Mušič Marko

Dopisni članovi VII. Razred za likovne umjetnosti
Mušič Marko

Datum rođenja:

  • 30.01.1941

Mjesto rođenja:

  • Ljubljana

E-mail adrese:

Mušič Marko

Dopisni članovi VII. Razred za likovne umjetnosti

Akademske titule:

  • profesor doktor znanosti

Članstvo u Akademiji:

  • dopisni član – Razred za likovne umjetnosti (10.05.2012. – …)

Biografija

Marko Mušič, slovenski arhitekt, rođen je 30. siječnja 1941. u Ljubljani. Studij arhitekture pohađao je u rodnome gradu te je diplomirao 1966. kod profesora Edvarda Ravnikara. Usavršavao se kod Einara Dyggvea u Danskoj te u SAD-u kod Louisa I. Kahna. Već za studija i neposredno nakon diplome postaje uspješan sudionik tadašnje arhitektonske scene, posebno na saveznim natječajima: primjerice u Zagrebu 1966. godine osvaja 1. nagradu za Dom omladine i kulturni centar 7 sekretara SKOJ-a (sa suautorima). Slične uspjehe niže zahvaljujući projektima za Skoplje, Ljubljanu, Prištinu, Kolašin te ponovno u Zagrebu u natječaju za Centar južnoga Zagreba (V. nagrada) 1971. godine. Riječ je o projektima u duhu toga razdoblja, a Marko Mušič utjelovljuje u arhitekturi i najbolje sastojke tradicije baštinjene u kulturnom vidokrugu slovenske arhitektonske vertikale XX. stoljeća: od urbanistike Maksa Fabijanija preko bogatstva Plečnikove totalne umjetnosti sve do modernih konceptualnih motrišta utkanih u senzibilitetu Edvarda Ravnikara. Već tada Mušič daje naslutiti da će upravo njegov opus predstavljati nastavak, odnosno povijesni priključak budućnosti.

U opsežnom opusu Marka Mušiča definicija bogatstva ne odnosi se samo na zavidni troznamenkasti broj projekata nego upravo na izuzetnu umjetničku vrijednost, kako ukupnog opusa tako i svakog pojedinog djela. To je rijetka odlika koja odaje protagonista neiscrpne kreativne snage, izuzetnoga talenta i neumornoga rada. Spomenut zamašni opus predstavljaju projekti i realizacije od sakralnih objekata do odgojno-obrazovnih zgrada, od spomen-domova i kulturnih centara te knjižnica do poslovnih i prometnih zdanja, od uređenja gradskih trgova do spomen-parkova, od vila i stambene arhitekture sve do spomen-obilježja i počivališta.

Njegova djela prikazivana su u brojnim arhitektonskim časopisima i predstavljana na mnogim izložbama. O Marku Mušiču ugledni su kritičari napisali 12 knjiga likovnih monografija, a katalog izabranih i prikazanih Mušičevih djela približio se brojci 200.

Za svoj opus nagrađivan je brojnim odličjima kao što su Nagrada Prešernove zaklade, Plečnikova nagrada, Valvasorova nagrada, Borbina nagrada za arhitekturu, Savezna nagrada 4. jul, Nagrada slovenske zbornice arhitekata Platinasta olovka i dr.

Marko Mušič izabran je 2003. za izvanrednoga člana, a 2007. za redovitoga člana Slovenske akademije znanosti i umjetnosti. Od 2010. godine bio je njezin potpredsjednik, a potom i predsjednik od veljače do svibnja 2014.

Za dopisnog člana HAZU izabran je 2012.

Marko Mušič – osobna stanica