Tijekom proteklih dvadesetak godina došlo je do velikih promjena u međunarodnom znanstvenom izdavaštvu. Posljedično, danas se može govoriti o spektru znanstvenih izdavača, od onih koji su posvećeni standardnom publiciranju, preko onih koji se bave sivim publiciranjem pa do onih koji su se odlučili za predatorsko publiciranje. Budući da ovise o tipu publiciranja kojim se pretežno bave, aktivnosti znanstvenih izdavača silno se razlikuju.

Različite vrste publiciranja

Kad je riječ o izdavačima posvećenima standardnom publiciranju, oni rijetko šalju pozive na suradnju, a kad ih šalju, ti su pozivi ciljani. Recenziranje je u pravilu neovisno i kvalitetno, premda često sporo. Izdavači se u svojem radu oslanjaju na uredničke odbore sastavljene od uglednih znanstvenika koji donose promišljene odluke te imaju razrađen sustav kad dođe do povlačenja članaka. Nakon što su znanstveni članci prihvaćeni, objavljuju se u razumnim rokovima, uz visoku, ali jasno deklariranu cijenu publiciranja. Za časopise takvih izdavača faktori odjeka dobar su indikator kvalitete časopisa.

U slučaju izdavača koji se bave sivim publiciranjem, pozivi na suradnju su mnogobrojni. Recenziranje je brzo, ali uglavnom površno, često unutar članova uredničkog odbora ili unutar kruga autora koji su svoje članke poslali za objavljivanje u istom specijalnom izdanju časopisa. Pri uređivanju takvi se izdavači oslanjaju na ogromne uredničke odbore ili na gostujuće urednike, koji često donose neutemeljene odluke. Objavljivanje je brzo, uz visoku cijenu publiciranja koja nije jasno obrazložena, s time da se ta cijena ponekad smanjuje na osnovi vaučera koje se dobiva za obavljene recenzije. Za časopise koje objavljuju takvi izdavači faktori odjeka mogu biti visoki, ali u većoj su mjeri posljedica umrežavanja znanstvenika nego što su indikator kvalitete časopisa.

Naposljetku, izdavači koji su se odlučili za predatorsko publiciranje često i agresivno šalju pozive na suradnju, a ti su pozivi nerijetko besmisleni jer ne uvažavaju znanstveno područje kojim se bavi mogući suradnik. Recenziranje je

„relaksirano” ili čak nepostojeće. Njihovi su urednički odbori ponekad izmišljeni, uz lažno navođenje uglednih znanstvenika, a odluke koje donose u pravilu su neutemeljene. Objavljivanje je brzo, uz visoku cijenu publiciranja, koja nije objavljena nego se često deklarira tek nakon što je članak prihvaćen za objavu. Faktori odjeka za časopise takvih izdavača nerijetko su lažni.

 Razlozi za pojavu sivih i predatorskih časopisa

 Tijekom druge polovice prošlog stoljeća znanstvenim su izdavaštvom dominirali standardni časopisi. Uz sve dobre strane standardnog publiciranja, postojala je i jedna loša: naime, izdavači su ispostavljali velike račune za svoje usluge, najčešće dijelom autorima, a dijelom institucijama koje su bile pretplaćene na njihove časopise. Dakle, u situaciji kad su autori, recenzenti i urednici u pravilu svoj posao obavljali kao volonteri, izdavači su za relativno male usluge završne pripreme članaka za publiciranje, njihove objave te u novije vrijeme održavanje članaka na mrežnim stranicama naplaćivali visoke iznose i tako ostvarivali znatne profite. To je posebno pogađalo autore iz onih zemalja u kojima se malo izdvaja za znanstvena istraživanja i tako je pridonosilo njihovoj diskriminaciji.

U takvim se prilikama otvorio prostor za pojavu sivih i predatorskih časopisa. Tomu su s jedne strane pogodovali sustavi prosudbe znanstvenika i projekata, koji se u mnogim zemljama zasnivaju isključivo na kvantitativnim pokazateljima, kao što je broj objavljenih znanstvenih članaka i faktor odjeka časopisa u kojima su članci objavljeni, ne uzimajući u obzir i kvalitetu publiciranih članaka. S druge je strane takvoj promjeni pridonio odgovor izdavača na zahtjev da se omogući otvoreni pristup znanstvenim člancima: naplatu iznosa koje su ranije dobivali od pretplatničkih institucija preraspodijelili su na autore. Posljedično, neki su izdavači zaključili da mogu ostvariti velike zarade ako se posvete potrebama autora, pogotovo ako odstupe od etičkih principa znanstvenog publiciranja – a ponajprije od rigoroznoga recenzentskog postupka. Budući da znanstveni izdavači nisu bili podložni licenciranju, to je dovelo do pojave spektra takvih izdavača.

 Simptomi poremećaja u znanstvenom izdavačkom sustavu

Znanstvenici su tijekom proteklih dvadesetak godina sve više svjedočili poremećajima koji su zahvatili izdavački sustav. Tako su primali brojne e-poruke u kojima se obećava brz recenzentski postupak i brzo objavljivanje – u nekoliko tjedana od predaje rukopisa izdavaču. Dobivali su i poruke u kojima se, recimo, od prirodoznanstvenika traži da pošalje rukopis za objavu u časopisu posvećenom psihijatriji. Čitali su o dramatičnom povećanju interesa nekih izdavača za specijalna izdanja časopisa. Čitali su i o velikom broju povlačenja već objavljenih znanstvenih članaka, pri čemu je u nekim zemljama povučeno više od dva promila objavljenih članaka. Valja spomenuti da se među povučenim člancima našao i takav koji je u cijelosti fabricirala umjetna inteligencija, a objavljen je nakon očito upitne recenzije u sivom časopisu. Naposljetku, znanstvenici su dobivali na uvid informacije o sivim i predatorskim časopisima, primjerice s pomoću crne liste koju je od 2010. do 2017. sastavljao američki knjižničar Jeffrey Beall ili pak s pomoću rangiranja koje od 2021. provodi nekoliko institucija za potrebe norveškog Ministarstva obrazovanja i istraživanja.

 Budućnost znanstvenoga izdavačkog sustava

 Nemoguće je točno predvidjeti kako će se znanstveni izdavački sustav mijenjati u nadolazećim godinama. Međutim, ponešto se može naslutiti iz dosadašnjih promjena. A najveća je među njima da se drastično povećala količina beskorisnih objavljenih informacija u odnosu na količinu korisnih objavljenih informacija. U razlikovanju tih dviju vrsta informacija ne može pomoći umjetna inteligencija, jer se u procesu strojnog učenja upotrebljavaju obje vrste informacija.

Posljedično, na znanstvenicima je da razluče žito od kukolja, a to već sada zahtijeva mnogo vremena. Može se očekivati da će se takav trend nastaviti i da će s vremenom postati neprihvatljiv.

Da bi se riješilo taj problem, trebat će reducirati broj sivih i predatorskih časopisa. To bi se moglo postići na različite načine ili, još bolje, kombinacijom različitih načina: primjerice jačanjem kvalitativnih u odnosu na kvantitativne kriterije u prosudbi znanstvenika i projekata, selektivnim financiranjem objave znanstvenih članaka, educiranjem znanstvenika o razlikama među znanstvenim izdavačima, uvođenjem međunarodnog licenciranja izdavača, uklanjanjem sivih i predatorskih časopisa s popisa citiranosti, unapređenjem uloge repozitorija i portala kao što je npr. Hrčak, podupiranjem časopisa dijamantnog tipa (dakle časopisa koji ne naplaćuju troškove ni od autora ni od čitatelja, nego se financiraju na druge načine – recimo, sredstvima koja osiguravaju sveučilišta koja ih objavljuju). Koji da se god način odabere, neće biti uspješan ako se ne ostvari uz visok stupanj međunarodne suradnje.

 Preporuke

 Iz svega rečenoga vidljivo je da je međunarodno znanstveno izdavaštvo danas u ozbiljnim problemima te da se zbog toga znanstvenici suočavaju s neočekivanim izazovima. Središnji je izazov kako odabrati časopis za objavljivanje znanstvenog članka, a iz raznih je analiza jasno da se s tim izazovom različito nose razne znanstvene discipline. Primjerice, u Hrvatskoj se udio objavljivanja u sivim časopisima tijekom četiri godine u nekim geofizičkim disciplinama zadržao na nekoliko postotaka, a u jednoj je geofizičkoj disciplini porastao na više od šezdeset posto. U takvoj situaciji potrebne su preporuke, kako kratkoročne tako i dugoročne, koje bi valjalo pretočiti u odgovarajuće odluke.

Kratkoročno, preporučuje se da se hrvatskim znanstvenicima upute odluke kojima bi se potaknulo standardno publiciranje, ograničilo sivo publiciranje, a obeshrabrilo predatorsko publiciranje.

Dugoročno, preporučuje se da se potaknu ili podrže sve one domaće i međunarodne aktivnosti koje bi omogućile da se znanstveno izdavaštvo obnovi. Tu se ponajprije misli na:

• reorganizaciju načina ocjenjivanja znanstvenika i projekata uzimajući u obzir da neki suvremeni izdavači ne osiguravaju kvalitetu objavljenih znanstvenih članaka
• ograničavanje potpora za objavljivanje u sivim i predatorskim časopisima
• educiranje znanstvenika o razlikama među znanstvenim izdavačima
• uspostavu sustava međunarodnog licenciranja izdavača
• izostavljanje sivih i predatorskih časopisa s popisa citiranosti  unapređenje repozitorija i portala kao i načina njihova uređivanja te  poticanje objavljivanja u časopisima dijamantnog tipa.

Kad bi se pritom uspjelo postići i da inozemni znanstveni izdavači svedu naplatu svojih usluga u razumne okvire, to bi značilo da je međunarodno znanstveno izdavaštvo ne samo vraćeno na izvorne postavke nego i unaprijeđeno.

  Izjava je jednoglasno prihvaćena na 8. (316.) redovitoj sjednici Predsjedništva HAZU, održanoj 28. listopada 2026.