Znanstveno vijeće za zaštitu prirode i okoliša Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organizira predavanje Opasni otpad – kako utvrđujemo opasnost i što ona znači za okoliš koje će se održati u dvorani Knjižnice HAZU u ponedjeljak 16. studenog 2026. s početkom u 12 sati. Predavač je dr. sc. Mario Ančić, voditelj ekologije okoliša u tvrtki PROTEKO. Moderatorica i organizatorica predavanja je pročelnica Sekcije za otpad prof. dr. sc. Aleksandra Anić Vučinić.

Sažetak predavanja

Opasni otpad predstavlja poseban izazov u sustavu gospodarenja otpadom jer njegova nepravilna identifikacija, klasifikacija i obrada mogu imati izravne posljedice za zdravlje ljudi i okoliš. Dodatni problem predstavlja činjenica da se pojam „opasnog otpada“ često pojednostavljeno povezuje isključivo s prisutnošću pojedinih opasnih tvari, bez razumijevanja njihove koncentracije, kemijskog oblika, mogućnosti izluživanja i stvarnog puta prema okolišu. Jednako tako, opasan otpad ne znači automatski i nastalo onečišćenje okoliša, kao što ni neopasan otpad ne mora biti bez potencijalnog utjecaja ako se njime ne postupa na odgovarajući način.

Predavanje će obuhvatiti temeljne principe prema kojima se utvrđuje je li određeni otpad opasan, s naglaskom na sustav opasnih svojstava HP1–HP15. Objasnit će se uloga porijekla i sastava otpada, laboratorijskih analiza, razvrstavanja pojedinih tvari prema CLP uredbi te značenje izmjerenih koncentracija u postupku klasifikacije. Posebno će biti obrađeno svojstvo HP14 – ekotoksičnost, odnosno mogućnost neposrednog ili odgođenog štetnog djelovanja otpada na okoliš, uključujući primjenu izravnih ekotoksikoloških ispitivanja.

Važan dio predavanja bit će posvećen razlikovanju opasnog svojstva otpada od stvarnog utjecaja na okoliš. Kroz odnos izvor – put prijenosa – receptor prikazat će se na koji način opasne tvari mogu biti oslobođene iz otpada i prenesene u tlo, vode ili druge sastavnice okoliša.

Također će se objasniti razlika između ukupnog sadržaja pojedinih tvari u otpadu i njihove izlužive, odnosno mobilne frakcije. U tom kontekstu prikazat će se razlika između klasifikacije otpada prema opasnim svojstvima i kriterija prihvata otpada na odlagališta, odnosno između pitanja je li neki otpad opasan i pitanja kako će se ponašati nakon odlaganja.

Cilj predavanja je omogućiti razumijevanje osnovne logike procjene opasnog otpada – od njegova sastava i laboratorijske karakterizacije, preko utvrđivanja opasnih svojstava, do procjene mogućnosti oslobađanja opasnih tvari i njihova utjecaja na okoliš – te pokazati kako se na temelju tih podataka donose stručne odluke o daljnjem postupanju s otpadom.

O predavaču

Dr. sc. Mario Ančić stručnjak je za analitiku i zaštitu okoliša s dugogodišnjim iskustvom u laboratorijskom ispitivanju voda, tla i otpada te upravljanju analitičkim laboratorijima. Diplomirao je biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a doktorirao na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu s temom bioloških učinaka podzemnih i procjednih voda s odlagališta otpada Mraclinska Dubrava. Tijekom profesionalne karijere vodio je laboratorijske odjele i projekte monitoringa površinskih i podzemnih voda, sedimenta i biote. Posebno se bavi karakterizacijom otpada, krutih oporabljenih goriva, komposta i digestata te osiguravanjem kvalitete i akreditacijom laboratorijskih metoda prema normi EN ISO/IEC 17025. Trenutačno je voditelj ekologije okoliša u tvrtki PROTEKO, a bavi se i savjetovanjem u području zaštite okoliša, sanacije i remedijacije.

Autor je znanstvenih radova iz područja okolišne toksikologije te dugogodišnji predavač na stručnim seminarima o laboratorijskoj analitici i osiguravanju kvalitete. Dr. sc. Mario Ančić ima veliko iskustvo u provedbi okolišnog monitoringa, laboratorijskom ispitivanju i interpretaciji rezultata na kojima se temelje stručne procjene i odluke o gospodarenju otpadom. Njegova perspektiva može otvoriti pitanje koliko su kvaliteta uzorkovanja, pouzdanost analitičkih rezultata, akreditacija laboratorija i neovisna provjera podataka važni za donošenje odluka i povjerenje javnosti. Posebno može pridonijeti raspravi o tome kako organizirati transparentan i kontinuiran monitoring prije, tijekom i nakon sanacije onečišćenih lokacija te kako osigurati da se rezultati stručnih ispitivanja pravodobno i razumljivo prenose institucijama i građanima.