Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti organizira ciklus predavanja Znanost u žarištu kojima je cilj na zanimljiv i pristupačan način predstaviti rezultate istraživanja njenih znanstveno-istraživačkih i muzejsko-galerijskih jedinica, a koji su jedinstveni u Hrvatskoj. U srijedu 20. ožujka u Knjižnici HAZU u Zagrebu predavanje Renesansni brodovi kao ploveći ekosustavi održao je dr. sc. Mirko Sardelić, viši znanstveni suradnik Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU.

Snimka predavanja

Predavač je veći dio svog radnog vijeka posvetio procesima koji se događaju pri dodirima različitih kultura, ponajviše na prostoru Mediterana i euroazijske stepe. Oba ova prostora bila su kroz povijest obilježena (dobrovoljnim i prisilnim) migracijama i razmjenom, a i obilježila su hrvatsku povijest od najranijih vremena. Kad se susretnu pripadnici različitih kultura, međusobno razmjenjuju predmete, ideje, tehnologije, živa bića (taoce, robove, radnike…), ali i emocionalne sadržaje. Renesansni brodovi bili su poput malih pokretnih gradova: imali su svoje „zidine“ i unutarnju arhitekturu, hijerarhiju, privatne i javne prostore, oružje za obranu, kanalizaciju i ventilaciju, robne i prehrambene zalihe te, najvažnije, svoje „stanovnike“ koji su plovili zajedno u vrlo skučenim prostorima.

Predavanje je bilo posvećeno renesansnim brodovima, tehnologiji njihove izrade i održavanju, bićima i predmetima na njihovim palubama, kabinama i spremištima, te naposljetku, međukulturnoj razmjeni (predmeta, ideja, emocija) koja se na njima i posredstvom njih događala. Napretkom znanosti izrade brodova, navigacije i kartografije u renesansno doba brojna su područja postala sve dostupnija, otkriveni su novi kontinenti, svijet je postajao sve povezaniji.

Dr. sc. Mirko Sardelić, viši znanstveni suradnik Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, nakon studija povijesti i klasične filologije najprije je četiri godine bio zaposlen u nakladničkom odjelu Matice hrvatske kao lektor i urednik povijesnih, filoloških i lingvističkih izdanja. Od 2007. zaposlen je u Odsjeku za povijesne znanosti HAZU, a doktorirao je 2013. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za vrijeme doktorskoga studija usavršavao se stipendijama britanske i francuske vlade na sveučilištima Cambridge i Sorbonne, a potom bio Fulbrightov stipendist na Sveučilištu Columbia u New Yorku. Kao stipendist zaklade Marie Curie vodio je projekt o povijesti emocija (2015./16.) na australskom Centru izvrsnosti za povijest emocija, na kojem je i danas počasni znanstveni suradnik. U Los Angelesu je od 2023. godine znanstveni suradnik Gettyjevog istraživačkog instituta te član (Associate) Center for Early Global Studies na Sveučilištu UCLA. Iste godine sudjelovao je i u radu Reasoning Lab (UCLA), koji proučava kogniciju. Najviše se bavi kulturnom poviješću Jadrana i Mediterana te odnosom lingvistike i emocija.