U četvrtak 26. ožujka 2026. u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti predstavljena je knjiga Tihomila Maštrovića „Stazama hrvatskih povjesničara: kroatistički ogledi“ objavljena krajem 2025. u izdanju Alfe. O knjizi su govorili akademik Mislav Ježić, predsjednica Društva hrvatskih književnika dr. sc. Hrvojka Mihanović Salopek, prof. emer. Slobodan Prosperov Novak, glavni urednik Alfe Božidar Petrač i autor. Ovo je 14. autorska knjiga Tihomila Maštrovića, književnog povjesničara i kroatologa koji je od 1976. do 2019. radio u Zavodu za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU, a od 2007. do 2011. bio glavni ravnatelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Od 1997. do 2020. bio je profesor na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu i dekan od 1997. do 2003. Od 1993. do 2014. predavao je i na Sveučilištu u Zadru, a od 2019. do 2022. na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

Kako je kazao Božidar Petrač, u knjizi je obrađeno znanstveno djelovanje Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Šime Ljubića, Petra Krstitelja Bačića, Vatroslava Jagića, Milana Rešetara, Ivana Milčetića, Đure Šurmina, Milorada Medinija, Branka Vodnika, Dragutina Prohaske, Franje Fanceva, Tome Maretića, Alberta Halera, Mihovila Kombola, Slavka Ježića, Antuna Barca, Ljubomira Marakovića, Ive Frangeša, Nikole Andrića, Nikice Kolumbića i Radoslava Katičića koji su dali nemjerljiv doprinos stvaranju hrvatske književne historiografije 19. i 20. stoljeća. Autor je knjigu posvetio jubileju 1100. godišnjice Hrvatskog kraljevstva. “S punim pravom jer njen sadržaj otkriva, vrednuje i slavi kraljeve hrvatske književne historiografije u posljednjih dvjestotinjak godina”, kazao je Petrač. Prisjetivši se da je još prije 1990. s Maštrovićem osmislio koncept Muzeja hrvatske književnosti koji bi bio smješten u tvrđavi Nehaj, kazao je da se Maštrović dokazao kao velik organizator koji pokreće i nosi nekoliko znanstvenih projekata neprocjenjive važnosti za hrvatsku književnost i kulturu. “Pred nama se prostiru vrlo duboko zaorane brazde koje nude raznolike plodove marljivog djelovanja Tihomila Maštrovića kojim ostaje upisan u hrvatsku filologiju, književnu historiografiju i teatrologiju kao vrsno ime hrvatske kulturne povijesti”, kazao je Petrač.

Hrvojka Mihanović Salopek opširnije je govorila o znanstveno-istraživačkom projektu Hrvatski književni povjesničari na čelu s Tihomilom Maštrovićem koji se provodi od 2002. U sklopu projekta održano je 19 znanstvenih skupova o pojedinim književnim povjesničarima s kojih su tiskani i zbornici radova, a na njima su obrađeni i književni povjesničari obrađeni u ovoj knjizi. “Ova tema dosad nije bila dostatno istražena, ni u analitičkih prosudbama, ni u komparatističkim pristupima, ni u širim povijesnim sintezama, a posebno ne multidisciplinarno, interdisciplinarno i transdisciplinarno. Stoga je ova knjiga značajan prinos cjelovitom sagledavanju djelovanja hrvatskih književnih povjesničara potkraj 19. i u 20. stoljeću i predstavlja nezaobilazan prinos izgradnji hrvatske moderne književne historiografije”, kazala je Hrvojka Mihanović Salopek.  Podsjetila je i da je Maštrović u rodnom Zadru inicirao je Perivoj od slave, park s poprsjima šesnaest uglednih Zadrana,  a u Varaždinu, zajedno s pokojnim književnikom Ernestom Fišerom, Park hrvatskih književnih povjesničara koji još nije realiziran.

“Iako je vezan za Zadar, Tihomil Maštrović uspješno se bavi cjelokupnom hrvatskom baštinom”, kazao je akademik Mislav Ježić koji je podsjetio na Maštrovićeva djela u kojima se bavio poviješću hrvatskog kazališta te na djela hrvatskih književnika koja je uredio, među kojima se ističu 24 sveska Sabranih djela Milana Begovića. Istaknuo je i značajan uspjeh Tihomila Maštrovića dok je bio glavni ravnatelj NSK u Zagrebu, a to je dodjela posebne ISO oznake hrvatskom jeziku umjesto dotadašnje zajedničke oznake za “srpsko-hrvatski” 2008. , što se smatra međunarodnim priznanjem hrvatskog jezika.

“Znanstveni projekt o povjesničarima hrvatske književnosti pokrenut je na ideji da je povijest hrvatske književnosti nešto što može osvijetliti hrvatski identitet i ova knjiga upravo je rezultat toga nadahnuća. U ovoj knjizi nalazi se središte hrvatskog identiteta i potrage za tim identitetom. Ovo je doista svehrvatska knjiga u najboljem značenju te riječi”, kazao je Slobodan Prosperov Novak, spomenuvši da je o pojedinim hrvatskim književnim povjesničarima nekad bila hrabrost pisati jer su bili politički nepodobni. Istaknuo je i Maštrovićev prijedlog da se 13. ožujka slavi kao Dan početka hrvatske književnosti jer je tog dana 1177. papa Aleksandar III. posjetio Zadar i bio dočekan pjesmama na hrvatskom jeziku, što je prvi relevantan podatak o hrvatskom pjesništvu.