Znanstveno vijeće za poljoprivredu i šumarstvo i Znanstveno vijeće za zaštitu prirode i okoliša Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u suradnji s Odjelom za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru i uz pokroviteljstvo Zadarske županije organiziraju okrugli stol Poljoprivreda i šumarstvo u zaštićenim područjima prirode – stanje i izazovi koji će se održati na Sveučilištu u Zadru, Dnevni boravak Novog studentskog doma, Put Stanova 1a, Zadar, u petak, 22. svibnja 2026. s početkom u 10 sati.

Okrugli stol organizira se povodom Međunarodnog dana bioraznolikosti i Dana zaštite prirode u Republici Hrvatskoj (22. svibnja). Moderator i organizator okruglog stola je prof. dr. sc. Zoran Šikić, predstojnik Odsjeka za agroekologiju i zaštitu prirode na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru i član Izvršnog odbora Znanstvenog vijeća za poljoprivredu i šumarstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Predavači su mr. sc. Morana Bačić, Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Zadarske županije “Natura Jadera”, akademik prof. dr. sc. Igor Anić, Fakultet šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Ivica Kisić, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Josip Kusak, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Lucija Šerić Jelaska, Sveučilište obrane i sigurnosti „Dr. Franjo Tuđman“ i prof. dr. sc. Nevenko Herceg, Sveučilište u Mostaru. Nakon izlaganja i rasprave predviđen je obilazak Parka prirode Vransko jezero.

O predavačima i temama okruglog stola

Mr. sc. Morana Bačić – Natura – Jadera javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Zadarske županije, B. Vranjanina 11, 23 000 Zadar, mbacic@natura-jadera.hr

Morana Bačić stručnjakinja je u području zaštite prirode i upravljanja zaštićenim područjima. Od 2003. zaposlena je u Javnoj ustanovi „Natura-Jadera“ u Zadru, gdje obnaša dužnost stručne voditeljice te koordinira i provodi aktivnosti zaštite, očuvanja, održavanja i promicanja zaštićenih područja i područja ekološke mreže Natura 2000 na području Zadarske županije. Diplomirala je biologiju – smjer ekologija na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i završila poslijediplomski studij iz područja biologije. Tijekom svoje karijere sudjelovala je u izradi i provedbi brojnih nacionalnih i međunarodnih projekata i strateških dokumenata iz područja zaštite prirode, upravljanja zaštićenim područjima i očuvanja bioraznolikosti. Aktivno sudjeluje u znanstvenim i stručnim skupovima te je autorica i koautorica stručnih publikacija iz područja zaštite prirode i edukacije o bioraznolikosti. Njezin stručni interes usmjeren je na upravljanje zaštićenim i Natura 2000 područjima, očuvanje staništa i vrsta te razvoj edukacijskih i interpretacijskih programa u zaštićenim područjima.

Tema: Zaštićena područja prirode Zadarske županije

Sažetak: Zadarska županija odlikuje se izrazitom krajobraznom raznolikošću koja obuhvaća kopnene, otočne i morske ekosustave te predstavlja jedno od područja visoke biološke raznolikosti u Republici Hrvatskoj. Takva heterogenost prirodnih obilježja rezultirala je uspostavom razgranatog sustava zaštite prirode koji uključuje različite kategorije zaštićenih područja te područja ekološke mreže Natura 2000. Cilj rada je analizirati prostornu zastupljenost i strukturu zaštićenih područja i područja ekološke mreže Natura 2000 u Zadarskoj županiji. Metodološki pristup temelji se na analizi dostupnih službenih podataka i primjeni geoinformatičkih alata za prostornu obradu i prikaz podataka.

Na području Zadarske županije evidentirano je 19 zaštićenih područja različitih kategorija zaštite. Ekološka mreža Natura 2000 obuhvaća 105 područja očuvanja značajnih za vrste i stanišne tipove (POVS) te 7 područja očuvanja značajnih za ptice
(POP), čime je značajan dio teritorija uključen u sustav zaštite prirode na razini Europske unije. Unutar mreže zastupljeni su brojni stanišni tipovi i vrste od europskog značaja kao važan nosivi element biološke raznolikosti. U izlaganju će se analizirati i stanje udjela šumskih ciljnih stanišnih tipova u Zadarskoj županiji koji predstavljaju ključnu sastavnicu kopnenih ekosustava.

Rezultati analize potvrđuju da zaštićena područja i ekološka mreža Natura 2000 čine temeljni prostorni i funkcionalni okvir očuvanja prirodnih vrijednosti Zadarske županije. Njihovo učinkovito i integrirano upravljanje predstavlja ključan preduvjet dugoročnog očuvanja bioraznolikosti te ostvarivanja održivog razvoja prostora.

Ključne riječi: Zadarska županija; zaštićena područja; Natura 2000; bioraznolikost; GIS analiza

Akademik Igor Anić – Sveučilište u Zagrebu, Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, Zavod za ekologiju i uzgajanje šuma, Svetošimunska 23, 10000 Zagreb, anic@sumfak.unizg.hr

Akademik Igor Anić hrvatski je šumarski stručnjak te redoviti profesor u trajnom izboru uzgajanja šuma na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu i gostujući profesor uzgajanja šuma na Mendelovu sveučilištu u Brnu. Redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u kojoj obnaša dužnosti voditelja Arboretuma HAZU u Trstenom, voditelja Centra za znanstveni rad HAZU u Vinkovcima i tajnika Znanstvenog vijeća HAZU za zaštitu prirode i okoliša. Redoviti je član i predsjednik Akademije šumarskih znanosti u mandatu 2014. – 2022. godine. Predsjednik je Hrvatskoga šumarskog društva. Istražuje prirodno uzgajanje šuma, prilagodbe uzgajanja šuma klimatskim promjenama, strukturu, razvoj i pomlađivanje gospodarskih šuma i prašuma te povijest šumarstva Hrvatske.

Tema: Zašto i kako gospodariti šumama u zaštićenim područjima prirode?

Sažetak: Gospodarenje šumama stručna je šumarska djelatnost koja se obavlja prema Zakonu o šumama i sveeuropskim kriterijima za održivo gospodarenje šumama, a obuhvaća uzgajanje, zaštitu i korištenje šuma i šumskih zemljišta te planiranje, projektiranje, izgradnju i održavanje šumske infrastrukture. Osnovni cilj gospodarenja šumama jest njihovo održavanje u optimalnom stanju kako bi se očuvale i unaprijedile općekorisne funkcije šuma.

Općekorisne funkcije šuma i izravni proizvodi šuma međusobno su povezani. Oni su proizvod staništa i biocenoze, a njihova kvaliteta, vrijednost i održivost ovise o gospodarenju šumom. Šuma prepuštena samoregulaciji ne može se održati u optimalnom stanju. Ona se razvija prema terminalnim stadijima starenja i odumiranja. Time se neposredno urušava potrajnost općekorisnih funkcija šuma i izravnih proizvoda šuma.

Zbog toga svim šumama, bez obzira na vlasništvo, treba gospodariti prema načelima prirodne, zagrebačke škole uzgajanja šuma koja uključuju podržavanje prirodne strukture i dinamike šuma, prirodno pomlađivanje šuma pod zastorom krošanja starih stabala, umjetnu obnovu šuma prema potrebi i načelima prirodnog pomlađivanja, nekorištenje čiste sječe, intenzivnu njegu šuma od rane mladosti i višenamjensku progresivnu potrajnost šuma.

Načela su sukladna Zakonu o zaštiti prirode kojim se u zaštićenim područjima prirode dopuštaju zahvati i djelatnosti koji ne ugrožavaju izvornost, obilježja, svojstva i vrijednosti zbog kojih je područje prirode proglašeno zaštićenim. Jedini su izuzetak strogi i posebni rezervati u kojima su zabranjene bilo kakve djelatnosti. Sa šumarskoga gledišta izuzetak trebaju biti i prašumski rezervati, koje treba prepustiti isključivo prirodnim procesima.

Dokaz tomu jest 95% prirodnih šuma u Hrvatskoj od kojih je oko 60% gospodarske namjene. Prve tri hrvatske šumarije – Krasno, Baške Oštarije i Petrova gora – utemeljene su 1765. u šumskim područjima u kojima do danas rastu prirodne očuvane šume, kojima se kontinuirano gospodari 261 godinu i gdje se nalaze zaštićeni dijelovi prirode (Park prirode Velebit i Značajni krajobraz Petrova gora). Sve to dovoljno govori o održivome i prirodnom gospodarenju  šumama u Hrvatskoj.

Ključne riječi: namjena šuma; gospodarenje šumama; ciljevi gospodarenja šumama; zaštićena područja prirode; prirodno gospodarenje šumama; zagrebačka škola uzgajanja šuma

Prof. dr. sc. Ivica Kisić, dipl. ing. agr. – Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet ikisic@agr.hr

Ivica Kisić je objavio znanstvene i stručne radove sa više od 400 znanstvenika iz Austrije, Australije, Bosne i Hercegovine, Brazila, Crne Gore, Češke, Čilea, Finske, Francuske, Hrvatske, Japana, Kine, Mađarske, Makedonije, Nizozemske, Njemačke, Slovačke, Slovenije, Srbije, Španjolske, USA i Velike Britanije. Kao autor ili koautor objavio je 15 knjiga (od toga 7 sveučilišnih udžbenika), autor ili koautor je 22 poglavlja u znanstvenim i stručnim knjigama. U WoS bazi ima navedenih 88 radova. Sudjelovao je u izradi 232 znanstvena rada iz skupina a1, a2 i a3, kao i 323 stručna rada, studije odnosno ekspertize koje se odnose na problematiku gospodarenja, zaštite i sanacije tla. Pri Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti obnaša funkciju pročelnika Sekcije za tlo, Znanstvenog vijeća za zaštitu prirode, te tajnika Razreda za poljoprivredu i šumarstvo. U razdoblju 2024. – 2028. član je CASEE Odbora Udruženja europskih sveučilišta u području bioloških znanosti. Član je hrvatsko – kineskog zajedničkog OBOR (One Belt One Road) laboratorija za biološku raznolikost i usluge ekosustava.

Tema: Poljoprivreda i zaštita prirode

Sažetak: Razvoj poljoprivrede neodvojiv je od općih pravaca razvoja i odnosa prema okolišu koji je u prošlom stoljeću prošao kroz nekoliko ključnih promje­na. Stoljeće je započelo snažnom industrijalizacijom i iskorištavanjem prirodnih resursa te je kulminiralo šezdesetih godina. Tijekom sedamdesetih godina započinje stadij konvencionalnog gospodaren­ja resursima gdje se sve više spominje riječ održivost u kojemu onečišćenje i oštećenost resursa nije izvan   gospo­darstva nego je negativna posljedica, čiju cijenu plaća zagađivač. Konačno, krajem osamdesetih godina započinje razdoblje ekološki održivog ili opstojnog razvitka odnosno integracije gospodarstva i ekolo­gije koja se rukovodi načelom “braka iz obostranog interesa”. Propisima i standardima provodi se prilagodba za bezopasan prihvat onečišćenja u skladu s kapacitetom okoliša odnosno tzv. najboljom mogućom opcijom za okoliš. Smatra se da je budući razvoj RH potrebno osloniti na gospodarske grane koje se koriste obnovljivim prirodnim resursima. Osim profitabilnosti, takve gospodarske grane moraju imati u svom temelju ekološki zadovoljavajuću djelotvornost. U pitanju su ponajprije poljoprivreda, zatim šumarstvo, prerađivačka industrija i turizam. Danas se djelotvornost navedenih grana u prvom redu promatra kroz zaštitu okoliša, a osobito unutar granica pojedinih zaštićenih područja. Na žalost, u RH je još uvijek puno naglašenija komponenta iskorištenja okoliša u odnosu na komponentu zaštite okoliša. Različitim kategorijama prostorne zaštite (nacionalni parkovi, parkovi prirode, strogi i posebni rezervati, park šume, zaštićeni krajobrazi itd.) zaštićeno je 9,3% teritorija RH. Na prostoru Zadarske županije registrirano je 13 zaštićenih dijelova prirode i područja. Ovom postotku treba dodati još i površine pod vodozaštitnim područjima u blizini izvora pitke vode i slično. Da li se u ovim područjima može baviti poljoprivredom i kojim oblicima poljoprivrede? Kada i pod kojim uvjetima? O ograničenjima i prednostima, te vrsti poljoprivrede koja se može primjenjivati u ovim područjima biti će riječi u ovom izlaganju. Svjetski trendovi u turizmu ukazuju na sve veći značaj domaće, lokalno uzgojene hrane. Lanci kratke opskrbe i domaća hrana vrlo često su odlučujući pokazatelj gostima pri odabiru turističke destinacije. Alternativni oblici poljoprivrede ključni su oslonac konceptu održivog gospodarskog razvitka 21. stoljeća, a uloga zaštićenih područja u tome ima nezamjenjivo mjesto i ulogu.

Ključne riječi: poljoprivreda, okoliš, održivi razvoj, zaštićena područja, agroturizam

Prof. dr. sc. Lucija Šerić Jelaska¹, izv. prof. dr. Tomislav Kos² –

¹Institut za sigurnosne i obrambene studije Sveučilišta obrane i sigurnosti „Dr. Franjo Tuđman“, Ilica 256b, 10000 Zagreb, lucija.seric.jelaska@sois-ft.hr

²Odjel za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru, Trgkneza Višeslava 9, 23000 Zadar

Lucija Šerić Jelaska redovita je profesorica na Sveučilištu obrane i sigurnosti „Dr. Franjo Tuđman“. Doktorirala je 2010. godine na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu u području prirodnih znanosti, u polju biologija.  Objavila je 54 rada u znanstvenim časopisima, u 33 je prvi ili glavni autor, te desetak stručnih radova. Koautorica je sveučilišnog udžbenika „Entomologija – znanost o kukcima“. Vodila je 22 znanstvena i stručna projekta, a kao suradnica sudjelovala je na još 12 projekata. Dobitnica je nekoliko stipendija za međunarodnu suradnju (ERASMUS +, UKF, HRZZ postdoc, COST i dr.). Uspješnu znanstvenu suradnju ostvaruje sa Sveučilištem u Cardiffu u razvoju tehnologije okolišne DNA (eDNA) i metabarkodiranja u analizi trofičkih odnosa beskralježnjaka te sa Sveučilištem u Zadru kroz aktivnosti na projektu  „Neonikotinoidi i bakar u mediteranskoj poljoprivredi – učinci na neciljanu faunu beskralješnjaka kroz trofičke interakcije” (HRZZ –UIP-2017-05-1046) kojeg je bila voditeljica. Recenzirala je nekoliko međunarodnih znanstvenih projekata te preko 60 radova za ugledne znanstvene časopise. Bila je članica uredničkog odbora domaćeg časopisa Entomologia Croatica. Sudjelovala je u znanstvenim i/ili organizacijskim odborima 17 znanstveno-stručnih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu (Francuska, Italija, Latvija, Poljska, USA) te kao predsjednica organizacijskog i znanstvenog odbora „17. European Carabidologist Meeting“. Brojnim predavanjima, radionicama i izložbama na različitim događanjima (Festival znanosti, Dan i noć PMF-a – Noć biologije, Europska noć istraživača i dr.) te televizijskim i novinskim prilozima doprinosila je popularizaciji znanstvenih istraživanja. Suradnica je Znanstvenog vijeća za zaštitu prirode i okoliša Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Tomislav Kos rođen je 4. rujna 1977. godine u Zagrebu. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2004. godine na studiju agronomije – biljnogojstva, usmjerenje zaštita bilja, stekavši stručni naziv diplomirani inženjer agronomije. Na istom fakultetu 2011. godine stekao je akademski stupanj doktora znanosti iz područja biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda, grana fitomedicina, obranivši doktorsku disertaciju pod naslovom „Prognoza šteta i procjena rizika od kukuruzne zlatice (Diabrotica virgifera virgifera LeConte)”.

Nakon završetka studija zaposlio se na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je radio kao asistent, znanstveni novak – asistent te znanstveni novak – viši asistent na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju. Godine 2015. zaposlen je kao stručni suradnik na istom fakultetu, a od 2016. godine zaposlen je na Sveučilištu u Zadru na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2015., a u zvanje izvanrednog profesora 2021. godine.

Sudjelovao je u provedbi više nacionalnih i međunarodnih projekata iz područja zaštite bilja i održive poljoprivrede (PESCAR, SAN, MEDITERATRI, SHEMA, LIFE Microfighter, EU-CONEXUS ENABLES i ANG), na kojima je bio institucijski voditelj radnih paketa ili suradnik. Komentor je dviju obranjenih doktorskih disertacija te triju doktorskih radova u izradi.

Redoviti je član više stručnih i znanstvenih društava te je sudjelovao u izradi Pravilnika o izobrazbi i sigurnom rukovanju pesticidima pri Ministarstvu poljoprivrede. Dobitnik je Rektorove nagrade te nagrade Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru za izniman doprinos nastavi. Također je član Senata Sveučilišta u Zadru u mandatnom razdoblju od akademske godine 2025./2026.

Tema: Kukci, mali organizmi velikog značaja u procjeni stanja ekosustava

Sažetak: Kukci, najbrojnija i najraznolikija skupina životinja na Zemlji, imaju ključnu ulogu u funkcioniranju ekosustava. Zbog svoje biologije i ekoloških zahtjeva, mogu brzo reagirati na negativne čimbenike poput onečišćenja, klimatskih promjena i degradacije staništa, što ih čini pouzdanim bioindikatorima u procjeni stanja ekosustava.

Za uvid u stanje ekosustava, istraživanja entomofaune mogu se provoditi utvrđivanjem raznolikosti, brojnosti i sastava vrsta te stanja njihovih populacija.

Zdravi ekosustavi obično imaju visoku raznolikost i stabilne populacije kukaca, te funkcionalno raznolike zajednice. Istraživanjima zajednica kukaca koja se sustavno provode već skoro pola stoljeća u zaštićenim prirodnim staništima u Hrvatskoj dobiveni su vrijedni podaci o povezanosti entomofaune sa stanišnim i okolišnim čimbenicima. Oni predstavljaju polazno stanje koje usporedbom sa zajednicama u staništima unutar zaštićenih područja i izvan njih može dati uvid o utjecaju načina upravljanja na ekosustav i učinkovitosti mjera zaštite koje se provode. U izlaganju će biti prikazana istraživanja kukaca kao indikatora utjecaja upravljanja u šumskim ekosustavima i mediteranskoj poljoprivredi unutar Natura 2000 područja.

Analiza entomofaune može biti važan i učinkovit alat u dijagnostici stanja ekosustava jer omogućuje pravovremeno otkrivanje negativnih promjena i pomaže u planiranju mjera zaštite i očuvanja okoliša.

Ključne riječi: bioindikatori; entomofauna; raznolikost kukaca; održivo upravljanje; zaštićena područja

Prof. dr. sc. Josip Kusak, Dario Hipolito, Andrea Solić – Veterinarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu kusak@vef.unizg.hr

Josip Kusak redoviti je profesor na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje djeluje kao jedan od vodećih hrvatskih stručnjaka za ekologiju divljih životinja, telemetriju i upravljanje populacijama velikih zvijeri. Diplomirao je i doktorirao na istom fakultetu, a svoj je znanstveni rad usmjerio na proučavanje vuka, risa i medvjeda, s posebnim naglaskom na prostorne obrasce kretanja, genetiku populacija i sukobe čovjeka i divljih životinja. Autor je i koautor brojnih znanstvenih radova, poglavlja u knjigama i stručnih studija koje se koriste u nacionalnim i europskim programima upravljanja divljim vrstama. Sudjelovao je u nizu međunarodnih projekata, uključujući LIFE programe i bilateralne suradnje u području zaštite prirode. Kao dugogodišnji predavač i mentor, aktivno doprinosi obrazovanju novih generacija veterinara, biologa i stručnjaka za zaštitu prirode. Njegov rad prepoznat je i izvan akademske zajednice, osobito u razvoju politika očuvanja velikih zvijeri i unapređenju praksi suživota ljudi i divljih životinja.

Dario Hipolito je stručnjak za ekologiju divljih životinja i dugogodišnji suradnik projekata vezanih uz praćenje, zaštitu i upravljanje populacijama velikih zvijeri u Hrvatskoj i u Portugalu. Posebno je angažiran u terenskim istraživanjima, telemetriji i prikupljanju podataka o prostornom ponašanju vuka, kao i u analizi interakcija između divljih životinja i ljudskih aktivnosti. Sudjelovao je u nacionalnim i međunarodnim projektima, uključujući programe zaštite prirode i monitoring populacija velikih zvijeri. Njegov rad obuhvaća i edukaciju terenskih timova, suradnju s lovnim i šumarskim sektorom te doprinos izradi stručnih podloga za upravljačke dokumente. Prepoznat je po praktičnom iskustvu, pouzdanosti i doprinosu razvoju metodologija za prikupljanje i interpretaciju podataka o divljim životinjama.

Andrea Solić iskusna stručnjakinja u području ekologije s dugogodišnjim iskustvom u vođenju međunarodnih projekata, strateškom planiranju i istraživanjima usmjerenima na očuvanje prirode i velike zvijeri. Kroz rad u javnom i neprofitnom sektoru koordinirala je kompleksne transnacionalne inicijative, razvijala politike i surađivala s različitim dionicima. Usmjerena je na primjenu znanstvenih spoznaja u praksi, unapređenje suživota ljudi i divljih vrsta. Sudjeluje u nacionalnim i međunarodnim projektima vezanima uz zaštitu prirode, upravljanje populacijama i procjenu utjecaja ljudskih aktivnosti na divlje vrste te terenskom radu u području monitoringa velikih zvijeri u Hrvatskoj.  Prepoznata je po doprinosu izradi strateških dokumenata, suradnji s institucijama i aktivnom uključivanju dionika, posebno lokalnih zajednica, donoseći praktična rješenje i pridonoseći boljem razumijevanju suživota ljudi i velikih zvijeri.

Tema: Velike i srednje velike zvijeri, stočarstvo i lovstvo – ima li mjesta za sve?

Sažetak: U Hrvatskoj se preklapaju prisutnost velikih i srednje velikih zvijeri s interesima stočarstva, lovstva i razvoja obnovljivih izvora energije, što uzrokuje niz prostornih i gospodarskih sukoba. Vuk ima stabilnu prisutnost u dinarskom i gorskom području, dok se čagalj ubrzano širi Hrvatskom, povećavajući pritisak na stočarstvo i lovstvo. Dio šteta na domaćim životinjama povezan je s praksom držanja stoke bez nadzora i zaštitnih mjera, što je u suprotnosti s tradicijom i europskim standardima.

Broj i vrsta stoke u županijama na području rasprostranjenosti vuka mijenjali su se od 2019. do 2024. godine, s 583.827 na 469.883 grla. Došlo je do smanjenja broja sitne stoke za 142.760 grla, dok je broj krupne stoke porastao za 28.816 grla. Štete od vuka posljednjih godina bilježe blagi rast, s porastom sa 1.265 slučajeva 2019. na 1.798 slučajeva 2024., uz vrhunac od 2.195 šteta 2022. godine.

Europska unija kroz ZPP i Program ruralnog razvoja godišnje osigurava značajna sredstva za stočarstvo u Hrvatskoj, uključujući 70–120 milijuna eura izravnih plaćanja te dodatna ulaganja kroz mjere ruralnog razvoja. Dostupno je i 100% financiranje preventivnih mjera protiv napada strogo zaštićenih vrsta, kao što je vuk, a koje jednako učinkovito djeluje kao zaštita od čaglja. Primjena mjera zaštite bila je nedovoljna, neravnomjerna i u praksi se nepravilno koristila. Do sada je za operaciju 4.4.1. iz Programa ruralnog razvoja bilo ukupno 83 korisnika, najveći broj za izgradnju ili obnovu nastambi za životinje, zatim za uklanjanje invazivnih stranih vrsta te po nekoliko korisnika električnih pastira, obnove suhozidova i živica. Ukupan isplaćeni iznos bio je 6.351.697,48 EUR. U Dalmaciji bilo je svega 18 korisnika koji su primili iznos od 1.412.140,00 EUR.

Lovstvo se suočava s dodatnim izazovima. Država istovremeno dodjeljuje iste površine kao pašnjake i lovišta, što dovodi do preklapanja prava i sukoba na terenu. Stočari sve češće ograđuju velike površine lovišta i pašnjaka jednom ili dvjema žicama električne ograde kao jednostavnim načinom ograničavanja kretanja stoke. Time se ograničava kretanje divljači i otežava gospodarenje lovištem.

Razvoj vjetroelektrana i solarnih farmi, uz izgradnju popratne infrastrukture, dodatno fragmentira staništa i utječe na kretanje zvijeri, kao i na lovno gospodarenje. Održivi suživot moguć je samo kroz koordinirano upravljanje, primjenu preventivnih mjera, usklađivanje stočarskih i lovno-gospodarskih interesa te pažljivo planiranje energetskih projekata.

Ključne riječi: vuk; čagalj; zvijeri; očuvanje prirode; stočarstvo; lovstvo; razvoj infrastrukture; održivi izvori energije

Prof. dr. sc. Nevenko Herceg – Sveučilište u Mostaru nevenko.herceg@fpmoz.sum.ba

Nevenko Herceg sveučilišni je profesor i znanstvenik u području zaštite okoliša, zaštite prirode i održivog razvoja. Autor je i koautor brojnih znanstvenih i stručnih radova objavljenih u domaćim i međunarodnim časopisima i zbornicima radova iz područja zaštite okoliša, bioraznolikosti, okolišne politike i održivog upravljanja prirodnim resursima. Njegova istraživanja obuhvaćaju teme upravljanja biološkom raznolikošću, invazivnih vrsta, zaštite tla i voda, gospodarenja otpadom, okolišnog zakonodavstva te održivog razvoja turizma i ruralnih prostora.

Između ostalog, obnašao je dužnost federalnog ministra okoliša i turizma Federacije Bosne i Hercegovine, gdje je sudjelovao u izradi i provedbi ključnih strateških i zakonodavnih dokumenata u području zaštite okoliša i prirode te u procesima usklađivanja okolišne politike s pravnom stečevinom Europske unije. Sudjelovao je u radu brojnih domaćih i međunarodnih znanstvenih i stručnih skupova te projekata vezanih uz zaštitu prirode i upravljanje okolišem.

Autor je knjige „Održivi razvoj – Sadašnjost za budućnost!“ (2026), u kojoj analizira temeljne koncepte održivog razvoja, zaštite bioraznolikosti i upravljanja prirodnim resursima u kontekstu suvremenih globalnih okolišnih izazova.

Tema: Bioraznolikost kao temelj održivog razvoja: stanje, izazovi i perspektive

 zaštite prirode u Bosni i Hercegovini

Sažetak: Biološka raznolikost predstavlja jedan od temeljnih preduvjeta stabilnosti ekosustava, kvalitete okoliša i dugoročnog održivog razvoja društva. Raznolikost gena, vrsta i ekosustava osigurava funkcioniranje ključnih ekosustavnih usluga poput opskrbe hranom i vodom, regulacije klime, očuvanja plodnosti tla i stabilnosti krajobraza. U tom kontekstu zaštita bioraznolikosti sve se više promatra kao sastavni dio razvojnih politika i strateškog upravljanja prirodnim resursima.

Bosna i Hercegovina, zahvaljujući specifičnom geografskom položaju na dodiru mediteranske i kontinentalne biogeografske regije te izraženoj geomorfološkoj i klimatskoj raznolikosti, ubraja se među područja visoke biološke raznolikosti u europskim okvirima. Raznovrsni planinski, krški, riječni i močvarni ekosustavi stanište su velikog broja endemičnih i reliktnih vrsta, osobito na području Dinarida i hercegovačkih planinskih masiva. Dosadašnja istraživanja ukazuju na više od 13 000 identificiranih vrsta flore, faune i gljiva, što potvrđuje izniman prirodni kapital ove zemlje.

Unatoč toj vrijednosti, bioraznolikost Bosne i Hercegovine suočava se s nizom razvojnih i okolišnih pritisaka. Među najznačajnijima ističu se gubitak i fragmentacija staništa, intenzivnija urbanizacija i infrastrukturni zahvati, onečišćenje okoliša, širenje invazivnih alohtonih vrsta te rastući utjecaji klimatskih promjena. Dodatni izazov predstavlja potreba za jačanjem institucionalne koordinacije i učinkovitije provedbe politika zaštite prirode te integriranja načela očuvanja bioraznolikosti u sektorske razvojne politike, prostorno planiranje i upravljanje prirodnim resursima.

U izlaganju će se analizirati stanje i značaj bioraznolikosti u Bosni i Hercegovini, identificirati ključni izazovi u sustavu zaštite prirode te razmotriti mogućnosti unaprjeđenja upravljanja prirodnim resursima kroz koncept održivog razvoja. Poseban naglasak bit će stavljen na potrebu integriranog pristupa zaštiti prirode, jačanje znanstvenih istraživanja te razvoj modela održivog korištenja prirodnih resursa koji mogu pridonijeti dugoročnom očuvanju prirodne baštine i ekosustavnih usluga.

Ključne riječi: bioraznolikost; zaštita prirode; održivi razvoj, ekosustavi; Bosna i Hercegovina.