Članovi Akademije

Cifrić Ivan, akademik

Akademske titule:

• akademik
• profesor doktor znanosti

Institucije:

• redoviti profesor u trajnom zvanju – Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
• professor emeritus – Sveučilište u Zagrebu

Funkcije u Akademiji:

• voditelj – Odsjek za etnologiju (02.11.2010. – 23.11.2018.)
• zamjenik predsjednika Odbora – Odbor za suradnju s hrvatskim sveučilištima i znanstvenim institutima (2015. – 2018.)

Članstvo u Akademiji:

• redoviti član – Razred za društvene znanosti (20.05.2010. – 23.11.2018.)

Životopis

Akademik Ivan Cifrić, istaknuti hrvatski sociolog, rodio se 22. siječnja 1946. u Petrijevcima, gdje je pohađao i osnovnu školu. Završio je gimnaziju u Osijeku, a na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1969. je diplomirao sociologiju i filozofiju. Magistrirao je 1973., a doktorirao 1980.

Na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu izabran je za asistenta 1970., za docenta 1981. a za profesora u trajnom zvanju 1997. Professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu postao je 2017. U Vladi demokratskog jedinstva od 1991. do 1992. bio je ministar zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

Za redovitog člana HAZU u Razredu za društvene znanosti izabran je 2010., kada je postao i voditelj Odsjeka za etnologiju HAZU.

Akademik Ivan Cifrić na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu predavao je Statistiku, Sociologiju sela, Sociologiju religije, a u program studija sociologije uveo je i predmete Hrvatsko društvo, Socijalna ekologija, Sociologija obrazovanja i Etika okoliša. Organizirao je poslijediplomski znanstveni studij Socijalna ekologija, a bio je i voditelj Poslijediplomskog znanstvenog studija sociologije. Predavao je i Sociologiju obrazovanja za studente Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Muzičke akademije i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, a Socijalnu ekologiju na Odsjeku za sociologiju u Zadru, Hrvatskim studijima i na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu. Sudjelovao je kao gost predavač ili voditelj kolegija na poslijediplomskim studijima u Zagrebu, Zadru i Ljubljani.

Akademik Cifrić bio je pročelnik Odsjeka za sociologiju 1981.–1983. i 1996.–1998., višegodišnji tajnik Hrvatskog sociološkog društva i njegov predsjednik 1986.–1990., predstojnik Zavoda za sociologiju 1986.–2002. Također je bio urednik i pokretač časopisa Socijalna ekologija (1992.-2012.) i časopisne biblioteke Razvoj i okoliš (od 1994.), kao i jedan od pokretača časopisa Revija za sociologiju.

Organizirao je Sociološku ljetnu školu (Crikvenica 1987.-1990.) i sudjelovao na više domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova. Bio je stipendist Zaklade Alexander von Humboldt (1984./1985., 1992. i 1994.).

Vodio je nekoliko znanstvenih projekata: Ekološka svijest mladih (1986.-1987.), Ekološki aspekti društvenog razvoja (1986.-1990.), Socijalnoekološki aspekti razvoja (1990.-1996.), Socijalnoekološki i modernizacijski procesi u Hrvatskoj (1996.-2000.), Modernizacija i identitet hrvatskog društva (2002.-2005).)  i Modernizacija i identitet hrvatskog društva. Sociokulturne integracije i razvoj (2007.-2014.).

Akademik Ivan Cifrić objavio je 15 knjiga: Revolucija i seljaštvo (1981.), Klasno društvo i obrazovanje (1984.), Ekološka svijest mladih (1987.), Ekološka adaptacija i socijalna pobuna (1990.), Ogledi iz sociologija obrazovanja (1990.), Napredak i opstanak (1994.), Bioetika (2000.), Moderno društvo i svjetski etos (2000.), Okoliš i održivi razvoj (2002.), Ruralni razvoj i modernizacija (2003.), Bioetičke ekumena (2007.), Pojmovnik kulture i okoliša (2009.), Kultura i okoliš (2009. i 2012.), Leksikon Socijalne ekologije (2012.) i Ekologija vremena i kultura zidova (2015.). Uredio je dva znanstvena zbornika: Relacijski identiteti: prilozi istraživanju identiteta hrvatskog društva (2008.) i Hrvatski identitet u promjeni? Relacijski identiteti 2 (2013.). Objavio je više od stotinu znanstvenih radova u različitim domaćim i inozemnim zbornicima i časopisima.

Akademik Ivan Cifrić nagrađen je Velikom medaljom Filozofskog fakulteta (1991.), Godišnjom državnom nagradom za znanost (2000.) i Državnom nagradom za znanost za životno djelo (2014.).