U Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u ponedjeljak 8. prosinca 2025. predstavljen je Zbornik radova o Eugenu i Mariji Kumičić. Zbornik je objavljen u sunakladništvu Razreda za književnost HAZU i Udruge Jenio Sisolski Brseč, a predstavili su ga prof. dr. sc. Bernard Franković, predsjednik Udruge Jenio Sisolski, urednica dr. sc. Ana Batinić te suradnica dr. sc. Tihana Luetić. Nazočnima se obratio i Rikardo Staraj, načelnik Općine Mošćenička Draga.

Eugen Kumičić (1850-1904) bio je jedan od najistaknutijih hrvatskih književnika i političar. U svoje doba je uz Augusta Šenou bio najčitaniji hrvatski književnik. Pisao je u doba realizma, a smatra se jednim od predvodnika naturalizma hrvatske književnosti. Pisao je povijesne romane i drame socijalne tematike, te pripovijetke. Marija Kumičić (1863. –1945.) bila je hrvatska književnica, prevoditeljica, novinarka, publicistica, društvena i kulturna djelatnica te dobrotvorka. Bila je jedna od prvih hrvatskih novinarki.

Zbornik na 367 stranica sadrži 17 radova koji su trebali biti predstavljeni na skupu posvećenu 170. obljetnice rođenja Eugena Kumičića i 75. obljetnice smrti Marije Kumičić, čije je održavanje bilo planirano 2020. u Mošćeničkoj Dragi i Brseču u organizaciji Udruge Jenio Sisolski – Brseč. Skup zbog pandemije nije održan, ali su autori napisali radove koji su objavljeni u zborniku.

Govoreći o mjestu Eugena Kumičića (1850.-1904.) u povijesti pravaštva osobito u velikom raskolu Stranke prava iz 1895., Stjepan Matković napisao je da je stranka za njegova vodstva širila utjecaj na na političkom krajobrazu hrvatskih zemalja, a Kumičić se potvrdio kao kao političar koji se zbog svojih uvjerenje nije ustručavao ulaziti u dnevne bitke.

Marija Kumičić pisala je za brojne časopise, objavila je uz ino brošuru Žensko pitanje (1906), te pokrenula društvo Hrvatska žena (1921).

Tihana Luetić kazala je da je Marija Kumičić isticala važnost žene u nacionalnom pitanju i u odgajanju djece jer žene koja nema nacionalnih osjećaja, po njoj, ne može biti dobra odgojiteljica. Pri tome, M. Kumičić nije izlazila iz tradicionalnog shvaćanja ženske uloge.

Zbornik je objavljen u sunakladništvu Razreda za književnost HAZU i Udruge Jenio Sisolski Brseč.

Prva cjelina zbornika bavi se arhivskim gradivom iz ostavštine Eugena i Marije Kumičić, te donosi priloge posvećene različitim temama vezanima uz život i rad Eugena Kumičića.

Druga cjelina tematizira društveno i kulturno djelovanje Marije Kumičić, te donosi priloge o uglavnom nepoznatom književnom radu njezina sina Tome Kumičića i članak o urbanizmu i arhitekturi Brseča.

Bernard Franković napisao je pregled aktivnosti akademika Dubravka Jelčića koje ga povezuju s kulturnim događanjima organiziranima u Brseču i Mošćeničkoj Dragi, gdje je uz profesora Frankovića doprinosio kulturno-znanstvenih događanja i okupljanja oko Kumičićeve ostavštine.

Zbornik radova o Eugenu i Mariji Kumičić (Udruga Jenio Sisolski – Brseč – Razred za književnost, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Brseč – Zagreb, 2024.) rezultat je zajedničkih napora Udruge Jenio Sisolski – Brseč i profesora Bernarda Frankovića kao inicijatora, svih znanstvenica i znanstvenika koji su svojim prilozima pridonijeli njegovoj kvaliteti i naposljetku dr. sc. Maje Polić iz riječkoga Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU te dr. sc. Ane Batinić iz zagrebačkoga Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU kao suradnica/urednica.

U nakladi Udruge Jenio Sisolski – Brseč tiskana su već prije dva zbornika radova posvećena životu i djelovanju Eugena Kumičića, kao i vodič kroz Memorijalnu kuću književnika Eugena Kumičića u Brseču Tragom života i književnoga stvaranja Eugena Kumičića (Brseč, 2018.). Prvi zbornik objavljen je 2002. godine i donosi radove s okruglog stola „Eugen Kumičić – život i djelo, u povodu 150. obljetnice rođenja književnika Eugena Kumičića“ koji je održan u listopadu 2000. u Mošćeničkoj Dragi i Brseču. Drugi zbornik tiskan je 2010. a okuplja priloge s kolokvija „Eugen Kumičić – 100 godina poslije, u povodu obilježavanja stote obljetnice smrti književnika Eugena Kumičića“ održanog u lipnju 2004. u Memorijalnoj kući Eugena Kumičića u Brseču. Premda se u njima nalaze i dva članka posvećena Kumičićevoj supruzi Mariji koje potpisuje Agneza Szabo, ovaj je najnoviji, treći po redu, zbornik prvi koji Mariju Kumičić u istraživačkom smislu stavlja u ravnopravan položaj s njezinim suprugom. Ta je činjenica vidljiva ne samo iz naslova zbornika, nego i iz broja priloga koji u okviru publikacije tematiziraju njezin život te društveno, kulturno i književno djelovanje. Prilozi u zborniku strukturno su podijeljeni u nekoliko cjelina. Prva cjelina počinje člankom koji detaljno obrađuje dio arhivskog gradiva iz ostavštine Eugena i Marije Kumičić, a potom slijede prilozi posvećeni razičitim temama vezanima uz život i rad Eugena Kumičića. Druga cjelina donosi radove koji tematiziraju društveno i kulturno djelovanje Marije Kumičić, kao i prilog o uglavnom nepoznatom književnom radu njihova sina Tome Kumičića, konkretno o njegovu romanu Afrika, i članak o urbanizmu i arhitekturi Brseča. Zbornik završava s nekoliko opsegom kraćih radova, obuhvaćenih cjelinom „Prilozi“. Treba spomenuti da su rezultati istraživanja okupljeni u ovome zborniku trebali biti izloženi na „Znanstvenom skupu o Eugenu i Mariji Kumičić. U povodu 170. obljetnice rođenja Eugena Kumičića i 75. obljetnice smrti Marije Kumičić“, čije je održavanje bilo planirano još u lipnju 2020. u Mošćeničkoj Dragi i Brseču u organizaciji Udruge Jenio Sisolski – Brseč i suorganizaciji Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Filozofskoga fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci s Područnom jedinicom u Puli, Odsjeka za povijest hrvatske književnosti HAZU u Zagrebu, u suradnji s Turističkom zajednicom Općine Mošćenička Draga i Općinom Mošćenička Draga. Zbog pandemijskih (ne)uvjeta održavanje skupa nije bilo moguće, no radovi su ipak napisani, a sadržajno to jest tematski obuhvaćaju sljedeće teme: članak Željka Trbušića donosi arhivistički popis dijela gradiva iz fonda Eugena i Marije Kumičić, koji je pohranjen u arhivu Akademijina Odsjeka za povijest hrvatske književnosti. Mjesto Eugena Kumičića u povijesti pravaštva te njegov ideološki profil u kontekstu njegova odnosa prema tvorcima pravaških ideja analizirao je Stjepan Matković, baveći se ponajprije određivanjem Kumičićeva položaja u velikom raskolu Stranke prava iz 1895., tijekom pregovaranja s drugim sastavnicama oporbe iz redova ostalih pravaških skupina ili drugih stranaka s područja Banske Hrvatske na početku 20. stoljeća i u izborima za Hrvatski sabor. Zahvaljujući sačuvanom autografu, Irena Galić Bešker proučila je autorske preinake na rukopisu Kumičićeva romana Urota zrinsko-frankopanska, koje se uglavnom odnose na jezične promjene te izmjene u tijeku pripovjedne fabule. Jezik pripovjednog teksta Kumičić je mijenjao nastojeći ga što više uskladiti s propisima i normama tada aktualnih gramatičkih i pravopisnih priručnika. Vladimira Rezo u prilogu „Prostornost u Jelkinu bosiljku i Začuđenim svatovima Eugena Kumičića“ daje spacijalno usmjereno čitanje navedenih Kumičićevih djela, polazeći od teorijskog uporišta u relativno novom (post)humanističkom usmjerenju obrata prema proučavanju prostornosti, književne geografije i filozofije svakodnevice, oslanjajući se na studije M. Foucaulta, H. Lefebvrea, E. Soje, M. de Certeaua, G. Bachelarda, J. Lotmana, S. Grgasa, S. E. Larsena, R. Barthesa i D. Massey. Tomislav Galović iz sačuvanih dnevničkih zapisa popa Mihovila Mužinića Mužine detektira, između ostaloga, i njegova sjećanja na prijateljstvo s Eugenom Kumičićem.

Nakon navedenih priloga koji se bave različitim aspektima životopisa i opusa Eugena Kumičića slijedi nekoliko članaka posvećenih životu i radu Eugenove supruge, književne autorice i društvene i kulturne djelatnice Marije Kumičić. Odličan uvod u ovu drugu cjelinu zbornika pruža rad Agneze Szabo „Marija Kumičić: hrvatska književnica i graditeljica kulture i prosvjete u narodu u 19. i 20. stoljeću“. Autorica u njemu naglašava važnost društvenog angažmana Marije Kumičić, ponajprije njezina rada u okviru udruženja Hrvatska žena i zalaganja za obrazovanje svih slojeva hrvatskog društva, posebice djevojaka. Na prilog Agneze Szabo nadovezuje se rad Lucije Benyovsky, u kojemu se autorica osvrće na Mariju Kumičić kao nepravedno zaboravljenu književnicu, novinarku i javnu djelatnicu, osnivačicu mnogih dobrotvornih i rodoljubnih društava. Tihana Luetić analizira žensko pitanje početkom 20. stoljeća iz diskursa pravaške ideologije, posebice njezina mladohrvatskog pokreta, naslanjajući se na vizije uglednih pravaških žena, kao što je bila Marija Kumičić. Članak Ane Batinić također obrađuje život i djelo Marije Kumičić, uz osvrt na njezine polemičke javne istupe: sukob s kritičarima P. Krstinićem i F. Biničkim u Hrvatskom pravu 1904./1905. u vezi s autorskom i povijesnom vjerodostojnošću romana Kraljica Lepa čije autorstvo potpisuje njezin suprug Eugen Kumičić, kao i njezinu oštru javnu reakciju u vezi s podizanjem spomenika kralju Tomislavu na lokaciji preko puta Glavnog kolodvora u Zagrebu, objavljenu 13. kolovoza 1940. u Večeri. Lucija Jančec i Nina Mrvić donose još jedan prilog posvećen društvenom angažmanu Marije Kumičić, ovaj put s naglaskom na prosvjetnim smjernicama njezina rada. Anica Bilić svoje je istraživanje posvetila utvrđivanju i analizi (su)odnosa između književnosti i glazbe u romanu iz zagrebačkoga života Afrika (1922.) Tome Kumičića, sina Eugena i Marije Kumičić, relativno nepoznatog kao književnika. Cilj je autoričina istraživanja uputiti na odnos književnosti i glazbe u navedenom književnom predlošku Tome Kumičića što ga, unatoč negativnoj recepciji kritike, ipak čini jedinstvenim djelom u hrvatskom književnom i intermedijalnom kontekstu. Slijedi rad Ive Kuljiš o Brseču, rodnome mjestu Eugena Kumičića, koji donosi sintezu svih dosada prikupljenih podataka o urbanizmu i arhitekturi tog pitoresknog i kulturnom baštinom bogatog mjesta u rasponu od 15. do 19. stoljeća. I naposljetku, zbornik kao cjelinu zaokružuje pet kraćih tekstova, tj. priloga. Stipe Botica osvrnuo se na poveznice Eugena Kumičića i Matice hrvatske. Od „člana prinosnika“, preko „člana radnika“, Kumičić je od 1889. do svoje smrti u svibnju 1904. bio i član Matičine uprave, a u jednom periodu i potpredsjednik Matice hrvatske. Prilog Ane Batinić pruža informacije o okolnostima u kojima je pisana doktorska disertacija o Eugenu Kumičiću publicista i kritičara Vitomira Ujčića. Bernard Franković donosi pregled višestrukih aktivnosti koje pokojnoga akademika Dubravka Jelčića povezuju s kulturnim događanjima organiziranima u Brseču i Mošćeničkoj Dragi, gdje je uvijek bio drag gost, ali, uz profesora Frankovića kao domaćina, i svojevrsni „motor“ kulturno-znanstvenih događanja i okupljanja. Zbornik, posve prigodno i doista prirodno, završava dvama člancima: Marine Pauletić u kojemu autorica daje iscrpan pregled cjelokupnoga djelovanja udruge Jenio Sisolski – Brseč u povodu (prvih) četvrt stoljeća njezina postojanja te vrijednim prilogom Maje Franković i Julije Lozzi Barković pod naslovom „Eugen Kumičić u djelima likovnih umjetnika“.

Recenzenti tekstova su akademik Krešimir Nemec, dr. sc. Ines Srdoč Konestra i dr. sc. Nevio Šetić, a likovno rješenje naslovnice potpisuje Maja S. Franković.

Zbornik je tiskan financijskom potporom Općine Mošćenička Draga, Primorsko-goranske županije i Turističke zajednice Općine Mošćenička Draga.

Program