Hećimović Branko

Članovi suradnici VI. Razred za književnost
Hećimović Branko

Datum rođenja:

  • 09.03.1934

Mjesto rođenja:

  • Zagreb

Adrese:

  • Posao: Odsjek za povijest hrvatskog kazališta, Opatička 18, 10000 Zagreb

Telefoni:

  • Telefon: +385(0)14895308
  • telefon: +385(0)14895333
  • Telefaks: +385(0)14895303

E-mail adrese:

Hećimović Branko

Članovi suradnici VI. Razred za književnost

Akademske titule:

  • doktor znanosti

Institucije:

  • voditelj – Odsjek za povijest hrvatskog kazališta
  • znanstveni savjetnik u trajnom zvanju – Odsjek za povijest hrvatskog kazališta

Funkcije u Akademiji:

  • voditelj – Odsjek za povijest hrvatskog kazališta (30.01.1993. – 30.01.2018.)

Članstvo u Akademiji:

  • član suradnik – Razred za književnost (31.03.1980. – …)

 

Funkcije u Akademiji:
znanstveni savjetnik u trajnom zvanju u Zavodu za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe, voditelj Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta, zaslužni znanstvenik u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti

Članstvo u Akademiji:
doživotni član suradnik u Razredu za književnost

Životopis

 

Povjesničar hrvatske dramske književnosti i kritičar, teatrolog, teatrograf i leksikograf Branko Hećimović rođen je 1934. u Zagrebu, gdje je diplomirao i 1965. doktorirao obranivši na Filozofskom fakultetu radnju Hrvatska dramska književnost između dva rata (Rad JAZU, knj. 353, 1968). Od 1956. do 1972., s jednogodišnjim prekidom 1958/1959 kada služi vojsku, zaposlen je u Radio Zagrebu, kao kazališni kritičar i urednik Kulturno-umjetničke redakcije, te kao šef Dramskog studija i urednik Umjetničkog programa. Smijenjen početkom 1972, kratkotrajno obnaša dužnost v. d. urednika Dramsko-literarne redakcije, a zatim je od listopada 1972. urednik za opću kulturu u Školskoj knjizi. U kolovozu 1977. primljen je u Akademijin Zavod za književnost i teatrologiju i izabran za višega znanstvenog suradnika, a 1982. za znanstvenog savjetnika. U međuvremenu 1978. prihvaća i vođenje kolegija Teatrološki praktikum na Akademiji dramske umjetnosti te ga vodi do 2007. Dužnost upravitelja Odsjeka za teatrologiju obnaša od 1979, a u prosincu 1990. imenovan je voditeljem Zavoda. Nakon utemeljenja Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU 1993, voditelj je dvaju odsjeka, Odsjeka za povijest hrvatske književnost i Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta, do početka 1996. Od tada pa do umirovljenja krajem 2001, voditelj je Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta kojeg honorarno vodi do siječnja 2018. Godine 1980. izabran je za člana suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Doživotni je član suradnik i zaslužni znanstvenik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Objavljivati je počeo 1954. godine. Isprva piše uglavnom kazališne kritike (Radio Zagreb, „Teatar“, „Vjesnik“, „Književnik“, „Kolo“, „Telegram“…) te članke, feljtone i eseje o recentnoj kazališnoj problematici. Potom se sve više posvećuje proučavanju hrvatske dramske književnosti, posebice 19. i 20. stoljeća, te ona postaje, zajedno s kazališnom umjetnošću navedenih stoljeća, glavnim područjem njegova zanimanja. Autor je više knjiga (suautor M. Flegar, Dva komediografa, 1971; Velika imena hrvatskog glumišta, 1975; 13 hrvatskih dramatičara, 1976; Dramaturški triptihon, 1979; Može li se Lauri vjerovati? 1982; Razgovori s Pometom, Desdemonom i Poljskim Židovom, 1995; Pod Krležinim kišobranom, 1997; U zagrljaju kazališta, 2004; Izdaja forme, Feljtoni, dnevnički i memoarski zapisci, polemike, kritike, komentari i pisma, 2010; suautori Marija Barbieri, Henrik Neubauer, Slovenski umjetnici na hrvatskim pozornicama / Slovenski umetniki na hrvaškim odrih, 2010.) i antologija (Pometova družba, Komediografija od Nalješkovića i Držića do danas, 1973; Antologija suvremene hrvatske drame, «Vidik», br. 16-18, 1973; Das kroatische Drama des 20. Jahrhunderts, «Die Brücke», br. 51-53, 1977; Izabrane slovenske drame, 1982; suautor B. Pavlovski, Suvremene makedonske drame, 1982; Antologija hrvatske drame, 1-3 knjiga, 1998; suautori N. Batušić i R. Marinković, Il teatro croato del dopoguerra, «La battana», br. 91-92, 1989; Antologio de kroataj unuaktaj dramoj, 1997), te suautor i priređivač monografije Dragica Krog Radoš, glumica i subreta, 2006; Dragica Krog Actress and Saubrette, Expanded version, 2014. Sastavljač je i dvaju izdanja, koja sadrže CD-e i popratne knjižice: Kupleti, šaljivi monolozi i prizori, Gramofonski zapisi članova Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu i izvođača zagrebačkih kabareta 1906-1930 Recitacije, kazivanja, dramski monolozi i prizori, Fonogramski zapisi članova Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu 1909-1952, Zagreb 2005.

Inicijator je, priređivač i urednik kapitalnoga teatrografskog izdanja u dvije knjige Repertoar hrvatskih kazališta 1840-1860-1990, 1990. i treće knjige Repertoara hrvatskih kazališta, 2002., a kao voditelj projekta potpisuje uredništvo pete, Repertoar hrvatskih kazališta, 2012. te dovršava priređivanje četvrte.

Od 1978. godine do 1988. član je  Odbora Dana Hvarskog kazališta, a više posljednjih godina postojanja i član uredništva biblioteke Pet stoljeća hrvatske književnosti za koju je priredio izabrana djela petnaestorice pisaca, među kojima i Tita Brezovačkoga i Milana Begovića. Za tisak je nadalje pripremio i prokomentirao i neobjavljene ili u periodici i ostavštinama zagubljene dramske i kritičarske tekstove Milana Begovića, Zlate Kolarić-Kišur, Marka Foteza, Marijana Matkovića i Zvonimira Bajsića, a priređivač je i Izabranih djela dramatičara, esejiste i kritičara Marijana Matkovića, 2001. u osam knjiga. Priredio je i više zbornika i časopisa posvećenih radio-drami, kazališnoj građi i teatrološkoj problematici kao što su zbornici Praha – Warszawa – ZagrebNagrađene radio-drame, 1968, Suvremena drama i kazalište u Hrvatskoj, 1987. i Karlovačka kazališna stoljeća, 1995. Priređivač je također i dvadeset i četiri i supriređivač dva zbornika priopćenja sa znanstvenih skupova održanih u sklopu kazališno-teatrološke manifestacije Krležini dani u Osijeku.

Svjestan važnosti i značenja evidentiranja, pohrane i obrade multidisciplinarne kazališne građe proširuje djelatnost Odsjeka usredotočene do njegova dolaska u Zavod gotovo jedino na Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, njezinim preuzimanjem i iz drugih zagrebačkih kao i iz drugih kazališnih središta, te od pojedinaca, povećavši time muzejsko-arhivski fond, prerastao u nacionalni, za dva do tri puta. Obuzetost kazališnom građom, te posebice scenografijom i kostimografijom potiču ga na pripremanje brojnih izložbi za koje sastavlja i potpisuje (Scenografije Aleksandra Augustinčića, 1997., Kazališni portreti i scenografije Zlatka Kauzlarića Atača, 1997., drugo izdanje pod naslovom Od crteža do scene, 1998.), priređuje i uređuje kataloge.

Predavao je na Slavističkoj školi u Dubrovniku i na poslijediplomskom studiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, bio je mentor i član povjerenstva za brojne magistarske i doktorske radove te sudjelovao na nizu znanstvenih skupova, kao što su skupovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Društva hrvatskih književnika, Sterijinog pozorja u Novom Sadu, Nacionalne i sveučilišne biblioteke, Zadarskog fakulteta, Pedagoškog / Filozofskog fakulteta u Osijeku, Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu, Hrvatsko bugarskog društva, Dana Hvarskoga kazališta, Krležinih dana u Osijeku…

Bavi se i leksikografskim radom. Jedan je od glavnih suradnika Enciklopedije Hrvatskoga narodnog kazališta, kao i suradnik Leksikona pisaca Jugoslavije Enciklopedije hrvatske povijesti i kulture. Suradnik je i urednik u izdanjima Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“ – Jugoslavenska enciklopedija i Hrvatski biografski leksikon. Prevodi s ruskog (V. V. Majakovski Stjenica, 1958, 1982.) i slovenskog jezika, adaptira dramska djela i dramatizira prozna ostvarenja za radijska izvođenja (dramatizacija Šenoina Prosjaka Luke i adaptacija Krležina Michelangela Buonarrotija prevedene su i emitirane na Radio Ljubljani), te s Tanhoferove filmske snimke Gavelline režije Krležine drame U logoru u Zagrebačkom dramskom kazalištu prilagođuje tonsku sastavnicu radijskoj reprodukciji, objavljuje feljtonsko-esejističke i memoarske zapise, kao i refleksije o događajima i pojedincima iz umjetničkog miljea.

Član je Društva hrvatskih književnika od 1963, kada je izabran i za člana radnika Matice hrvatske i jedan je od utemeljitelja Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa, a biran je i za njegova predsjednika. U dva početna mandata predsjednik je Odbora Fonda Miroslav Krleža , a zatim je njegov višegodišnji član. Ponovno izabran za predsjednika na kraju mandata 2011, obnaša tu dužnost do 2017. Među malobrojnim je pokretačima i Krležinih dana u Osijeku i predsjednik njihova Odbora od osnutka ove kazališno-teatrološke manifestacije 1990. godine do sredine 2017.

Dobitnik je Nagrade Sveučilišta u Zagrebu / za diplomsku radnju iz ruske književnosti L. N. Andrejev u hrvatskoj književnosti / 1958; posebne nagrade Društva novinara Hrvatske 1961-1962 / za kazališnu kritiku izvedbe Sartreove drame Zatočenici iz Altone u Hrvatskom narodnom kazalištu, Zagreb / 1962; Treće nagrade za dokumentarnu reportažu / Velika imena hrvatskoga glumišta, Viktor Beck / Nedjelje radija Jugoslavenske radiotelevizije, Ohrid 1972; Povelje / Spomen priznanja Odbora Fonda Miroslav Krleža za predsjedničku predanost radu Odbora, 1989; Nagrade „Bartol Kašić“ Odbora za dodjelu republičkih nagrada znanstvenicima Republike Hrvatske za Repertoar hrvatskih kazališta 1840-1860-1980, Zagreb 1990, 1991; Nagrade „Marko Fotez“ za Repertoar hrvatskih kazališta 1840-1860-1980, Zagreb 1990, 1991; prve dodijeljene Nagrade Dimitrija Demeter za životno djelo Društva hrvatskih kazališnih kritičara i teatrologa 2012.

 


 

Hećimović, Branko, hrvatski teatrolog (Zagreb, 9. III. 1934). Diplomirao jugoslavistiku na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (1958) i doktorirao (1965) tezom Hrvatska dramska književnost između dva rata. Urednik dramskih emisija Radio Zagreba (1956–72), urednik u Školskoj knjizi (1972–77), od 1977. do umirovljenja 2001. u Zavodu za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU voditelj Odsjeka za povijest hrvatskoga kazališta. Inicijator i glavni urednik Repertoara hrvatskih kazališta 1840–1860–1980 (I–II, 1990; III, 2002). Predavao na Zagrebačkoj slavističkoj školi, vodio Teatrološki praktikum za studente Akademije dramske umjetnosti. Pokretač međunarodnoga teatrološkog skupa Krležini dani u Osijeku (od 1990), urednik i suradnik istoimenoga zbornika. Priredio više zbornika i izložaba. U središtu su mu zanimanja pisci moderne i M. Krleža, ali i R. Marinković, M. Božić, I. Kušan i A. Šoljan. Priredio, popratio bilješkama i komentarima djela M. Begovića, T. Brezovačkog, P. Budaka, M. Foteza, F. Hadžića, M. Ogrizovića, S. Tucića, M. Matkovića, Z. Bajsića, A. Šoljana i dr. te više antologija. Objavljuje kazališne kritike, rasprave i eseje o hrvatskoj dramskoj književnosti i kazališnoj problematici u periodici i zbornicima. Autor studija 13 hrvatskih dramatičara (1976), Dramaturški triptihon (1979), Može li se Lauri vjerovati? (1982), Pod Krležinim kišobranom (1997), U zagrljaju kazališta (2004), Izdaja forme (2010) i dr.

Izvor::
Hećimović, Branko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020.

 


 

Životopis

  • 1958. diplomirao hrvatsko-srpski jezik i jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Za diplomski rad Andrejev u hrvatskoj književnosti dobio Rektorovu nagradu.
  • 1956. – 1972. zaposlen u Radio Zagrebu kao kazališni kritičar i urednik Kulturno-umjetničke redakcije, šef Dramskog studija i urednik Umjetničkog programa
  • 1965. doktorirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu obranivši rad Hrvatska dramska književnost između dva rata (objavljeno u Radu JAZU, knj. 353, Zagreb 1968.)
  • 1972. – 1977. urednik za opću kulturu u Školskoj knjizi gdje je uređivao antologijsku biblioteku književnih djela Dobra knjiga
  • 1977. zaposlen u Zavodu za književnost i teatrologiju JAZU i izabran za višega znanstvenog suradnika
  • 1978. – 2007. vodi kolegij Teatrološki praktikum na Akademiji za kazalište, film i televiziju (današnjoj Akademiji dramske umjetnosti)
  • od 1979. upravitelj je Odsjeka za teatrologiju
  • 1982. izabran za znanstvenog savjetnika
  • 1990. imenovan voditeljem Zavoda
  • 1993. – 1996. voditelj je Odsjeka za povijest hrvatske književnosti i Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta
  • od 1996. pa do umirovljenja 2001. voditelj je Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta koji i danas honorarno vodi
  • 2012. dobitnik je Demetrove nagrade za životno djelu Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa

 

Djelatnost

  • Počeo objavljivati 1954., uglavnom kazališne kritike, članke, feljtone i eseje o recentnoj kazališnoj problematici; potom se sve više posvećuje proučavanju hrvatske dramske književnosti 19. i 20. stoljeća, što postaje – zajedno s kazališnom umjetnošću navedenih stoljeća, glavnim područjem njegova zanimanja.
  • Inicijator je, priređivač i urednik kapitalnoga teatrografskog izdanja u dvije knjige Repertoar hrvatskih kazališta 1840 – 1860 – 1990, Globus – JAZU, Zagreb 1990. za koje je dobio Nagradu za znanstveni rad „Bartol Kašić“ i Nagradu „Marko Fotez“, kao i treće knjige Repertoara hrvatskih kazališta, HAZU – AGM, Zagreb 2002.
  • Od 2001. do 2007. voditelj je znanstvenog projekta Repertoar hrvatskih kazališta, knjiga 4 (0101357).
  • Kao član uredništva biblioteke Pet stoljeća hrvatske književnosti priredio izabrana djela petnaestorice pisaca, među kojima su Tito Brezovački i Milan Begović.
  • Za tisak je pripremio i prokomentirao neobjavljene ili u periodici i ostavštinama zagubljene dramske i kritičarske tekstove Milana Begovića, Zlate Kolarić-Kišur, Marka Foteza, Marijana Matkovića i Zvonimira Bajsića.
  • Priređivač je Izabranih djela Marijana Matkovića u osam knjiga (HAZU – Matica hrvatska – Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 2001.).
  • Priredio je više zbornika i časopisa posvećenih radio-drami, kazališnoj građi i teatrološkoj problematici kao što su zbornici: Praha – Warszawa – Zagreb, Nagrađene radio-drame (1968.), Suvremena drama i kazalište u Hrvatskoj (1987.) i Karlovačka kazališna stoljeća (1995.) te zbornici priopćenja sa znanstvenih skupova održanih u sklopu kazališno-teatrološke manifestacije Krležini dani u Osijeku.
  • Zanimanje za kazališnu građu te scenografiju i kostimografiju potaknulo ga je na pripremanje brojnih izložbi za koje je sastavio i potpisao (Scenografije Aleksandra Augustinčića, 1997.; Kazališni portreti i scenografije Zlatka Kauzlarića Atača, 1997.; drugo izdanje Od crteža do scene, 1998.) te priredio i uredio kataloge.
  • Predavao je na Slavističkoj školi u Dubrovniku i na poslijediplomskom studiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, bio je mentor i član povjerenstava za više magistarskih i doktorskih radova.
  • Sudionik je znanstvenih skupova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti kao što su Dani hvarskog kazališta, Krležini dani u Osijeku i Dani Ranka Marinkovića. Sudjelovao je na skupovima Sterijinog pozorja te na Riječkim filološkim danima i Danima Josipa i Ivana Kozarca.
  • Bavi se leksikografskim radom, suradnik je i urednik struka više enciklopedijskih i leksikografskih izdanja, prevodi s ruskog (V. V. Majakovski, Stjenica) i slovenskog jezika, adaptira dramska djela i dramatizira prozna ostvarenja za radijska izvođenja, objavljuje feljtonsko-esejističke i memoarske zapise, kao i refleksije o događajima i pojedincima iz umjetničkog miljea.
  • Član je Društva hrvatskih književnika od 1963. kad je izabran i za člana radnika Matice hrvatske; jedan je od utemeljitelja Društva hrvatskih kazališnih kritičara i teatrologa kojemu je bio i predsjednik; u dva početna mandata predsjednik je Odbora Fonda Miroslava Krleže, a zatim je i njegov višegodišnji član te od 2010. ponovno njegov predsjednik
  • Pokretač je kazališno-teatrološke manifestacije Krležini dani u Osijeku i predsjednik njihova Odbora od osnutka 1990.

 

Bibliografija (važnijih djela) 

Knjige

  1. Dva komediografa, s Miloradom Flegarom, Školska knjiga, Zagreb 1971.
  2. Velika imena hrvatskog glumišta, Jugoton, Zagreb 1975.
  3. 13 hrvatskih dramatičara, Znanje, Zagreb 1976.
  4. Dramaturški triptihon, Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa 1979.
  5. Može li se Lauri vjerovati? Znanje, Zagreb 1982.
  6. Razgovori s Pometom, Desdemonom i Poljskim Židovom, Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa i AGM, Zagreb 1995.
  7. Pod Krležinim kišobranom, Znanje, Zagreb 1997.
  8. U zagrljaju kazališta, Hrvatski centar ITI-UNESCO, Zagreb 2004.
  9. Izdaja forme, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb 2010.
  10. Slovenski umjetnici na hrvatskim pozornicama / Slovenski umetniki na hrvaškim odrih, sa suautorima Marijom Barbieri i Henrikom Neubauerom, Slovenski dom, Zagreb – Vijeće slovenske nacionalne manjine Grada Zagreba, Zagreb 2010.

Antologije

  1. Pometova družba. Komediografija od Nalješkovića i Držića do danas, Društvo hrvatskih humorista, Zagreb 1973.
  2. Antologija suvremene hrvatske drame, „Vidik“, br. 16-18, Split 1973.
  3. Das kroatische Drama des 20. Jahrhunderts, „Die Brücke“, br. 51-53, Zagreb 1977.
  4. Izabrane slovenske drame, Znanje, Zagreb 1982.
  5. Suvremene makedonske drame, suautor Borislav Pavlovski, Znanje, Zagreb 1982.
  6. Antologija hrvatske drame, knjige 1-3, Znanje, Zagreb 1988.
  7. Il teatro croato del dopoguerra, suautori Nikola Batušić i Ranko Marinković, „La battana“, br. 91-92, Rijeka 1989.
  8. Antologio de kroataj unuaktaj dramoj, Kroatia Esperanto Ligo, Zagreb 1997.

 

Druga izdanja

  1. Dragica Krog Radoš, glumica i subreta, većinski autor i priređivač, ITG, Zagreb 2006.
  2. Sastavio dva izdanja s CD-ima i popratnim knjižicama, u izdanju Hrvatskoga državnoga arhiva: Kupleti, šaljivi monolozi prizoriGramofonski zapisi članova Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu i izvođača zagrebačkih kabareta 1906-1930, Zagreb 2005. i Recitacije, kazivanja, dramski monolozi i prizoriFonogramski zapisi članova Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu 1909-1952, Zagreb 2005.

 

Pregled radova po znanstveniku u bazi CROSBI