar Bogišić. Doktorirao je filozofiju u Giessenu 1862., a 1864. pravo i političke znanosti u Beču gdje je od 1863. do 1868. radio kao knjižničar u slavenskom odjelu bečke Dvorske knjižnice i proučavao pravne običaje južnih Slavena. Od 1872. do 1889. bio je profesor slavenskih prava na Sveučilištu u Odesi. Izradio je 1888. opći imovinski zakonik Crne Gore gdje je od 1893. do 1899. bio ministar pravosuđa. Bio je jedan od preteča moderne sociologije prava, a unaprijedio je i hrvatsku pravnu terminologiju. Redoviti član JAZU bio je od 1867. Umro je u Rijeci 24. travnja 1908. U Cavtatu je 1898. utemeljio Zbirku Baltazara Bogišića koja je u sastavu HAZU.

6. prosinca 1981. u Splitu je umro hrvatski arheolog i povjesničar akademik Stjepan Gunjača. Rodio se u Sinju 28. rujna 1909. Diplomirao je povijest i zemljopis 1933. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i postao kustos Muzeja Savske i Primorske banovine u Kninu (prije Muzej hrvatskih starina) koji je 1941. zbog opasnosti od ratnih razaranja prenio u svoju kuću u Sinju. Od 1944. do 1946. bio je direktor Arheološkog muzeja u Zadru, a do 1976. direktor Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Otkrio je znatan broj hrvatskih nekropola i predromaničkih crkvica (u Kninu, Biskupiji kraj Knina, na vrelu Cetine, Sinju i Bribiru). Redoviti član JAZU bio je od 1962., a dopisni od 1951.

5. prosinca 1901. u Würzburgu se rodio njemački fizičar i filozof Werner Karl Heisenberg, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1932. Diplomirao je matematiku i fiziku u Münchenu, od 1927. do 1945. predavao je teorijsku fiziku na Sveučilištu u Leipzigu, a od 1942. do 1958. bio je direktor Instituta “Max Planck” za fiziku i astrofiziku u Göttingenu i Münchenu. Uz Alberta Einsteina i Nielsa Bohra smatra se jednim od najvećih fizičara 20. stoljeća. Znatno je utjecao na daljnji razvoj kvantne mehanike, a 1927. definirao je relaciju neodređenosti. Bavio se i interdisciplinarnim odnosom fizike, filozofije i religije. Od 1966. bio je dopisni član JAZU. Umro je u Münchenu 1. veljače 1976.

4. prosinca 2009. u Zagrebu je umro hrvatski liječnik i farmakolog Božidar Vrhovac. Rodio se u Zagrebu 8. lipnja 1936. Diplomirao je 1961. na Medicinskom fakultetu, a od 1965. do 2001. radio u Internoj klinici KBC-a Zagreb gdje je 1973. osnovao Odjel (od 1978. Zavod) za kliničku farmakologiju i time postao utemeljitelj te struke u Hrvatskoj.  Od 1976. bio je profesor  Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Bio je predsjednik Republičke komisije za lijekove, autor Farmakoterapijskoga priručnika (1980., 5. izdanje 2007.), priručnika Kliničko ispitivanje lijekova (1984.), glavni urednik udžbenika Interna medicina (1991) te časopisa Pharmaca (od 1981.) i Biltena za lijekove (od 1985). Od 1990. bio je dopisni član HAZU.

3. prosinca 1905. u Gatu kraj Valpova rodio se hrvatski slavist akademik Josip Hamm. Slavistiku i germanistiku diplomirao je 1929. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je predavao od 1941. do 1960. kada postaje voditelj Katedre za slavistiku Filozofskog fakulteta 1960. u Beču koju je vodio do 1976. Bavio se poredbenom slavenskom gramatikom, paleoslavistikom, čakavskom i štokavskom dijalektologijom, jezikom gradišćanskih Hrvata te književnom i kulturnom poviješću, a posebno hrvatskoglagoljičkim i srednjovjekovnim hrvatskoknjiževnim temama. Redoviti član JAZU bio je od 1977., a od 1966. pravi član Austrijske akademije znanosti. Umro je u Beču 23. studenog 1986.

2. prosinca 1930. u Zagrebu se rodio hrvatski književni teoretičar i političar akademik Vlatko Pavletić. Diplomirao je 1955. jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je urednik u Vjesniku, ravnatelj Drame HNK, glavni urednik izdanja Matice hrvatske i profesor književnosti na Akademiji dramske umjetnosti. Uz teorijska djela objavio i nekoliko antologija. Od 1990. do 1992. bio je ministar prosvjete i kulture, od 1992. zastupnik, od 1995. do 2000. predsjednik Sabora. Od 1999. do 2000. bio je privremeni predsjednik Hrvatske, a zatim do 2003. potpredsjednik Sabora. Redoviti član HAZU bio je od 1991., a izvanredni od 1988. Od 1991. do 1997. bio je potpredsjednik HAZU. Umro je u Zagrebu 19. rujna 2007.

1. prosinca 1932. u Beogradu se rodio hrvatski književnik akademik Antun Šoljan. Diplomirao je anglistiku i romanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Djelovao je kao profesionalni pisac i prevoditelj s engleskog, njemačkog i ruskog. Uredio je nekoliko antologija. Bio je urednik časopisa Međutim, Krugovi i Književnik. Jedan je od najistaknutijih predstavnika krugovaškoga naraštaja. Ostavio je raznovrstan književni opus koji se sastoji od pjesama, novela, drama, eseja feljtona i romana, a karakterizira ga ironija, sjećanje na mladost, društveno-moralne preokupacije i angažiranost te egzistencijalističke teme. Redoviti član HAZU bio je od 1991., a od 1988. izvanredni. Umro je u Zagrebu 9. srpnja 1993.

30. studenog 1848. u Konopištu u Češkoj rodio se hrvatski kemičar i farmaceut Gustav Janeček. U Pragu je diplomirao farmaciju i kemiju. Od 1879. do 1924. bio je profesor kemije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a 1882. sudjelovao je u pokretanju studija farmacije. Utemeljitelj je moderne hrvatske kemije i farmacije. Izgradio je dva sveučilišna kemijska zavoda u Zagrebu (na Strossmayerovom trgu, danas Knjižnica HAZU, i na Marulićevom trgu ). Bio je rektor Sveučilišta u Zagrebu od 1908. do 1909. Osnivač je tvrtke Kaštel 1921., današnja Pliva. Redoviti član JAZU bio je od 1887., od 1914. do 1915. obnašatelj dužnosti predsjednika, a od 1921. do 1924. predsjednik JAZU. Umro je u Zagrebu 8. rujna 1929.

29. studenog 1925. u Oriovcu se rodio hrvatski jezikoslovac akademik Stjepan Babić. Diplomirao je 1955. jugoslavistiku, ruski i njemački na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i do 1991. predavao na Katedri za hrvatski književni jezik. Bavio se pitanjima suvremenog hrvatskog književnog jezika, osobito tvorbom riječi te je autor djela Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku (1986.). Sa S. Težakom objavio je 12 izdanja hrvatske gramatike (1966.–1996.), a s B. Finkom i M. Mogušem autor je Hrvatskog pravopisa (8 izdanja od 1972. do 2004.) Bio je dugogodišnji urednik časopisa Jezik. Redoviti član HAZU bio je od 1991., od 1986. izvanredni, a od 1977. član suradnik. Umro je u Zagrebu 27. kolovoza 2021.

28. studenog 1884. u Lišovu u Češkoj rodio se češko-hrvatski dirigent akademik Milan Sachs. Završio je studij violine na Konzervatoriju u Pragu 1905. i postao član Češke filharmonije, zatim koncertni majstor kazališnog orkestra u Beogradu i nastavnik na Muzičkoj školi u Novom Sadu, a od 1911. bio je operni dirigent u Zagrebačkoj operi uz prekide 1932.–1938 kada je bio direktor Opere u Brnu i tijekom Drugog svjetskog rata. Bio je i ravnatelj Zagrebačke opere (1919.–1921., 1926., 1945.–1955.). Znatno je pridonio podizanju profesionalne razine Zagrebačke opere i kao dirigent njegovao stilsku izvedbu. Bavio se i skladanjem. Redoviti član JAZU bio je od 1954. Umro je u Zagrebu 4. kolovoza 1968.

27. studenog 1962. u Zagrebu je umro hrvatski botaničar akademik Vale Vouk. Rodio se 21. veljače 1886. u Gospiću. Studirao je prirodne znanosti u Zagrebu i Beču i doktorirao 1908. Bio je redoviti profesor botanike od 1918. do 1956. te predstojnik Botaničkog zavoda i Botaničkog vrta od 1913. do 1956. na Filozofskom, a od 1946. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Vodio je izgradnju Instituta za oceanografiju u Splitu, pokrenuo obnovu Instituta za biologiju mora u Rovinju i Biološkog instituta u Dubrovniku, a organizirao je i Akademijin Arboretum u Trstenom. Redoviti član JAZU bio je od 1924., a od 1920. dopisni član. Od 1924. do 1936. bio je gospodarski tajnik JAZU.

26. studenog 1901. u Petrinji se rodio hrvatski slikar akademik Krsto Hegedušić. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1926. i do 1928. se usavršavao u Parizu. Bio je jedan od pokretača i osnivača Udruženja umjetnika Zemlja, a 1930. u Hlebinama počeo podučavati seljake slikarstvu i utemeljio hlebinsku slikarsku školu. Od 1937. do 1969. predavao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Težeći nacionalnom i socijalnom likovnom govoru poticaje je nalazio u flamanskom slikarstvu i preuzimao iskustva ekspresionizma, kubizma, fovizma. Redoviti član JAZU bio je od 1948. te je potaknuo osnivanje Arhiva za likovne umjetnosti i Kabineta grafike. Umro je u Zagrebu 7. travnja 1975.

25. studenog 1828. u Fužinama se rodio hrvatski povjesničar i političar Franjo Rački. Diplomirao je teologiju u Beču 1852. i bio zaređen za svećenika, a kasnije se u Rimu usavršavao u pomoćnim povijesnim znanostima. Bio je najbliži suradnik Josipa Jurja Strossmayera s kojim je 1861. utemeljio Narodnu stranku i cjelovito oblikovao hrvatsku državnopravnu ideologiju utemeljenu na povijesnim argumentima. Biran je za zastupnika u Hrvatskom saboru 1861., 1868. i 1872. Od 1877. bio je zagrebački kanonik. Kao povjesničar uglavnom se bavio najranijom hrvatskom poviješću. Od 1866. do 1886. bio je prvi predsjednik JAZU i glavni pokretač njenog rada. Umro je u Zagrebu 13. veljače 1894.

23. studenog 2018. u Zagrebu je umro hrvatski sociolog akademik Ivan Cifrić. Rodio se u Petrijevcima kraj Valpova 22. siječnja 1946. Diplomirao je 1969. sociologiju i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je od 1970. do 2016. predavao na Odsjeku za sociologiju. Bavio se sociologijom obrazovanja, sociologijom sela i socijalnom ekologijom. Utemeljio poslijediplomski studij socijalne ekologije i pokrenuo časopis Socijalna ekologija (1992.), kojemu je bio glavni urednik do 2012. Objavio je preko sto znanstvenih i stručnih radova u časopisima i zbornicima. Bio je ministar graditeljstva i zaštite okoliša u Vladi demokratskog jedinstva od 1991. do 1992. Redoviti član HAZU bio je od 2010.

23. studenog 1995. u Parizu je umro hrvatski slikar Slavko Kopač. Rodio se u Vinkovcima 21. kolovoza 1913. Završio je 1937. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu i usavršavao se u Parizu gdje se trajno nastanio 1948. U ranim djelima prevladavaju utjecaji postimpresionizma, a u Parizu se priklonio slobodnijemu pristupu motivu i plošnoj organizaciji slike. Za boravka u Italiji (1943.–1948.) slikao je akvarele obilježene nadstvarnim elementima i krajnjom kompozicijskom slobodom, a potkraj 1940-ih priklonio se tzv. art brutu i postao jedan od najistaknutijih predstavnika tog slikarskog smjera. U 1950-ima i 1960-ima slike mu postaju intimnije i poetičnije. Od 1992. bio je dopisni član HAZU.

22. studenog 1884. u Temišvaru se rodio slovenski zoolog Jovan Hadži. Gimnaziju je završio u Zagrebu, a biologiju diplomirao u Beču 1907. Radio je u Narodnom zoološkom muzeju u Zagrebu, a od 1913. predavao komparativnu anatomiju, histologiju i anatomiju beskralježnjaka na Filozofskom fakultetu. Od 1920. do 1957. bio je profesor zoologije na Sveučilištu u Ljubljani. Bio je autor mnogih znanstvenih radova iz područja morfologije, sistematike i filogeneze nižih morskih životinja. Odbacio je Haeckelovu hipotezu o ontogenetskom ponavljanju filogeneze i zamijenio ju poredbenim načelom morfološke i ekološke orijentacije. Dopisni član JAZU bio je od 1920. Umro je u Ljubljani 11. prosinca 1972.

21. studenog 1891. u Đakovu se rodio hrvatski fizičar i elektrotehničar akademik Josip Lončar. Fiziku i matematiku studirao je u Zagrebu i Parizu. Od 1921. predavao je teorijsku elektrotehniku, a od 1923. do 1962. osnove elektrotehnike i električna mjerenja na Tehničkoj visokoj školi u Zagrebu (od 1956. Elektrotehnički fakultet). Pojavom radija i televizije istraživao je to područje, sudjelovao u pokretanju Radija Zagreb 1926., a 1930., na samostalno izrađenom prijamniku primao je televizijske slike iz Londona. Kao istraživač i pisac tehničke literature dao je golem doprinos studiju elektrotehnike i električnih mjerenja u Hrvatskoj.  Redoviti član JAZU bio je od 1947. Umro je u Zagrebu 28. rujna 1973.

20. studenog 2012. u Zagrebu je umro hrvatski književnik akademik Ivan Kušan. Rodio se u Sarajevu 30. kolovoza 1933. Završio je studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i radio kao urednik u Telegramu, na Radio Zagrebu, biblioteci Smib i Modra lasta, časopisu Most i biblioteci HIT junior. Bio je i predavač na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Najpoznatiji je kao autor romana za djecu, posebno ciklusa s dječakom Kokom od 1956. do 1996., kao i romana Domaća zadaća (1960.) i Lažeš, Melita (1965.). Kao prozaik za odrasle u romanima je iskazivao sklonost psihologizaciji i bizarnim temama. Redoviti član HAZU bio je od 2002.

19. studenog 1808. u Kranju se rodio slovenski liječnik, političar i kulturni djelatnik Janez Bleiweis. U Beču je 1832. diplomirao medicinu, a 1835. veterinu te je radio kao kranjski zemaljski veterinar i protomedik i predavao u strukovnim školama. Od 1843. do 1881. bio je glavni urednik časopisa Kmetijske in rokodelske novice. Od 1861. do 1878. bio je zastupnik Zemaljskog sabora Kranjske, a zatim do 1881. zamjenik zemaljskog poglavara. Od 1875. do 1881. bio je predsjednik Slovenske matice. Zalagao se za ujedinjenje slovenskih zemalja, ali na načelima legitimizma i bez revolucionarnih promjena. Za redovitog člana JAZU izabran je 1866. Umro je Ljubljani 29. studenog 1881.

17. studenog 1857. u Kuni na Pelješcu rodio se hrvatski slikar Celestin Medović. Slikarstvo je studirao u Rimu (1880.–1886.) i Münchenu (1888.–1893.). Od 1893. djelovao je u Dubrovniku, od 1895. do 1897. u Zagrebu, do 1912. na Pelješcu, od 1912. do 1914. u Beču te do smrti na Pelješcu. Uz Vlahu Bukovca najznačajniji je slikar hrvatske moderne. Autor je brojnih oltarnih slika, povijesnih kompozicija u Odjelu za bogoštovlje i nastavu u Zagrebu (Splitski sabor, Dolazak Hrvata, Krunjenje Ladislava Napuljskoga, Zaruke kralja Zvonimira), a slikao je i pejzaže, mrtvu prirodu, prizore s povijesnom i religijskom tematikom, žanr-prizore i portrete. Od 1919. bio je počasni član JAZU. Umro je 20. siječnja 1920. u Sarajevu.

17. studenog 1938. u Zagrebu se rodio hrvatski geolog i paleontolog akademik Ivan Gušić. Diplomirao je 1962. na Geološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakultetu i ondje predavao od 1963. do 2008. Bio je i znanstveni suradnik Sveučilišta u Münsteru od 1980. do 1985. i Instituta za geološka istraživanja u Zagrebu od 1985. do 1990. Posebno se bavio historijskom geologijom, odnosno geološkom evolucijom i postankom Dinarskih planina, kao i evolucijom Zemlje i života u cjelini. Opisao je i nekoliko novih vrsta mezozojskih mikrofosila (foraminifera i vapnenačkih algi). Redoviti član HAZU bio je od 1992. Od 2014. do smrti bio je prvi glavni urednik Glasnika HAZU. Umro je u Zagrebu 10. srpnja 2024.

16. studenog 2016. u Zagrebu je umro hrvatski operni pjevač Tomislav Neralić. Rodio se 9. prosinca 1917. u Karlovcu. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao je 1941., a debitirao je 1939. Od 1940. do 1943. bio je član Opere HNK Zagrebu, od 1943. do 1947. Bečke državne opere, od 1948. do 1955. ponovno u Zagrebu, a od 1955. do 1995. djelovao je u Njemačkoj operi u Berlinu. Ostvario je 163 operne uloge, 46 dionica u vokalno-orkestralnim djelima, nastupivši oko 4000 puta u osamdesetak gradova svijeta. Uspješno je pjevao uloge dramskog baritona i basa na različitim jezicima, a posebno se istaknuo ulogama u operama Richarda Wagnera i Giuseppea Verdija. Dopisni član HAZU bio je od 2008.

15. studenog 2020. u Zagrebu je umro hrvatski kipar akademik Ivan Kožarić. Rodio se 10. lipnja 1921. u Petrinji. Diplomirao je na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu 1947. Bio je član umjetničke grupe Gorgona. Izlagao je na šezdesetak samostalnih i oko 200 skupnih izložbi, a djela mu se nalaze u brojnim privatnim zbirkama i muzejima u Hrvatskoj i svijetu. Opus mu karakterizira stalni otklon od tradicijskih tokova i avangardnost. Više njegovih skulptura trajno je postavljeno u vanjskim prostorima, među kojima i one najpoznatije, u Zagrebu Prizemljeno sunce (1971.) i spomenik Antunu Gustavu Matošu (1978.). Redoviti član HAZU bio je od 1997, a od 2007. do 2011. bio je voditelj Gliptoteke HAZU.

14. studenog 1937. u Splitu se rodio hrvatski književnik akademik Nedjeljko Fabrio. Diplomirao je jugoslavistiku i talijanski jezik i književnost 1961. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio u kulturnim ustanovama u Rijeci (Narodno sveučilište, časopis Riječka revija, HNK Ivana pl. Zajca, mjesečnik Kamov), a od početka 1970-ih u Zagrebu kao urednik Dramskog programa TV Zagreb i predavač na Akademiji dramske umjetnosti. Bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika od 1989. do 1995. Pisao je novele, drame i romane, u duhu postmodernizma, uglavnom povijesne tematike, a najpoznatiji je Vježbanje života (1985.). Redoviti član HAZU bio je od 1997. Umro je u Rijeci 4. kolovoza 2018.

13. studenog 2017. u Zagrebu je umro hrvatski liječnik akademik Vladimir Goldner. Rodio se u Ogulinu 19. prosinca 1933. Diplomirao je 1959. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu gdje je predavao od 1970. do 2000. Specijalizirao je internu medicinu i posvetio se kardiologiji u Općoj bolnici „dr. Josip Kajfeš“ i KBC-u Zagreb, gdje je od osnutka 1973. do 1978. bio šef Koronarne jedinice Zavoda za bolesti srca i krvnih žila, a od 1978. do 2000. šef Odjela intenzivne skrbi koronarnih bolesnika, za aritmije i elektrostimulaciju srca. Prvi je u Jugoslaviji uveo dijagnostičke i terapijske metode poput elektrofizioloških ispitivanja provodnog sustava srca. Redoviti član HAZU bio je od 2002., a od 1994. član suradnik.

12. studenog 1921. u Dubrovniku se rodio hrvatski romanist akademik Vojmir Vinja. Studij romanistike te francuskoga jezika i književnosti završio je 1947. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje od iste godine pa do 1989. predavao na Odsjeku za romanistiku. Njegovim nastojanjima potkraj 1960-ih započeo je studij španjolskog jezika i književnosti. Više od pola stoljeća na terenu je prikupljao jadranske pomorske i ribarske nazive te građu za romanizme u hrvatskom jeziku. Preveo je niz kapitalnih djela romanskih književnosti te nekoliko temeljnih djela europske lingvistike. Redoviti član HAZU bio je od 1991, izvanredni od 1983., a član suradnik od 1975. Umro je u Zagrebu 15. lipnja 2007.

11. studenog 1998. u Zagrebu je umro hrvatski slikar i grafičar akademik Ferdinand Kulmer. Rodio se u Cap Martinu u Francuskoj 29. siječnja 1925. Diplomirao je 1948. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je bio suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića i profesor od 1961. do 1990. Usavršavao se u Parizu, Rimu, Veneciji i Firenci. U početku je slikao stilizirane figuralne motive, a slikom Admiral 1957. započelo je njegovo apstraktno razdoblje. Radio je i kostimografiju i scenografiju za filmove (Seljačka buna, 1974), a bavio se i ilustracijom knjiga. Bio je jedan od utemeljitelja Galerije Forum u Zagrebu 1969. Redoviti član HAZU bio je od 1991., od 1985. izvanredni član, a od 1980. dopisni član.

10. studenog 1919. u Šibeniku se rodio hrvatski pravnik akademik Siniša Triva. Diplomirao je 1947. na Pravnom fakultetu u Zagrebu gdje je od 1953. do 1991. predavao građansko procesno pravo. Koordinirao je rad savezne stručne komisije za izradu Zakona o parničnom postupku (1976.) te sudjelovao u izradi nacrta Zakona o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (1977). Bio je predsjednik Stalnog izbranog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (1966.–2004.), a bio je i glavni urednik Pravne enciklopedije (1984.-1992.). Djelovao je i kao arbitar u brojnim domaćim i inozemnim sporovima. Redoviti član HAZU bio je od 1991., od 1990. izvanredni član, a od 1980. član suradnik. Umro je u Zagrebu 5. prosinca 2004.

9. studenog 1922. u Osijeku se rodila hrvatska folkloristica i književna povjesničarka akademkinja Maja Bošković-Stulli. Slavistiku je studirala u Zagrebu, Kazanju, Sankt Peterburgu i Beogradu gdje je diplomirala 1950. Od 1952. do 1979. radila je u Institutu za etnologiju i folkloristiku kojem je od 1963. do 1973. bila ravnateljica i glavna urednica časopisa Narodna umjetnost. Glavno su područje njezina istraživanja bile usmene pripovijetke, a rezultat tog terenskog rada su 34 rukopisne zbirke i 59 magnetofonskih vrpci zapisa iz gotovo cijele Hrvatske. Smatra se utemeljiteljicom suvremene hrvatske folkloristike. Redovita članica HAZU bila je od 2000., a članica suradnica od 1980. Umrla je 14. kolovoza 2012. u Zagrebu.

8. studenog 1862. u Karlovcu se rodio hrvatski slavist, kroatist, klasični filolog, književni kritičar i prevoditelj Milivoj Šrepel. Studij filozofije te slavistike i klasične filologije završio je na Sveučilištu u Zagrebu 1884. te je do 1887. predavao na Klasičnoj gimnaziji, a od 1889.  predavao je klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uz klasičnu filologiju bavio se i slavistikom, posebno kroatistikom. Kao urednik Vienca upoznavao je hrvatske čitaoce s najpoznatijim ruskim i francuskim piscima koje je i prevodio. Bio je pobornik književnog realizma. Redoviti član JAZU bio je od 1893., a od 1897. bio je prvi urednik Građe za povijest književnosti hrvatske. Umro je u Zagrebu 23. veljače 1905.

7. studenog 1922. u Rabu se rodio hrvatski ekonomist i političar akademik Jakov Sirotković. Diplomirao je 1948. na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu gdje je predavao od 1950. do 1991. Bio je osnivač i prvi direktor Ekonomskog instituta u Zagrebu od 1952. do 1957. Od 1966. do 1968. bio je rektor Sveučilišta u Zagrebu. Bio je potpredsjednik Saveznog izvršnoga vijeća od 1970. do 1974., a zatim do 1978. predsjednik Izvršnog vijeća Sabora SR Hrvatske. Objavio je niz knjiga i znanstvenih članaka iz područja teorije i politike ekonomskog razvoja, makroekonomske analize i ekonomske politike. Redoviti član HAZU bio je od 1975., od 1966. izvanredni član, a od 1978. do 1991. i predsjednik. Umro je u Zagrebu 31. listopada 2002.

6. studenog 1930. u Požegi se rodio hrvatski književni povjesničar i književnik akademik Dubravko Jelčić. Diplomirao je jugoslavistiku 1956. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a od 1960. do 1993. radio je u Institutu (kasnije Zavodu) za književnost HAZU. Od 1995. do 2000. bio je saborski zastupnik. Istaknuo se kao urednik i priređivač kritičkih i sabranih izdanja djela hrvatskih pisaca te kao autor knjiga o književnopovijesnim temama, posebno o hrvatskom romantizmu, među kojima je i Povijest hrvatske književnosti iz 1997. Pisao je i literarizirane biografije hrvatskih književnika. Od 1992. bio je redoviti član HAZU, a od 1983. bio je član suradnik. Umro je u Zagrebu 28. veljače 2020.

5. studenog 1924. u Ivancu se rodio hrvatski geolog i paleontolog akademik Mirko Malez. Diplomirao je geoznanosti  na PMF-u u Zagrebu 1953. i do smrti radio u Geološko-paleontološkoj zbirci JAZU koja je 1974. prerasla u Zavod za paleontologiju i geologiju kvartara, te mu je bio prvi voditelj. Predavao je i na studiju geologije na PMF-u. Bavio se geologijom kvartara, kvartarnim i tercijarnim kralježnjacima, razvojem čovjeka, paleolitikom i mezolitikom, kao i speleologijom. Posebno je istraživao špilje Veternicu, Vindiju, Šandalju i područje Krapine. Važno su mu otkriće fosilni ostatci kasnih neandertalaca iz Vindije. Redoviti član JAZU bio je od 1979., a od 1968. dopisni član. Umro je u Zagrebu 23. kolovoza 1990.

4. studenog 1905. u Rastušju se rodio hrvatski pjesnik akademik Dragutin Tadijanović. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1937. južnoslavenske književnosti i filozofiju i radio kao korektor, nastavnik na Akademiji likovnih umjetnosti te kao urednik u izdavačkim kućama. U poeziji se javio 1922. opredijelivši se za zavičajnu i intimnu tematiku obilježenu povezanošću s rodnim krajem, prirodom i djetinjstvom, a kasnije i egzistencijalističkim i metafizičkim pitanjima. Redoviti član HAZU bio je od 1965., a izvanredni od 1953. Od 1953. do 1973. bio je direktor Akademijinog Instituta za književnost. Bio je donator Zaklade HAZU. Umro je u Zagrebu 27. lipnja 2007.

3. studenog 1924. u Splitu se rodio hrvatski književnik akademik Slobodan Novak. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1953. jugoslavistiku te radio kao lektor, novinar i urednik u novinama, časopisima i izdavačkim kućama te kao ravnatelj Drame u splitskom HNK. Opus mu nije velik, ali je iznimno ujednačen i visoke estetske razine. Najpoznatije djelo mu je roman Mirisi, zlato i tamjan u kojem tematizira posljedice rata i bolnu ideološku rascijepljenost hrvatskog političkog bića, sukob tradicije i suvremenosti te traži odgovore na temeljna egzistencijalna pitanja modernog čovjeka. Redoviti član HAZU bio je od 1991., a od 1983. izvanredni član. Umro je u Zagrebu 25. srpnja 2016.

2. studenog 1993. u Beogradu je umro hrvatski i srpski matematičar Đuro Kurepa. Rodio se u Majskim Poljanama kraj Gline 16. kolovoza 1907. Diplomirao je 1931. matematiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je predavao od 1938. do 1945., a zatim do 1965. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu te do 1976. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Beogradu. Bavio se teorijom skupova, algebrom i teorijom brojeva i općom topologijom. U teoriji skupova pridonio je teoriji stabala, pa se i danas upotrebljavaju pojmovi kao Kurepino stablo, Kurepina hipoteza, Kurepin kontinuum. Napisao je sveučilišne udžbenike Teorija skupova i Viša algebra. Od 1952. bio je dopisni član JAZU.

1. studenog 1870. u Kraju kraj Lovrana rodio se hrvatski književnik i publicist akademik Viktor Car Emin. Završio je učiteljsku školu u Kopru 1889. i radio kao nastavnik u više mjesta. Bio je i urednik novina Narodni list, Mladi Istranin i Mladi Hrvat. Objavio je velik broj romana, pripovijesti, novela, feljtona, drama, dokumentiranih sjećanja i povijesnih tekstova tematski uglavnom vezanih uz borbu za opstanak Hrvata u Istri, Rijeci i na kvarnerskim otocima u sukobu s  talijanašima, talijanskim iredentizmom i fašizmom, iskazavši snažno rodoljublje koje dobiva izrazit politički pečat. Također je opisivao život malih ljudi, more i život pomoraca. Redoviti član JAZU bio je od 1951. Umro je u Opatiji 17. travnja 1963.

31. listopada 1934. u Zagrebu se rodio hrvatski fizičar akademik Dubravko Tadić. Diplomirao je 1958.  na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu te se usavršavao u Birminghamu, Brookhavenu, na sveučilištima Stone Brook i Cincinnati u SAD-u (1968–69) te na nekim sveučilištima u Kanadi, Argentini i Brazilu. Radio je u Institutu Ruđer Bošković od 1958. do 1963., a zatim je do 2003. bio profesor na PMF-u i  predstojnik Zavoda za teorijsku fiziku. Bavio se teorijskom fizikom elementarnih čestica, posebno beta-raspadom i drugim elektroslabim procesima te kvarkovskim modelima. Redoviti član HAZU bio je od 1991., od 1981. izvanredni član, a od 1975. član suradnik. Umro je u Zagrebu 6. ožujka 2003.

30. listopada 2008. u Zagrebu je umro hrvatski ekonomist i političar akademik Ivo Perišin. Rodio se 4. srpnja 1925. u Kaštel Kambelovcu. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1949. Od 1956. predavao je na Visokoj privrednoj školi u Zagrebu, a zatim na Ekonomskom fakultetu. Bio je predsjednik Skupštine općine Split od 1965. do 1967., guverner Narodne banke Jugoslavije od 1969. do 1972., predsjednik Izvršnog vijeća Sabora SR Hrvatske od 1972. do 1974. te predsjednik Sabora SRH od 1974. do 1978. U svojoj knjizi Svjetski financijski vrtlog (1978.) nagovijestio je novu etapu u razvoju financijskih tržišta te turbulencije i krize. Redoviti član HAZU bio je od 1990., a izvanredni od 1977.

29. listopada 1925. u Dubrovniku se rodio hrvatski liječnik akademik Šime Spaventi. Diplomirao je 1956. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu gdje je specijalizao radioterapiju i nuklearnu medicinu. U Kliničkoj bolnici Sestre milosrdnice osnovao je 1963. Odsjek za primjenu radioizotopa, a 1977. Kliniku za nuklearnu medicinu i onkologiju. Od 1979. do 1990. bio je i profesor onkologije na Stomatološkom fakultetu. Zajedno s Ivom Padovanom i Mladenom Seksom prvi je u Hrvatskoj primijenio metodu radiohipofizektomije, u medicinsku dijagnostiku uveo je brojne nove metode. Redoviti član HAZU bio je od 1991., od 1988. izvanredni, a od 1986. dopisni član. Umro je u Zagrebu 4. ožujka 2012.

28. listopada 1915. u Belišću se rodio hrvatski inženjer elektrostrojarstva akademik Vladimir Matković. Diplomirao je 1943. na Tehničkom fakultetu u Zagrebu gdje je predavao od 1947., a od 1962. na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Osnovao je Zavod za telekomunikacije i bio njegov predstojnik 16 godina. Prvi je u nastavu uveo suvremene telekomunikacijske discipline kao što su teorija informacije i logička algebra. Vodio je projektiranje i montažu automatskih telefonskih centrala u mnogim hrvatskim gradovima, a bavio se i informacijskim mrežama i integriranim komunikacijskim mrežama. Redoviti član HAZU bio je od 1991., a izvanredni od 1966. Umro je u Zagrebu 13. travnja 2005.

27. listopada 1856. u Zadru se rodio hrvatski povjesničar Gavro Manojlović. Studirao je povijest, geografiju, filozofiju i klasičnu filologiju u Zagrebu i Beču gdje je 1896. doktorirao. Od 1880. radio je kao srednjoškolski profesor u Zagrebu, Požegi i Osijeku, a od 1902. do 1924. bio je redoviti profesor opće povijesti starog vijeka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je zastupnik u Hrvatskom saboru od 1908. do 1910. te od 1913. do 1918. Bavio se poviješću starog vijeka, bizantologijom i filozofijom povijesti. Redoviti član JAZU bio je od 1908., od 1909. do 1919. književni tajnik, a od 1924. do 1933. predsjednik JAZU. Usprotivio se ideji o jedinstvenoj jugoslavenskoj akademiji sa sjedištem u Beogradu. Umro je u Zagrebu 1. studenog 1939.

26. listopada 1854. u dvorcu Gredice kraj Zaboka rodio se hrvatski književnik Ksaver Šandor Gjalski, pravim imenom Ljubomil Tito Babić. Diplomirao je pravo 1876. u Beču i od 1878. do 1898. radio kao činovnik u više mjesta. Bio je i saborski zastupnik od 1906. do 1918., a od 1909. do 1918. i veliki župan Zagrebačke županije. Od 1910. do 1918. te od 1926. do 1927. bio je i predsjednik Društva hrvatskih književnika. Jedan je od najistaknutijih književnika hrvatskog realizma, a u svojim pripovijetkama i romanima uglavnom opisuje život hrvatskog plemstva nakon ukidanja feudalizma te političke i društvene probleme tadašnje Hrvatske. Počasni član JAZU bio je od 1919. Umro je u Gredicama 6. veljače 1935.

25. listopada 1856. u Zagrebu se rodio hrvatski geolog, paleontolog i antropolog Dragutin Gorjanović-Kramberger. Paleontologiju je studirao u Zürichu i Münchenu, a doktorirao u Tübingenu 1879. Od 1883. do 1924. predavao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i od 1893. bio predstojnik Katedre za geologiju i paleontologiju. Svjetsku slavu stekao je otkrivši 1899. na Hušnjakovu brdu bogato nalazište tzv. krapinskog pračovjeka, zbog čega se smatra jednim od utemeljitelja svjetske paleoantropologije. Bavio se i paleoklimatologijom, hidrografijom, primijenjenom geologijom i geološkim kartiranjem. Redoviti član JAZU bio je od 1909. Umro je u Zagrebu 22. prosinca 1936.

24. listopada 1895. u Kišinjevu se rodio ruski elektrokemičar Aleksandar Frumkin. Diplomirao je 1915. na sveučilištu u Odesi gdje je predavao od 1917. do 1922. Od 1930. predavao je na sveučilištu u Moskvi. Od 1939. do 1946. bio je ravnatelj Instituta za fizikalnu kemiju Akademije znanosti SSSR-a, a od 1958. ravnatelj Instituta za elektrokemiju. Svojim djelom postavio je temelje moderne elektrokemije. Postavio je temeljnu teoriju elektrodnih reakcija, a uveo je i koncept nultog potencijala naboja kao najvažnije karakteristike metalne površine. Radio je i na praktičkim problemima primijenjene elektrokemije. Dopisni član JAZU bio je od 1965. Umro je u Tuli 22. travnja 1976.

23. listopada 1829. u Beravcima kraj Slavonskog Broda rodio se hrvatski pravnik i zoolog Živko Vukasović. Studirao je pravo i biologiju u Beču i Grazu te bio profesor na gimnazijama u Vinkovcima, Osijeku, Križevcima i Rijeci. Bio je i pisar Hrvatske dvorske kancelarije u Beču od 1865. do 1869., a zatim je bio u službi Komande Vojne krajine u Zagrebu i školski nadzornik za graničarske škole.  Napisao je nekoliko školskih udžbenika u kojima je zoološkim člancima pridonio stvaranju hrvatskog zoološkog nazivlja. Napisao je udžbenik Naravoslovje domaće životinje sa osobitim obzirom na gospodarstvo. Bio je jedan od prvih redovitih članova JAZU izabranih 1866.  Umro je u Zagrebu 10. kolovoza 1874.

22. listopada 1941. u Splitu se rodio hrvatski književnik i povjesničar umjetnosti akademik Tonko Maroević. Diplomirao je komparativnu književnost i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1963. Od 1970. do 2011. radio je u Institutu za povijest umjetnosti, a predavao je i na Akademiji dramske umjetnosti. Kao pjesnik započeo je djelovati u sklopu generacije okupljene oko časopisa Razlog. Sustavno je pratio suvremeno hrvatsko pjesništvo, a bavio se i starijom hrvatskom književnošću te talijanistikom. Istraživao je i suvremenu hrvatsku likovnu umjetnost. Za redovitog člana HAZU izabran je 2002., a od 1990. bio je član suradnik. Umro je u Starom Gradu na Hvaru 11. kolovoza 2020.

20. listopada 1838. u Panađurištu u Bugarskoj rodio se bugarski povjesničar i slavist Marin Drinov. Povijest i filologiju studirao je u Kijevu i Moskvi. Bio je jedan od osnivača Bugarske akademije znanosti i njen prvi predsjednik od 1869. do 1882. te od 1884. do 1898, a nakon oslobođenja Bugarske od osmanske vladavine bio je prvi ministar prosvjete od 1878. do 1879. i autor bugarskog ustava. Zaslužan je za proglašenje Sofije glavnim gradom Bugarske i za standardizaciju bugarske ćirilice i jezika. Začetnik je bugarske znanstveno-kritičke historiografije, a bavio se i folkloristikom. Od 1881. do smrti bio je profesor slavistike u Harkivu. Dopisni član JAZU bio je od 1879. Umro je u Harkivu 13. ožujka 1906.

20. listopada 1933. u Zagrebu se rodila hrvatska kiparica akademkinja Marija Ujević Galetović. Diplomirala je 1958. na Akademije likovnih umjetnosti u klasi Frane Kršinića. Usavršavala se na Central School of Art u Londonu. Od 1987. predavala je na Akademiji likovnih umjetnosti i u više navrata bila pročelnica Kiparskog odsjeka. Bila je jedan od glavnih nastavljača tradicije hrvatskog figurativnog kiparstva kojeg je povezala sa suvremenim i avangardnim shvaćanjima. Bila je autorica više javnih skulptura, među ostalim spomenika Augustu Šenoi, Miroslavu Krleži i Vlahu Paljetku u Zagrebu. Redovita članica HAZU bila je od 1998., a od 1990. bila je članica suradnica. Umrla je u Zagrebu 13. ožujka 2023.

19. listopada 1916. u Toulouseu se rodio francuski hematolog i imunolog Jean Dausset, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1980. Medicinu je diplomirao 1945. u Parizu gdje je bio profesor eksperimentalne medicine na Collège de France od 1977. do 1987., 1969. osnovao je udruženje France Transplant, a od 1968. bio je ravnatelj Jedinice za humanu transplantacijsku imunogenetiku francuskog Nacionalnog instituta za zdravlje i medicinska istraživanja. Dokazao je postojanje histokompatibilnih antigena na površini stanica u čovjeka i objasnio genske čimbenike koji određuju i reguliraju njihovo stvaranje. Dopisni član HAZU bio je od 1979. Umro je u Palma de Mallorci 6. lipnja 2009.

18. listopada 1920. u Donjoj Stubici rodio se hrvatski povjesničar i pravni pisac akademik Lujo Margetić. Diplomirao je 1945. na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Radio je u Općini Rijeka od 1947. do 1956. i tvrtki Elektroprimorje od 1956. do 1976. Od 1976. do 1989. na Pravnom fakultetu u Rijeci predavao je pravnopovijesne predmete. Proučavao je grčko i rimsko pravo, hrvatsku ranosrednjovjekovnu povijest i pravo, te glagoljicu i crkvenu povijest. Definirao je hrvatska pravna područja u srednjem vijeku i sustavno obradio gotovo sve pravne grane. Priredio je kritička izdanja srednjovjekovnih pravnih zbornika. Od 1991. bio je redoviti član HAZU, a izvanredni od 1986. Umro je u Rijeci 17. svibnja 2010.

17. listopada 1897. u Zagrebu je umro hrvatski pravnik Pavao Muhić. Rodio se u Požegi 1. siječnja 1811. Pravo je doktorirao 1843. u Pešti. Od 1835. do 1850. predavao je na Pravnom fakultetu Kraljevske akademije znanosti u Zagrebu, a zatim je do 1871. bio profesor i ravnatelj Pravoslovne akademije. Predavao je političku ekonomiju i financijske znanosti u četiri cjeline: Uvod, Politička ekonomija, Narodno gospodarska politika i Gospodarstvo javno (financije) koje su se kasnije osamostalile kao zasebne katedre. Od 1861. do 1866. bio je zastupnik u Hrvatskom saboru, a od 1872. do 1881. predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu. Redoviti član JAZU bio je od 1866., a od 1887. do 1890. i njen drugi predsjednik.

16. listopada 1845. u Karlovcu se rodio hrvatski pravnik i pravni povjesničar Vladimir Mažuranić. Pravo je studirao u Beču, a završio na Pravoslovnoj akademiji u Zagrebu 1866. Radio je u državnoj upravi i sudbenoj i odvjetničkoj službi u Karlovcu i Ogulinu te bio predsjednik Banskog stola (1898. – 1912.). Sustavno je obrađivao hrvatske pravnopovijesne spomenike. Glavno djelo mu je Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik (I–X, 1908.–1922.), u kojem je skupljena, obrađena i primjerima potkrijepljena pravnopovijesna rječnička baština hrvatskog nazivlja iz pravnih i drugih povijesnih spomenika. Redoviti član JAZU bio je od 1910., a od 1918. do 1921. i predsjednik. Umro je u Zagrebu 17. siječnja 1928.

15. listopada 1960. u Zagrebu je umro hrvatski geofizičar i meteorolog akademik Josip Goldberg. Rodio se u Sarajevu 18. veljače 1885. Fiziku i matematiku diplomirao je u Beču, gdje je i doktorirao 1914. Bio je gimnazijski profesor u Mostaru i Sarajevu od 1908. do 1927., opservator na Geofizičkom zavodu u Zagrebu (1927.–1955) te njegov predstojnik (1951.–1955). Od 1946. bio je redoviti profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu gdje je 1948. osnovao studij geofizike s meteorologijom. Bavio se problemima teorijske fizike, osobito termodinamike i atomistike, geofizikom i u najvećoj mjeri meteorologijom, klimatologijom i fizičkom oceanografijom. Redoviti član JAZU bio je od 1951.

14. listopada 1977. u Zagrebu je umro hrvatski veterinar akademik Teodor Varićak. Rodio se 30. travnja 1907. u Koprivnici. Diplomirao je 1934. na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu gdje je do 1977. radio u Zavodu za anatomiju, histologiju i embriologiju. Predavao je i na Medicinskom i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Objavio je velik broj stručnih i znanstvenih radova, najviše iz područja komparativne histologije, te velik broj biografsko-povijesnih članaka o istaknutim hrvatskim i europskim istraživačima. Bio je i urednik nekoliko znanstvenih i stručnih časopisa. Od 1952. do 1953. bio je rektor Sveučilišta u Zagrebu. Redoviti član JAZU bio je od 1958., a od 1955. dopisni član.

13. listopada 1879. u Novom Marofu se rodio hrvatski slikar i grafičar Mirko Rački. Pohađao je likovne akademije u Pragu i Beču. Od 1907. do 1920. živio je u Münchenu, Rimu i Ženevi, a od 1920. do 1980. u Zagrebu. Isprva je slikao u duhu secesijskih kretanja Beča i Münchena oblikujući svoje simbolističko poimanje koje će i poslije ostati temeljem njegova rada, a kasnije u duhu ideologiziranog monumentalizma. Oslikao je veliku čitaonicu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, crkvu sv. Petra i Pavla u Osijeku i crkvu u Ludbregu. Slikao je i krajolike iz okolice Zagreba i Dalmacije. Redoviti član HAZU bio je od 1941. do 1946., a od 1921. dopisni član. Umro je u Splitu 21. kolovoza 1982.

12. listopada 1943. u Zagrebu se rodio hrvatski kemičar akademik Tomislav Cvitaš. Diplomirao je kemiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu 1966. i doktorirao 1970. na Sveučilištu u Reading u Velikoj Britaniji. Na Institutu Ruđer Bošković radio je od 1966. do 1979. kad postaje profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu gdje predaje fizikalnu kemiju do 2015. Bavio se molekulskom spektroskopijom, atmosferskom kemijom, kemijskim nazivljem te problemima kemijskog obrazovanja. Objavio je niz radova o analizi rotacijskih obrisa vrpci u elektronskim spektrima nekih supstituiranih organokemijskih spojeva. Redoviti član HAZU bio je od 2018. Umro je u Zagrebu 19. kolovoza 2022.

11. listopada 1895. u Splitu se rodio hrvatski skladatelj akademik Jakov Gotovac. Glazbu je učio privatno u Splitu i Zagrebu te na Muzičkoj akademiji u Beču. Od 1923. do 1957. djelovao je u Zagrebu kao korepetitor i dirigent Hrvatskog narodnog kazališta i kao zborovođa Akademskoga pjevačkog društva Mladost. Najizrazitiji je predstavnik glavne struje nacionalnog glazbenog smjera u Hrvatskoj koja se oslanjala na folklor u okvirima kasnoromantične i neoklasicističke estetike. Skladao je osam opera, od kojih je Ero s onoga svijeta (1935.) stekla svjetsku slavu, kao i orkestarska djela, zborske kompozicije i solo pjesme. Redoviti član JAZU bio je od 1977. Umro je u Zagrebu 16. listopada 1982.

10. listopada 1926. u Zagrebu se rodio hrvatski fizijatar i reumatolog Theodor Dürrigl. Diplomirao je 1953. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i specijalizirao se iz fizikalne medicine i rehabilitacije. Djelovao je u Centralnoj reuma-stanici u Zagrebu od 1956. do 1966., a zatim je do 1992. bio predstojnik Zavoda za reumatske bolesti i rehabilitaciju i redoviti profesor Medicinskog fakulteta. Prvi se u Hrvatskoj počeo sustavno baviti reumatskim bolestima, posebno ankilozantnim spondilitisom i reumatoidnim artritisom te farmakoterapijom upalnih, metaboličkih i degenerativnih reumatskih bolesti. Član suradnik HAZU bio je od 1986. Umro je u Zagrebu 20. srpnja 2022.

9. listopada 1939. na Molatu se rodio hrvatski književnik, prevoditelj i književni teoretičar akademik Ante Stamać. Diplomirao je komparativnu književnost i engleski jezik 1963. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je od 1971. do 2003. bio profesor teorije književnosti na Odsjeku za kroatistiku. Bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika od 1995. do 1999. U njegovim znanstvenim i esejističkim djelima uočava se metodologija strukturalnog proučavanja književnosti uz približavanje fenomenologiji i egzistencijalizmu. Kao pjesnik bio je usmjeren prema filozofičnom pjesništvu. Redoviti član HAZU bio je od 2002., a od 1990. član suradnik. Umro je 30. studenog 2016. u Zagrebu.

8. listopada 1920. u Črnjima kraj Žminja rodio se hrvatski književnik, publicist, i kulturni povjesničar Zvane Črnja. Apsolvirao je 1954. Pravni fakultet u Zagrebu, gdje je radio kao urednik u Vjesniku i dramaturg u Zagreb-filmu. Od 1968. do 1972. bio je urednik časopisa Dometi u Rijeci, a od 1979. do smrti urednik biblioteke Istra kroz stoljeća. Bio je osnivač te od 1969. do 1977. prvi glavni tajnik Čakavskog sabora. Potaknuo je mnoge istarske kulturne manifestacije. Pisao je pjesme, uglavnom na čakavštini, kao i prozu, eseje, scenarije i filmske kritike, a napisao je i djelo Kulturna povijest Hrvatske (1978.). Od 1975. bio je član suradnik JAZU, a od 1983. izvanredni član. Umro je u Zagrebu 26. veljače 1991.

7. listopada 1994. Castillon-du-Gardu u Francuskoj umro je danski imunolog Niels Kai Jerne, dobitnik Nobelove nagrade za za fiziologiju ili medicinu 1984. Rodio se u Londonu 23. prosinca 1911. Završio je studij medicine u Kopenhagenu 1951. Bio je  ravnatelj Instituta “Paul Ehrlich” u Frankfurtu te osnivač Imunološkog instituta u Baselu kojem je bio ravnateljem od 1969. do 1980. ).Izložio je svoju teoriju klonske selekcije nastajanja protutijela kojom je objasnio da su limfociti potencijalno sposobni proizvoditi golem niz različitih protutijela, što je omogućilo proizvodnju monoklonskih protutijela za dijagnostiku i suzbijanje mnogih bolesti. Od 1986. bio je dopisni član HAZU.

6. listopada 1930. u Zagrebu se rodio hrvatski književni povjesničar i leksikograf akademik Nikica Kolumbić. Studij kroatistike završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1955. Od 1957. bio je asistent na Filozofskom fakultetu u Zadru, od 1962. profesor na Pedagoškoj akademiji u Zadru, zatim od 1976. do 1979. urednik u Leksikografskom zavodu u Zagrebu gdje je bio glavni urednik prvog sveska Hrvatskog biografskog leksikona, a od 1979. do 2002. bio je profesor starije hrvatske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru. Uz brojne književnopovijesne radove prepjevao je i komentirao Juditu Marka Marulića (2001). Redoviti član HAZU bio je od 2002., a od 1988. član suradnik. Umro je u Zadru 1. ožujka 2009.

4. listopada 1846. u Vranjicu se rodio hrvatski arheolog i povjesničar Frane Bulić. Teologiju je studirao u Zadru, klasičnu filologiju, arheologiju i epigrafiku u Beču, a 1869. zaređen je za svećenika. Od 1883. do 1896. bio je ravnatelj Klasične gimnazije, a od 1883. do 1923. i Arheološkog muzeja u Splitu. Ujedno je bio i konzervator povijesnih i umjetničkih spomenika za Dalmaciju. Bio je i zastupnik u Dalmatinskom saboru i Carevinskom vijeću u Beču. Prozvan je ocem hrvatske arheologije. Istraživao je antičke i ranokršćanske spomenike u Solinu te otkrio važne starohrvatske spomenike. Izvanredni član JAZU bio je od 1925., ujedno od 1898. počasni, a od 1887. dopisni član. Umro je u Zagrebu 29. srpnja 1934.

5. listopada 1898. u Apatinu se rodio mađarski i hrvatski književnik akademik Ervin Šinko. Nakon sloma Sovjetske Republike Mađarske (1919.) emigrirao je u Beč, potom u Pariz i Moskvu, a od 1945. živio je u Zagrebu i počeo pisati na hrvatskom jeziku, pa njegov opus pripada i mađarskoj i hrvatskoj književnosti. Pisao je pjesme na mađarskom, romane i novele na hrvatskom i mađarskom te književne studije, eseje i dnevnik na hrvatskom. U djelima mu dominiraju teme politike i revolucije kao sudbine čovjekova bića, problemi kriza, hereza, sumnji, kao i neprekidna borba protiv staljinističkih dogmi.  Redoviti član JAZU bio je od 1960., a od 1950. dopisni član. Umro je u Zagrebu 26. ožujka 1967.

3. listopada 1992. u Zagrebu je umro hrvatski arhitekt akademik Drago Galić. Rodio se u Zagrebu 9. listopada 1907. Studij arhitekture završio na Akademiji likovnih umjetnosti, a od 1947. do 1976. bio je profesor na Arhitektonskom fakultetu. U svojim projektima suvremenim arhitektonskim govorom interpretirao je tradicionalne elemente, a nov pristup oblikovanju prostora potvrdio je projektom stambenih višekatnica. Poštujući načela stroge funkcionalnosti ostvario je djela snažnih plastičnih vrijednosti, poput stambenih blokova u Ulici grada Vukovara. Redoviti član JAZU bio je od 1962., a dopisni od 1950. Od 1964. do 1984. vodio je majstorsku radionicu za arhitekturu JAZU.

2. listopada 1872. u Srijemskoj Mitrovici se rodio hrvatski kipar Robert Frangeš-Mihanović. Završio je Obrtnu školu u Zagrebu 1889. te se školovao u Beču i Parizu. Bio je nastavnik na Obrtnoj školi od 1895. do 1907. i zatim profesor kiparstva na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu do 1940. Suutemeljitelj je modernog hrvatskog kiparstva. Njegove medalje i plakete s figuralnim i animalističkim motivima označili su početak hrvatskoga medaljarstva.  Najmonumentalnije djelo mu je konjanički spomenik kralja Tomislava u Zagrebu. U svojem razvoju prešao je faze od akademizma, simbolizma do modernizma. Redoviti član JAZU bio je od 1924., a dopisni od 1919. Umro je u Zagrebu 12. siječnja 1940.