Poveznica: Virtualna izložba: Slavko Šohaj / Izbor crteža iz fundusa Kabineta grafike HAZU

Organizacija: Kabinet grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

Autorica: Ana Petković Basletić

Vizualno oblikovanje modela virtualne izložbe: Nikola Šiško

Programiranje, izrada i održavanje virtualne izložbe – Link2

Goran Zlodi, Ivanka Maroević, Maja Benčec Ivanjko

Izložba je realizirana sredstvima Ministarstva kulture i medija RH, Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i Kabineta grafike HAZU

Povodom 20. godišnjice smrti doajena hrvatskog modernog slikarstva Slavka Šohaja (1908. – 2003.) Kabinet grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti donosi virtualnu izložbu koja idejno i likovno rezimira umjetnikova crtačka ostvarenja. Od petstotinjak crteža, koliko ih se čuva u Kabinetu grafike, suženim izborom od njih četrdesetak, među kojima su antologijski primjerci kao na primjer  Žena i ptica (1954.,), Šenelizika (1965.), Žena u oblacima II (1967.), Aktovi u prirodi (1973.) ili Dvoglavi violinist (1984.), ali i nekolicina dosad neobjavljenih, kaleidoskopskim nizanjem prisjećamo se Šohajevih crtačkih ostvarenja.

Diplomirao je slikarstvo (1931.) u klasi Lj. Babića i V. Becića, s kojima debitira na domaćoj likovnoj sceni (1934.). Radio je kao crtač u Arheološkom muzeju u Zagrebu (1935. -1965.). Izlagao je na brojnim skupnim izložbama, ali tek 1968./1969. godine, u šezdesetoj godini života, ima prvu samostalnu izložbu (MG). Dobitnik je više odlikovanja, dviju Nagrada ˝Vladimira Nazora˝ za najbolje djelo (1969.) i za životno djelo (1979.) te Nagrade grada Zagreba za sedam desetljeća stvaralaštva (2000.). Bio je dopisni člana JAZU (HAZU; 1977.). O njegovom stvaralaštvu izdane su tri monografije (G. Gamulin, Naprijed, Zagreb, 1961.; G. Gamulin Globus, Zagreb, 1991.; S. Marković, Kabinet grafike HAZU, Zagreb, 2001.)

Crtež predstavlja iznimno poglavlje i komplementarnu dionicu unutar umjetnikova opusa. Naizgled sporadičan i podčinjen naspram autentičnog slikarskog stvaralaštva poetskog realizma utemeljenog na tekovinama sezanizma i kolorističkog intimizma, crtež je umjetnikov konstantan suputnik. Crtački svijet Slavka Šohaja, blizak shematiziranoj matisseovoj i kraljevićevoj morfologiji, otkriva oštrovidnog promatrača originalnog rukopisa skicozne i sugestivne geste sklonog radosti življenja – optimizmu, ljepoti, dokolici, hedonizmu i humoru. Sažeti i usredotočeni prizori, uglavnom vedre, asocijativne figuracije ˝obične i/ili bliske˝ motivike nositelji su slobodnih umjetnikovih stanja i raspoloženja. Vokacija slikara, ali i ljubav prema crtežu nagnala je umjetnika da stvori svojstveni autonomni likovni govor na razmeđu slikarstva i crteža. Prepoznatljiv slobodni idiom, raznorodnost tehnika te stilska koherentnost intimnih kompozicija istančane skladnosti Šohajev su prinos crtežu kao samostalnoj disciplini.

Ana Petković Basletić