U ponedjeljak, 9. lipnja 2025. u  20 sati u Zavodu za znanstveni i umjetnički rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Splitu održat će se predstavljanje monografije akademskog kipara Andrija Krstulović (Split, 1912.-1997.).

Promocija se održava u okviru Dana Sveučilišta u Splitu, a monografija je izdanje kojim Sveučilište izražava duboko poštovanje i priznanje Krstuloviću kao dugogodišnjem profesoru i iznimnom umjetniku- više od dva desetljeća predavao je kiparstvo na Visokoj pedagoškoj školi u Splitu, oblikujući brojne generacije umjetnika. Njegov pristup materijalu, prostoru i trajnosti danas živi u djelima njegovih studenata diljem Hrvatske i svijeta. 

Prisutne će pozdraviti Dragan Ljutić, rektor Sveučilišta u Splitu, o monografiji će govoriti autori Margarita Sveštarov Šimat i Ivo Šimat Banov, te urednici akademik Kažimir Hraste i Helena Trze Jakelić.

Monografija po prvi put cjelovito i sustavno obrađuje bogat umjetnički opus Andrije Krstulovića – kipara koji je stvarao “granitom i dušom”, oblikujući pročišćene forme i tihe simbole mediteranskog svijeta. Autori monografije su povjesničari umjetnosti Margarita Sveštarov Šimat i Ive Šimat Banov. Iako se često promatrao kroz prizmu utjecaja Ivana Meštrovića, kako ističe Šimat Banov, „vrijeme je da se Krstulovića iščita kao autonomnog umjetnika, a ne samo kao Meštrovićevog učenika.“ 

Margarita Sveštarov Šimat, koja u svojem promišljenom i istraživački preciznom ogledu Kipar u strukturama dugog trajanja vraća Krstulovića na mjesto koje mu s pravom pripada. 

U njegovu djelu otkriva kipara nepravedno zasjenjenog, u javnosti gotovo zaboravljenog, prikazivanog kao vjerni Meštrovićev pratitelj – iako se iza te sjene krije umjetnik osebujnog rukopisa, duboko uronjen u dalmatinski krajolik, u kulturu Mediterana, i u vlastitu tišinu. 

Krstulovićevo stvaralaštvo, kako Sveštarov Šimat ističe, nije se uklopilo u kalupe prve avangarde, niti je ušlo u kanon hrvatske moderne. Pa ipak, njegov je rad posvećen vječnosti – vjernost kamenu, formi i šutnji., blizak riječima R. M. Rilkea koje umjetnost smještaju u prostor „u kojem nijedna riječ nikada nije stupila“. 

Ova monografija, stoga, ne donosi samo pregled opusa, već i čin povratka – umjetniku, mjestu i vremenu koje je gradio svojim rukama, u tišini, za buduće poglede. 

Andrija (Andro) Krstulović (Split, 5. XI. 1912. – Split, 4. VI. 1997.) bio je istaknuti hrvatski kipar, oblikovan na tradiciji mediteranskog figurativnog kiparstva. Rođen 5. listopada 1912. u splitskoj četvrti Lučac, gdje je 1930. završio Obrtnu školu kod E. Vidovića i S. M. Peruzzija.Godine 1934. je diplomirao kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (F. Kršinić, R. Frangeš Mihanović). Bio je Meštrovićev suradnik od 1936. do 1941., klesajući njegove radove u kamenu, što je snažno utjecalo na njegove rane skulpture,  prema modelima i nacrtima klesao njegova djela u kamenu (skulpture za crkvu sv. Marka u Zagrebu, reljef Krista za crkvu u Biskupiji kraj Knina, nadgrobni spomenik A. Trumbića, karijatide za spomenik neznanomu junaku na Avali, dvije karijatide za Meštrovićevu palaču na splitskim Mejama – danas Galerija Meštrović) 

Od 1948. bio je asistent na zagrebačkoj Akademiji, a od 1959. do 1983. profesor kiparstva na Višoj pedagoškoj školi u Splitu gdje je jedan od utemeljitelja Katedre za likovni odgoj – preteče današnje Umjetničke akademije. Meštrović mu 1948. prepušta svoju klesarsku radionicu na Mejama.  

Njegov rad karakterizira postupni prijelaz s meštrovićevske monumentalnosti prema osobnom, simboličkom i intimističkom izrazu– smirenu, stiliziranu figuraciju bez patetike, s naglaskom na ljudsku figuru i teme iz narodne tradicije, posebice Dalmacije. Izradio je brojne javne spomenike u Splitu, među kojima se ističu Spomen-reljef palim veslačimaispred zgrade Gusara (1945), Rimska vučica (1946), Spomenik palom pomorcu (1958. Katalinićev brig) ;Osmijeh suncu (1964., ispred zgrade Ureda državne uprave Splitsko -dalmatinske  županije u Splitu)i monumentalna Pravda (1974) ispred Općinskog suda. Njegov kasniji opus obilježava ciklus antički inspiriranih skulptura i intimistički aktovi u terakoti (Kupačica, Nereida…). 

Premda je izlagao rijetko, sudjelovao je na nizu važnih skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, a samostalno tek 1964. i 1992. u Splitu, a djela su mu darovana svjetskim državnicima, uključujući kraljicu Elizabetu II i predsjednika Nehrua.Vjeran figuraciji i majstorstvu obrade kamena i terakote, Krstulović je ostao dosljedan svom izrazu i ostvario neka od najznačajnijih djela hrvatske skulpture 20. stoljeća. Dobitnik je više priznanja, uključujući Nagradu Grada Splita (1982.). U mirovinu odlazi kao redoviti profesor. Umro je 4. lipnja 1997. u Splitu.