Francuski filozof Alain Finkielkraut, redoviti član Francuske akademije i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, održao je u utorak 28. travnja 2026. u Knjižnici HAZU predavanje Izrael, Europa, antisemitizam. U njemu se osvrnuo na porast antisemitizma nakon napada Hamasa iz Gaze na Izrael i njegovo civilno stanovništvo 7. listopada 2023. i govorio o svojim iskustvima kad je s jedne strane kao Židov kritizirao izraelsku politiku, a s druge strane bio svjedokom antisemitizma.

Podsjetio je na Šestodnevni rat koji je 1967. omogućio Izraelu zaposjedanje dijela teritorija susjednih arapskih zemalja, zapadne obale rijeke Jordan koja je pripadala Jordanu i Gaze koja je bila dio Egipta, no pojasnio je da to zaposjedanje nije bilo cilj Izraela jer on je vodio obrambeni rat protiv arapskih država koje su ga napale. “Ipak, tada se u jednom dijelu javnog mnijenja počinje mijenjati slika Izraela. Tada je zemlja preživjelih žrtava Holokausta postala zemlja osvajača i ugnjetavača. Ta je optužba ojačala nakon 7. listopada 2023. Židovi koji su solidarni s Izraelom postali su cionisti koji vrše genocid. Čak su i razumni ljudi 7. listopada govorili da napad nema opravdanja, ali da ima uzrok, i da je to okupacija, ali Gaza nije bila okupirana od 2005.”, kazao je Finkielkraut. Osvrnuvši se na optužbe protiv Izraela da vrši genocid nad stanovnicima Gaze, ustvrdio je da je bilo više genocida u 20. stoljeću, ali da Nijemci četrdesetih godina ili Turci 1915. nisu slali poruke Židovima i Armencima da napuste naselja koja će napasti jer se radilo isključivo o istrebljenju i to velikog broja ljudi. “Ustanici u Varšavskom getu nisu imali izbor boriti se ili položiti oružje jer da su ga položili bili bi jednostavno i odmah ubijeni. Hamas je pak imao i još uvijek ima izbor položiti oružje, ali se razlika između njega i ustanika iz Geta više ne vidi pa se sad odjednom govori o genocidu što je optužba koja se ustalila u velikom dijelu Europe”, rekao je Finkielkraut.

No opasnima je nazvao izjave da u Gazi nema nevinih jer je to poziv izraelskoj vojsci da napusti svoj etički kodeks. Jednako je tako opasnima nazvao izjave izraelskih dužnosnika koji i događanje iz 1967. i 2023. gledaju kao Božju intervenciju koja Izraelu omogućava širenje teritorija na zemlje koje je prema Bibliji Bog obećao Abrahamu i njegovim potomcima i njihovo čišćenje od Palestinaca. Prema Finkielkrautu, svijest nekih Izraelaca prestala je biti sekularna, a Izrael je podijeljena zemlja, između sljedbenika Jichaka Rabina, premijera ubijenog 1995. nakon što je sklopio mirovni sporazum s Palestincima, i sljedbenika njegovog ubojice.

“Postoje dva nepomirljiva Izraela, ali i dva nepomirljiva judaizma”, kazao je Finkielkraut koji smatra da bi najbolje rješenje sukoba Izraela i Palestinaca bilo stvaranje njihove konfederativne države.

Uvodne riječi održali su akademkinja Željka Čorak i akademik Dražen Katunarić koji su podsjetili na Finkielkrautov angažman u prilog osamostaljenju i međunarodnom priznanju Hrvatske i obrani pravednosti Domovinskog rata prije više od 30 godina kada je u europskim javnim i intelektualnim krugovima osuđivao režim Slobodana Miloševića i srpsku agresiju pa su ga protivnici ironično nazivali “Finkielkroat.”

Alain Finkielkraut (1949.), francuski filozof i novinar, od 1989. do 2014. predavao je filozofiju i povijest ideja na Politehničkoj školi (École polytechnique) u Parizu. Redoviti je član Francuske akademije (immortel de l’Académie française) od 2014. i dopisni član HAZU od 1992.

Od 1990. do 1996. uređivao  je časopis Le Messager européen (Europski glasnik), nakon čega je bio voditelj radijske kontakt-emisije Replike (Répliques) u kojoj je polemizirao s intelektualcima i autorima recentnih knjiga o društvenim i političkim pitanjima. U svojem radu dijelom se oslanja na filozofiju Emmanuela Levinasa. Najznačajniji je njegov filozofijski doprinos kritici moderne i moderniteta, osobito kritici progresizma, shvaćanja ljudskih prava te ukazivanju na probleme u modernom shvaćanju kulture.

Glavna djela: Imaginarni Židov (Le Juif imaginaire, 1981.), Mudrost ljubavi (La Sagesse de l’amour, 1984.), Poraz mišljenja (La Défaite de la pensée, 1987.), Kako se to može biti Hrvat (Comment peut-on être Croate, 1992.), Izgubljena čovječnost (L’Humanité perdue, 1996.), Mi moderni (Nous autres, modernes, 2006.), Filozofija i modernost (Philosophie et modernité, 2008.), Pametno srce (Un cœur intelligent, 2010.), Nesretni identitet L’Identité malheureuse, 2013.); Jedina točnost La Seule Exactitude, 2015.), U prvom licu (À la première personne, 2019.), Post-književnost L’Après-littérature (2021.) i Lovac na bisere (Pêcheur de perles, 2025.).