U HAZU 15. znanstveni skup o hrvatskim dijalektima čera – dənəs – zutra
U organizaciji Odbora za dijalektologiju Razreda za filološke znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zavoda za lingvistička istraživanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Instituta za hrvatski jezik 13. i 14. studenoga 2025. u dvorani Knjižnice HAZU održava se znanstveni skup o hrvatskim dijalektima čera – dənəs – zutra. Izlaganja su podijeljena po sljedećim tematskim područjima: povijesna dijalektologija, zapadni govori hrvatskoga jezika, organski idiomi kao nematerijalna kulturna baština i opća sekcija.
Prvi Akademijin znanstveni skup o hrvatskim dijalektima održan je 1976. na poticaj Odbora za dijalektologiju kojemu je tada na čelu bio akademik Ljudevit Jonke. U svojim početcima svake dvije, a od 1984. svake četvrte godine u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu ugledni hrvatski i svjetski dijalektolozi iznose nove spoznaje iz dijalektologije i srodnih filoloških disciplina upotpunjujući istraživanja o izvornim govorima hrvatskoga jezika koji su najbolji poticaj osnaživanju ideje o potrebi njegovanja i očuvanja njihovih vrijednosti koje su se stvarale stoljećima. Jedinstveni Znanstveni skupovi o hrvatskim dijalektima među najvećima su i najvažnijim skupovima za hrvatsku i slavensku dijalektologiju.
Skup je otvorio predsjednik HAZU akademik Velimir Neidhardt koji je istaknuo važnost hrvatskoj jezika i njegova očuvanja za hrvatski identitet. “Hrvatski jezik je mnogo bogatiji od samog standarda. Ispod tog jedinstvenog krova žive i pulsiraju tri velika narječja – štokavsko, kajkavsko i čakavsko – a unutar njih bezbroj dijalekata i govora. Upravo u tom šarenilu leži neizmjerna kulturna i lingvistička važnost hrvatskih dijalekata. Dijalekti su više od nataloženih varijacija u izgovoru ili različitosti u bogatstvu riječi; oni su živa povijest i kulturni otisak etničkog tla u kojoj su nastali. Osim povijesne i identitetske važnosti, dijalekti su i neizmjerno vrelo kulturne inspiracije. Veliki dio hrvatske književnosti – od renesansnih pjesnika preko Krležinih kajkavskih balada do suvremenih pisaca – svoju snagu crpi upravo iz dijalektalnog izraza. Oni daju boju i autentičnost pjesmama, dramama, filmovima i glazbi. Kada umjetnik posegne za dijalektalnom riječi, on ne samo da je oživljava, već je i vraća u javni prostor, podsjećajući ljude na njenu vrijednost. Ipak, dijalekti su danas suočeni s izazovima globalizacije i medijske standardizacije. Mladi ljudi, izloženi dominantnom standardnom jeziku i engleskom, sve manje koriste zavičajne govore, smatrajući ih zastarjelima ili manje važnima. Zato je ključno aktivno raditi na njihovom očuvanju i promociji. To ne znači da bi dijalekti trebali zamijeniti standardni jezik, već da bi trebali koegzistirati s njim. Poticanje uporabe u obitelji, nastava zavičajne kulture u školama, radionice i medijski sadržaji na dijalektu – sve to doprinosi da ovaj jezični mozaik ostane živ”, rekao je akademik Neidhardt.
