Znanstveno vijeće za zaštitu prirode i okoliša Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organizira okrugli stol Vrijeme i klime planina: perspektive i izazovi koji će se održati u dvorani Knjižnice HAZU u ponedjeljak 11. svibnja 2026. s početkom u 13 sati.

Moderator i organizator predavanja je pročelnik sekcije za klimu prof. dr. sc. Branko Grisogono, a predavači su dr. sc. Krešo Pandžić, umirovljeni docent na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i djelatnik DHMZ-a, prof. dr. sc. Kristian Horvath, redoviti profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i dr. sc. Nevio Babić, oblasni prognostičar u Službi zrakoplovne meteorologije Hrvatske kontrole zračne plovidbe.

dr. sc. Krešo Pandžić

Preliminarni pregled istraživanja utjecaja gorja na vrijeme i klimu u Hrvatskoj

Sažetak

Topografija područja Hrvatske je u rasponu od razine mora do približno 1830 m visokog vrha Dinare. Prosječna visina kopnenog područja je oko 300 m.  Teren niži od prosječne visine zauzima 67% područja Hrvatske, a viši oko 33%. Uz dodatni utjecaj masivnih planinskih lanaca Alpa na sjeverozapadu i Dinarida na Jugu utjecaj gorja na vrijeme i klimu na području Hrvatske je znakovit. „Zasluga“ je masivnog Velebita da Hrvatska klima ima tri glavna tipa: Sredozemnu, planinsku i kontinentalnu na razmjerno uskom profilu od Jadrana na zapadu do Panonske nizine na sjeveru te veći broj podtipova ovisno o kompleksnosti reljefa terena. U ovom predavanju preliminarno se prikazuju rezultati istraživanja utjecaja gorja na vrijeme i klimu u Hrvatskoj. Najprije se daje osvrt na meteorološka motrenja s posebnim naglaskom na gustoću meteoroloških motrenja na pojedinim visinskim zonama te na deficit motrenja na najvišem gorju s obzirom na otežane uvjete održavanja tih motrenja. Od osobite su važnosti planinske meteorološke postaje kao što je Zavižan, opservatorij, ispod vrha Vučjak na sjevernom Velebitu. Jedna od važnih zadaća državnih meteoroloških službi je izrada klimatskih atlasa za standardna klimatska razdoblja Svjetske meteorološke organizacije (SMO).

Do sada su izrađeni klimatski atlasi za područje Hrvatske za razdoblja 1931-1960, 1961-1990 i 1971-2000. U predavanju će se sažeto prezentirati parametri prizemne temperature zraka, količine oborine te smjera i brzine vjetra. Za navedene  meteorološke varijable postoji izražena ovisnost o visini terena te dodatno o njegovoj konfiguraciji i tipu vremena. U prvim izdanjima (1931-1960) prostorna interpolacija podataka je obavljena subjektivnim metodama, dok su za druga dva razdoblja za odgovarajuće interpolacije korišteni većinom softverski GIS (geografski informacijski sustav) alati. Pojednostavljeno, pomoću multivarijatne regresije „procjenjuje“ se ciljna varijabla (prediktand) na pravilnoj mreži rastera, a na temelju vrijednosti ciljne varijable na susjednim meteorološkim postajama te drugim atributima kao što je biljni pokrov terena i drugi (tzv. kriging), kao prediktori. Što je vremenska razlučivost prediktanda veća to je zahtjevnost za detaljizaciju prediktora veća. Korištenjem primjerice mjesečnih vrijednosti temperature zraka i količine oborine  na postajama ili pravilnoj mreži rastera vrijedni pozornosti su izračuni klimatskih obilježja prema Köppenovoj odnosno Thornthwaiteoj klimatskoj klasifikaciji tipova klime. Zanimljivost je da obje raspodjele tipova klime daju slične rezultate u Hrvatskoj sa znatno više podtipova u gorovitom zaleđu istočne obale Jadrana nego u panonskom djelu.

Zadnjih godina se uočavaju sve veće razlike u prostornoj raspodjeli klimatskih tipova zbog znakovitog globalnog zatopljenja, prije svega. Istočna obala Jadrana poznata je po jakom vjetru, buri i jugu, u svjetskim razmjerima, koji se ubrzavaju efektima vezanim za reljef kao što je kanaliziranje juga uz istočnu obalu Jadrana u smjeru pružanja gorja  ili „obrušavanje“ relativno hladnijeg i težeg zraka s kontinenta na razmjerno toplije primorje Jadrana preko gorskih prijevoja i to približno okomito na obalu (na primjer, preko Vratnika i Senjske drage). Formiranju tih strujanja pomažu makrostrujanja  razmjerno hladnijeg zraka sa sjevera oko ili preko Alpa odnosno  zavjetrenaciklogeneza na južnoj strani Alpa. Neizravno, učinci gorja na klimatske
varijable prenose se na ostale klimatske komponente kao što su struje u oceanima i protoci u rijekama. Konačno, na predavanju će se ukratko predstaviti popularna knjižica „Vremenske ćudi Zavižana“, nastala suradnjom ustanove Nacionalni park Sjeverni Velebit, Državnog hidrometeorološkog zavoda i Geofizičkog zavoda,  kao doprinos popularizaciji planinske meteorologije.

Životopis

Krešo Pandžić rođen je u Drinovcima. Diplomirao je i magistrirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na smjeru Geofizika s meteorologijom. Od 1979. godine stalno je zaposlen u Državnom hidrometeorološkom zavodu (DHMZ), od 1994. do 1999. godine bio je pomoćnik ravnatelja za Službu za istraživanje i razvoj, dok je od 2000. godine pomoćnik ravnatelja za Službu za motrenje vremena i klime do 2014. godine. Od sredine 2014. do sredine 2018. godine zamjenik je ravnatelja DHMZ-a. Istovremeno je naslovni docent na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje predaje kolegij Sinoptička meteorologija (promijenjeni naslov Analiza i prognoza vremena I i II) od 1992. do 2012. godine. Predavao je Agroklimatologiju na Sveučilištu u Mostaru dvije akademske godine te Opću meteorologiju na doktorskom studiju Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u jednoj akademskoj godini. Od siječnja 2013. godine predavač je na doktorskom studiju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, s temom Atmosferska prediktabilnost i modeliranje klimatskog sustava. Voditelj je niza znanstveno-razvojnih projekata Ministarstva znanosti, obrazovanja, između ostaloga projekata posvećenih dugoročnoj prognozi vremena i klime te modeliranju vremena i klime i asimilaciji meteoroloških podataka, voditelj je EU-IPA projketa Centar za praćenje suše u jugoistočnoj Europi – komponenta za Hrvatsku kao i niza EU projekta prekogranične suradnje Italija-Hrvatska posvećenih jačanju otpornosti na elementarne nepogode na području Jadrana: Orientgate, CapRadNet, ProNews i AdriaMore. Bio je urednik tri knjige (50 godina rada DHMZ-a, 150/160 godina meteoroloških motrenja u Republici Hrvatskoj, Naputak za rad na glavnim meteorološkim postajama), a samostalni je autor sveučilišnog udžbenika Analiza meteoroloških polja i sustava. Objavio je više od 30 znanstvenih radova u priznatim  međunarodnim časopisima i više znanstveno-stručnih radova i publikacija u zemlji. Od 1. siječnja 2022. godine je u mirovini uz aktivno sudjelovanje na projektima istraživanju vremena i klime, uključujući klimatske promjene i scenarije.

Prof. dr. sc. Kristian Horvath

Planine kao prirodni laboratorij: meteorološki procesi i ekstremne vremenske pojave

Sažetak

Planinska područja pokrivaju znatan dio Zemljine površine i imaju izražen utjecaj na atmosferu. Unatoč dugotrajnom znanstvenom interesu za vrijeme i klimu u planinama, u novije vrijeme sve su izraženiji zahtjevi za pouzdanijim predviđanjem i modeliranjem budućeg vremena i klimatskih promjena, osobito u klimatski osjetljivim planinskim regijama. Međutim, upravo u planinskim područjima današnje prognoze vremena i klimatske simulacije bilježe povećane pogreške, što upućuje na nedostatnost postojećih motriteljskih sustava, ograničenja numeričkih modela i još uvijek nedovoljno poznavanje utjecaja planina na atmosferu. To se odražava i na nedovoljnu sposobnost procjene učinaka vremenskih i klimatskih ekstrema na građevinarstvo, prostorno planiranje, energetiku, vodno gospodarstvo, promet, turizam i druge gospodarske sektore.

Utjecaj planina na atmosferu očituje se na širokom rasponu prostornih i vremenskih skala, od mezoskalnih procesa (reda veličine do oko 2000 km) do mikroskopske turbulencije, pri čemu posebnu složenost čine njihove međusobne interakcije. Različiti aspekti tog utjecaja proučavaju se najintenzivnije programima međunarodnih terenskih eksperimenata u Alpama od ALPEX-a i MAP-a do TEAMx i TIM-a. U našim krajevima, zavjetrinska ciklogeneza s južne strane Alpa dominantan je generator atmosferskih strujanja koja pod utjecajem Dinarida dovode do primjerice olujne bure i juga, te posljedično mnoštva specifičnih sub-mezoskalnih obilježja poput rotora i pulsacija. Planine uzrokuju dugotrajnu i obilnu orografsku oborinu, ali i potiču snažne konvektivne procese. Ovisno o termodinamičkim i dinamičkim svojstvima atmosfere, u nekim slučajevima planine su izvorišta organiziranih konvektivnih oluja koje nastavljaju svoj životni ciklus izvan planinskih područja, dok u drugim slučajevima dolazi do sustavnog stvaranja novih konvektivnih ćelija na istom području i izrazito velikih akumulacija oborine. Poseban utjecaj na ekstremnu oborinu u našim planinama ima i međudjelovanje mora i atmosfere, odnosno morskih, obalnih i planinskih procesa. U ovom će se izlaganju dati pregled suvremenih spoznaja o mezoskalnim i sub-mezoskalnim atmosferskim procesima pod utjecajem planina, ali i novih istraživačkih tema i izazova s kojima se trenutno suočava planinska meteoroogija. Duga i znanstveno bogata povijest ali i uzbudljiva sadašnjost planinske meteorogije dovela je i do održavanja 37. Međunarodne konferencije o planinskoj meteorolgiji u Hrvatskoj 2025. godine koja daje novi poticaj za istraživanja vremena i klime u planinskim područjima.

Životopis

Kristian Horvath je redoviti profesor na Sveučilištu u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Geofizički odsjek. Diplomirao je i doktorirao na istom odsjeku 2003. odnosno 2008. godine. Od 2003. do 2026. godine radio je na Državnom hidrometeorološkom zavodu (DHMZ) u Sektoru za meteorološka istraživanja i razvoj, kao znanstveni novak, voditelj odjela, službe i kao načelnik Sektora. Tijekom rada na DHMZ-u provodio je i upravljao primijenjenim meteorološkim istraživanjima te svakodnevno surađivao s krajnjim korisnicima kako bi se rezultati istraživanja primijenili na korist društvu i raznim sektorima gospodarstva.

Glavna područja njegova znanstvenog rada uključuju mezoskalnu i planinsku meteorologiju, numeričku prognozu vremena, asimilaciju podataka, višeskalno numeričko modeliranje, verifikaciju numeričkih modela, dinamičku prilagodbu vjetra, te klimatske i energetske primjene. Više od dvije godine proveo je u inozemstvu na istraživačkim boravcima i suradnjama u institucijama kao što su Nacionalni centar za atmosferska istraživanja (NCAR, SAD), Desert Research Institute (SAD), Risø; DTU National Laboratory for Sustainable Energy (Danska), Sveučilište Balearskih otoka (Španjolska) te u Mađarskoj meteorološkoj službi. U više od 20 istraživačkih projekata financiranih od strane znanstvenih zaklada iz Hrvatske, EU-a i SAD-a sudjelovao je kao istraživač, voditelj istraživačke skupine ili voditelj projekta. Rezultati njegova istraživanja objavljeni su u više od 40 znanstvenih radova u recenziranim časopisima. Uredio je jednu knjigu te je koautor jednog poglavlja u knjizi, kao i autor više od stotinu konferencijskih priopćenja.

Predstavnik je Hrvatske u tijelima Svjetske meteorološke organizacije (WMO), a srodne funkcije obavljao je i u EUMETNET-u, ECMWF-u te programu ACCORD. Uz ulogu ocjenjivača za Hrvatsku zakladu za znanost, Europsku komisiju (Obzor, INTEREG programi), recenzent je radova za više od desetak znanstvenih časopisa. Stalni je član vanjskog odbora Mađarske akademije znanosti te aktivni član Hrvatskog nacionalnog odbora za geodeziju i geofiziku pri Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, kao i dugogodišnji član Hrvatskog meteorološkog društva.

Bio je glavni organizator 37. Međunarodne konferencije o planinskoj meteorologiji koja se od 29. rujna – 3.listopada 2025. godine održala u Poreču, Hrvatska, te član više od 10 znanstvenih i organizacijskih odbora raznih konferencija i radionica. Prepoznatljivost njegova znanstvenog rada dovela je i do nekoliko međunarodnih istraživačkih nagrada i stipendija, kao i kroz dvije nagrade za inovacije u istraživanju usmjerene na primjenu numeričkih prognoza vremena u energetskom sektoru. Autor je knjižice „Mali meteorolog“ u izdanju Školske knjige.

Dr. sc. Nevio Babić

Daljinsko uzorkovanje meteoroloških pojava u kompleksnom terenu

Sažetak

Iako sve brojnija i društvu sve pristupačnija, lokalna in-situ mjerenja atmosferskih veličina poput vjetra, temperature i vlažnosti predstavljaju kamen temeljac svakog tipa klimatoloških nizova podataka. Međutim, s povećanjem raznovrsnosti upotrebe takvih podataka kako u znanstvene, tako i u praktične, operativne svrhe, javlja se istodobno i sve veća potreba za dugoročno pouzdanim nizovima daljinskih mjerenja (eng. “remote sensing”). Ovo posebice vrijedi za kompleksni, planinski teren, gdje usprkos sve pouzdanijim numeričkim modelima, s jedne strane i dalje postoje najveće pogreške kad su u pitanju predviđanja posljedica globalnog zatopljenja. S druge strane, otežan pristup i održavanje velikog broja in-situ mjerenja po takvom terenu daju dodatnu prednost uvelike autonomnijim daljinskim mjerenjima. U sklopu projekta METMONIC, nedavno se upotpunila pokrivenost Hrvatske radarskim podacima što uvelike doprinosi npr. boljem “nowcastingu” prelaska ljetnih konvektivnih oluja preko gorskih predjela Like i Gorskog Kotara. Međutim, zbog svoje ovisnosti o aerosolima kao aktivnim raspršivačima elektromagnetskih zraka, instrumenti poput lidara i podnicomjera ostaju i dalje ograničeni na malobrojna izolirana područja, usko vezana uz određene svrhe poput zrakoplovstva, energije vjetra ili vrlo specifičnih istraživačkih projekata. U izlaganju će biti predstavljeni rezultati nekoliko takvih nedavnih istraživačkih projekata, kako u Hrvatskoj (lidarska mjerenja bure na dubrovačkom aerodromu u sklopu SESAR2020 projekta), tako i u inozemstvu (projekti T-REX, CROSSINN, TEAMx). Konačno, posvetit će se dodatni naglasak na one platforme koje se u Hrvatskoj koriste prvenstveno u operativne svrhe te time imaju potencijal za kreiranje dugoročnih klimatogija, poput podnicomjera na hrvatskim zračnim lukama i nekolicini DHMZ-ovih opservatorija.

Životopis

Nevio Babić rođen je 15. svibnja 1988. u Zagrebu. Nakon srednjoškolskog obrazovanja u zagrebačkoj XV. gimnaziji, 2007. godine upisuje preddiplomski integrirani studij fizike i geofizike na Fizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pod vodstvom prof. dr. sc. Branka Grisogona završava 2013. godine diplomski studij, smjer Meteorologija i fizička oceanografija, na temi mikroskalnih mjerenja turbulencije bure u navjetrini grada Splita. 2014. godine započinje doktorski studij na Sveučilištu u Virginiji. 2018. godine brani temu doktorskog rada naslova “Turbulentne koherentne strukture u konvektivnom graničnom sloju iznad kompleksnog terena” gdje kombinira in-situ i daljinska mjerenja te numerički model dekametarske rezolucije. Od 2019. do 2023. godine odrađuje postdoktorsku specijalizaciju na Karlsruhe Institutu za tehnologiju u Karlsruheu, Njemačka. Ondje sudjeluje u CROSSINN projektu (“Cross-valley flow in the Inn Valley investigated by dual-Doppler lidar measurements”) gdje stječe iskustvo rada sa state-of-the-art daljinskim instrumentima, uključujući lidare i podnicomjere. 2023. prelazi u operativnu zrakoplovnu meteorologiju te se zapošljava kao oblasni prognostičar u Službi zrakoplovne meteorologije Hrvatske kontrole zračne plovidbe. Aktivni je član nekoliko međunarodnih meteoroloških društava, uključujući i Hrvatsko meteorološko društvo. Rezultate svojih istraživanja objavio je u nekoliko međunarodno priznatih časopisa te redovno sudjeluje na prestižnim znanstvenim konferencijama na hrvatskoj, europskoj i svjetskoj razini.