U organizaciji Znanstvenog vijeća za zaštitu prirode i okoliša Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), odnosno njegove Sekcije za otpad, 19. listopada 2026. održan je okrugli stol „Znanost i struka u službi održivog gospodarenja otpadom”. Skup je održan u dvorani Knjižnice HAZU, na Trgu Josipa Jurja Strossmayera 14 u Zagrebu, uz mogućnost praćenja i sudjelovanja putem platforme Microsoft Teams.

Organizatorica i moderatorica bila je prof. dr. sc. Aleksandra Anić Vučinić, pročelnica Sekcije za otpad. U programu su sudjelovali prof. dr. sc. Ivica Kisić, doc. dr. sc. Ivan Perkov, izv. prof. dr. sc. Renato Šarc te Vjeko Bušić, predstavnik građanske inicijative „Gospić je naš dom”. Uvodno se obratio predsjednik Znanstvenog vijeća za zaštitu prirode i okoliša akademik Goran Durn.

Skup je trajao oko dva sata. Prema podacima organizatorice, sudjelovalo je približno 57 osoba — oko 25 uživo i 32 putem interneta. Odaziv potvrđuje interes za odabranu temu i potrebu za otvorenom raspravom o ulozi znanosti i struke u rješavanju problema gospodarenja otpadom. Hibridni način održavanja omogućio je uključivanje sudionika koji nisu mogli osobno prisustvovati.

Cilj okruglog stola bio je razmotriti položaj znanosti i struke u donošenju odluka od javnog interesa, s posebnim naglaskom na gospodarenje otpadom. Program je povezao znanstvenu, stručnu i društvenu perspektivu te perspektivu lokalne zajednice. Posebna pozornost bila je usmjerena na relevantnost stručnog i znanstvenog mišljenja, pravodobno uključivanje stručnjaka, dostupnost stručnih podloga te izgradnju povjerenja između javnosti, institucija i stručne zajednice. U tom se kontekstu kao jedno od ključnih pitanja rasprave izdvojio odnos znanstvene izvrsnosti i stručne kompetentnosti, odnosno pitanje podrazumijeva li vrhunska znanstvena izvrsnost nužno i vrhunsku stručnu kompetentnost u rješavanju konkretnih problema, kao i vrijedi li obrnuto.

Međunarodnu dimenziju raspravi dali su primjeri iz Austrije, kojima je prikazano uključivanje struke i zainteresiranih dionika u definiranje dugoročnog smjera gospodarenja otpadom. Razmotrena je i važnost jasnog razgraničenja uloga: stručnjaci utvrđuju činjenice, procjenjuju rizike i predlažu rješenja, dok nadležne institucije preuzimaju odgovornost za donošenje i provedbu odluka.

Tijekom okruglog stola podsjetilo se na preporuke usporedivog skupa HAZU-a iz veljače 2014., koje su u bitnim pitanjima i dalje aktualne. Njihova aktualnost nakon dvanaest godina dodatno naglašava važnost kontinuiteta stručnog djelovanja i dosljednijeg prenošenja znanstvenih i stručnih spoznaja u praksu. Naime, HAZU je još prije dvanaest godina jasno upozorila na izazove gospodarenja otpadom i ponudila smjernice koje su u velikoj mjeri aktualne i danas. Podudarnost tadašnjih preporuka s današnjim razmatranjima potvrđuje vrijednost znanstvenih i stručnih spoznaja te upućuje na potrebu njihova dosljednijeg uključivanja u odlučivanje i provedbu. Napredak zahtijeva da se postojeće znanje pravodobno pretoči u konkretne aktivnosti i dugoročna rješenja. Pri tome je važno da znanost i struka ne ostanu izdvojene od stvarnih problema, nego da svoje znanje aktivno povezuju s javnom upravom, gospodarstvom, građanima i drugim dionicima, uz očuvanje neovisnosti i jasnih stručnih kriterija.

Okrugli stol ostvario je vidljivost u nacionalnim i lokalnim medijima te na institucionalnim mrežnim stranicama. Medijske objave prenijele su poruke o potrebi snažnijeg uključivanja struke, razvoja potrebne infrastrukture i dugoročnog pristupa gospodarenju otpadom. Time su teme skupa predstavljene i široj javnosti, izvan kruga neposrednih sudionika.

 Zaključci i preporuke okruglog stola

Rasprava je potvrdila potrebu da se znanstvene i stručne spoznaje pravodobno i dosljedno uključuju u odluke o gospodarenju otpadom. Pritom je nužna suradnja znanosti, struke, javne uprave, gospodarstva i građana, uz očuvanje stručne neovisnosti i jasno određene odgovornosti. Na temelju izlaganja i rasprave održane tijekom okruglog stola, sačinjeni su  sljedeći zaključci i preporuke:

1. Znanost i struka trebaju biti temelj donošenja odluka.

Znanstvene i stručne spoznaje trebaju biti temeljna podloga pri oblikovanju strategija i planova gospodarenja otpadom, vrednovanju tehnoloških rješenja te procjeni prikladnosti lokacija za izgradnju postrojenja i druge infrastrukture gospodarenja otpadom. Uključivanje znanstvenika i stručnjaka mora započeti u najranijim fazama planiranja, dok su različite mogućnosti još otvorene. Njihovo sudjelovanje mora imati stvaran utjecaj na odluke. Donositelji odluka trebaju javno istaknuti stručne podloge na kojima temelje svoje postupanje te obrazložiti eventualna odstupanja od stručnih preporuka.

2. Znanstvena i stručna relevantnost mora se procjenjivati prema konkretnom pitanju.

Znanost razvija i provjerava nove spoznaje, dok ih struka, zajedno sa stručnim znanjem i iskustvom, primjenjuje u rješavanju konkretnih problema. Te se uloge nadopunjuju i često objedinjuju u radu iste osobe. Akademska titula sama po sebi ne jamči kompetentnost za svako područje. Pri rješavanju stručnih problema posebno su važne odgovarajuće stručne reference i dokazano iskustvo, a pri znanstvenim pitanjima relevantni istraživački rezultati. Kompetentnost se procjenjuje i prema kvaliteti dokaza te primjerenosti metoda. Složeni problemi zahtijevaju interdisciplinaran pristup, jasne odgovornosti i razlikovanje utvrđenih činjenica od procjena i preporuka.

3. Sudjelovanje javnosti treba započeti dok su različita rješenja još otvorena.

Građane je potrebno uključiti već tijekom planiranja sustava gospodarenja otpadom, razmatranja tehnoloških alternativa i procjene lokacija za pojedine vrste infrastrukture, a ne tek nakon što su ključne odluke praktično donesene. Javnosti treba pravodobno i razumljivo pružiti informacije o koristima, rizicima, alternativama i posljedicama nepoduzimanja mjera te omogućiti stvarno sudjelovanje u raspravi. Relevantni okolišni podaci, stručne podloge, rezultati analiza i monitoringa te odluke i njihova obrazloženja moraju biti lako dostupni javnosti, uz poštovanje zakonskih ograničenja. Takva transparentnost, u skladu s načelima Aarhuške konvencije, sastavni je dio odgovornog upravljanja okolišem.

4. Uvažavanje javnosti podrazumijeva ozbiljno razmatranje njezinih zahtjeva i argumentirano odlučivanje.

Zabrinutost građana može upozoriti na stvarne propuste i pridonijeti kvaliteti rješenja. Njihove primjedbe i zahtjeve potrebno je ozbiljno razmotriti te ih, prema potrebi, stručno provjeriti i kada nisu potkrijepljeni svim potrebnim podacima. Nadležne institucije trebaju jasno obrazložiti prihvaćanje ili odbijanje pojedinih zahtjeva, oslanjajući se na provjerljive činjenice i stručne procjene. Odgovornost za donošenje i provedbu odluka ostaje na nadležnim tijelima. Zaštita zdravlja ljudi i okoliša pritom ima i ustavnu dimenziju.

5. Stručna upozorenja trebaju potaknuti pravodobno i sustavno djelovanje.

Potrebno je sustavno pratiti stručne preporuke i njihovu provedbu, uz jasno određene nadležnosti, korake i rokove te javno dostupne informacije o poduzetim mjerama. U donošenju odluka valja uzeti u obzir okolišne, zdravstvene, društvene i financijske posljedice odgađanja. Posebnu pozornost treba posvetiti prevenciji, učinkovitosti sustava dozvola, praćenju tokova otpada, razmjeni informacija i inspekcijskom nadzoru. Kada je onečišćenje već utvrđeno, sanaciju i praćenje stanja okoliša potrebno je povezati s uklanjanjem uzroka i slabosti sustava koje su omogućile nastanak problema.

6. Sustav gospodarenja otpadom treba imati kontinuitet izvan izbornih ciklusa.

Dugoročne ciljeve, razvoj potrebne infrastrukture i ulaganja potrebno je temeljiti na provjerljivim podacima i cjelovitoj procjeni potreba, uz praćenje rezultata i prilagodbu novim spoznajama. Stabilnost stručnih kriterija, međuinstitucionalna suradnja i dosljedna provedba strateških planova moraju biti osigurani neovisno o političkim promjenama. Za ključna strateška pitanja valja razmotriti uspostavu stalnih interdisciplinarnih stručnih tijela koja bi pratila razvoj sustava, vrednovala podatke i savjetovala donositelje odluka.

7. Neovisnost znanosti i struke treba se temeljiti na jednakim kriterijima i transparentnosti.

Neovisnost znanstvenika i stručnjaka ne znači izostanak suradnje s institucijama, gospodarstvom, organizacijama civilnog društva i javnošću. Takva je suradnja nužna za rješavanje složenih okolišnih problema. Vjerodostojnost se očituje u dosljednoj primjeni istih stručnih kriterija, metoda i mjerila kvalitete dokaza, neovisno o naručitelju ili drugim zainteresiranim dionicima, te u transparentnom iskazivanju mogućih sukoba interesa, podloga, ograničenja i nesigurnosti zaključaka.

Ključne poruke okruglog stola

Održivo gospodarenje otpadom ne može se temeljiti na povremenim reakcijama na krize, nego na dugoročnom planiranju, znanstveno i stručno utemeljenim odlukama, učinkovitoj prevenciji i nadzoru te otvorenom dijalogu s javnošću. Promjene političke vlasti, bilo na gradskoj, županijskoj ili državnoj razini, ne smiju dovoditi u pitanje kontinuitet stručno utemeljenih strateških ciljeva niti uzrokovati stalne promjene strategija. Gospodarenje otpadom mora postati područje u kojem se o dugoročnom strateškom smjeru postiže širok stručni, institucionalni i društveni konsenzus. Gospodarenje otpadom i zaštitu okoliša potrebno je izdignuti iznad dnevno-političkih i pojedinačnih interesa te ključne ciljeve razvoja sustava definirati na temelju znanstvenih i stručnih spoznaja i širokog društvenog dijaloga.

Znanost i struka moraju biti uključene prije nego što problemi nastanu, a odgovornost za pravodobno donošenje i provedbu odluka mora ostati jasno određena. Takav pristup predstavlja put prema rješavanju postojećih problema i uspostavi funkcionalnog, cjelovitog i dugoročno održivog sustava gospodarenja otpadom.

Zaštita zdravlja ljudi i okoliša prevažna je da bi ovisila o dnevnoj politici, pojedinačnim interesima ili dostupnosti informacija tek nakon nastanka problema; ona zahtijeva trajno oslanjanje na znanje, transparentnost, sudjelovanje javnosti i jasnu odgovornost institucija.

O panelistima

Prof. dr. sc. Aleksandra Anić Vučinić profesorica je na Geotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a njezin znanstveni i stručni rad usmjeren je na područje gospodarenja otpadom, zaštite okoliša, procjene utjecaja na okoliš, kružnog gospodarstva i održivog razvoja. Posebno se bavi karakterizacijom i ponašanjem otpada, posebnim kategorijama otpada, procjenom okolišnih rizika, mikroplastikom, onečišćenjem tla i voda te razvojem i vrednovanjem sustava gospodarenja otpadom. Autorica je niza znanstvenih i stručnih radova te sudjeluje u domaćim i međunarodnim projektima, stručnim analizama i istraživanjima koja povezuju znanstvene metode s konkretnim okolišnim problemima.

Uz akademski rad, aktivno sudjeluje u nacionalnim i međunarodnim stručnim organizacijama i procesima oblikovanja politika gospodarenja otpadom. Članica je Upravnog odbora International Solid Waste Association (ISWA), uključena je u rad stručnih i regionalnih mreža te ima iskustvo suradnje s institucijama, jedinicama lokalne i regionalne samouprave, gospodarstvom i javnim sektorom. Za temu okruglog stola posebno je relevantna zbog neposrednog iskustva s pitanjem koliko se znanstvene i stručne spoznaje u Hrvatskoj stvarno koriste u donošenju odluka. Njezina perspektiva može otvoriti raspravu o tome zašto se struka često uključuje tek kada problem već eskalira te kako osigurati da stručnjaci imaju vidljiviju, neovisniju i odgovorniju ulogu u vođenju društva i države.

Prof. dr. sc. Ivica Kisić redoviti je profesor Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i jedan od istaknutijih hrvatskih stručnjaka za tlo, degradaciju zemljišta i zaštitu okoliša. Njegov znanstveni rad obuhvaća procese erozije, onečišćenja i degradacije tla, utjecaj poljoprivrede i drugih antropogenih aktivnosti na okoliš te mjere zaštite i sanacije tla. Autor je brojnih znanstvenih i stručnih radova te je tijekom dugogodišnje akademske karijere sudjelovao u nizu domaćih i međunarodnih istraživačkih projekata povezanih s kvalitetom tla, održivim upravljanjem zemljištem i procjenom okolišnih rizika.

Uz akademski i znanstveni rad, prof. Kisić ima značajno iskustvo u primjeni stručnih znanja na konkretne okolišne probleme i procjene onečišćenja. Njegovo sudjelovanje na okruglom stolu bilo bi posebno vrijedno jer može govoriti o granici između znanstveno utvrđenih činjenica, procjene okolišnog rizika i odluka koje na temelju tih spoznaja trebaju donositi institucije i politika. Njegova perspektiva omogućila bi raspravu o tome koliko se stručna znanja u Hrvatskoj doista koriste kao temelj javnih politika te što se događa kada se znanstvene činjenice i političke odluke počnu razilaziti.

Doc. dr. sc. Ivan Perkov sociolog je čiji je znanstveni i stručni interes usmjeren na urbanu sociologiju, sociologiju prostora, sociologiju rizika, sociologiju politike i socijalnu ekologiju. Doktorirao je 2021. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu disertacijom „Društveni aspekti sustava zbrinjavanja otpada u Zagrebu“, čime je pitanje gospodarenja otpadom promatrao ne samo kao tehnički i okolišni problem, nego i kao društveno pitanje povezano s percepcijom rizika, odnosom građana prema infrastrukturi i načinima donošenja javnih odluka. Na Fakultetu hrvatskih studija izvodi, među ostalim, kolegije Društvo i održivost, Sociologija prostora i Risk Society, a autor je i knjige „Društvo otpada“.

Za temu okruglog stola posebno je vrijedan jer u raspravu može unijeti društvenu dimenziju odnosa prema otpadu, riziku i stručnim odlukama. Njegova perspektiva može pomoći u razumijevanju zašto lokalne zajednice sve češće odbijaju objekte povezane s gospodarenjem otpadom, kako nastaje nepovjerenje prema institucijama i stručnjacima te zašto tehnički ispravno rješenje samo po sebi više nije dovoljno da bi bilo i društveno prihvatljivo. U kontekstu teme „gdje je struka u vođenju društva/države“, mogao bi otvoriti pitanje kako znanstvena saznanja, percepcija javnosti i političko odlučivanje međusobno djeluju te što je potrebno da se oko složenih okolišnih problema ponovno izgradi društveni konsenzus.

Izv. prof. dr. sc. Renato Šarc hrvatski je stručnjak za gospodarenje otpadom, tehnologije obrade otpada i kružno gospodarstvo koji već niz godina djeluje u Austriji na Montanuniversität Leoben. Diplomirao je u području industrijske zaštite okoliša, tehnologije zbrinjavanja i recikliranja, a doktorirao na području proizvodnje i osiguranja kvalitete goriva iz otpada za primjenu u cementnoj industriji. Njegov znanstveni rad usmjeren je na suvremene tehnologije obrade otpada, napredno sortiranje, digitalizaciju sustava gospodarenja otpadom, recikliranje i oporabu resursa, a aktivan je i u međunarodnim istraživačkim projektima i suradnji s industrijom.

Za temu okruglog stola posebno je važan upravo zato što kao hrvatski stručnjak koji profesionalno djeluje u Austriji može ponuditi neposrednu usporedbu položaja i utjecaja struke u dva različita sustava. Njegova perspektiva može pomoći odgovoriti na pitanje u kojoj se mjeri stručnjaci u Austriji uključuju u pripremu i donošenje javnih odluka, koliko se stručna mišljenja uvažavaju u planiranju infrastrukture i upravljanju okolišem te po čemu se taj odnos razlikuje od hrvatske prakse. Time bi raspravi dao vrlo konkretan međunarodni okvir i otvorio važno pitanje: nije li jedan od ključnih problema u Hrvatskoj upravo to što struka često postoji, ali nema dovoljno snažnu ulogu u oblikovanju i provedbi odluka.

Vjeko Bušić jedan je od istaknutijih predstavnika Građanske inicijative „Gospić je naš dom“, koja je tijekom 2026. godine postala jedan od najvidljivijih glasova lokalne zajednice u raspravi o posljedicama nezakonitog odlaganja otpada na području Gospića. Kroz javne istupe, komunikaciju s institucijama i organizaciju građanskih aktivnosti upozorava na potrebu zaštite zdravlja ljudi i okoliša, pravodobnog informiranja javnosti te jasne institucionalne odgovornosti. Inicijativa je posebno inzistirala na ubrzanju sanacije, transparentnosti postupanja nadležnih tijela i uključivanju građana u raspravu o rješenjima.

Za okrugli stol njegova je perspektiva važna jer predstavlja upravo onu stranu koja prima posljedice stručnih i političkih odluka – građane i lokalnu zajednicu. Može govoriti o tome kako građani doživljavaju odnos institucija i struke, zašto dolazi do gubitka povjerenja te što lokalna zajednica očekuje od stručnjaka i donositelja odluka u kriznim situacijama. Njegovo sudjelovanje omogućilo bi da se uz perspektivu znanstvenika i institucija čuje i pitanje koje je ključno za ovu raspravu: što se događa kada građani steknu osjećaj da se odluke koje izravno utječu na njihov život donose bez njih, prekasno ili bez dovoljno jasnog stručnog obrazloženja?