U četvrtak 4. prosinca 2025. u Zagrebu je u 98. godini života umro hrvatski fizičar prof. emer. Boran Leontić, član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Rodio se u Splitu 3. kolovoza 1928. Srednju školu završio je u Londonu i ondje započeo studij fizike koji je završio 1951. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao eksperimentalnu fiziku i postao asistent u Fizičkom zavodu. Doktorirao je 1954. na Sveučilištu u Manchesteru s tezom Interactions of Cosmic Rays at Sea Level and Underground. zatim je od 1954. do 1957. bio asistent predavač na PMF te vanjski suradnik i voditelj Odjela za visokoenergetsku fiziku u Institutu Ruđer Bošković. Od 1958. radio je u Laboratoriju Europskog centra za nuklearna istraživanja (CERN) u Ženevi, a od 1963. do 1968. u Nacionalnom laboratoriju Brookhaven u Uptonu. U Zagreb se vratio 1968.  i na PMF-u postao izvanredni, a od 1971. redoviti profesor. Bio je predstojnik Fizičkog zavoda od 1970. do 1979. Istodobno je od 1968. bio znanstveni suradnik i v. d. pročelnika Odjela fizike metala II u sveučilišnom Institutu za fiziku, a od 1970. do 1978. direktor Instituta. Umirovljen je 1998. kad mu je dodijeljeno i počasno zvanje professor emeritus. Član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za matematičke, fizičke i kemijske znanosti bio je od 1975.

U Manchesteru, Ženevi i Uptonu bavio se ponajviše fizikom elementarnih čestica i područjem visokih energija. Pritom je razvio nove metode istraživanja rezonancije čestica, što je omogućilo mjerenje visoke točnosti udarnih presjeka π-mezona i K-mezona na vodiku i deuteriju. Kako bi izmjerio magnetski moment Ξ-čestice, konstruirao je najsnažniji supravodljivi magnet (13 T). Unaprijedio je više metoda detekcije ionizirajućih čestica i konstruirao hiperkromatski optički uređaj za precizno fokusiranje Čerenkovljeve svjetlosti. U Zagrebu je djelovanje usmjerio na fiziku kondenzirane materije, posebice metala, odn. na električna svojstva ultrabrzo kaljenih legura pri ultraniskim temperaturama. Sa suradnicima istraživao lokalizirane magnetske momente u metalnim slitinama, među prvima sintetizirao visokotemperaturni spoj GdBa₂Cu₃O_7-x te razvio nove metode rasta vrlo čistih monokristala visokotemperaturnih supervodiča korištenjem računalno kontroliranoga termodinamičkoga profila.