U ponedjeljak 1. prosinca 2025. u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti predstavljeni su memoari utemeljitelja hrvatskog modernog medaljerstva, akademskog kipara Ive Kerdića (1881.-1953.), pod naslovom Moj život i uspomene. Knjigu u izdanju Arhiva za likovne umjetnosti Hrvatske akademije, urednički potpisuju dr. sc. Darija Alujević, Andreja Der-Hazarijan Vukić i dr. sc. Jasenka Ferber Bogdan, a grafičko oblikovanje Sanja Bachrach-Krištofić. Izvorni tekst rukopisa dopunjen je brojnim bilješkama te arhivskim i recentnim fotografijama, koje kontekstualiziraju opisane događaje i osobe.

Nakon pozdravnog govora predsjednika HAZU akademika Velimira Neidhardta knjigu su predstavili tajnik Razreda za likovne umjetnosti HAZU akademik Mladen Obad Šćitaroci, dr. sc. Arijana Koprčina, dr. sc. Davorin Vujčić te autorice priređenog izdanja.

„Narod koji ne piše, ne čuva svoju kulturu i ne objavljuje djela o njoj, nestaje, a mi se trudimo od 1861. i osnutka naše Akademije, čuvamo našu kulturnu baštinu i borimo se znanošću i kulturom. Tu smo, ne damo svoja djela, uzvisujemo ih, to je naš cilj i zadatak“, kazao je u svom govoru akademik Neidhardt, koji je ujedno i voditelj Kabineta za arhitekturu i urbanizam HAZU u sklopu kojeg djeluje i Arhiv za likovne umjetnosti. Podsjetio je na njegovo djelovanje i zasluge, od osnutka 1943. u sklopu Gliptoteke i ulaska u sastav Akademije 1952. do danas kada se Arhiv profilirao kao jedina ustanova u Hrvatskoj koja se kontinuirano i sustavno bavi prikupljanjem, obradom i čuvanjem dokumentarne građe o hrvatskoj likovnoj umjetnosti od 19. stoljeća do danas. Fundus Arhiva raspoređen je po zbirkama unutar kojih se nalaze mnogi raritetni primjerci kataloga likovnih izložaba, vrijedni dokumenti iz ostavština umjetnika, mnogobrojna pisma i fotografije likovnih umjetnika s prostora bivše države. Najobimnija zbirka je zbirka hemeroteke koja obuhvaća teorijske i kritičke tekstove s područja likovnih umjetnosti od kraja 19. stoljeća do danas. Od početka 1990-tih Arhiv za likovne umjetnosti specijalizirao se za prikupljanje dokumentacije i arhivske građe vezane isključivo uz djelovanje hrvatskih likovnih umjetnika u zemlji i inozemstvu.

Akademik Mladen Obad Šćitaroci izrazio je zadovoljstvo što se predstavljanje autobiografije Ive Kerdića događa uoči povratka Arhiva za likovne umjetnosti HAZU u njegovu obnovljenu zgradu u Gundulićevoj ulici u Zagrebu.

Knjiga Moj život i uspomene prijepis je i kritička obrada Kerdićevih  memoarskih rukopisnih zapisa nastalih između 1944. i 1947. godine, koji su dio obimnog osobnog arhivskog fonda Ive Kerdića, pohranjenog u Arhivu za likovne umjetnosti HAZU. Njegova sjećanja, koja obuhvaćaju razdoblje od šezdesetak godina, pisana su jasnom narativnom linijom koja slijedi kronologiju ključnih životnih događaja: od djetinjstva i školovanja na Obrtnoj školi u Zagrebu, preko šegrtovanja i studiranja u Beču te boravka u Parizu, pa sve do povratka u Zagreb i nastavničkog rada na Akademiji likovnih umjetnosti. Ova je knjiga dragocjeno svjedočanstvo dinamičnog povijesnog razdoblja, od kraja 19. stoljeća do vremena nakon 1945., čiji je Kerdić aktivan sudionik i perceptivan svjedok, vezan poznanstvima s nekima od ključnih sudionika političke, kulturne i umjetničke scene toga razdoblja, poput Stjepana Radića, Vladka Mačeka, Augusta Cesarca, Alojzija Stepinca, Ivana Meštrovića, Tomislava Krizmana.

Izdavanje ove knjige potpomognuto je financijskim sredstvima Gradskog ureda za kulturu  i civilno društvo Grada Zagreba, Ministarstva kulture i medija RH i Zaklade HAZU.

Ivo Kerdić (Davor, 19. svibnja 1881. – Zagreb, 27.  listopada 1953.), kipar i medaljer, te od 1951. dopisni član Jugoslavenske akademije (danas HAZU), utemeljitelj je i najznačajniji predstavnik hrvatskog medaljerstva prve polovice 20. stoljeća. Bio je profesor umjetničke obrade metala na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, gdje je vodio i Ljevaonicu. Svoje umjetničko-obrtno formiranje započinje u Zagrebu na bravarskom odjelu Obrtne škole, usavršava zanat u Beču, a potom se specijalizira na Specijalnoj školi za sitnu plastiku i medaljarsku umjetnost pri bečkoj Akademiji kod prof. Rudolfa Marschalla. Godine 1913. dolazi u Zagreb i započinje svoj pedagoški rad na Akademiji likovnih umjetnosti gdje će provesti čitav radni vijek. Njegov umjetnički opus, osim brojnih skulptura, medalja, plaketa i predmeta primijenjene umjetnosti, uključuje niz javnih i nadgrobnih spomenika, primjerice Zlatarevo zlato u Kamenitim vratima u Zagrebu, opremu zagrebačke župne crkve sv. Blaža te reljef na zabatu pročelja mirogojske crkve Krista Kralja.