Članovi Akademije

Mihalić Slavko, akademik

Akademske titule:

• akademik

Članstvo u Akademiji:

• redoviti član – Razred za književnost (24.07.1991. – 05.02.2007.)
• izvanredni član – Razred za književnost (09.06.1983. – 24.07.1991.)

Spomenica Slavko Mihalić : 1928.-2007. / uredio Nikola Batušić

Akademik Slavko Mihalić, hrvatski pjesnik,  rođen je 16. ožujka 1928. godine u Karlovcu. Jedan je od najznačajnijih hrvatskih pjesnika druge polovice 20.st. Nakon mature u Karlovcu studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao student pokreće 1952. književni mjesečnik Tribina, kasnije je bio urednik poezije u izdavačkoj kući Lykos, urednik u kulturnom tjedniku Telegram, a u današnjem Društvu hrvatskih književnika obnašao višekratno visoke dužnosti (tajnik, predsjednik 1999-2005). U okviru društva pokreće reviju The Bridge (Most) za objavljivanje hrvatske književnosti na stranim jezicima te inicira Zagrebačke književne razgovore. Udaljen sedamdesetih godina iz javnoga života iz političkih razloga, prevodi najviše sa slovenskoga jezika te lektorira i korigira rukopise za brojne izdavače, a obavlja i razne poslove u okviru prestižne biblioteke Pet stoljeća hrvatske književnosti.

Od 1984. bio je dopisni, a od 1991. redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Bio je tajnik Akademijina Razreda za književnost 1994-1997, a član Akademijina Predsjedništva 1997-2003. Od 1987. bio je glavni i odgovorni urednik književnog mjesečnika Akademijina Razreda za književnost Forum. Od 1995. dopisni je član Slovenske akademije znanosti in umetnosti.

Prvim zapaženim pjesničkim radovima javio se 1953. u časopisu Krugovi, a već mu godinu dana kasnije izlazi zbirka Komorna muzika koja najavljuje novo ime hrvatske poezije. Autor je tridesetak zbirki pjesama među kojima su najistaknutije Put u nepostojanje (1956), Darežljivo progonstvo (1959), Ljubav za stvarnu zemlju (1964), Klopka za uspomene (1977), Tihe lomače (1985), Zavodnička šuma (1992) te nekoliko svezaka izabranih pjesama uz monumentalno izdanje Sabranih pjesama (1998). Više je Mihalićevih knjiga poezije prevedeno na brojne europske jezike (albanski, engleski, francuski, mađarski, makedonski, njemački, poljski, slovenski, švedski i talijanski).  Autor je nekoliko antologija hrvatskoga pjesništva te prevoditelj poezije sa slovenskoga i češkoga. Slavko Mihalić dobitnik je najviših hrvatskih i međunarodnih književnih nagrada (Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo, Goranov vijenac, Nagrada Ivan Goran Kovačić, Nagrada Struških večeri poezije, Nagrada Vilenica i dr.).Mihalić je izraziti predstavnik egzistencijalističke poetike povezane na brojnim izražajnim planovima s najboljom tradicijom hrvatskoga pjesništva.