U organizaciji Znanstvenog vijeća za državnu upravu, pravosuđe i vladavinu prava Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u utorak 15. lipnja održan je okrugli stol na temu Pravosuđe i javnost: Kako osigurati odgovorno i transparentno sudovanje? Skup je održan kao videokonferencija i bio je to 66. okrugli stol u organizaciji Znanstvenog vijeća za državnu upravu, pravosuđe i vladavinu prava. Kako je kazao predsjednik Znanstvenog vijeća akademik Jakša Barbić, jedno od najvažnijih jamstava da suci i sudovi postupaju u skladu sa svojom socijalnom ulogom i funkcijom je načelo javnosti. „Sudski postupak mora se odvijati pred očima javnosti. Nije dovoljno da se pravda vrši, potrebno je da svima bude jasno i očigledno da se ona vrši i zbog toga sve sudske presude trebaju biti objavljene i lako pretražive“, rekao je akademik Barbić, dodavši da pravu sliku efikasnosti pravosuđa uz ostalo daje broj prihvaćenih sudskih odluka, a da se dojam o pravosuđu ne može donositi na temelju ekscesa.

Prof. dr. sc. Zlata Đurđević s Pravnog fakulteta Zagrebu održala je izlaganje na temu Anomalije vlasti bez demokratskog legitimiteta te uzajamne kontrole: kriteriji izbora i znanje sudaca u kojem je spomenula da u starim demokracijama koje imaju visoku pravnu kulturu parlament bira suce jer politika poštuje pravne procedure i kriterije izvrsnosti i neovisnosti pa je ondje i povjerenje građana u pravosuđe najveće. „Takav sustav međutim nije za mlade demokracije gdje postoji mogućnost zloporabe i primjene političkih kriterija“, kazala je Zlata Đurđević koja se osvrnula i na proceduru izbora predsjednika Vrhovnog suda. Po njenim riječima, to je jedini postupak izbora koji je potpuno transparentan jer u njemu sudjeluju sve tri grane vlasti i o njemu se u javnosti govori već mjesecima. „Predsjednika Vrhovnog suda biraju politička tijela u pravnoj proceduri, no nije točno da politička tijela moraju birati po političkim kriterijima. Ona to ne smiju, nego moraju birati po kriterijima neovisnosti i stručnosti. Ako ćemo imati politički dogovor, što će nam onda ustavna i zakonska procedura, čemu javni poziv, čemu mišljenja, čemu program kandidata?“, istaknula je Zlata Đurđević. Kao glavni problem hrvatskog pravosuđa navela je korporativizam koji označava zatvorenu profesionalnu grupu bez vanjske kontrole s privilegijama. „No pitanje je služe li te privilegije samo neovisnosti ili služe i građanima kako bi se postupci mogli učinkovito i zakonito rješavati. Bitno je postići ravnotežu sudske neovisnosti i odgovornosti radi izbjegavanja korporativizma. U Hrvatskoj se o tome ne govori, a kad se progovori to se smatra tabu temom i uvredom, iako na korporativizam ukazuju i GRECO i Venecijanska komisija“, kazala je Zlata Đurđević. Po njenom mišljenju, uzrok korporativizmu je to što dvije trećine Državnog sudbenog vijeća čine suci, a kod izbora sudaca uklanjaju se vanjski kriteriji izvrsnosti jer bodove donose ispit i intervju, a ne i uspjeh na fakultetu pa druge institucije ne mogu utjecati na to ima li neki sudac dovoljno znanja. „O kandidatima nema javne rasprave, glasanje je tajno, ali predsjednik DSV-a zna kako je tko glasao“, dodala je Zlata Đurđević. Istaknula je da su suci državni službenici i da je država odgovorna za njihov rad, i materijalno i pred međunarodnim sudovima, budući da Vlada predstavlja državu pred Europskim sudom za ljudska prava.

Prof. dr. sc. Alan Uzelac s Pravnog fakulteta u Zagrebu govorio je o transparentnosti kao otvorenost i upozorio da ona nedostaje hrvatskom pravosuđu i poručio da samo transparentnost i odgovornost dovode do povjerenja.

O ustavnom imperativu javnosti rada pravosuđa govorio je sudac Ustavnog suda dr. sc. Goran Selanec, a o incijativi za preispitivanje ustavnosti zakona u konkretnim sudskim postupcima govorila je sutkinja ustavmog suda Lovorka Kušan. Odvjetnica Viktorija Knežević održala je izlaganje o dostupnosti sudskih odluka i otvorenosti sudbene vlasti prema pravnoj profesiji, a izv. prof. dr. sc. Đorđe Gardašević s Pravnog fakulteta u Zagrebu o dosljednosti obrazloženja sudskih odluka na primjeru sudske prakse o govoru mržnje.

Na skupu je rečeno da politički pritisci i neprimjereno utjecanje na sudske postupke u tijeku nisu prihvatljivi, ali da je javna kritika kontroverznih sudskih odluka ne samo normalna pojava u demokratskom društvu, nego i bitna manifestacija otvorenosti pravosudnog sustava.

Spomenuto je da je u Hrvatskoj, kao i u drugim tranzicijskim zemljama,  vidljiva tendencija zatvaranja sudstva prema javnosti i neprijateljski odnos prema svakoj javnoj kritici pravosuđa pa se iznošenje kritika prokazuje kao populizam i želja da se utječe na sudove da donose nezakonite odluke, a odbacuje se čak i dobronamjerno ukazivanje na sudske odluke koje su duboko pravno, socijalno i civilizacijski neprihvatljive. Rezultat je antagoniziranje sudstva i javnosti te vrlo nizak stupanj javnog povjerenja i uvažavanja pravosuđa među građanima i poslovnim subjektima.