Ujević-Galetović Marija, akademkinja

Preminuli članovi VII. Razred za likovne umjetnosti
Ujević-Galetović Marija

 

 

Rođena:

  • 20. listopada 1933. u Zagrebu

Preminula:

  • 13. ožujka 2023.  u Zagrebu

Ujević-Galetović Marija, akademkinja

Preminuli članovi VII. Razred za likovne umjetnosti

Akademske titule:

  • akademkinja

Institucije:

  • redovita profesorica u miru – Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu

Članstvo u Akademiji:

  • redoviti član – Razred za likovne umjetnosti (28.05.1998. – 13.03.2023.)
  • član suradnik – Razred za likovne umjetnosti (17.05.1990. – 28.05.1998.)

Životopis

Marija Ujević Galetović rođena je 20. listopada 1933. godine u Zagrebu. Osnovnu i srednju školu je završila u Zagrebu. Godine 1953. upisana je na zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti – Kiparski odsjek, na kojem je diplomirala 1958. u klasi profesora Kršinića. Nakon studija usavršavala se na Central School of Art u Londonu. U nekoliko navrata boravila na studijskim putovanjima (Italija, Engleska, Francuska …). Od 1987. radi na ALU, napredujući od docenta do statusa redovitog profesora 1995. U više navrata bila je pročelnica Kiparskog odsjeka.
Redovita je članica HAZU od 1998. Umrla je u Zagrebu 13. ožujka 2023.

Izlaže od 1960. godine, a sudjelovala na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu.
Samostalne izložbe:

  • 1980., 1992., Zagreb, Galerija “Forum”;
  • 1981., Dubrovnik, Galerija Sebastian;
  • 1984., Beograd, Galerija Sebastian;
  • 1994., Varaždin, Galerija Sebastian;
  • 1991., Venezia Ex Granai della Repubblica a Zitellelle;
  • 1991., Roma Academie de France a Rome Villa Medicis

Autor je brojnih izvedenih radova na otvorenom ili unutar arhitektonskih sredina (Virovitica, Vrsar, Zagreb, Marija Bistrica, Sinj, Cres, Rijeka, Osijek, Labin, Visoko, Bihać, Novi Sad) od kojih se izdvajaju:

  • skulpturu u crkvi Sv. Pavla u Zagrebu;
  • skulpturu Uzašašće u crkvi Sv. Nikole u Rijeci.

Od spomenika važni su za njen rad:

  • Spomenik M. Krleži u Osijeku;
  • Spomenik A. Šenoi u Zagrebu;
  • Skulptura Trkač na Savskom nasipu u Zagrebu;
  • Spomenik Frani Petriću u Cresu;
  • Spomenik Jakovu Gotovcu u Osoru;
  • Spomenik Steriji Popoviću u Novom Sadu.

Za svoj spomenički rad, koji je posebno važan za njezino stvaralaštvo, dobila je mnoga priznanja.

Dobitnik je nagrada:

  • 1965. Généve, I. nagrada na internacionalnom natječaju za spomenik Telekomunikacije
  • 1970. Zagreb, Nagrada na natječaju za spomenik Seljačka buna
  • 1971. Sarajevo, Nagrada na natječaju za spomenik na Kozari
  • 1972. Zagreb, Nagrada na natječaju za spomenik Stablo mladosti
  • Zagreb, Nagrada na natječaju za spomenik Vladimiru Nazoru
  • 1973. Zagreb, I. nagrada na natječaju za spomenik Augustu Cesarcu
  • 1975. Tuzla, 3. izložba jugoslavenskog portreta. Nagrada za portret M. Krleže
  • 1976. Zagreb, Nagrada INE
  • 1981. Novi Sad, I. nagrada za spomenik J.S. Popoviću
  • 1982. Zagreb, Zagrebački salon, Izvedbena nagrada za spomenik M. Krleže
  • 1986. Zagreb, Nagrada na Trijenalu hrvatskog kiparstva
  • 1987. Zagreb, Nagrada za spomenik Augustu Šenoi
  • 1989. Zagreb, Nagrada grada Zagreba
  • 1990. Zagreb, Nagrada Zagrebačkog salona

Skulpturu Marije Ujević nikad nećemo moći samo tako definirati kao umjetnost otvorenu za iskustva tradicionalnoga ili suvremenog. Ona od početka revitalizira tu, s razlozima prenaglašenu razdiobu krećući se unutar “polja mogućeg”, što će reći polja koje sažimlje povijest i iskustvo pojedinca u “jedinstveno polje mogućeg”

URBANI PORTRETI Marije Ujević Galetović, Esej Željke Čorak