Članovi Akademije

Gavran Miro, akademik

Članstvo u Akademiji:

• redoviti član – Razred za književnost (16.05.2024. – …)
• član suradnik – Razred za književnost (15.05.2014. – 16.05.2024.)

---

Životopis

Miro Gavran suvremeni je hrvatski autor rođen 1961. godine u učiteljskoj obitelji u slavonskom selu Trnava nedaleko od Nove Gradiške. Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. Od 1986. do 1989. radio je kao dramaturg, a od 1989. do 1992. kao kazališni ravnatelj zagrebačkog Teatra ITD. Od 1993. živi i radi kao profesionalni pisac. Njegovi kazališni i prozni tekstovi uvršteni su u u brojne antologije i hrestomatije u zemlji i inozemstvu, a njegovo se djelo proučava na brojnim svjetskim sveučilištima.

Debitirao je 1983. godine dramom Kreontova Antigona u Dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu, u kojoj je na umjetnički snažan način progovorio o političkoj manipulaciji. Tri godine kasnije dramom Noć bogova tematizira odnos umjetnika i vlasti u totalitarnom sistemu. U kasnijem razdoblju piše ciklus drama u kojima progovara o muško-ženskim odnosima te stvara kompleksne ženske likove koji su emocionalno duboki i snažni.

Njegova su djela prevedena na više od 40 jezika. Njegove knjige imale su više od 250 izdanja u zemlji i inozemstvu. Po njegovim dramama i komedijama nastalo je više od 400 kazališnih premijera diljem svijeta, a vidjelo ih je više od četiri milijuna ljudi.

Vjerojatno je jedini živući dramatičar u svijetu kojemu su u čak pet zemalja posvetili kazališni festival, na kojemu se izvode predstave nastale isključivo prema njegovim dramama i komedijama, a koji je pod nazivom GavranFest djelovao u Slovačkoj, u Trnavi od 2003. do 2009., potom se 2013. održao u Poljskoj, u Krakovu, od 2016. djeluje u Češkoj, u Pragu, 2019. i 2022. održao se u Njemačkoj, u Augsburgu, 2020. u Srbiji, u Beogradu, te 2024. prvi put u Münchenu, u Njemačkoj.

Najizvođeniji je suvremeni hrvatski dramatičar u zemlji i inozemstvu.

Do sada je napisao pedeset i šest kazališnih tekstova: Kad umire glumac, Sve o ženama, Sve o muškarcima, Ljubavi Georgea Washingtona, Čehov je Tolstoju rekao zbogom, Kako ubiti predsjednika, Zaboravi Hollywood, Zabranjeno smijanje, Tajna Grete Garbo, Traži se novi suprug, Paralelni svjetovi, Hotel Babilon, Muž moje žene, Pacijent doktora Freuda, Lutka, Sladoled, Pivo, Svaki tvoj rođendan, Savršeni partner, Glasnogovornik, Na kavici u podne, Agencija za sreću…

Premijerno je izvođen diljem svijeta: Rotterdam, Washington, Moskva, Rio de Janeiro, Pariz, Buenos Aires, Waterford, New York, Mumbai, Bratislava, Prag, Ljubljana, Sarajevo, Krakov, Beograd, Budimpešta, Los Angeles, Podgorica, Sao Paolo, Atena, Augsburg, Beč, Sofija, München, Riga, Vilnius, Antwerpen, Tirana, Priština, Hyderabad, Rim, Maribor, Novi Sad, Mostar, Brno, Trnava, Bautzen, Zagreb, Varšava, Bangalore, Bukurešt, Novosibirsk, Tallinn, Tel Aviv, Sydney, Istanbul…

Objavio je jedanaest romana, među kojima su Zaboravljeni sin, Kako smo lomili noge, Klara, Margita ili putovanje u prošli život, Judita, Krstitelj, Poncije Pilat, Jedini svjedok ljepote, Kafkin prijatelj, Nekoliko ptica i jedno nebo i Portret duše. Objavio je dvije zbirke kratkih priča Mali neobični ljudi i Priče o samoći, jednu pjesničku zbirku pod naslovom Pjesme, poemu Obrana Jeruzalema i zbirku kazališnih monologa naslova Kazališni monolozi.

U ranim proznim tekstovima opisuje život u hrvatskoj provinciji, oslikavajući male ljude, svojevrsne antijunake, koji zadržavaju pozitivan odnos prema životu, čak i kada se suoče s nepravdom i s velikim teškoćama, što se najbolje ogleda u romanu Zaboravljeni sin iz 1989. godine, čiji je glavni junak dvadesetogodišnji mladić s poteškoćama u razvoju.

Kao četrdesetogodišnjak počinje ispisivati psihološko-egzistencijalne romane inspirirane Biblijom u kojima biblijske junake približava senzibilitetu suvremenih čitatelja. Njegova djela rado čitaju i vjernici i ateisti pronalazeći u njima univerzalne humane poruke.

Njegove knjige objavljivane su u raznim dijelovima svijeta: Peking, Beč, Petrograd, Oslo, Istanbul, Pariz, Prag, Bratislava, Sofija, Santiago de Chile, Ljubljana, Skoplje, Amsterdam, Buenos Aires, Brno, Rim, Beograd, Priština, Tirana, Tokio, Jaipur… Knjige su mu tiskane u više od milijun primjeraka.

S puno emocija i humora napisao je deset knjiga za djecu i mlade: Svašta u mojoj glavi, Kako je tata osvojio mamu, Zaljubljen do ušiju, Sretni dani, Oproštajno pismo, Igrokazi s glavom i repom, Pokušaj zaboraviti, Igrokazi za djecu, Profesorica iz snova i Ljeto za pamćenje.

Napisao je i scenarije za televizijske filmove „Djed i baka se rastaju“ i „Zabranjeno smijanje“.

U Vilniusu, u Litvi, prema njegovoj komediji „Papučari“ 2013. godine snimljen je film „Kako ukrasti ženu“ na litavskom jeziku. Prema njegovoj kratkoj priči U zagrljaju rijeke snimljen je kratki igrani film „Samoća“.

Gavran je napisao i tri libreta za mjuzikle: „Pacijenti“, „Byron“ i „Veli Jože“ te tri libreta za opere: „Kraljevi i konjušari“, „Povratak razmetnoga sina“ i „Krunidba kralja Tomislava“.

Jedan je od rijetkih europskih dramatičara koji je 1999. godine imao premijeru svoje drame Kraljevi i konjušari u najznačajnijem američkom kazališnom centru „Eugene O’Neill Theater Center“ u Waterfordu.

U veljači 2005. godine sarajevska sveučilišna profesorica Gordana Muzaferija objavila je monografsku knjigu Kazališne igre Mire Gavrana u kojoj je na tri stotine stranica analizirala trideset četiri Gavranova teksta pisana za kazalište.

U proljeće 2007. godine njemačka izdavačka kuća Anton Hiersemann iz Stuttgarta, koja proteklih šezdesetak godina u suradnji s Institutom za kazališne studije Sveučilišta u Beču, svake druge ili svake treće godine objavljuje izbor najboljih svjetskih dramatičara, uvrstila je čak tri Gavranova teksta u svoj izbor: drame Kreontova Antigona, Ljubavi Georgea Washingtona i Noć bogova.

Godine 2019. njegova drama Lutka uvrštena je u antologiju jedanaest najboljih suvremenih istočno-europskih dramatičara na kineskom jeziku te objavljena u Šangaju.

Gavran je dobio tridesetak književnih i kazališnih nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu, a među njima i nagradu Central European Timea 1999., koja se dodjeljuje najboljim srednjoeuropskim piscima za cjelokupan opus u Budimpešti u Mađarskoj, te Nagradu Europski krug 2003. u Zagrebu, za afirmaciju europskih vrijednosti u svojim tekstovima.

Dvostruki je dobitnik Nagrade „Ranko Marinković“ Večernjeg lista za kratku priču, za tekstove Moj dobri otac i Spašavanje medvjeda.

Četverostruki je dobitnik nagrada za dramsko djelo „Marin Držić“ Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske za tekstove Kad umire glumac, Zabranjeno smijanje, Nora danas i Najluđa predstava na svijetu.

Za roman Kafkin prijatelj 2012. godine dobio je Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Njegov Zaboravljeni sin 2002. godine uvršten je na Časnu listu IBBY-ja (IBBY Honour List) u Baselu, u Švicarskoj, dok je za roman Profesorica iz snova 2007. godine dobio specijalnu nagradu na Međunarodnom festivalu književnosti za mlade u Sofiji, u Bugarskoj.

Za knjigu za djecu Svašta u mojoj glavi dobio je Nagradu „Ivana Brlić Mažuranić“, a za Sretne dane i za Ljeto za pamćenje dvaput je dobio Nagradu „Mato Lovrak“.

Godine 2013. proglašen je počasnim građaninom Malog Lošinja. U tome gradu od 2014. svakoga se ljeta održavaju Dani Teatra GAVRAN.

Godine 1996. od predsjednika Republike Hrvatske dobiva Orden Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, a 2001. godine osnovan je Fan Club „Miro Gavran“ u Novoj Gradiški.

Bio je hrvatski kandidat za Nagradu Andersen za 2016. godinu, najznačajniju svjetsku nagradu za dječju književnost. U siječnju 2016. godine dobio je srebrnu medalju Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Slovačke za dugogodišnje djelovanje na području slovačko-hrvatske kazališne i književne suradnje, dok je u kolovozu iste godine od predsjednice Republike Hrvatske dobio Orden kneza Branimira s ogrlicom, za zasluge u promicanju ugleda hrvatske književnosti u domovini i svijetu.

U veljači 2017. godine Miro Gavran dobiva Nagradu Didak, za promicanje hrvatske kulture, koju mu dodjeljuje Hercegovačka franjevačka provincija iz Mostara. Iste godine u studenome Hrvatski kulturni klub iz Zagreba dodijelio mu je Godišnju nagradu za promicanje hrvatske kulture u svijetu, dok je u prosincu dobio u Beču prestižnu europsku Nagradu dr. Alois Mock Europa Preis. U ožujku 2018. godine od predsjednika Republike Austrije dobio je Zlatni orden za zasluge u Republici Austriji.

U rujnu 2018. godine Academia Cravatica iz Zagreba imenovala ga je prvim hrvatskim veleposlanikom kravate.

Od 2015. godine održava se svake jeseni u Novoj Gradiški književno-kazališna manifestacija Let s Gavranom, a prve godine upriličen je i međunarodni simpozij „Miro Gavran – prozni i kazališni pisac“. Godine 2016. objavljen je istoimeni zbornik s tekstovima šesnaest autora iz četiri zemlje. Međunarodni simpozij o njemu upriličen je 2024. za 10. jubilarni Let s Gavranom.

Godine 2019. Miro Gavran proglašen je počasnim građaninom Nove Gradiške. U proljeće 2019. godine u Mostaru u Bosni i Hercegovini održani su „Dani Mire Gavrana u Mostaru“. U listopadu 2021. dobio je Nagradu za životno djelo „Josip i Ivan Kozarac“.

U svibnju 2022. godine dobiva popularnu nagradu „Večernjakov pečat – osoba godine“ u kategoriji kultura, a u lipnju iste godine biva proglašen počasnim akademikom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Mostaru.

U travnju 2023. godine dobio je Nagradu „Antun Branko Šimić“ za poemu Obrana Jeruzalema, a u prosincu iste godine Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata ‘91., u suradnji s drugim Udrugama proizašlim iz Domovinskog rata, proglašava ga Osobom 2023. godine, za književna postignuća ostvarena u zemlji i inozemstvu.

U ožujku 2024. godine Hrvatski diplomatski klub proglašava ga počasnim članom. U travnju iste godine dobiva Zlatnu povelju Brodsko-posavske županije za svoj književni rad te Nagradu “Dubravko Horvatić” za poemu Obrana Jeruzalema.

U svibnju 2025. dobitnik je Nagrade hrvatski stećak za osobit doprinos hrvatskoj književnosti, odnosno poeziji.

U travnju 2014. godine izabran je za člana Ruske akademije književnosti u Moskvi, dok je u svibnju iste godine izabran za člana suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. U studenome 2016. godine postao je članom Slavenske akademije književnosti i umjetnosti, čije je sjedište u bugarskom gradu Varna. U lipnju 2022. Proglašen je počasnim akademikom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Mostaru. U svibnju 2024. postao je redovitim članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Bio je predsjednikom Matice hrvatske od 2021. do 2025.

Od svoje dvadesete godine živi u Zagrebu. Oženjen je glumicom Mladenom Gavran, s kojom je 2002. godine osnovao Teatar GAVRAN, čiji je umjetnički voditelj. Njihov sin Jakov je glumac.