Penezić Vinko

Članovi suradnici VII. Razred za likovne umjetnosti
Penezić Vinko

Datum rođenja:

  • 21.01.1959

Mjesto rođenja:

  • Zagreb

Telefon:

  • +385 01 3906 336

E-mail:

Penezić Vinko

Članovi suradnici VII. Razred za likovne umjetnosti

Članstvo u Akademiji:

  • član suradnik – Razred za likovne umjetnosti (10.05.2018. – …)

Životopis

Vinko Penezić, rođen u Zagrebu 1959., diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1982. Sudjelovao je 1981. na dvomjesečnom seminaru ILAUD (Internacionalni laboratorij za arhitekturu i urbani dizajn) u talijanskom Urbinu. Pohađao je postdiplomski studij iz teorije arhitekture na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu (od 1983. do 1990.). Suosnivač je arhitektonskog ureda PENEZIĆ I ROGINA, arhitekti  1991. godine. Šest puta je nagrađen na natječajima u Japanu (1984., 1990., 1995., 1996., 1999. i 2001.). Autor je više od 150 projekata i realizacija raznorodnih tipologija. Sudjelovao je na stotinjak arhitektonskih natječaja, na kojima osvaja mnoštvo nagrada.

Autorskim projektima i realizacijama polučio je brojne nagrade i priznanja u zemlji i inozemstvu: Srebrnu medalju svjetskog bijenala INTERARH u Sofiji (1987.); nagradu 18. Salona mladih za arhitekturu (1986.); Veliku nagradu Beogradskog salona arhitekture (1988.); Nagradu Salona arhitekture u Zagrebu (1988.); nagrade UHA-e “Viktor Kovačić” (1997.) i“Bernardo Bernardi” (1997.); nagradu “Vladimir Nazor” (2002.); Nagradu Grada Zagreba (2005.); Nagradu “Ranko Radović” u Beogradu (2009.); nagradu ULUPUH-a za najbolji postav izložbe (2013), te Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za likovnu umjetnost za 2013. godinu.

Izlagao je skupno i samostalno u zemlji i inozemstvu. Posebno se ističe činjenica da je tri puta sudjelovao na najprestižnijoj svjetskoj arhitektonskoj manifestaciji Venecijanskom bijenalu.  Godine 2000. predstavlja Hrvatsku izložbom “Transparency of the Hyperreal”, a 2004. na poziv umjetničkog ditrektora Kurta W. Forstera izlaže koncept “Absolute Internet”. Na Venecijanskom bijenalu 2008. izlaže instalaciju “Tko se boji vuka još u Digitalno doba?” na poziv umjetničkog direktora Aarona Betskog. Instalacija je 2009. postala dijelom stalnoga postava Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu.

Njegova djela objavljena su u domaćoj i stranoj literaturi, te u pet autorskih knjiga. Posebno se ističe knjiga Nigela Whiteleya:  PENEZIĆ & ROGINA Digitalizzazione della realta / Digitalization of reality, objavljena 2007. godine na talijanskom i engleskom jeziku u ediciji IT Revolution in Architecture u Rimu kao prva teorijska studija o hrvatskim arhitektima u obliku knjige na stranom jeziku izvan granica Hrvatske.

Penezić je bio glavni urednik časopisa „Čovjek i prostor“ od 1997 do 2000.  godine, član uredništva časopisa „Arhitektura“ 1986. i od 1995 do 1999.godine. Od 2001. do 2007. godine član je uredništva i autor kolumne Izazovi prostora u novinama „Vijenac“, te istoimene knjige u izdanju Matice hrvatske 2005. godine. Aktivni je član više strukovnih udruga, a bio je i predsjednik Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu od 2004.do 2005. godine.  Suosnivač je Ljetne škole arhitekture u Grožnjanu 1989.

Tijekom karijere održao je niz javnih predavanja, sudjelovao u nastavi na arhitektonskim i drugim fakultetima, održavši predavanja u dodiplomskom i postdiplomskom studiju, te bio gostujući kritičar i mentor na više arhitektonskih radionica. Od 2007. do 2010. godine profesor je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, a 2009. gostujući je profesor na Ecole speciale d’Architecture u Parizu.  Od 2013. godine je gostujući profesor na University American College Skopje, te predavač na više japanskih sveučilišta. Od 2019. profesor je na Građevinskom i arhitektonskom fakultetu u Osijeku. Odlikovan je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića 2001.godine. Autorski djeluje u Zagrebu.


Radovi

Realizacije (izbor): Plivalište „Mladost“, Zagreb, (1984.-1987.); Poslovna zgrada „Velebit“, Zagreb (1985-1995); Obiteljska kuća Majetić, Sesvete, Zagreb (1998.); Župni centar Trnje – 1. faza, Zagreb (1994.-1998.); Nova župna crkva Sv. Mihajla na  Lapadu, Dubrovnik (1987.-1999.); Atletski stadion „Mladost“, Zagreb (1999.); Samostan  u Trnju – 1. faza, Zagreb (1994.-1999.); Župna Crkva Sv. Mateja u Dugavama, Zagreb (1989.-2000.); Stambena zgrada za stradalnike domovinskog rata, Vukovar (2001.); Interijer Atrija u Istraživačkom institutu Plive, Zagreb (2002.); Stambena zgrada za stradalnike domovinskog rata, Nova Gradiška (2003.); Stambena zgrada iz programa POS, Križevci (2004.); Dječji vrtić Jarun, Zagreb (2006.); Trgovačko-zabavni centar Dalmare u Šibeniku  (2010.); Dječji vrtić Srdoči, Rijeka (2011.); Kuća japansko-hrvatskog prijateljstva u Tokamachiju, Japan, (2009.-2012.); Obiteljska kuća Ristić, Zagreb (2013.); Dom za umirovljene svećenike, Đakovo (2018 -2021), brojne TV scenografije i interijeri raznih namjena.

Projekti i studije (izbor): Plivalište u Dubrovniku (1986-1989); Kongresni centar Metropol, Ohrid (1990.); Robna kuća i tržni centar Jastrebarsko (1991.), Hotel Mali Maj, Poreč (1992.); Centar Škverić, Mali Lošinj (1992.); Višenamjenska dvorana na Prisavlju, Zagreb (1992.); Dvorište Gradskog poglavarstva u Leibnitzu, Austrija (1993.); Jakominiplatz u Grazu (1993.); Više stambeni objekt Mandrovićeva ul., Zagreb (1993.);  Župni centar Volovčica, Zagreb (1994.); Galerija Marino Cettina, Umag, (1995.); Obiteljska kuća na Vijencu, Zagreb (1998.); Poslovna zgrada ZM u Rudešu, Zagreb (2004.); Trg Waldeck-Rousseau, Saint-Etienne, Francuska (2004.); Župni centar Trnje – 2. faza, Zagreb (2006.-2007.); Samostan  u Trnju – 2. faza, Zagreb (2006.-2011.); Obiteljska kuća Šipak, Zagreb (2007.); Hotel “Delfin”, Hvar (2007.); Stambeno-poslovna zgrada na Vrbiku, Zagreb (2008.); Višenamjenski kompleks Ilica 212-214, Zagreb, (2011.); Višenamjenski gradski Blok Oružana u Zvijezdi, Karlovac (2012.); Višenamjenska dvorana HGM-a, Grožnjan (2014 -2015), Glavni gradski Trg bana Jelačića s podzemnom garažom u Zvijezdi, Karlovac, (2013-2020. )