U sunakladništvu izdavačke kuće Meridijani, Zrinske garde Čakovec i Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu, u svibnju 2026. objavljena je povijesna monografija Nikola VII. Zrinski (Čakovečki) [1620. – 1664.]: Snovi prekinuti u lovu na vepra autora prof. dr. sc. Hrvoja Petrića, člana suradnika Razreda za društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, profesora na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te predstojnika Katedre za povijest Sredozemlja, Srednje i Jugoistočne Europe. Urednica izdanja je Petra Somek.
Riječ je o prvoj sveobuhvatnoj monografskoj biografiji Nikole VII. Zrinskog u hrvatskoj historiografiji. Premda je mađarska historiografija životu i djelovanju Nikole VII. Zrinskog posvetila znatnu pozornost, u hrvatskoj je historiografiji ta važna povijesna osoba dosad uglavnom bila obrađivana parcijalno ili u sjeni drugih članova obitelji Zrinski.
Monografijom Nikolu VII. Zrinskog autor smješta u širi ranonovovjekovni europski i sredozemni kontekst sredine 17. stoljeća, pri čemu se njegov život i djelovanje promatraju u više međusobno povezanih perspektiva. Posebna se pozornost posvećuje njegovoj vojnoj i strateškoj ulozi te gospodarstvu, književnom i kulturnom djelovanju, političkim promišljanjima o odnosima hrvatskih i ugarskih političkih struktura sa Habsburgovcima, te upravnoj djelatnosti.
Knjiga se temelji na rezultatima dosadašnje historiografije, komparativnoj literaturi te objavljenim i neobjavljenim izvorima. Uz kronologiju i zaključna razmatranja, monografija donosi i priloge s transkripcijama povijesnih dokumenata i izabranih pisama iz razdoblja od 1642. do 1664. godine, kao i bogat slikovni materijal.
Prema ocjeni recenzentice akademkinje Nelle Lonze, knjiga znatno nadilazi okvire biografskog žanra jer životopis Nikole VII. Zrinskog služi i kao polazište za razmatranje niza važnih i dosad nedovoljno istraženih aspekata hrvatske povijesti 17. stoljeća.
Ban Nikola VII. Zrinski (Čakovec, 3. svibnja 1620. – šuma Otok pokraj Kuršanca/Kuršanečki lug, 18. studenoga 1664.) bez dvojbe je jedna od najistaknutijih figura hrvatske i ugarske povijesti 17. stoljeća, za života smatran „herojem kojem je providnost povjerila u ruke sudbinu Europe“, a odmah nakon smrti nazvan je „ocem domovine“ Hrvatske. Uz u Hrvatskoj mnogo poznatijeg brata Petra, šogoricu Anu Katarinu Zrinski rođenu Frankopan i pradjeda Nikolu IV. Zrinskog (branitelja Sigeta), ovom knjigom Nikola VII. Zrinski konačno izlazi iz svojevrsne sjene približavajući se široj hrvatskoj javnosti u kojoj je ponajviše upamćen po paljenju mosta na rijeci Dravi kraj Osijeka, izgradnji Novog Zrina te tragičnoj i nesretnoj smrti u lovu na vepra. Taj prekaljeni borac protiv Osmanlija bio je jedan od najutjecajnijih velikaša na prostoru Hrvatske i Ugarske, s utjecajem i u drugim dijelovima Habsburške Monarhije pa i šire, a iznimno ga cijeni i mađarska historiografija (pod imenom Zrínyi Miklós). Povjesničar Hrvoje Petrić sada prvi put u hrvatskoj historiografiji zaokruženije monografski prikazuje životni put i djelovanje tog znamenitog hrvatskog bana čiji je život naprasno prekinut u 44. godini.
Knjiga donosi informacije o Nikolinu rođenju, djetinjstvu, školovanju, obiteljskoj situaciji, posjedima, vojnoj i političkoj karijeri koja je uključivala generalski čin, ugarskog (i hrvatskog) kraljevskog nadkonjušnika/konjušara (1628. – 1664.), kapetana Legrada i cijelog Međimurja (1640. – 1664.), carskog komornika (1637. – 1664.), hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana i zapovjednika Pokupske (Banske) vojne krajine (1647. – 1664.), zaladskog i šimeškog (šomođskog) župana (1646. – 1664.) i tajnog savjetnika (1659. – 1664.).
Autor se bavi pozicioniranjem Nikole VII. Zrinskog kao političara koji je hrvatski odnosno ugarski politički problem internacionalizirao i nastojao ugradio u šire europske interese.
Predstavlja i njegove prinose pjesništvu koji spadaju u prvorazrednu europsku književnost, ali i uspješno upravljanje posjedima koji su se prostirali od Čakovca preko Vrbovca, okolice Zagreba i Pokuplja do Vinodola, Kraljevice i Crikvenice. Uz to je dan osvrt i na njegova politička i vojna promišljanja. Bavi se i drugim temama kao što su povezanost s Crkvom, vjerska tolerancija, pitanja identiteta i odnosa prema državnosti, ali i dvojbe vezane uz smrt u lovu na vepra.