Ministarstvo demografije i useljeništva predstavilo je u utorak 21. travnja 2026. Znanstveni savjet za izradu zakonskog prijedloga o demografskoj obnovi na čijem će čelu kao predsjednik biti potpredsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Davor Miličić. Savjet okuplja 40-ak istaknutih stručnjaka, među kojima je nekoliko akademika, a cilj mu je pripremiti podlogu za rad radne skupine koja će izraditi nacrt prijedloga zakona kako bi se zaustavili negativni demografski trendovi i povećao natalitet, osigurali kvalitetniji uvjeti za život obitelji te potaknuo povratak iseljenika. Očekuje se da bi zakonski prijedlog trebao biti dovršen u posljednjem kvartalu ove godine.
Ministar demografije i useljeništva Ivan Šipić poručio je da je demografija nadstranačko i nadideološko pitanje te odgovornost generacije kojoj pripadamo. “Hrvatska je prva članica Europske unije koja ima Ministarstvo demografije i useljeništva i njegovo djelovanje već ostvaruje prve pozitivne pomake. Već je vidljivo značajno smanjenje omjera umrlih i novorođenih, a u prva tri mjeseca ove godine imamo više rođene djece nego lani u istom razdoblju. Utrošenih 528 milijuna eura u 2025. daje rezultate”, kazao je Šipić. Po njegovim riječima, zakon mora biti okvir koji će objediniti sve politike, biti dugoročno održiv i utemeljen na znanju, a ne kratkoročnim rješenjima. “Danas činimo ključan korak osnivanjem Znanstvenog savjeta za izradu nacrta prijedloga zakona o demografskoj obnovi na kojem će se graditi sve buduće mjere. Od njega očekujemo analizu, argumente, modele i konkretna rješenja , hrabre ali realne prijedloge, znanstvenu jasnoću koja će nam pomoći da donosimo ispravne odluke”, poručio je Šipić.
Govor akademika Davora Miličića:
Poštovani ministre, poštovane akademkinje i akademici, poštovani rektori, dekani, profesori, znanstvenici, uzvanici i svi nazočni,
srdačno Vas pozdravljam, osobno i uime Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, naše vrhovne ustanove u znanosti, kulturi i umjetnosti. Kada bismo željeli sažeti poslanje i svrhu postojanja Hrvatske akademije, to bi bilo služenje, izvrsnošću i vrlinom, Hrvatskoj domovini, hrvatskome narodu u domovini i dijaspori i svima koji Hrvatsku smatraju svojom domovinom, neovisno o nacionalnosti, vjeroispovijesti i političkim sklonostima.
Sve za Hrvatsku, Hrvatsku nizašto, kao što je to lijepo sublimirao naš prvi predsjednik, i akademik, Dr. Franjo Tuđman, jedan od rijetkih ljudi koji je svoje znanstveno djelo otjelotvorio – u samostalnu i neovisnu hrvatsku državu.
Kroz našu burnu povijest Hrvati nikada nisu posezali za tuđim, ali su odlučno branili svoje, premda katkada i gubeći dijelove povijesnoga teritorija, ali ipak naposljetku očuvavši jedan od najljepših i najvrjednijih dijelova našega planeta. Uzmicali smo do neke mjere, ali smo u konačnici znali reći dosta! Borili smo se hrabro i časno za Hrvatsku koju imamo danas i koja je napokon naša, i samo naša, i bit će onakva kakvu je budemo gradili i čuvali sada i ubuduće.
Hrvati su brojem mala nacija, stali bismo u jednu četvrt prosječnoga kineskoga grada, ali mi smo narod s višestoljetnim europskim identitetom, tisuću i stotinu godina državnosti, s prinosima europskoj uljudbi većima od naše brojnosti. Ponekad smo tijekom povijesti mazohistički relativizirali svoju samobitnost, hrvatski jezik i svekoliko povijesno i kulturno nasljeđe, ali smo ipak opstali.
Hrvatska je danas razvijena europska država, slobodna, neovisna, pridružena Europskoj Uniji odnosno paneuropskoj obitelji, kao i NATO savezu. Ostvarili smo najbitnije strateške ciljeve o kojima su sanjale generacije naših predaka. Hrvatska u Europi, Europi na temeljima grčke filozofije, rimskoga prava i kršćanske etike.
Ali, je li moguće? Hrvatska odumire. Sve nas je manje. Nisam demograf, ne ću detaljno elaborirati dobro poznat nesrazmjer novorođenih i umrlih, tako je slično nažalost u većini razvijenih zapadnih zemalja, ali takve trendove, u Hrvatskoj koja je mala, treba žurno zaustaviti i obrnuti. Pritom se moramo zapitati zašto danas, kada imamo Hrvatsku, naši sugrađani i cijele hrvatske obitelji traže, ili su donedavna tražile, sreću i egzistenciju u tuđini.
Iz vlastitoga iskustva, rekao bih da jedan, manji dio ljudi, čini to iz stanovite obijesti. . Naime, besplatno su se školovali i studirali na račun nas koji radimo i onda se otisnuli bez grižnje savjesti radi veće plaće i općenito materijalnih pobuda. Nismo ih dobro odgojili, nismo ih naučili da je domoljublje vrlina i da dug prema Domovini nije i ne smije biti puka fraza. Ako ne voliš i ne razumiješ vlastiti narod, i ne želiš mu pridonijeti, kako možeš poštivati i razumijevati druge?
Ali svakako, većina onih koji su otišli, otišli su „sa suzom“ za zagorske, slavonske, dalmatinske, međimurske, istarske „brege“, jer su doživjeli nepravdu, jer im domovina nije mogla, nije znala, nije željela omogućiti ostvarenje profesionalnog potencijala i dostojnu egzistenciju, jer je naša hrvatska stvarnost bila i još jest bremenita nepotizmom, korupcijom, nepravdom. Zapošljavaš loše, oni biraju sebi slične. Fatalni circulus vitiosus Croaticus!
Zasigurno se pitate zašto sam se baš ja, liječnik, kardiolog, prihvatio funkcije predsjednika Znanstvenoga vijeća za izradbu nacrta Zakona o demografskoj obnovi Hrvatske?
Nakon Domovinskoga rata boravio sam u europskim centrima medicinske izvrsnosti i bez dvoumljenja odbio sirenski zov bogatih klinika u kojima nije bilo nikakvih ograničenja za moj osobni stručni i znanstveni napredak. Vratio sam se u Kliniku na zagrebačkom Rebru i svu energiju posvetio napretku svoje struke i znanosti te imao sreću svjedočiti kako smo u potpunosti dostigli, a u nečemu čak i prestigli prestižne i bogate centre izvrsnosti. Ovladali smo najmodernijom tehnologijom, znanjem i vještinama, sudjelujemo u pisanju međunarodnih smjernica, nastupamo kao pozvani i ugledni gosti na svjetskim znanstvenim skupovima, a i taj svijet rado i često dolazi k nama.
Oni koji me poznaju, znaju i to da sam u nekoliko navrata odbijao ministarske funkcije, kandidaturu za rektora nakon završetka mojih dekanskim mandata na Medicinskome fakultetu, riječju, sve funkcije i članstva u političkim strankama i općenito udrugama izvan medicine. Osim u HAZU, gdje osim radom u Razredu za medicinske znanosti, mogu kao politički neovisna osoba pokušati doprinijeti i općem boljitku našega društva.
I stoga zdušno prihvaćam ulogu predsjednika Znanstvenoga vijeća za izradbu nacrta Zakona o demografskoj obnovi Hrvatske, pod uvjetom da za to imamo istinsku podršku Vlade i javnosti. Ta je ta tema prevažna. Kao što nema opravdanja za dezerterstvo kada je Domovina napadnuta, tako nema opravdanja za intelektualca ne prihvatiti poziv za demografsko spašavanje Domovine koja de facto odumire ! Zahvaljujem ministru na povjerenju.
Ključ rješenja shvaćam dvojako: pronatalitetna politika i povratak naših sunarodnjaka iz iseljeništva.
Hrvatska je jedinstvena i predivna zemlja, u njoj ima prostora, vode, zemlja, mora, zraka i sunca za nove naraštaje i nove obitelji, a mi koji sada u njoj živimo moramo takvu Hrvatsku oplemeniti i učiniti sretnim i sigurnim mjestom za sadašnje, mlade i stare, ali nadasve za buduće naraštaje. Hrvatskoj treba više rođenih a manje umrlih, a naše sunarodnjake u iseljeništvu moramo pozivati i privlačiti da se vrate. Ultima ratio, ako želiš da ti kosti počivaju u Hrvatskoj zemlji, koja je svrha da život proživiš u tuđini?
Srećom, okolnosti su se posljednjih godina uvelike promijenile. Gospodarski i razvojno Hrvatska posljednjih godina sustiže pa i prestiže ne mali broj europskih država. Zbog toga je srećom sve više onih koji žele ili planiraju povratak u Hrvatsku. Kvaliteta života, sigurnost, dobar i dostupan obrazovni i zdravstveni sustav postaju privlačni za mnoge ljude rođene i odgojene na bogatom Zapadu, koji uspoređujući uvjete života u Hrvatskoj sa zemljama u kojima trenutno žive i rade, sve češće biraju Hrvatsku. To predstavlja golemi potencijal znanja, talenata i energije koja može dodatno pokrenuti Hrvatsku. Ali, mnogo toga u kratkome vremenu moramo unaprijediti. Primjerice, za povratnike pojednostavniti postupke dobivanja državljanstva, pokretanja poduzetništva, nostrifikacije valjanih diploma.
Zakon koji ćemo stvoriti trebao bi biti važan okvir koji će pokrenuti široku lepezu aktivnosti i promjena bitnih za očuvanje naše Države i nacije, a upravo akademska zajednica, koja se danas okupila na poziv ministra i uz podršku Vlade, mora osjećati povijesnu odgovornost i djelovati! Svi, bez razlike: plavi, crveni, zeleni, vjernici, nevjernici, agnostici. Želimo Hrvatsku koja će Hrvatima i onima koji Hrvatsku osjećaju kao svoju domovinu omogućiti uvjete za dobar, siguran i sretan život i stoga moramo ukloniti sve prepreke, materijalne i moralne, kao razlog njihova iseljavanja u druge zemlje ili nerađanja djece.
Zahvaljujem Vam na pozornosti i zaključujem geslom koje predlažem za ovaj naš Projekt: Oživimo Hrvatsku!