Članovi Akademije

Žanić Vedran

Akademske titule:

• professor emeritus (10.04.2018. – 13.04.2024.)
• doktor znanosti

Institucije:

• redoviti profesor u miru – Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu
• professor emeritus – Sveučilište u Zagrebu

Članstvo u Akademiji:

• član suradnik – Razred za tehničke znanosti (12.05.1994. – 13.04.2024.)

Životopis

Vedran Žanić rođen je u Splitu, 11. kolovoza 1946. godine. Brodograđevni je inženjer i stručnjak za optimizaciju brodskih konstrukcija. Na Fakultetu strojarstva i brodogradnje diplomirao je 1971., a doktorirao 1980. disertacijom Projektiranje brodskih konstrukcija generiranjem optimalnih strukturnih varijanti, pomoću elektroničkog računala pod mentorstvom I. Senjanovića. Radio je u Brodarskom institutu u Zagrebu (1971.−73.). Specijalizirao se 1974−75. na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu (University of California, Berkeley). Bio je istraživač i predavač na sveučilištu Massachusetts Institute of Technology (MIT) u Bostonu (1975.−76.), gdje je sa Scottom Hughesom izradio jedan od prvih primjenjivih programa za optimizaciju brodske konstrukcije SHIPOPT. Bio je gostujući predavač na Sveučilištu u Sidneyu (1979). Godine 1976. zaposlio se u Jadranbrodu u Zagrebu. Od 1977. predavao je na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, na kojem je izabran za redovitoga profesora 1997. Predavao je kolegije Konstrukcija broda I−II, Čvrstoća broda, Projektiranje pomorskih konstrukcija i Statistika pomorskih konstrukcija, bio je i voditelj poslijediplomskog studija iz područja brodogradnje. Bio je osnivač (1996.) i voditelj prvog studija zrakoplovnog inženjerstva (komplementarni studij aeronautike) u Hrvatskoj. Bio je predstojnik Zavoda za brodogradnju i pomorsku tehniku (1983.−85.) te prodekan (1995.−96.). Umirovljen je 2014 godine.

Inicijator je, uz profesora V. Andročeca, makroprojekta Hrvatska brodogradnja 2000. Predstavnik je Hrvatske u udruzi Europskih studija brodogradnje WEGEMT. Prof. Žanić obavio je za našu brodogradnju prve radove na uvođenju metode konačnih elemenata, optimizacije strukture, proračuna pouzdanosti statističkim metodama, višekriterijalnog optimiranja u projektnim postupcima, paralelnog procesiranja u projektiranju konstrukcije te prvog klasifikacijskog sustava za izravne proračune konstrukcije CREST za Hrvatski registar brodova 2001. Godine 1995., u doba recesije u hrvatskoj brodogradnji, pokrenuo je sa suradnicima makroprojekt Hrvatska brodogradnja 2000 s ciljem podizanja znanstvene razine i konkurentnosti u projektiranju za sljedeću konjukturu u brodogradnji. Analizirao je i optimirao konstrukcije najzahtjevnijih projekata hrvatskih brodogradilišta kao npr. trajekt Amorella za 2.200 putnika, superluksuzni putnički brod za krstarenja, brodove za prijevoz automobila (11 brodova), brodove za prijevoz vagona, stoke, hlađenog tereta, tankere s dvobokom i supertankere (za HRB), brodove za rasuti teret, dokove, ratne brodove (Petar Krešimir IV), jahte, itd., i to vlastitim računalnim programima. Godine 1996. pokrenuo je osnivanje studija zrakoplovstva s ciljem unapređivanja stručne i znanstvene razine Fakulteta strojarstva i brodogradnje kroz transfer novih znanja iz te struke. Bio je voditelj je tog studija koji sada ima više od 140 studenata. Osnovao je također skupinu za projektiranje i optimizaciju tankostijenih konstrukcija OCTOPUS, sastavljenu od asistenata, redom bivših najboljih studenata fakulteta te suradnika, koja radi na razvoju sustava CREST 634. Bavi se numeričkim metodama u analizi i projektiranju konstrukcija te na integriranim programima za osnivanje broda i projektiranje struktura na osnovi pouzdanosti. Razvio je koncepte integriranih računalnih programa, poput BIFEM-a, za analizu brodskih konstrukcija s pomoću metode konačnih elemenata (1972.), te druge računalne programe za projektiranje tankostijenih struktura, proračune pouzdanosti (1980.), višekriterijsku optimizaciju (1987) te paralelno procesiranje u projektiranju (1992.).

1994. godine izabran je za člana suradnika HAZU te ponovno reizabran 2004. godine.

Cjelokupna znanstvena i stručna djelatnost prof. dr. Vedrana Žanića upućuje na njegovu izgrađenu i jasnu stratešku orijentaciju odnosno cjelovitu viziju zadaće brodograđevne struke u zemlji u kojoj je brodogradnja jedna od ključnih industrijskih grana. Ta temeljna orijentacija prof. dr. V. Žanića, razvidna iz njegovog ukupnog znanstvenog i stručnog rada i postignuća, uvijek je polazila od uvjerenja da brodogradnja mora počivati na kompleksnim, fleksibilnim i suvremenim računalnim projektnim sustavima, razvijenim u skladu s najboljim svjetskim dostignućima, ali na domaćem terenu i prilagodljiva uvjetima hrvatske brodogradnje tako da ih uspješno i u što kraćem roku mogu primijeniti dobro upućeni domaći projektanti. Na razradi navedene osnovne strategije razvio je samosvojni i plodonosni znanstveni rad.

Za svoj rad, osim Velike medalje Fakulteta te Nagrade za znanstveni rad “Nikola Tesla”, dobio je i Nagradu “Europski krug” (1995.) i Akademijinu Nagradu za znanstveni rad (2002.).

Vedran Žanić umro je 13. travnja 2024. u Zagrebu.

Bibliografija

Vedran Žanić  Hrvatska znanstvena bibliografija CROSBI