U organizaciji Hrvatskog muzeja arhitekture Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u četvrtak 5. veljače 2026. u Knjižnici HAZU održano je predstavljanje monografije Bazilika svetog Jakova u Šibeniku / Basilica of Saint James in Šibenik autora akademika Andrije Mutnjakovića, čiji je nakladnik Hrvatski fotografski centar iz Zagreba. Monografija je jedno u nizu djela akademika Mutnjakovića kojim nastavlja istraživati hrvatski doprinos razvoju renesansne arhitekture u Hrvatskoj i Italiji. Obuhvaća pregled razvitka šibenske katedrale od iniciranja gradnje 1404. do počasnog imenovanja katedrale bazilikom 1884. u vrijeme pape Lava XIII. Monografija je pisana na hrvatskom i engleskom jeziku te je obimno popraćena izvrsnim fotografijama autora Luke Mjede.

U 18 poglavlja knjige razmatra se projektiranje i građenje bazilike od početaka građenja  (1404.), do angažmana i usvajanje projekta Jurja Dalmatinca (1441.) i dovršenja gradnje katedrale (oko 1486.), te angažmana Nikole Firentinca (1475.) i njegovih nasljednika na izvođenju završnih radova do posvećenja bazilike (1555.).  U navedenim poglavljima detaljno se razmatraju bitni arhitektonski i graditeljski elementi (volumen, konstrukcija, apside, sakristija, svodovi, kupola), karakteristični skulptorski artefakti (fasade, portali, vijenci, krstionica, friz glava, reljefi i kipovi), te urbani ambijent šibenske katedrale. Također se naglašeno razmatraju utjecaji venecijanske gotike na početne faze gradnje koji su dovele do stvaranja vrhunskog gotičkog djela nepoznatog u Veneciji (krstionica), te Albertijevih renesansnih utjecaja iz Riminija koji Alberti nije mogao ostvariti, ali ih je Juraj realizirao koncepcijom kupole i svodova korpusa  trobrodne katedrale izraženim na trolisnom pročelju katedrale. Ovo kreativno arhitektonsko umijeće snažno je izraženo izvornom konstruktivnom inovacijom kojom je standardna zidana gradnja zamijenjena montažnim sistemom gradnje, aktualnim tek u 19. stoljeću. Ove izuzetne kreativne inovacije prepoznate su kao doprinos crkvenoj arhitekturi te je papa Lav XIII. šibensku katedralu proglasio 1884. bazilikom. Prepoznate su također od stručne javnosti te je šibensku baziliku UNESCO 2000. upisao među spomenike svjetske kulturne baštine. Monografija je objavljena uz financijsku podršku Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, Ministarstva kulture i medija, te Šibenske biskupije i Grada Šibenika.

Predsjednik HAZU akademik Velimir Neidhardt u uvodu je istaknuo zasluge akademika Mutnjakovića i podsjetio na njegova najvažnija arhitektonska djela, kao i na njegove knjige posvećene povijesti hrvatske arhitekture i urbanizma, posebno one o hrvatskim renesansnim graditeljima koji su gradili s obje strane Jadrana, poput Jurja Dalmatinca i Lucijana Vranjanin, čime je pridonio afirmiranju njihove baštine. Monografiju su uz akademika Mutnjakovića predstavili akademik Mladen Obad Šćitaroci i autor fotografija Luka Mjeda, a predstavljanje je moderirala izv. prof. dr. sc. Borka Bobovec, upraviteljica Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU.

Akademik Andrija Mutnjaković, arhitekt i teoretičar arhitekture, rođen je u Osijeku 29. studenog 1929. Diplomirao je 1954. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu te se od 1957. do 1960. školovao na Državnoj majstorskoj radionici za arhitekturu  Drage Iblera. Redoviti član HAZU je od 2004., a od 2011. voditelj je Hrvatskog muzeja arhitekture. Bavi se projektiranjem, teorijskim i povijesnim istraživanjima, te scenografijom i filmom. Među realiziranim zgradama ističu se Nacionalna i sveučilišna knjižnica Kosova u Prištini (1971.–1982., danas Nacionalna knjižnica Kosova „Pjetër Bogdani“) te Kazalište Trešnja (1964.–1999.) i Gimnazija Lucijana Vranjanina u Zagrebu (1990.). U arhitektonskim i urbanističkim projekatima primjenjuje rezultate teorijskih istraživanja, kroz tekstove koji ga na domaćoj sceni obilježavaju kao jednog od najznačajnijih povjesničara arhitekture ne samo ovih prostora već šire. Arhitektura i rješenja problema vezani su uz arhitektonske projekte koje dijeli na uz sve one poznate arhitektonske tipologije dodatno na vernakularnu, bioničku, topološku, dinamičku, kinetičku i lebdeću. Objavio je više knjiga s područja arhitekture (Endemska arhitektura, 1987; Tercijarni grad, 1988.; Kinetic Architecture, 2021.) i povijesti arhitekture (Ranorenesansni grad, 1991; Sretan grad, 1993; Arhitekt Lucijan Vranjanin, 2003; Arhitektonika pape Siksta V., 2010.;  Arhitektonika Jurja Dalmatinca, 2016., Imperator Diocletianus Dalmata: veliki rimski graditelj, 2020.)  Andrea Alessi – ranorenesansni umjetnik / Early Renaissance Artist, 2023. i Bazilika svetog Jakova u Šibeniku / Basilica of Saint James in Šibenik, 2025.