Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organizira svečanu dodjelu Književne nagrade Stipana Bilića-Prcića u srijedu 17. prosinca 2025. u 10,30 sati u dvorani Knjižnice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Trg Josipa Jurja Strossmayera 14, Zagreb. Ovogodišnji dobitnik nagrade je književnik Tomislav Šovagović za roman Platonovo platno (Zagreb, Mozaik knjiga, 2024.). nagradu će mu uručiti  predsjednik Upravnog odbora Zaklade HAZU akademik Zvonko Kusić i upraviteljica Zaklade HAZU Sara-Sanela Butorac.

Obrazloženje nagrade:

Knjiga Tomislava Šovagovića Platonovo platno (Zagreb: Mozaik knjiga, 2024.) izniman je roman napisan samo u jednoj rečenici, natopljen emocijama, osobnim krizama, frustracijama i hipnotičkom psihologijom ljubavi.  Glavni junak, slikar simbolična imena Platon, pokušava naslikati portret voljene žene i ostvariti ljubav, ali mu to ne uspijeva ni na platnu ni u zbilji, pa niže vlastite introspekcije, depresivna stanja, opsesije i neispunjene žudnje koje uvlače čitatelja u psihološki vrtlog njegove svijesti.  Pri tome nije važno što je glavni lik muškarac, zaljubljen u udanu ženu s djevojčicom, nego činjenica što je njegova ljubav neostvariva, čak i nakon rastave voljene žene. Upravo neostvarenost i neostvarivost ljubavi, simbolizirana u junakovu imenu, pruža autoru mogućnost da razlista paletu identitetskih pitanja i graničnih emocija  koje oduzimaju dah i razotkrivaju ljubav kao zagonetku i čudo. Po narativnom postupku jedne rečenice roman je oblik originalnoga psihološkog romana ceste u kojemu se junakove introspekcije i emotivna stanja izmjenjuju u furioznom tempu  bez visokih tonova i patetike, pa ne čudi što ljubavni roman u jednoj rečenici stiže od autora vezanog uz ravnu Slavoniju. Roman Tomislava Šovagovića nije samo roman o psihologiji neostvarene ljubavi, nego  prije svega apoteoza i oda ljubavi kao najviše kategorije, bez obzira bila ona ostvarena ili ne.

Tomislav Šovagović rođen je u Šibeniku 16. prosinca 1976. Diplomirao je novinarstvo na Hrvatskim studijima i teologiju na Institutu za teološku kulturu laika u Zagrebu. Bio je stipendist Hrvatskoga društva katoličkih novinara tijekom studiranja. Radio je za hrvatske novine (Glas Koncila, Vijenac), radijske postaje (Hrvatski katolički radio, Otočni radio Kornati) i nacionalne televizijske kuće (HRT, Nova TV, RTL). Autor je emisije „Na kraju tjedna“ na Trećem programu Hrvatskoga radija. Bio je član uredništva časopisa Hrvatska revija Matice hrvatske, izvršni urednik magazina Prilika i član uredništva tjednika Glas Koncila. Pokretač je i urednik mrežne stranice posvećene Fabijanu Šovagoviću www.fabijan-sovagovic.com.

Objavio je četrnaest knjiga, zbirke priča Rudnik čvaraka, Rudnik čvaraka 2, Cesta knezova Bribirskih, Ispod skala, Spremište Trešnjevka, (sve u nakladi Mozaik knjiga), Latifundija (Naklada Ceres), Kad narastem, bit ću Dražen (OMH Vukovar), Ruke koje su okretale ploču (Naklada Vošicki d.o.o.), zbirke poezije Čajevi protiv učmalosti (Sisačka udruga za promicanje alternativne i urbane kulture) i Sopot ga nije volio (Gradska knjižnica Sisak), romane Mangan (Naklada Bošković), Platonovo platno (Mozaik knjiga) i Crnica Blues (Mozaik knjiga) te putopis Marilyn Express (Neolit).

Dobitnik je 49 književnih nagrada, među kojima su četiri nagrade Ogranka Matice hrvatske Vukovar za kraće književno djelo o Domovinskom ratu, dvije nagrade „Josip i Ivan Kozarac“ za knjigu godine,  četrnaest nagrada na susretima hrvatskoga duhovnog stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“ u Križevcima, nagrada  „Dubravko Horvatić“ i dr. Samostalni je umjetnik i član Društva hrvatskih književnika.

Stipan Bilić-Prcić rođen je u Studencima 1924., a nakon smrti 2012. oporučno je Zakladi HAZU ostavio izdašni novčani iznos i nekretninu u Zagrebu te je službeno najveći donator u povijesti Zaklade Akademije. Završio je gimnaziju u Zagrebu, a nakon toga studirao pravo i ekonomiju. Za vrijeme Drugog svjetskog rata odlazi u Beč gdje je boravio sve do svoje smrti. U Beču se uspješno bavio trgovinom. Bio je i pučki pjesnik. U starijim je godinama tiskao dvije zbirke pjesama Poticaji srca i uma i Plodovi ljubavi i razuma, opisavši u njima svoje izuzetno bogato životno iskustvo. Njegova je želja bila da se oporučna sredstva iskoriste za dodjelu ove Književne nagrade koja nosi njegovo ime i za stipendiranje dvoje gimnazijalaca.

Dosadašnji dobitnici Književne nagrade su:

– Milko Valent (2016.)

– Anka Žagar (2017.)

– Helena Sablić Tomić (2018.)

– Julijana Adamović (2019.)

– Borben Vladović (2020.)

– Lucija Ljubić (2021.)

– Zoran Ferić (2022.)

– Ivan Klarić (2023.)

– Cvijeta Pavlović (2024.)