Znanstveno vijeće za zaštitu prirode i okoliša Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organizira okrugli stol Znanost pred izazovom klimatskih promjena: globalni i mediteranski kontekst koji će se održati u Knjižnici HAZU u ponedjeljak 10. studenoga 2025. s početkom u 13.00 sati. Moderator i organizator okruglog stola je pročelnik sekcije za klimu prof.dr.sc. Branko Grisogono, a predavači su akademik Dario Vretenar, glavni tajnik HAZU, dr. sc. Ivan Güttler, ravnatelj Državnog hidrometeorološkog zavoda i akademik Mirko Orlić. 

Prilagodba klimatskim promjenama
Zašto imati povjerenja u znanost?
U suvremenom društvu sve je izraženija potreba za stručnim vodstvom znanstvenika i cjelokupnog znanstvenog sustava. Ta je potreba osobito vidljiva u kontekstu sve složenije interakcije između ljudskih aktivnosti i prirodnih sustava, kao i u rastućim zahtjevima za dublje spoznaje potrebne za rješavanje zdravstvenih, gospodarskih, društvenih i ekoloških izazova.
Kako znanost može pridonijeti rješavanju globalnih pitanja i donošenju ključnih, dalekosežnih odluka? Znanstvene spoznaje, činjenice i dokazi mogu biti ključni u oblikovanju politika i poticanju djelovanja tamo gdje postoji jasno slaganje o vrijednostima i definiciji problema te kada je razina neodređenosti niska.
Međutim, u mnogim slučajevima, odluke se donose u uvjetima visoke neizvjesnosti — kada su činjenice “neodređene, vrijednosti sporne, ulozi visoki, a potreba za djelovanjem hitna”. Upravo u takvim izazovnim okolnostima znanost mora ostati čvrst oslonac, nudeći najbolje dostupne dokaze i transparentno ukazujući na granice trenutnih spoznaja.

Akademik Dario Vretenar profesor je teorijske fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i glavni tajnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Diplomirao i doktorirao fiziku na PMF-u u Zagrebu, poslijedoktorsko usavršavanje na sveučilištima Bologna i Yale te kao stipendist Alexander von Humboldt zaklade na Tehničkom Sveučilištu u Münchenu. Bio je gostujući profesor na sveučilištima u Bologni, Münchenu, Tokiju i Pekingu. Kao gostujući znanstvenik radio je na sveučilištima u Chongqingu, Jyvaskyli, Münchenu, Solunu, Tokiju, te u nacionalnim laboratorijima GSI-Darmstadt, Legnaro, IPN-Orsay i Oak Ridge. Područje znanstveno-istraživačkog rada D. Vretenara je teorijska nuklearna fizika i nuklearna astrofizika. Objavio je više od 300 znanstvenih radova u časopisima uvrštenim u Web of Science te održao više od stotinu pozvanih predavanja na međunarodnim konferencijama. Bio je član programskih savjeta nacionalnih laboratorija u Italiji i Finskoj, te “ISOLDE and NToF Experiments Committee”, CERN. Divisional Associate Editor časopisa Physical Review Letters i glavni urednik časopisa The European Physical Journal A: Hadrons and Nuclei.
Za redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 2012. godine, te za člana Europske akademije (Academia Europaea) 2016. godine. Za glavnog tajnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 2019.

Klimatske promjene u atmosferi
U izlaganju će biti prikazan pregled trenutačnog stanja klimatskog sustava, s naglaskom na promjene u atmosferi i njihovim posljedicama na globalnoj i regionalnoj razini. Analizirat će se najnoviji rezultati međunarodnih i nacionalnih klimatskih istraživanja, uključujući najvažnije nalaze Šestog izvješća Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) te recentna opažanja i analize Državnog hidrometeorološkog zavoda. Posebna će se pozornost posvetiti uzročno-posljedičnoj povezanosti između antropogenih emisija stakleničkih plinova, njihovih koncentracija u atmosferi i opaženog porasta globalne srednje temperature zraka.
Predavanje će obuhvatiti i raspon očekivanih klimatskih promjena do kraja 21. stoljeća, temeljen na rezultatima scenarija iz skupine SSP (Shared Socioeconomic Pathways). Bit će prikazani glavni obrasci promjene temperature, oborine i učestalosti ekstremnih vremenskih događaja, kao i nesigurnosti koje proizlaze iz različitih scenarija emisija. Na regionalnoj razini, razmotrit će se utjecaji na klimu Hrvatske i jugoistočne Europe, uključujući promjene u sezonskoj raspodjeli oborine i toplinskim valovima, sušnim razdobljima.
Poseban će naglasak biti na kritičkoj analizi međunarodno prihvaćenog cilja ograničavanja globalnog zagrijavanja na 1,5 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje. U tom će se kontekstu razmotriti znanstvena utemeljenost, dosegnutost i praktična ostvarivost tog cilja, s obzirom na sadašnje trendove emisija, globalnu energetsku politiku i ograničenja u provedbi klimatskih mjera. Bit će istaknuti i glavni rizici koji proizlaze iz mogućeg prekoračenja praga od 1,5 °C te implikacije za klimu Europe i područje Sredozemlja.

Dr. sc. Ivan Güttler hrvatski je klimatolog čiji se znanstveni i stručni rad sustavno bavi klimatskim modeliranjem, analizom klime i klimatskih promjena te procjenom njihovih učinaka na društvo, gospodarstvo, infrastrukturu i okoliš. Njegov istraživački doprinos obuhvaća razvoj i primjenu regionalnih klimatskih modela te proučavanje klimatskih varijacija i trendova u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi.
Autor je više znanstvenih radova i dobitnik strukovnih priznanja, među kojima su Dekanova nagrada (2007.), Nagrada Europskog meteorološkog društva za mlade znanstvenike (2010.), Godišnja nagrada znanstvenim novacima u području prirodnih znanosti (2013.) i Nagrada Hrvatskog meteorološkog društva „Mlada nada hrvatske meteorologije“ (2014.). Citiran je više od 3500 puta prema Google Scholar.
Sudjelovao je u međunarodnim klimatskim pregovorima tijekom hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije 2020. godine te bio član hrvatskih delegacija na konferencijama Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP23, COP25, COP26, COP27). Od 2022. godine obnaša dužnost hrvatske kontakt osobe za Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC).
Aktivan je u nacionalnim radnim skupinama za međunarodna okolišna pitanja, pripremu programskih dokumenata za financijsko razdoblje Europske unije 2021.–2027. (Zelena Hrvatska) te u izradi Akcijskog plana prilagodbe klimatskim promjenama.
U razdoblju 2022.–2024. obnašao je dužnost zamjenika glavne ravnateljice Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ) te sudjelovao u finalizaciji opsežnih modernizacijskih projekata meteorološke, hidrološke i mreže za praćenje kvalitete zraka. Od 2024. godine obnaša dužnost glavnog ravnatelja DHMZ-a, s naglaskom na nastavak institucionalne reforme i unaprjeđenje javno dostupnih hidrometeoroloških podataka i usluga.
Sudjeluje u visokoškolskom obrazovanju na Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Klimatske promjene u oceanima i morima
Globalna srednja temperatura porasla je od predindustrijskog razdoblja za oko 1 °C pri površini Zemlje. Istovremeno, došlo je do brojnih drugih promjena u klimatskom sustavu, primjerice do podizanja morske razine za oko 20 cm. Osim toga, klimatske su se promjene očitovale i na manjim prostornim i vremenskim skalama pri čemu su posebnu pozornost privukli regionalni ekstremi. To se može ilustrirati podacima prikupljenima u Jadranskom moru: poplave Venecije već dugo predstavljaju problem, a u novije vrijeme takve se poplave počinju pojavljivati ne samo u sjevernom nego i u srednjem Jadranu. Analizom podataka i njihovom usporedbom s rezultatima računalnog modeliranja pokazalo se da su recentne klimatske promjene dijelom uzrokovane prirodnim procesima ali i da su tijekom proteklih nekoliko desetljeća dominantnu ulogu preuzeli antropogeni procesi povezani s emisijom stakleničkih plinova. Prema aktualnim klimatskim projekcijama koje su izrađene pomoću računalnih modela, može se očekivati da će se do kraja ovog stoljeća globalne srednje temperature dodatno povećati za 2,3–4,7 ºC nastavi li se emitirati stakleničke plinove bez ograničenja. To će biti povezano s nizom drugih promjena u klimatskom sustavu, napose s dodatnim podizanjem morske razine za 59–97 cm, kao i s daljnjim promjenama regionalnih ekstrema. Ako se ne ublaži emisija stakleničkih plinova, trebat će se prilagoditi novim prilikama pa će se primjerice trebati pripremiti na obalne poplave koje će biti češće, intenzivnije i dugotrajnije.

Akademik Mirko Orlić diplomirao je, magistrirao i doktorirao na Sveučilištu u Zagrebu. Posjetio je nekoliko europskih geofizičkih instituta te je kao gostujući znanstvenik boravio u SAD-u (Scripps Institution of Oceanography, La Jolla, Ca). Najprije je radio na Institutu Ruđer Bošković, a nakon toga zaposlen je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu – od 2000. kao redoviti profesor, od 2025. kao professor emeritus. Surađivao je i sa sveučilištima u Splitu, Osijeku, Trstu, Bologni i Seattleu. Redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Empirijski i teorijski istražuje fizikalne procese u moru te izučava povezanost tih procesa s onima u atmosferi i unutrašnjosti Zemlje. U početku je pretežno izučavao područje Jadrana, a s vremenom se zainteresirao za pojave na većem prostoru pa je tako, primjerice, zajedno s kolegom sa Sveučilišta u Zagrebu razvio metodu koja omogućuje da se globalne promjene temperature povežu s globalnim promjenama morske razine. Sudjeluje i u razvijanju različitih statističkih metoda, a jedna od njih – parcijalna valićna analiza – našla je primjenu ne samo u širem području geoznanosti već i u ekonomiji. Vodio je šest nacionalnih i osam međunarodnih projekata te je sudjelovao u višemjesečnim krstarenjima Jadranom na hrvatskim, američkim i njemačkim istraživačkim brodovima. Publicirao je oko 100 znanstvenih radova, više od 180 kongresnih priopćenja, te niz stručnih radova, popularnih članaka i elaborata. Objavio je temeljni fizičko-oceanografski udžbenik, a – kao koautor – i knjigu o vremenu i klimi jadranskog područja. Pisao je i o povijesti struke. Publikacije su mu u međunarodnoj znanstvenoj periodici do sada citirane više od 3000 puta (Scopus) odnosno više od 5000 puta (Google Scholar).
Obnašao je funkcije u brojnim sveučilišnim i državnim tijelima, sudjelovao je u organizaciji desetak domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova, bio je urednik časopisa Geofizika, četiri znanstvena zbornika i dvije knjige te gostujući urednik američkog časopisa Journal of Geophysical Research i europskog časopisa Journal of Marine Systems. Član je različitih strukovnih udruga, primjerice American Geophysical Union i The Oceanography Society. Dobio je Fulbrightovu nagradu, Državnu nagradu za znanost,