Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti priređuje prigodni znanstveni skup u povodu 100. godišnjice smrti akademika Mije Kišpatića, istaknutoga hrvatskog prirodoslovca, sveučilišnoga profesora i redovitoga člana Akademije. Obilježavanjem ove obljetnice Akademija odaje počast znanstveniku koji je svojim djelovanjem trajno obilježio razvoj hrvatskih prirodnih znanosti te zauzeo istaknuto mjesto u nacionalnoj znanstvenoj i kulturnoj baštini.

Znanstveni skup u povodu 100. godišnjice smrti akademika Mije Kišpatića održat će se u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u srijedu, 13. svibnja 2026. s početkom u 12 sati. 

Skup organizira Razred za prirodne znanosti HAZU, a moderator će biti akademik Goran Durn, tajnik Razreda za prirodne znanosti. Pozdravnu riječ uputit će akademik Velimir Neidhardt, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Na skupu će izlagati:

• prof. dr. sc. Dražen Balen (PMF)

Stopama velikana po Moslavini, Slavoniji, Bosni i Medvednici

• prof. dr. sc. Vesnica Garašić (RGNF)

Kišpatićevo otkriće serpentinske zone u Bosni i njegovo vizionarsko tumačenje njezinog značaja

• akademik Marijan Herak (HAZU)

Kišpatićev dragocjeni doprinos hrvatskoj seizmologiji

• akademik Ferdo Bašić (HAZU)

Homo universalis hrvatskog prirodoslovlja akademik Mijo Kišpatić – utemeljitelj tloznanosti jugoistoka Europe

•  dr. sc. Iva Mihoci (HPM)

Djela Mije Kišpatića iz zoologije i botanike

Mijo Kišpatić rođen je 1851. godine u Osijeku, a preminuo je 1926. u Zagrebu. Studij prirodnih znanosti završio je u Beču, a 1881. godine doktorirao je na Sveučilištu u Zagrebu, pri čemu se njegov doktorat smatra prvim doktoratom iz područja prirodnih znanosti na tome sveučilištu. Tijekom svojega djelovanja bio je nastavnik i profesor u Osijeku, Križevcima i Zagrebu, a kao sveučilišni profesor i muzejski djelatnik osobito je pridonio razvoju prirodoslovnih disciplina i njihovih ustanova u Hrvatskoj.

Kišpatićev znanstveni rad odlikuje se iznimnom širinom. Djelovao je na području mineralogije, petrografije, geologije, seizmologije, pedologije, botanike i zoologije te je istraživao brojne hrvatske i susjedne krajeve, ostavivši iza sebe velik broj znanstvenih i stručnih radova. Svojim je istraživanjima znatno pridonio poznavanju geološke građe naših prostora te se u hrvatskoj znanosti s pravom ubraja među utemeljitelje modernoga prirodoslovnog istraživanja.

U tome okviru posebno se ističe njegovo mjesto u razvoju hrvatskih geoznanosti. Kišpatić je među prvima u nas sustavno proučavao stijene, njihov sastav i rasprostranjenost, a vrijedan je i njegov prinos proučavanju potresa u Hrvatskoj. Istraživanjem i tumačenjem bosanske serpentinske zone otvorio je pitanja koja će svjetska geologija mnogo kasnije početi razmatrati modernim teorijama i metodama. Njegov rad pokazuje da je hrvatska prirodoznanstvena sredina već u drugoj polovini 19. stoljeća sudjelovala u suvremenim europskim znanstvenim kretanjima. U tome smislu značenje Mije Kišpatića nadilazi nacionalne okvire te ga valja promatrati i u širem kontekstu povijesti europskoga prirodoslovlja.

Jednako je važna i njegova uloga u razvoju hrvatske znanstvene i obrazovne kulture. Napisao je prvi hrvatski udžbenik pedologije, Zemljoznanstvo obzirom na šumarstvo i gospodarstvo iz 1877., kao i velik broj drugih udžbenika, stručnih i popularno-znanstvenih knjiga. Bio je i jedan od najplodnijih autora Matice hrvatske u području prirodoslovlja. Svojim je djelima prirodoslovna znanja približavao široj publici, a istodobno je pridonosio oblikovanju hrvatskoga stručnog nazivlja u razdoblju kada se ono tek sustavno uspostavljalo. Upravo ta sposobnost da spoji znanstvenu strogost, jezičnu osviještenost i pristupačnost široj publici čini ga i danas iznimno suvremenim.

Suvremenici su ga opisivali kao skromna, samozatajna i radu posve predana čovjeka. Takva tiha i ustrajna predanost znanosti omogućila je da iza sebe ostavi djelo iznimne trajnosti i vrijednosti. Znanstveni skup posvećen akademiku Miji Kišpatiću stoga je prigoda za ponovno vrednovanje njegova mjesta u hrvatskom prirodoslovlju, ali i za podsjećanje na jednu od onih osobnosti koje su svojim znanjem, odgovornošću i širinom interesa trajno zadužile hrvatsku znanost i kulturu.

Prisjećanje na Miju Kišpatića ujedno je i podsjetnik na vrijeme kada su se znanje, terenski rad, predanost jeziku i prosvjetiteljska misija smatrali nerazdvojnima. Upravo zato obilježavanje stote godišnjice njegove smrti nije samo pogled unatrag, nego i poticaj da iznova promislimo koliko su znanost, obrazovanje i kultura važni za društvo danas.