U sklopu HRZZ projekta “Medicinske krize u Hrvatskoj u prvoj polovini 20. stoljeća”, u utorak 27. listopada 2026. u 13 sati u Knjižnici HAZU viša znanstvena suradnica dr. sc. Lucija Balikić s Fakulteta društvenih znanosti Sveučilišta Loránda Eötvösa u Budimpešti održat će predavanje Modernost kao (medicinska) kriza? Zdravstveno prosvjećivanje i politički diskursi u Sokolu Kraljevine Jugoslavije.

Često se u historiografiji o medicinskom prosvjećivanju u hrvatskom i širem kontekstu navode problemi zaraznih bolesti kao što su tuberkuloza i venerična oboljenja, ali i šira pitanja socijalne higijene kao što su apstinencija od alkohola, higijena stanovanja te razne eugeničke inicijative poput predbračnih konzultacija i slično. Takva historiografija najčešće se koncentrira na povijesne aktere kao što su državne vlasti (pojedina ministarstva, vlade), državne zdravstvene institucije (higijenski zavodi, istraživački instituti, domovi zdravlja), međunarodne organizacije, istaknuti pojedinci te u rjeđim slučajevima – razne udruge i privatne inicijative. Ovo izlaganje će pokušati djelomično upotpuniti tu sliku, predstavljanjem specifične i na mnoge načine privilegirane udruge, Sokola Kraljevine Jugoslavije (SKJ) – koja se također bavila zdravstvenim prosvjećivanjem. Ipak, SKJ se razlikovao od spomenutih aktera poznatih u postojećoj historiografiji, utoliko što je uz uobičajene teme i  metode zdravstvenog prosvjećivanja – poput putujućih tečajeva, predavanja, izdavaštva, ulaganja u higijensku infrastrukturu, poboljšanja uvjeta stanovanja i sl. – po društveno-ideološkom sastavu svojih ‘prosvjetitelja’, ali i po shvaćanju medicinskih kriza kao takvih. Naime, SKJ je okupljao predstavnike liberalnih profesija, najčešće učitelje, pravnike, publiciste, doktore, ali ne i mnogo specijaliziranih znanstvenih stručnjaka. Zbog toga se proizvodnja znanja unutar brojnih publikacija SKJ može smatrati ‘popularnom znanošću’, ali nikako stručnim akademskim publikacijama. Još je važnije to što je fokus aktera aktivnih u SKJ bio na tjelesnom odgoju (fizičkoj kulturi), koju je većina shvaćala na holistički način koji je, između ostalog, uključivao i idejno obrazovanje. Uz kombinaciju određene tjelovježbe i ‘ideološkog obrazovanja’ – Sokoli su željeli – tjelesno i umno – odgojiti svoje članove te ih pretvoriti u novi tip jugoslavenskih građana. Predavanje će, na temelju niza publikacija (periodike i publicistike) istaknutih članova Sokola koji bi se mogli okarakterizirati kao javni intelektualci, predstaviti najčešće argumente o modernosti kao izvoru medicinskih kriza korištene u tom kontekstu. Za većinu njih, koji pak nisu bili na istoj strani političko-ideološkog spektra, modernost karakterizirana industrijalizacijom, urbanizacijom, ubrzanim životom, nepovoljnim radnim uvjetima te nedostatkom slobodnog vremena – predstavljala je glavni i osnovni uzrok dubokih medicinskih kriza koje se, iz njihove perspektive, nisu očitovale samo u rasprostranjenosti zaraznih bolesti i alkoholizmu – već u puno dubljim, kolektivnim psihološkim i bihevioralnim smetnjama kojima su pridavali nacionalni i transhistorijski značaj. Koncentriranjem na ovaj tip izvora koji u središte postavlja intelektualni i ideološki sadržaj te razumijevanje međuratnih medicinskih kriza, predavanje će ostvariti doprinos postojećim historiografskim debatama o zdravstvenom prosvjećivanju, nadopunjavajući saznanja o njegovim političkim, društvenim i znanstvenim aspektima.