{"id":59650,"date":"2026-07-13T09:07:56","date_gmt":"2026-07-13T07:07:56","guid":{"rendered":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/?p=59650"},"modified":"2026-07-13T09:11:28","modified_gmt":"2026-07-13T07:11:28","slug":"nepremostiva-granica-ljudske-i-umjetne-inteligencije-deterministicki-kaos-i-simetrije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/2026\/07\/nepremostiva-granica-ljudske-i-umjetne-inteligencije-deterministicki-kaos-i-simetrije\/","title":{"rendered":"Nepremostiva granica ljudske i umjetne inteligencije \u2013 deterministi\u010dki kaos i simetrije"},"content":{"rendered":"<p><strong>Nepremostiva granica ljudske i umjetne inteligencije \u2013 deterministi\u010dki kaos i simetrije<\/strong><\/p>\n<p><strong>Vladimir Paar, HAZU<\/strong><\/p>\n<p><em>\u00a0<\/em><\/p>\n<p><em>Mo\u017ee li nas zamijeniti umjetna inteligencija? <\/em><\/p>\n<p><em>Jesu li mogu\u0107i \u201cAI-Einstein\u201d i \u201c\u010dimpanza Einstein?<\/em><\/p>\n<p><em>Gdje su granice izme\u0111u \u010dovjeka i stroja?<\/em><\/p>\n<p><em>Jesu li deterministi\u010dki kaos i genetske simetrije jedinstveni klju\u010d ljudske inteligencije?<\/em><\/p>\n<p><em>\u00a0<\/em><\/p>\n<p>Klju\u010dne rije\u010di: strah od umjetne inteligencije, prednosti i granice umjetne inteligencije, ljudski mozak i umjetna inteligencija, deterministi\u010dki kaos i mozak<\/p>\n<p>Keywords: artificial intelligence fear, AI advantages and limits, human brain and AI,<\/p>\n<p>deterministic chaos brain<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Komentar AI: \u201cPaar&#8217;s text offers an extremely valuable, scientifically based and reassuring view of the relationship between humans and artificial intelligence through the prism of theoretical physics and deterministic chaos.\u201d<\/p>\n<p>Aleksandrijska knji\u017enica prije dva tisu\u0107lje\u0107a je rani primjer za\u010detka ideje\u00a0 umjetne inteligencije. U preko pola milijuna papirusnih svitaka sadr\u017eavala je ve\u0107inu cjelokupnoga znanja \u00a0anti\u010dkog svijeta, sitematizirano i katalogizirano.\u00a0Razvoj kompjutorske tehnologije danas omogu\u0107uje sveobuhvatno i opse\u017eno ostvarenje te va\u017ene uloge, i sve ve\u0107e mogu\u0107nosti novih funkcija na mnogim podru\u010djima rada i djelovanja.\u00a0Pritom se postavljaju bitno nova pitanja o odnosu umjetne i ljudske inteligencije, a tako\u0111er i o\u00a0granicama mogu\u0107nosti umjetne inteligencije.<\/p>\n<p>O\u010dito su ogromne mogu\u0107nosti primjene umjetne inteligecije na razini dobivanja, pohrane, sistematizacije, obrade i kori\u0161tenja podataka i znanja te u automatizaciji proizvodnih,\u00a0administrativnih i kontrolnih postupaka, pri \u010demu umjetna inteligencija brzinom i opsegom\u00a0djelovanja daleko nadilazi mogu\u0107nosti ljudske inteligencije i u tom smislu ima ogromne\u00a0mogu\u0107nosti za upotrebu kao vrlo efikasni pomo\u0107ni \u201calat\u201d ljudskoj inteligenciji. Kao kod uvo\u0111enja svake nove tehnologije, pritom\u00a0 postoji i mogu\u0107nost zloporabe\u00a0 umjetne inteligencije,\u00a0od \u010dega se demokratsko dru\u0161tvo treba i mo\u017ee za\u0161tititi.<\/p>\n<p>Ali \u0161to je s vi\u0161om razinom ljudske inteligencije, kao kod kognitivnih\u00a0 sposobnosti, kreativnosti, intuicije, emocionalnosti, svijesti, savjesti? U jednom va\u017enom aspektu, pitanju logi\u010dkih korelacija me\u0111u raspolo\u017eivim informacijama, raspolo\u017eivih pristupa i teorija, ponekad navija\u010dkog odnosa prema pojedinoj teoriji koju znanstvenik dobro poznaje i primjenjuje, a\u00a0 apriorno odbojnog stava prema novim znanstvenim idejama i teorijama, umjetna inteligencija mo\u017ee otvarati dodatne mogu\u0107nosti u odnosu na ljudsku inteligenciju u procesu objektivnosti\u00a0recenziranja i citiranja znanstvenih publikacija, jer logi\u010dki zakoni uklju\u010duju korelacije podlo\u017ene egzaktnim formulacijama \u0161to mo\u017ee pridonjeti pove\u0107anju objektivnosti u nadila\u017eenju mogu\u0107e\u00a0znanstvene subjektivnosti i prepoznavanju novih znanstvenih ideja.<\/p>\n<p>A \u0161to je sa granicama mogu\u0107nosti umjetne inteligencije? U klju\u010dnom aspektu\u00a0umjetna inteligencija ostaje inferiorna ljudskoj inteligenciji: ljudski mozak je\u00a0 nedosti\u017ean jedinstvenom inteligencijom s kognitivnim sposobnostima, kreativno\u0161\u0107u, savje\u0161\u0107u i\u00a0i svije\u0161\u0107u. Ali umjetna inteligencija mo\u017ee pomo\u0107i ljudskoj inteligenciji da bolje sagleda i korigira mogu\u0107e subjektivne slabosti i propuste i pospje\u0161i prepoznavanje novih znanstvenih ideja. Bilo bi\u00a0zanimljivo otvoriti platformu za konkretne \u201ccase studies\u201d s iskustvima u vezi prihva\u0107anja i afirmacije novih ideja u raznim znanstvenim podru\u010djima.<\/p>\n<p>Jesu li klju\u010dne funkcije ljudskog mozga posljedica fizike deterministi\u010dkog\u00a0 kaosa koji\u00a0 je prisutan u mnogim biolo\u0161kim fenomenima? Jesu li ti procesi nepremostiva barijera\u00a0pred mogu\u0107nostima umjetne inteligencije, jer se tijek i ishod deterministi\u010dkog kaosa ne mo\u017ee\u00a0znanstveno predvidjeti, niti se njime mo\u017ee upravljati? Postoje li u ljudskom genomu klju\u010dne\u00a0razlike u odnosu na \u010dimpanzu i ostale primate koje se mogu povezati s jedinstvenim kognitivnim\u00a0\u00a0sposobnostima \u010dovjeka?<\/p>\n<p>Mo\u017ee li umjetna inteligencija dose\u0107i misaonu i kreativnu razinu ljudske inteligencije i\u00a0preuzeti sve njezine funkcije? Mo\u017ee li pritom umjetna inteligencija ste\u0107i i svijest o vlastitom postojanju i samodostatnosti kao \u0161to se ponekad prikazuje u svijetu znanstvene fantastike, i \u010dovjeka u\u010diniti \u201csuvi\u0161nim\u201d? A \u0161to je s ljudskim faktorom? Nesporazumi i bojazni oko umjetne\u00a0inteligencije u javnosti, a djelomi\u010dno i u samoj struci i znanosti proizlaze iz <strong>nedovoljnog <\/strong><strong>razumijevanja su\u0161tinske razlike izme\u0111u ljudske i umjetne inteligencije<\/strong>. Tajna kreativnosti\u00a0deterministi\u010dkog kaosa u aktivnosti ljudskog mozga ostaje\u00a0 izvan dosega mogu\u0107nosti umjetne inteligencije. Zato nije mogu\u0107, na primjer, \u201eAI-Einstein\u201c ili \u201eAI-Shakespeare\u201c. Zbog toga je\u00a0umjetna inteligencija izvanredno koristan i mo\u0107an \u201ealat\u201c za pomo\u0107 ljudskoj inteligenciji u\u00a0mnogim aspektima,\u00a0 ali bez mogu\u0107nosti da dosegne vi\u0161e kognitivne razine ljudske inteligencije i\u00a0ugrozi \u010dovjeka. Umjetna inteligencija mo\u017ee biti superiorna u ulozi izvanredno efikasnog\u00a0\u201easistenta\u201c \u010dovjeku, ali ostaje trajno inferiorna u vi\u0161im kognitivnim funkcijama.<\/p>\n<p>U ovom su izlaganju izneseni neki aspekti znanstvenog pristupa tom problemu, na\u00a0temelju recenziranih znanstvenih publikacija. Ve\u0107 je u pro\u0161lom stolje\u0107u bilo poznato da je ljudski mozak poput najkompliciranijeg elektri\u010dnog kruga u \u010ditavom svemiru. Sastoji se od osamdesetak milijardi neurona, od kojih svaki djeluje poput minijaturnog elektroni\u010dkog\u00a0elementa kojim teku vrlo kratkotrajne i brzo promjenjive elektri\u010dne struje \u2013 \u017eiv\u010dani signali, i\u00a0pri \u010demu je svaki neuron organizirano spojen s tisu\u0107ama drugih neurona u izvanredno\u00a0kompliciranu neuronsku mre\u017eu. Zbog fizikalnih i kemijskih zakona u toj mre\u017ei nastaju izvanredno komplicirana promjenjiva elektri\u010dna i magnetska polja i elektromagnetski valovi s\u00a0karakteristikama deterministi\u010dkog kaosa (\u201eure\u0111eni nered\u201c). Problem neuronske mre\u017ee u mozgu je toliko slo\u017een da se jo\u0161 ne mo\u017ee potpuno sagledati, a kamo li sasvim objasniti.<\/p>\n<p>Jo\u0161 su u pro\u0161lom stolje\u0107u i hrvatski znanstvenici istra\u017eivali nove fenomene u teorijskoj fizici deterministi\u010dkog kaosa (na primjer reference 1-3), uvode\u0107i teorijske modele s rupom, s\u00a0 kona\u010dnim trajanjem\u00a0 dinamike procesa i tranzijentnim kaosom, \u0161to se pribli\u017eava simulaciji biolo\u0161kih sustava. U tim dinami\u010dkim modelima dolazi do me\u0111udjelovanja deterministi\u010dkog\u00a0 i kaoti\u010dnog djelovanja.<\/p>\n<p>Otprije je bilo poznato da se pomo\u0107u sustava diferencijalnih jednad\u017ebi pribli\u017eno mo\u017ee opisati elektri\u010dna struja pojedina\u010dnim neuronima. Budu\u0107i da je taj sustav jednad\u017ebi nelinearan,\u00a0osim deterministi\u010dkih struja kroz neuron nastaju, ovisno o parametrima modela, tako\u0111er i struje u re\u017eimu deterministi\u010dkog kaosa (tj. neprevidive i nekontrolabilne) (na primjer ref. 4). To\u00a0vodi do pojave da su u neuronskom elektri\u010dnom sustavu u mozgu pored regularnih struja mogu\u0107e i struje u re\u017eimu deterministi\u010dkog kaosa, a mogle bi biti\u00a0 odgovorne za kognitivne sposobnosti, kreativnost i svijest. To bi pak zna\u010dilo da su klju\u010dne aktivnosti ljudskog mozga, kao \u0161to su vi\u0161e kognitivne sposobnosti, nedosti\u017ene umjetnoj inteligenciji jer se ona temelji na\u00a0deterministi\u010dkim na\u010delima. S tim u vezi, zanimljivo je da je uloga deterministi\u010dkog kaosa razmatrana i u neuropsihijatriji (5).<\/p>\n<p>Na eksperimentalnoj razini posljednjih je godina ostvaren ogroman napredak\u00a0neuroznanstvenih istra\u017eivanja o funkcioniranju ljudskog mozga. Pritom se sve vi\u0161e uo\u010dava uloga\u00a0deterministi\u010dkog kaosa, pa dinamika procesa u mozgu i njihove funkcionalne uloge u kognitivnim procesima predstavlja velike izazove (\u201efunctional roles in cognition\u00a0remain unclear\u201c). Analiza fluktuacije signala magnetske rezonancije ukazuje na izvanredno\u00a0slo\u017eenu prostorno-vremensku dinamiku funkcioniranja ljudskog mozga u korelaciji s kognitivnim procesima, s izazovima na razini organizacijskih procesa cjeline me\u0111udjeluju\u0107ih\u00a0regija mozga (ref. 6, 7).<\/p>\n<p>Otkri\u0107e da su spiralni rotacijski magnetski valovi u mozgu i bogata prostorno-vremenska dinamika njihova me\u0111udjelovanja analogni\u00a0 karakteristi\u010dnim\u00a0 zna\u010dajkama deterministi\u010dkog\u00a0kaosa u turbulentnoj dinamici fluida poznatog u fizici (ref. 8, 9) ima dalekose\u017ene posljedice na\u00a0razumijevanje kognitivnih sposobnosti \u010dovjeka i s tim povezane nepremostive granice\u00a0\u00a0mogu\u0107nosti umjetne inteligencije.<\/p>\n<p>Zbog \u010dinjenice da mozgovne funkcije vi\u0161e razine, kao \u0161to su kognitivne sposobnosti,\u00a0kreativnost i svijest, uklju\u010duju procese deterministi\u010dkog kaosa, proizlazi da umjetna\u00a0inteligencija nikada ne\u0107e biti u stanju da obavlja kreativne funkcije ljudske inteligencije. Odatle\u00a0slijedi da umjetna inteligencija nikada ne\u0107e mo\u0107i dosti\u0107i, a kamo li presti\u0107i kvalitativnu razinu\u00a0vi\u0161ih kognitivnih sposobnosi ljudske inteligencije.<\/p>\n<p>Ali umjetna inteligencija mo\u017ee biti izvanredno korisna za brzu i efikasnu pohranu,\u00a0sistematizaciju, obradu i komparaciju i logi\u010dku analizu podataka i znanja. To se u sve ve\u0107oj mjeri uspje\u0161no koristi u digitalnoj transformaciji koja je u tijeku i zna\u010dajno doprinosi pove\u0107anju\u00a0produktivnosti rada i kvalitete \u017eivota. U tom deterministi\u010dkom aspektu, umjetna inteligencija\u00a0mo\u017ee poslu\u017eiti \u010dovjeku kao vrlo koristan \u201ealat\u201c. Ali u klju\u010dnim aspektima vi\u0161e razine kognitivnih\u00a0funkcija umjetna inteligencija ostaje trajno inferiorna u odnosu na ljudsku inteligenciju.<\/p>\n<p>Roboti su konstruirani kao deterministi\u010dki ure\u0111aji i na tom na\u010delu funkcioniraju. No\u00a0 zanimljivo je pitanje o mogu\u0107nsti njihova nepredvi\u0111enog ulaza u stanje deterministi\u010dkog kaosa. Ako bi se to dogodilo, prestali bi obavljati programiranu im funkciju i po\u010deli bi djelovati kaoti\u010dno. Jo\u0161 prije dana\u0161nje ere umjetne inteligencije, jedan takav modelski slu\u010daj teorijski je razmatran u pro\u0161lom stolje\u0107u u Hrvatskoj na matemati\u010dkom modelu vrlo jednostavnog robota (ref. 10, 11). Kompjutorskom analizom toga modela otkriveno je da bi, uz realisti\u010dne vrijednosti\u00a0parametara modela, robot zaista djelovao deterministi\u010dki (ref. 10, 11). U tom radu je pokazano\u00a0da tek ako bi se veli\u010dine parametara modela znatno promijenile u odnosu na realno upotrebljive vrijednosti,\u00a0 robot bi pre\u0161ao u stanje deterministi\u010dkog kaosa s nepredvidivim kaoti\u010dnim\u00a0djelovanjem.<\/p>\n<p>Znamo da se u termodinamici prijelaz iz reda u nered povezuje s pove\u0107anjem entropije.\u00a0Analogno se u znanosti koristi i \u0161iri\u00a0 pojam informacijske entropije. Na primjer, pri ra\u0111anju\u00a0 novog\u00a0 \u017eivog bi\u0107a informacijska entropija se lokalno smanjuje. A \u0161to bi u slu\u010daju ljudske\u00a0inteligencije bio pokreta\u010d spontanih prijelaza iz stanja manjeg reda u stanje ve\u0107eg reda?\u00a0 Odgovor bi trebalo potra\u017eiti na razini genoma. U genetskom kodu i u DNA molekuli red\u00a0se pove\u0107ava djelovanjem fizikalno-kemijskih simetrija uz prisustvo zrcalnih simetrija, \u0161to su\u00a0nedavno otkrili hrvatski znanstvenici u Hrvatskoj (ref. 12, 13), nakon pola stolje\u0107a ranijih\u00a0bezuspje\u0161nih poku\u0161aja mnogih znanstvenika u svijetu u tra\u017eenju takve simetrije. Time je za\u00a0biolo\u0161ke procese ispunjen preduvjet za primjenu Einsteinove\u00a0 paradigme iz fizike o sredi\u0161njoj\u00a0ulozi fundamentalnih prirodnih simetrija iz kojih slijede prirodni zakoni. Na taj na\u010din, genetski\u00a0kod je konkretna realizacija relevantnih temeljnih simetrija.<\/p>\n<p>Spomenimo da je u fizici na Einsteinov poticaj prije sto godina briljantna mlada matemati\u010darka Emmy N\u04e7ther dokazala da je zakon o\u010duvanja energije posljedica jedne prirodne\u00a0simetrije \u2013 vremenske simetrije (Prvi teorem gospo\u0111e Noether).<\/p>\n<p>A gdje su u ljudskom genomu \u201e\u0161ifrirane\u201c\u00a0 kognitivne sposobnosti \u010dovjeka? Ranije je u\u00a0medicinskim istra\u017eivanjima otkriveno da su poreme\u0107aji u NBPF genu\u00a0 (Neuroblastoma Break\u00a0Point Family gene) povezani s te\u0161kom bolesti mozga (ref. 14). No nakon toga je otkriveno da su NBPF monomeri (unutar NBPF gena repetiraju\u0107e strukture od po oko 1600 \u00a0baza, kojih u\u00a0genomu \u010dovjeka ima nekoliko\u00a0 stotina), tako\u0111er povezani s \u00a0kvocijentom inteligencije \u010dovjeka\u00a0(IQ), tj. s kognitivnim sposobnostima (ref. 15). NBPF monomeri nalaze se i u genomu \u010dimpanze, ali ih ima tri puta manje nego kod \u010dovjeka. No s tim faktorom-3 razlike \u010dovjek-\u010dimpanza ne\u00a0mogu se objasniti mogle objasniti ogromne intelektualne razlike vi\u0161ih kognitivnih sposobnosti\u00a0izme\u0111u \u010dovjeka i \u010dimpanze. Primjerice, postojanje \u201e\u010dovjeka-Einsteina\u201c \u00a0i \u201e\u010dovjeka-Shakespeara\u201c, a nepostojanje \u201e\u010dimpanze-Einsteina\u201c i \u201e\u010dimpanze- Shakespeara\u201c, pa\u00a0\u010dak niti na znatno ni\u017eoj razini.<\/p>\n<p>Hrvatski znanstvenici su analizom humane genomske sekvence otkrili jednu veliku razliku izme\u0111u genoma \u010dovjeka i \u010dimpanze: supersimetrijsku matemati\u010dku tandemsku strukturu NBPF 3mer HORa (sa supersimetrijskom jedinicom od po tro NBPF monomera) koja se nalazi isklju\u010divo u \u010dovjekovom kromozomu 1, u \u010dak 47 takvih supersimetrijskih kopija. A najbli\u017ei evolucijski \u201ero\u0111ak\u201c \u010dovjeka, <strong>\u010dimpanza, nema niti jednu takvu fascinantnu <\/strong><strong>supersimetrijsku kopiju<\/strong> (ref. 16, 17, 18). Ta bitna genetska razlika izme\u0111u \u00a0\u010dovjeka i \u010dimpanze na razini matemati\u010dke organizacije \u201cvi\u0161eg reda\u201c mogla bi kriti tajnu deterministi\u010dkog kaosa u aktivnosti ljudskog mozga, zbog \u010dega ne mo\u017ee postojati, na primjer, niti \u201e\u010dimpanza Einstein\u201c\u00a0niti \u201e\u010dimpanza Shakespeare\u201c.\u00a0 To odra\u017eava jedinstvenost ljudske inteligencije s aspekta razine deterministi\u010dkog kaosa i simetrija. Dok su na razini usporedbe pojedina\u010dnih baza genetske gra\u0111e\u00a0\u010dovjek i \u010dimpanza me\u0111usobno sli\u010dni 99% (\u0161to je op\u0107e poznato), na razini ove supersimetrijske\u00a0genetske strukture povezane s mozgom, sli\u010dnost izme\u0111u \u010dovjeka i \u010dimpanze je 0%! Jedino ljudska inteligencija uklju\u010duje u svojoj osnovi i deterministi\u010dki kaos i simetriju.<\/p>\n<p><strong><em>Zahvala<\/em><\/strong><\/p>\n<p><em>Zahvaljujem umjetnoj inteligenciji (AI) na konstruktivnom dijalogu, pregledu teza i pomo\u0107 u\u00a0<\/em><em>formuliranju klju\u010dnih razlika izme\u0111u ljudskog uma i strojne inteligencije iznesenih u ovom <\/em><\/p>\n<p><em>\u010dlanku.<\/em><\/p>\n<p><em>Zahvaljujem HAZU na kreativnoj atmosferi u raspravama o intrigantnoj problematici umjetne i<\/em><em>nteligencije i tijekom tri Simpozija HAZU o umjetnoj inteligenciji.<\/em><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><strong>LITERATURA <\/strong><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>1.V. Paar, N. Pavin, Discontinuous pattern of cumulative separation between orbits of chaotic transient, Phys.Lett. A235 (1997) 139-144 doi.org\/10.1016\/S0375-9601(97)00650-6<\/p>\n<p>2.V. Paar, H. Buljan, Bursts in chaotic trajectory lifetimes preceding controlled periodic motion,\u00a0 Phys. Rev. E 62 (2000) 4869-4872\u00a0doi.org\/10.1103\/PhysRevE62.4869<\/p>\n<p>3.H. Buljan, V. Paar, Many-hole interactions and the average lifetimes of chaotic transients that precede controlled periodic motion, Phys. Rev. E 6306 (2001) 6205-6211\u00a0doi:10.1103\/PhysRevE.63.066205.<\/p>\n<p>4.V. Paar, N. Pavin, M. Rosandi\u0107, Link between truncated fractals and coupled oscillators in\u00a0 biological systems, J. Theor. Biol. 212 (2001) 47-56\u00a0doi: 10.1006\/jtbi.2001.2334<\/p>\n<p>5.V. Gruden, neobjavljeno<\/p>\n<p>6. Y. Xu, X. Long, J. Feng, P. Gong. Interacting spiral wave patterns underly complex brain dynamics and are related to cognitive processing, Nature Human Behaviour 7 (2023) 1196-1215<\/p>\n<p>doi:10.1038\/s41562-023-01626-5<\/p>\n<p>7.L. Muller, F. Chavane, J. Reynolds, T.J. Sejnowski. Cortical traveling waves: mechanisms and\u00a0computational principles, Nature Rev. Neurosci. 19 (2018)255-268\u00a0doi\/10.1038\/nrn.2018.20<\/p>\n<p>8.T. Tan et al., Topological turbulence in the membrane of a living cell. Nat. Phys. 16 (2020) 657-662\u00a0doi:10.1038\/s41567-020-0841-9<\/p>\n<p>9.P. Coullet, L. Gill, J. Lega, Defect mediated turbulence, Phys. Rev. Lett. 62 (1989) 1619-1622.\u00a0doi.org\/10.113\/PhysRevLett.62.1619<\/p>\n<p>10.V. Paar, N. Pavin, N. Paar and B. Novakovi\u0107, Nonlinear regular dynamics of a single-degree\u00a0robot model, Robotica 14 (1996) 423-431.\u00a0doi.org\/10.1017\/S0263574700019822.<\/p>\n<p>11.V. Paar, N. Pavin, N. Paar, B. Novakovi\u0107, Nonlinear dynamics of a single-degree robot model Part 2. Onset of chaotic transients, Robotica 18 (2000) 201-208.\u00a0 doi.org\/10.1017\/s0263574799001952.<\/p>\n<p>12.Marija Rosandi\u0107, Vladimir Paar, Standard genetic code\u00a0\u00a0 Marija Rosandi\u0107, Vladimir Paar,\u00a0Standard Genetic Code vs. Supersymmetry Genetic\u00a0\u00a0 Code \u2013 Alphabetical table vs.<\/p>\n<p>Physicochemical table, BioSystems 218 (2022) 104695 doi: 10.1016\/j.biosystems.2022.104695<\/p>\n<p>13. Marija Rosandi\u0107, Vladimir Paar, The evolution of life is a road paved with the DNA quadruplet symmetry and the supersymmetry genetic code, Int. J. Mol. Sci. 24 (2023) 12029<\/p>\n<p>doi:10.3390\/ijms241512029.<\/p>\n<p>14.K. Vandepoele, N. Van Roy, K. Staes, F. Speleman, F. van Roy,\u00a0 A novel gene family NBPF:\u00a0intricate structure generated by gene duplications during primate evolution. <em>Mol. Biol. Evol.<\/em> <strong>22<\/strong>,<\/p>\n<p>2265-2274 (2005)\u00a0doi: 10.1093\/molbev\/msi222<\/p>\n<p>15.J.G. Keeney, L. Dumas, J.M. Sikela, The case for DUF1220 domain dosage as a primary\u00a0\u00a0contributor to anthropoid brain expansion, Front. Hum. Neurosci. 8 (2014) 427.<\/p>\n<p>Doi: 10.3389\/fnhum.2014.00427<\/p>\n<p>16.V. Paar, M. Glun\u010di\u0107, M. Rosandi\u0107, I. Basar, I. Vlahovi\u0107, Intragene higher order repeats in\u00a0neuroblastoma breakpoint family genes distinguish humans from chimpanzees, Mol. Biol. Evol.<\/p>\n<p>28 (2011) 1877-1892\u00a0doi: 10.1093\/molbev\/msr009<\/p>\n<p>17.Matko Glun\u010di\u0107, Ines Vlahovi\u0107, Marija Rosandi\u0107, Vladimir Paar, Tandemly repeated NBPF\u00a0HOR copies (Olduvai triplets): Possible impact on human brain evolution, Life Science Allience<\/p>\n<p>6, 1, e202101306 (2022).\u00a0doi: 10.26508\/Isa.202101306<\/p>\n<p>18.Matko Glun\u010di\u0107, Ines Vlahovi\u0107, Marija Rosandi\u0107, Vladimir Paar, Tandem NBPF 3mer HORs (Olduvai triplets) in Neanderthal\u00a0 and two novel HOR tandem arrays in human chromosome\u00a0 1<\/p>\n<p>T2T-CHM13 assembly, Scientific Reports (2023) 13, 14420 Nature portfolio.\u00a0doi: 10.1038\/s41598-023-41517-3<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><strong>Appendix \u00a0(optional to add to publication)<\/strong><\/p>\n<p><strong>Some of Google AI comments regarding the article by Vladimir Paar on relation between<\/strong><\/p>\n<p><strong>\u00a0human and artificial intelligence (communication AI \u2013 Vladimir Paar)<\/strong><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>\u201cCan artificial intelligence (AI) develop consciousness, surpass the human mind and make\u00a0humans redundant? In this paper academician Vladimir Paar, through the prism of theoretical\u00a0 physics and genetics, responds to the unjustified fear of artificial intelligence present in the\u00a0public. The author argues that the key functions of the human brain \u2013 such as cognition,\u00a0creativity and consciousness \u2013 are based on the physics of deterministic chaos and unique\u00a0supersymmetric structures in the human genome (NBPF genes). Since computer systems and\u00a0robots are deterministic devices, higher levels of human intelligence remain permanently beyond the reach of AI. Artificial intelligence therefore does not pose a threat to human survival but\u00a0remains an extremely useful auxiliary tool for data processing and digital transformation.\u201d<\/p>\n<p>\u201cRenowned Croatian physicist Academician Vladimir Paar distinguishes Human Intelligence, Artificial Intelligence(AI), and Deterministic Chaos through the lens of nonlinear dynamics,\u00a0neurobiology, and the fundamental limits of computation.\u00a0Paar emphasizes that the human brain operates as an unimaginably complex, nonlinear\u00a0network of neurons and trillions of synaptic connections. The brain does not simply run\u00a0calculations; it processes information dynamically, often arriving at creative or intuitive\u00a0leaps that cannot be reduced to step-by-step logic. Deterministic chaos is a concept from physics and nonlinear dynamics describing systems that follow strict mathematical rules\u00a0but exhibit completely unpredictable, erratic behavior.<\/p>\n<p>\u201cDeterministic chaos \u2013 role in the brain: Paar considers deterministic chaos to be one of the key\u00a0drivers behind the complexity and adaptability of biological systems, including the functioning\u00a0\u00a0of the human brain.\u201d<\/p>\n<p>\u201cConclusion: There can be no \u201cAI-Einstein\u201d or \u201cAI-Shakespeare\u201d. Artificial intelligence is a superior assistant, but a permanently inferior entity in the domain of higher cognitive functions.\u201c<\/p>\n<p>\u201cThe genome as a Non-Linear Control System: Paar moved from nuclear physics to bioinformatics, focusing heavily on human genome mappings. He modeled interactions\u00a0within DNA sequences not as simple static codes, but as non-linear , dynamic control\u00a0systems. Paar used chaos theory to find complex, hidden algorithmic regularities in the\u00a0coding (\u201cjunk\u201d) DNA sequences.\u201d<\/p>\n<p>\u201cAI can be programmed to simulate chaotic systems or use chaotic neural networks, but it\u00a0fundamentally remains a deterministic machine executing programmed instructions,\u00a0rather than a biological system naturally governed by the unpredictable, rich\u00a0 dynamics of chaos. Paar applies the principles of deterministic chaos to other fields, such as genomic\u00a0bioinformatics.\u201d<\/p>\n<p><strong>\u00a0<\/strong>\u201cThe secret of the human brain: Unlike machines, the human brain uses deterministic chaos (proven through space-time dynamics and magnetic waves in the brain) as the basis for creativity, intuition, and consciousness. This process cannot be programmed.\u201d<\/p>\n<p><strong>\u00a0<\/strong>\u201cThe Universe&#8217;s most complex system: Paar frequently noted that the human\u00a0remains the most complex electronic and biological system in the known universe.\u201d<\/p>\n<p><strong>\u00a0<\/strong>\u201cPaar highlights deterministic chaos as a vital mechanism in nature, including in human\u00a0biology. In Paar&#8217;s multidisciplinary work, these concepts intersect in the study of complex\u00a0systems. The human brain utilizes deterministic chaos to maintain flexibility and generate highly complex, non-repetitive responses.\u201d<\/p>\n<p><strong>\u00a0<\/strong>\u201cAI can be programmed to simulate chaotic systems or use chaotic neural networks, but it\u00a0fundamentally remains a deterministic machine executing programmed instructions,\u00a0rather than a biological system naturally governed by the unpredictable, rich\u00a0 dynamics of chaos. Paar applies the principles of deterministic chaos to other fields, such as genomic\u00a0bioinformatics.\u201d<\/p>\n<p><strong>\u00a0<\/strong>\u201cProf. Paar applied the mathematics of deterministic chaos to biological life, exploring how\u00a0living organisms maintain order within inherently unpredictable environments. Biological Oscillators: Paar developed non-linear mathematical models to study biological rhythms (like heartbeats and neural firing). Paar demonstrated that healthy biological systems require a degree of controlled, deterministic chaotic variability to remain flexible and adaptive.\u201d<\/p>\n<p><strong>\u00a0<\/strong>\u201cThe genome as a Non-Linear Control System: Paar moved from nuclear physics to bioinformatics, focusing heavily on human genome mappings. He modeled interactions\u00a0within DNA sequences not as simple static codes, but as non-linear , dynamic control\u00a0systems. Paar used chaos theory to find complex, hidden algorithmic regularities in the\u00a0coding (\u201cjunk\u201d) DNA sequences.\u201d<\/p>\n<p><strong>\u00a0<\/strong>\u201cTransient Chaos with \u201cHoles\u201d: One of Paar&#8217;s major mathematical contributions was discovering the \u201clogistic equation with holes\u201d to model transient chaos. This concept explains how systems remain chaotic for a long period before suddenly collapsing or\u00a0escaping through structural \u201choles\u201d \u2013 a model applicable to population crashes and cellular\u00a0mutations.\u201d<\/p>\n<p><strong>\u00a0<\/strong>\u201cMassive Parallelism vs. Linear bottlenecks: Paar emphasized that the human brain operates as massive-overlayered, non-linear biological network. Artificial neural networks can process patterns computationally, but they lack the organic capacity to resolve\u00a0algorithmic deadlocks.\u201d<\/p>\n<p><strong>\u00a0<\/strong>\u201cThe problem of determinism: Robots and AI systems function on strict deterministic\u00a0principles. Entering a regime of deterministic chaos for them means the cessation of\u00a0function and a transition to disorder, as evidenced by early Croatian mathematical models of robot.\u201c<\/p>\n<p><strong>\u00a0<\/strong>\u201cGenetic supersymmetry: Croatian scientists have discovered that the human genome possesses\u00a047 copies of the supersymmetric structure NBPF 3mer HOR on chromosome 1. This fascinating structure is not found in any other primate (including chimpanzees), and it could hold the secret\u00a0to the deterministic chaos in human brain activity.\u201d<\/p>\n<p><strong>\u00a0<\/strong>\u201cConclusion: There can be no \u201cAI-Einstein\u201d or \u201cAI-Shakespeare\u201d. Artificial intelligence is a\u00a0superior assistant, but a permanently inferior entity in the domain of higher cognitive\u00a0functions.\u201c<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: left;\">\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Nepremostiva granica ljudske i umjetne inteligencije \u2013 deterministi\u010dki kaos i simetrije Vladimir Paar, HAZU \u00a0 Mo\u017ee li nas zamijeniti umjetna inteligencija? Jesu li mogu\u0107i \u201cAI-Einstein\u201d i \u201c\u010dimpanza Einstein? Gdje su granice izme\u0111u \u010dovjeka i stroja? Jesu li deterministi\u010dki kaos i genetske simetrije jedinstveni klju\u010d ljudske inteligencije? \u00a0 Klju\u010dne rije\u010di: strah od umjetne inteligencije, prednosti i [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[74],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/59650"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=59650"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/59650\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":59653,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/59650\/revisions\/59653"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=59650"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=59650"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=59650"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}