Znanstveno vijeće za turizam i prostor Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organiziralo je u četvrtak 2. listopada 2025. u Knjižnici HAZU predstavljanje publikacije o rezultatima istraživanja provedenih u okviru projekta Turističke koncesije na pomorskom dobru u Hrvatskoj: socioekonomski pogled na harmonizaciju koncesijskih politika u Hrvatskoj u kontekstu europskog zatvorenog tržišta.

Projekt je financijski podržala Zaklada HAZU-a, a njegovi rezultati objavljeni su 2024. u izdanju Znanstvenog vijeća za turizam i prostor HAZU-a. Projekt je ostvaren kroz interinstitucionalnu suradnju Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar”, Instituta za turizam i Geografskog odsjeka PMF-a Sveučilišta u Zagrebu, a u organizaciji Znanstvenog vijeća za turizam i prostor HAZU-a.

Članovi istraživačkog tima bili su dr. sc. Saša Poljanec-Borić kao voditeljica,  te dr. sc. Neven Ivandić i prof. dr. sc. Aleksandar Lukić,  članovi Znanstvenog vijeća za turizam i prostor HAZU-a.

Nakon pozdravnog govora predsjednika HAZU-a akademika Velimira Neidhardta, istraživanje i rezultate istraživanja predstavili su predsjednik Znanstvenog vijeća za turizam i prostor,  akademik Nikola Bašić, voditeljica projekta dr. sc. Saša Poljanec-Borić te recenzenti prof. dr. sc. Lidija Petrić s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Splitu i prof. dr.sc. Ivan Rogić.

“U istraživanju smo analizirali cijeli sustav turističkih koncesija u Hrvatskoj, s primjerima u Rovinju, na Malom Lošinju i Kuparima, kao i europske i globalne prilike u kojima se dodjeljuju dugotrajne koncesije. Posebno nas je zanimala koncesija za Kupare na 99 godina, što je jedina takva u Hrvatskoj, ali i na teritoriju EU-a, jer se pokazalo da dugotrajne koncesije štete i prirodi i konkurentnosti turizma”, kazala je dr.sc. Saša Poljanec Borić. Istaknula je i da je registar koncesija kaotičan i nepregledan, pa i netočan, jer su primjerice 31. prosinca 2020. u registru uočili 6.430 aktivnih ugovora za koncesije, a službeno je tada Ministarstvo financija, u čijoj su nadležnosti, objavilo da ih ima dva.

Zaključili su i da je prosječna duljina trajanja koncesije u Rovinju i Malom Lošinju različita, ali i da se proces dodjele koncesije ruskom investitoru za primjerice Kupare 2015. na 99 godina, kako je rekla, „nevjerojatno vremenski podudara s geostrateškim preslagivanjima vezanom za rusku aneksiju Krima”. A tamo se, dodala je, od tada do sada nije napravilo gotovo ništa, osim što su 2022. nakon ruskog napada na Ukrajinu, i projekt i koncesija prešli u vlasništvo malezijskog milijardera Ong Beng Senga, koji je osuđen za korupciju.

“Kod tih koncesija temeljna stvar je da u EU od 2014. postoji direktiva o koncesijama koju Hrvatska mora inkorporirati u svoje zakonodavstvo, i koja sugerira da se sve koncesije daju do pet godina. A s obzirom da mi imamo velik broj koncesija koje traju između 20 i 40 godina te da imamo jednu od 99 godina, mislim da u području turizma imamo prakse koje su, kako bih rekla, singularne”, upozorila je Poljanec Borić.

Poručila je i da stoga, a i posebice zbog toga što je u Hrvatskoj pomorsko dobro pravno određeno kao opće i javno, navodi Hina, moramo biti jako oprezni u davanju koncesija jer su dugotrajne koncesije atipične općenito unutar europskog zatvorenog tržišta.

Zato je i preporuka iz istraživanja, za koje su rekli da je kao takvo vrlo rijetko i u svijetu, da se nadležnost za to prebaci na MINTS, i vođenje registra i uvođenje pravila o kvalitativnoj ocjeni korištenja koncesija, kao i da se uvede obveza jedinicama lokalne samouprave da izvještavaju o broju koncesija u pojedinom naselju te da se uvede nacionalni monitoring/praćenje o korištenju.

Akademik Nikola Bašić ustvrdio je da pomorsko dobro odnosno more i obala nisu samo plaža i otoci nego “stvarno pročelje Hrvatske prema svijetu i iznimno vrijedan i planetarno dobro očuvan prostor, a stvarno i naš arhetipski prostor koji nas povezuje s mediteranskim i koji nas sudbinski određuje”.

“Kao turistička zemlja, svjesni smo da se turistička ekonomija u najvećem opsegu odvija upravo na pomorskom dobru i zato smo jako brižni i moramo se još jače usmjeriti na pravu skrb za taj prostor, koji je bitan i kao priroda i kao kultura i kao gospodarstvo. Želimo da se gospodarski interesi, koji često imaju partikularni predznak, nikad ili što rjeđe sukobljavaju s onim što je opće i javni interes”, poručio je akademik Bašić.

Komentirajući Kupare, rekao je da je zbog duge koncesije to slučaj bez presedana u Europi u 21. stoljeću, ocijenivši da je to tužna priča koja puno govori upravo o tome kako smo u stvari podbacili u načinu kako skrbimo o tom prostoru.

Smatra i da u Hrvatskoj nema prave ideje oko pomorskog dobra niti konzistentne politike kako ga štititi, pri čemu ističe da je prije svega riječ o zaštiti hrvatskih geostrateških interesa koji su, po njemu, ugroženi kada se više ne kontroliraju procesi u prostorima od nacionalnog značaja.

Lidija Petrić naglasila je da su autori utvrdili da upravljanje pomorskim dobrom nije samo tehničko, nego i razvojno i političko pitanje, za koje trebaju i stabilniji propisi. Tu je riječ, ističe, i o angažiranom znanstvenom govoru koji upozorava i proziva odgovorne i nudi prijedloge za jaču regulaciju, jasnije postupke i definiranje nacionalne strategije, a ne da pomorsko dobro bude (samo) kulisa turističkog ili drugog ‘spektakla’.

Predsjednik HAZU akademik Velimir Neidhardt kazao je da znanost treba biti više angažirana i da mora dići glas u nadi da će netko i poslušati, što baš, rekao je, i nije često, ali kako se ovdje radi o javnom dobru od nacionalnog interesa treba biti i glasniji.

“Umorni smo od govorenja, a da se ništa ne mijenja. Zanemarena je u svemu i arhitektura, i modernistička i baštinska, posebice sada u svjetlu priča o zakonima o gradnji, prostornom planiranju i energetskoj učinkovitosti”, poručio je akademik Neidhardt.