Znanstveno vijeće za državnu upravu, pravosuđe i vladavinu prava Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organiziralo je okrugli stol Reforma izvanparničnog prava koji se održao kao videokonferencija u ponedjeljak, 23. svibnja 2022.

Uvodna izlaganja su održali:

dr. sc. Mihajlo Dika, professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu

Nacrt prijedloga Zakona o izvanparničnom postupku 2022. – opći dio

prof. dr. sc. Aleksandra Maganić, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

  Nužnost reforme stvarnopravnih izvanparničnih postupaka

izv. prof. dr. sc. Slađana Aras Kramar, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Novi pravci reforme obiteljskih i statusnih izvanparničnih postupaka

Rankica Benc, javna bilježnica u Varaždinu

Javni bilježnik u izvanparničnom postupku – de lege lata i de lege ferenda

Ana Lovrinov, sutkinja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu

Neujednačeno postupanje u izvanparničnim predmetima

Slavica Garac, sutkinja Županijskoga suda u Zagrebu

Zašto supsidijarna primjena odredbi ZPP-a u izvanparničnom postupku nije uvijek odgovarajuća? 

 Zinka Bulka, sutkinja Županijskoga suda u Velikoj Gorici

Uzajaman odnos zemljišnoknjižnog i izvanparničnog prava

S obzirom na to da je pod okriljem Ministarstva pravosuđa i uprave u tijeku vrlo intenzivan rad Radne skupine na izradi Nacrta prijedloga Zakona o izvanparničnome postupku, širu pravnu javnost zanima hoće li konačno doći do reforme hrvatskoga izvanparničnog prava. U Hrvatskoj se zbog nepostojanja odgovarajućega zakonskog akta, koji bi uređivao izvanparnične postupke, još uvijek primjenjuju pravna pravila Zakona o izvanparničnome postupku Kraljevine Jugoslavije iz 1934. Naime, Hrvatska je jedina država u bližoj regiji koja nije donijela zakonski akt kojim bi se uredilo to vrlo šaroliko, ali značajno područje. Samo neki od brojnih problema, koje izaziva postojeći (ne)normativni okvir u svakodnevnoj praksi i postupanju sudova, pokazuju se u velikim razlikama u postupanju općinskih sudova, različitim pravnim stajalištima županijskih sudova i neodgovarajućoj primjeni pravila parničnoga procesnog prava, čime se pridonosi općoj pravnoj nesigurnosti. Parcijalna rješenja, koja izvanparničnu materiju uređuju samo u pogledu pojedinih izvanparničnih predmeta, pravilima građanskoga stvarnog, nasljednog, obiteljskog, zemljišnoknjižnog prava i prava društava, ukazuju na to kako postoji potreba za postojanjem općega dijela Zakona o izvanparničnome postupku. Opći bi dio trebao dati odgovor na sva osnovna postupovna pitanja od inicijalnoga akta stranaka preko načela do pravnih lijekova. Dobra iskustva u sudjelovanju javnih bilježnika u ostavinskim predmetima poticaj su i za raspravu bi li javne bilježnike de lege ferenda trebalo uključiti i u rješavanje drugih izvanparničnih stvari. Novi Nacrt prijedloga Zakona o izvanparničnome postupku trebao bi se temeljiti na pravno-tradicijskim rješenjima usvojenima u zemaljama regije, ali i modernim i naprednim rješenjima Austrije i Njemačke te dovesti do donošenja akta koji Hrvatska odavno treba i zaslužuje – suvremenoga i modernoga Zakona o izvanparničnome postupku.