
U HAZU predavanje prof. dr. sc. Gojka Bežovana Kako odgovoriti na stambenu krizu razvojem programa priuštivog i održivog stanovanja?
Znanstveno vijeće za arhitekturu, urbanizam i uređenje prostora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organiziralo je u četvrtak, 14. svibnja 2026. predavanje Kako odgovoriti na stambenu krizu razvojem programa priuštivog i održivog stanovanja? koje je u Knjižnici HAZU održao prof. dr. sc. Gojko Bežovan, član Znanstvenog vijeća za arhitekturu, urbanizam i uređenje prostora HAZU.


U predavanju je istaknuo da Hrvatska, s nasljedstvom skromnog standarda stanovanja iz doba socijalizma, rata i ratnih stradanja, prepuštanja stanovanja kao temeljne potrebe tržištu, bez zemljišne politike i djelotvornih programa prostornog planiranja, nezakonitih bankarskih stambenih kredita u švicarskim francima, centraliziranih stambenih programa čiji učinci nisu evaluirani, bez provođenja stambenih istraživanja i bez svrhovitih rasprava, živi u permanentnoj stambenoj krizi koja je osobito pogoršana u novije vrijeme.
“Stambena kriza je produbljena rastom cijena stanova i najma u odnosu na dohodak, a rast cijena je potaknut: financijalizacijom – ulaganja sredstava u kupnju stanova kako bi se očuvala vrijednost novca, potresom u Zagrebu, Sisku i okolici, turistifikacijom stambenog fonda, nedostatkom građevinskog zemljišta i rastom njegove cijene, ograničenom ponudom novosagrađenih stanova, nedjelotvornim vladinim programom subvencija stambenih kredita, rastom cijena građevinskog materijala i nedostatkom radne snage, ulaskom u Schengenski prostor te nerealnim zaradama građevinara u procesu obnove i općenito u građevinskim projektima financiranim EU sredstvima”, kazao je Bežovan. Upozorio je da stambena kriza, osobito u velikim i većim gradovima, ima negativne učinke na demografski i gospodarski razvoj zemlje i da su krizom najviše pogođeni mladi, obitelji s djecom, ranjive skupine, studenti. Očiti su i negativni učinci na kompetitivnost zemlje kroz ograničavajuću mobilnost radne snage, pristup zaposlenju u zdravstvu, obrazovanju i drugim uslugama. Mlađa populacija koja se doseljava u veće i velike gradove, bez obiteljskog zaleđa i bez kompetitivnih profesionalnih kapaciteta, osuđena je na cjeloživotno podstanarstvo. Na EU razini stambena je kriza prepoznata kao zajednički izazov i financijski će biti poduprta ulaganjima u proizvodnju priuštivih, održivih, pristojnih i prilagodljivih stanova koji doprinose kvaliteti života.
“U Hrvatskoj smo propustili napraviti participativnu interdisciplinarnu analizu kompleksnog okvira stambenih problema, evaluaciju učinaka dosadašnjih stambenih programa, studijske posjete susjednim zemljama i naučiti korisne lekcije, konzultacije s relevantnim dionicima i time propustili raditi na razvoju okvira nove stambene vladavine s provedivim rješenjima”, rekao je Bežovan.
U predavanju je istaknuta važnost stana i stanovanja za demografski, socijalni i gospodarski razvoj; ključne stambene programe u Hrvatskoj od 1990. s njihovim vrednovanjem; čimbenike produbljivanja stambene krize; istraživanja o priuštivom i održivom stanovanju; EU agendu i izglede izgradnje učinkovitih i djelotvornim mjera stambene politike; izradu i provedbu mjera Nacionalnog plana stambene politike do 2030.; prijedlog mjera za poboljšanje Nacionalnog plana stambene politike.
Bežovan je uz ostalo predložio smanjenje PDV-a na socijalne i javno najamne stanove na pet posto, ukidanje PDV-a na građevinsko zemljište, priznavanje ulaganja investitora u komunalnu infrastrukturu kao preplaćenih sredstava prilikom plaćanja komunalnih doprinosa, razvoj kulture najma stanova i subvencioniranja podstanara, prenamjenu privatnih poslovnih prostora u stanove, kreditiranje gradova i općina za nabavu zemljišta za obiteljsku stambenu gradnju, vaučerizaciju programa za stanovanje starijih i nemoćnih te davanje svih socijalnih potpora temeljem provjere prihoda, imovine i prava.
Gojko Bežovan bio je profesor socijalne politike na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Studirao je politologiju i sociologiju. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu stekao je magisterij i doktorat iz sociologije s temama iz stanovanja i stambene politike.
Bio je voditelj doktorskog studija Socijalna politika te sveučilišnih interdisciplinarnih specijalističkih studija Upravljanje gradom i Priprema i provedba EU projekata. Osnivač je i predsjednik Centra za razvoj neprofitnih organizacija – CERANEO.
Bio je partnerom u FP7 EU projektima: WILCO – Welfare Innovations at the Local Level in Favour of Cohesion, TSI – Third Sector Impact te Marie Curie ITN RE-DWELL – Delivering affordable and sustainable housing in Europe. Predvodi hrvatski tim u European social policy analysis network tijelu Europske komisije.
Napisao je više knjiga, poglavlja u knjigama, studija i članaka u domaćim i međunarodnim publikacijama. Na domaćim i međunarodnim skupovima podnio je više izlaganja. Predavao je na više stranih sveučilišta. Članom je više domaćih i stranih strukovnih udruga i učenih društava. Član je uprave Zaklade Adris i Zaklade Sveučilišta u Zagrebu. Uključen je u međunarodna istraživanja, inicijative i rasprave koje tematiziraju područje stanovanja i stambene politike, socijalne politike, urbanog razvoja i razvoja civilnog društva. Koliko mu se dopušta govori u medijima o temama i rezultatima istraživanja koje provodi.
