Predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Velimir Neidhardt govorio je na otvorenju Teološkog simpozija povodom 60. obljetnice svečanog zatvaranja Drugoga vatikanskog koncila (1965. – 2025.) održanom u četvrtak 4. prosinca 2025. u dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu.
U svom je govoru podsjetio da je Drugi vatikanski koncil otvorio novo poglavlje u njenoj uskoro dvijetisućljetnoj povijesti, obilježeno „posadašnjenjem“ Katoličke crkve, njenim otvaranjem prema svijetu, prema ekumenizmu, dijalogu s drugim kršćanskim zajednicama, te da je donio i novo razumijevanje odnosa Crkve prema znanosti, kulturi i društvu.
“Kao predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti s ponosom spominjem našeg utemeljitelja, biskupa đakovačkog i srijemskog Josipa Jurja Strossmayera koji je stekao svjetsku slavu aktivnim sudjelovanjem na Prvom vatikanskom koncilu, od 1869. do 1870. Tijekom rasprave o dogmi o nepogrešivosti, Strossmayer je, vođen svojim uvjerenjem i pastoralnom odgovornošću, iznio kritički stav da se papinski autoritet ne smije tumačiti na način koji bi umanjio kolegijalnost biskupa i bogatstvo crkvene tradicije. Njegovi govori u Rimu, izrečeni s dostojanstvom i hrabrošću, daleko su odjeknuli. Svojim istupima Strossmayer je podsjetio da snaga Crkve leži u zajedništvu i u otvorenosti prema istini. Iako je koncil donio odluku drugačiju od njegovih stavova, njegova misao ostala je trajni podsjetnik na mogućnost pluralizma i dijaloga unutar Crkve. Upravo su te ideje – otvorenost, zajedništvo, poštovanje različitosti – kasnije našle svoj puni izraz u dokumentima Drugog vatikanskog koncila i Katoličke crkve u Hrvata. Danas, dok promišljamo o plodovima koncila, vidimo da je Strossmayer bio vizionar: njegov naglasak na povezanosti vjere i znanosti, Crkve i kulture, anticipirao je duh modernog vremena. Njegova ostavština, a nju čine Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, s palačom na zagrebačkom Zrinjevcu i Strossmayerovom galerijom starih majstora, moderno Sveučilište u Zagrebu i veličanstvena đakovačka katedrala, obvezuje nas da i dalje gradimo mostove između tradicije i suvremenosti, između vjere i znanosti. Strossmayer je na otvorenju Akademijine palače 1884. rekao: „Obje su: vjera i znanost, božji porod i na međusobnu ljubav, slogu i potporu bićem i izvorom svojim upućene.“ Strossmayer je na Prvom vatikanskom koncilu imao hrabrosti reći ono što se smatralo da ne spada u maticu nauka Crkve. Blaženi kardinal Alojzije Stepinac je, pak, u najtežim vremenima 20. stoljeća, zaslužio svetost nepokolebljivom vjernošću Bogu, Rimu, kao i svom hrvatskom narodu i njegovim stoljetnim i pravednim težnjama, unatoč progonima i nepravednoj osudi. Stepinčeva svetost nije samo ljudska nada, nego i nebeska potvrda. Zato s pouzdanjem gledamo prema danu koji će biti neprocjenjivi dar hrvatskom narodu i cijeloj Crkvi”, kazao je akademik Neidhardt.