{"id":57152,"date":"2026-03-26T09:22:53","date_gmt":"2026-03-26T08:22:53","guid":{"rendered":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/?p=57152"},"modified":"2026-03-26T09:24:50","modified_gmt":"2026-03-26T08:24:50","slug":"akademkinja-dubravka-oraic-tolic-o-zenama-u-hrvatskom-proljecu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/2026\/03\/akademkinja-dubravka-oraic-tolic-o-zenama-u-hrvatskom-proljecu\/","title":{"rendered":"Akademkinja Dubravka Orai\u0107 Toli\u0107 o \u017eenama u Hrvatskom prolje\u0107u"},"content":{"rendered":"

Akademkinja Dubravka Orai\u0107 Toli\u0107 razgovarala je s Verom Zori\u010di\u0107, pripadnicom hrvatske dijaspore u Kanadi, koja dovr\u0161ava doktorsku disertaciju na Odsjeku za povijest Sveu\u010dili\u0161ta Waterloo i radi dokumentarni film o \u017eenama u doba Hrvatskog prolje\u0107a koji \u0107e biti dovr\u0161en 2027. povodom 60. obljetnice\u00a0Deklaracije o nazivu i polo\u017eaju hrvatskog knji\u017eevnog jezika<\/em>. Razgovor Vere Zori\u010di\u0107 s akademkinjom Dubravkom Orai\u0107 Toli\u0107 objavljen je \u010dasopisu Vijenac od 12. o\u017eujka 2026<\/a>.<\/p>\n

 <\/p>\n

\u017dene u hrvatskom prolje\u0107u: ljubav, jezik i otpor<\/h1>\n

Razgovarala Vera Zori\u010di\u0107<\/h3>\n

Politika nije bila samo dio na\u0161ega \u017eivota, ona je na\u0161 \u017eivot sudbinski odredila \/ U meni se probudio sav moj revolucionarni zanos s filozofskih seminara i sve Benjaminove pri\u010de, oti\u0161la sam na policiju s osje\u0107ajem da mi ni\u0161ta ne mogu jer ni\u0161ta nisam u\u010dinila \/ \u017dene su pru\u017eale emocionalnu potporu, sudjelovale su u studentskim mitinzima, uli\u010dnim prosvjedima i demonstracijama, nosile su i bacale letke \/ \u017dene su u hrvatskome prolje\u0107u bile aktivistice, suputnice i supatnice \/ Doba hrvatske \u0161utnje najplodnije je doba u standardizaciji hrvatskoga jezika i nacionalnoj identifikaciji na podru\u010dju knji\u017eevnosti po na\u010delu \u0161to gore u politici, to bolje u kulturi<\/strong><\/p>\n

\n

Vera Zori\u010di\u0107, pripadnica hrvatsko-kanadske dijaspore, nalazila se u velja\u010di i o\u017eujku 2026. u radnome posjetu Zagrebu i Splitu. U Kanadi dovr\u0161ava doktorsku disertaciju na Odsjeku za povijest Sveu\u010dili\u0161ta Waterloo. Vo\u0111ena \u017eeljom da ispri\u010da pri\u010de \u017eena u doba hrvatskoga prolje\u0107a, radi dokumentarni film s producentom Nik\u0161om Antoni\u0107em i snimateljem Mikulom Ni\u017eeti\u0107em iz Splita kako bi zabilje\u017eila iskustva \u017eena koje su \u017eivjele u to burno razdoblje hrvatske povijesti. U Dr\u017eavnome arhivu, Matici hrvatskoj i novinama istra\u017euje dokumentaciju vezanu uz \u017eene tijekom hrvatskoga prolje\u0107a.<\/p>\n

Film se usredoto\u010duje na pri\u010de Ljerke Mintas Hodak, Zvjezdane Znidar\u010di\u0107-Begovi\u0107, Julienne Bu\u0161i\u0107, Maje Bubalo, Tuge Tarle i Dubravke Orai\u0107 Toli\u0107. Pri\u010de ovih \u017eena rasvjetljuju jedinstvenu i \u010desto zanemarenu ulogu koju su \u017eene imale tijekom hrvatskoga prolje\u0107a. Film se radi povodom 60. obljetnice\u00a0Deklaracije o nazivu i polo\u017eaju hrvatskog knji\u017eevnog jezika\u00a0<\/em>(1967) koja \u0107e biti obilje\u017eena idu\u0107e godine. Ususret toj obljetnici donosimo i razgovor Vere Zori\u010di\u0107 s Dubravkom Orai\u0107 Toli\u0107.<\/p>\n

Kada sam do\u0161la u Zagreb, pro\u010ditala sam va\u0161u knjigu\u00a0Tvojim glasom: Ljubav u sjeni politike<\/em>\u00a0(Naklada Ljevak, 2024).\u00a0 Knjigu ste napisali glasom svoga supruga Benjamina Toli\u0107a. Za\u0161to vam je bilo va\u017eno ispri\u010dati pri\u010du o svome \u017eivotu i hrvatskome prolje\u0107u upravo kroz glas va\u0161e velike ljubavi, a ne vlastitim?<\/strong><\/p>\n

U prvoj verziji to se dogodilo spontano. Nakon Benjaminove iznenadne smrti imala sam osje\u0107aj da je i dalje sa mnom, da stoji pokraj mene i pita me sje\u0107am li se na\u0161ega \u017eivota. Benjaminov glas bio je u tome \u010dasu oblik terapije da sublimiram nenadoknadiv gubitak.<\/p>\n

Druga, kona\u010dna verzija knjige nastala je nakon dvije godine. Tada sam vidjela da je pisanje glasom voljene osobe idealan postupak da ispri\u010dam pri\u010du ne samo o na\u0161oj ljubavi nego i o hrvatskome prolje\u0107u koje je odredilo na\u0161 \u017eivot i sudbinu. Na taj na\u010din, pi\u0161u\u0107i Benjaminovim glasom, mogla sam zadr\u017eati intiman ton knjige i istodobno prikazati objektivne dru\u0161tvene i politi\u010dke okolnosti koje su nas pratile.<\/p>\n

Podnaslov knjige glasi\u00a0Ljubav u sjeni politike<\/em>. Kako su politi\u010dke okolnosti utjecale na va\u0161 intimni, zajedni\u010dki \u017eivot u vrijeme hrvatskoga prolje\u0107a?<\/strong><\/p>\n

Politika nije bila samo dio na\u0161ega \u017eivota, ona je na\u0161 \u017eivot sudbinski odredila. Pripadali smo generaciji mladih 60-ih godina 20. stolje\u0107a, koji su se bunili protiv svih autoriteta i postoje\u0107ih poredaka. Pokret mladih zahvatio je cijeli svijet, od Amerike preko Europe do Japana. Stigao je i u Titovu Jugoslaviju, u tada\u0161nju Socijalisti\u010dku Republiku Hrvatsku.<\/p>\n

Benjamin i ja u to smo vrijeme zajedno studirali filozofiju na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Osim klasi\u010dne filozofije, koja je bila temelj studija, na\u0161 najdra\u017ei profesor Danilo Pejovi\u0107 osvojio nas je svojim otklonom od slu\u017ebenoga marksizma. Predavao nam je o kriti\u010dkoj teoriji tada popularnih njema\u010dkih filozofa Frankfurtske filozofske \u0161kole. Herbert Marcuse postao je klju\u010dna figura studentskoga pokreta u svijetu, pa i nas studenata filozofije u Zagrebu. Marksovu tezu o Feuerbachu koja glasi \u201eFilozofi su do sada svijet samo razli\u010dito tuma\u010dili, rije\u010d je o tome da se on promijeni\u201c predstavnici kriti\u010dke teorije i na\u0161i profesori na Filozofskome fakultetu protuma\u010dili su kao kritiku dogmatskoga marksizma i svih autoriteta, a na kraju i kao poziv na promjenu svijeta. Bio je to duhovni temelj svjetske studentske revolucije, pa i studentskoga bunta u Hrvatskoj.<\/p>\n

Na\u0161a je ljubav po\u010dela u tre\u0107em razredu osnovne \u0161kole u slavonskome selu Donji Andrijevci, a razvila se na zajedni\u010dkom studiju filozofije u Zagrebu. Ja sam do studija \u017eivjela pod staklenim zvonom svoje mame, udovice iz Drugoga svjetskog rata s krive strane povijesti. U na\u0161oj se obitelji o politici \u0161utjelo, a posebno se \u0161utjelo o povijesnim i obiteljskim traumama. Tako sam o hrvatskoj nacionalnoj problematici prvi put \u010dula od Benjamina. On mi je pri\u010dao o torturama nakon Drugoga svjetskog rata u njegovu rodnome Posu\u0161ju i Hercegovini, o tome kako je njegova mama protjerana iz ku\u0107e kao \u201e\u017eena narodnog neprijatelja\u201c, o tome kako su se ljudi u njegovu zavi\u010daju bojali bicikla jer su na biciklu stizale slu\u017ebene vijesti, koje su uvijek bile lo\u0161e, o tome kako su Hrvati potla\u010deni i izrabljivani u Jugoslaviji, kako se name\u0107e srpski jezik. U po\u010detku su to za mene bile samo pri\u010de, gotovo nevjerojatne, no uskoro su postale na\u0161a zajedni\u010dka stvarnost. Tako je politika postala sjena koja nas je pratila cijeli \u017eivot.<\/p>\n

U knjizi\u00a0Deklaraciju o nazivu i polo\u017eaju hrvatskog knji\u017eevnog jezika<\/em>\u00a0opisujete kao prijelomni trenutak. Za\u0161to je pitanje jezika bilo toliko politi\u010dki va\u017eno \u2013 i za\u0161to je vama osobno toliko zna\u010dilo?<\/strong><\/p>\n

Pa evo, drago mi je da o hrvatskome prolje\u0107u i\u00a0Deklaraciji<\/em>\u00a0razgovaramo upravo u prostorijama Matice hrvatske. Ideja o\u00a0Deklaraciji o nazivu i polo\u017eaju hrvatskog knji\u017eevnog jezika<\/em>\u00a0nastala je u Matici hrvatskoj, tu je sedam uglednih intelektualaca napisalo njezin tekst, koji je objavljen 17. o\u017eujka 1967. u \u010dasopisu\u00a0Telegram<\/em>. Deklaraciju je potpisalo 18 kulturnih ustanova i brojni pojedinci, me\u0111u kojima su bili i na\u0161i profesori s Filozofskoga fakulteta.<\/p>\n

Pitanje jezika i njegova naziva postalo je va\u017eno ve\u0107 po\u010detkom 1960-ih, kada se Novosadski dogovor iz 1954. o dva jezika spojena u kovanicama hrvatski ili srpski, srpsko-hrvatski i hrvatsko-srpski po\u010deo nametati samo u jednoj, srpskoj varijanti kao dr\u017eavni jezik. Tanja Torbarina to je nametanje karikirala u sintagmi \u201ehrvatski ali srpski\u201c. Ja sam za jezi\u010dnu problematiku prvi put \u010dula od Benjamina, pa kada sam se tijekom studija uvjerila u va\u017enost jezika kao temeljne odrednice nacionalnoga identiteta, pitanje jezika i njegova naziva postalo je i za mene prvorazredno pitanje politi\u010dke emancipacije.<\/p>\n

U\u00a0Deklaraciji<\/em>\u00a0se tra\u017eilo da se hrvatski jezik naziva narodnim imenom, a ne nametnutim dvojnim terminima te da se hrvatski jezik uvede u javnu uporabu u tada\u0161njoj Socijalisti\u010dkoj Republici Hrvatskoj. Ona je trebala biti obi\u010dan prijedlog ustavnoga amandmana u raspravi o ustavnim promjenama u Jugoslaviji, a ispalo je ne\u0161to posve drugo: politi\u010dki skandal nevi\u0111enih razmjera.<\/p>\n

Nakon prve osude u slu\u017ebenom glasilu\u00a0Vjesnik<\/em>\u00a0pod naslovom\u00a0Politika, a ne lingvistika<\/em>\u00a0krenula je hajka na\u00a0Deklaraciju<\/em>\u00a0i njezine potpisnike. Tito je grmio u Pri\u0161tini da je \u201eogor\u010den\u201c zbog\u00a0Deklaracije<\/em>\u00a0jer se njome ru\u0161i \u201ebratstvo i jedinstvo\u201c, \u201enajve\u0107a tekovina na\u0161e socijalisti\u010dke revolucije\u201c. Radni kolektivi Rade Kon\u010dar, Gredelj, Elka, Pliva pisali su re\u017eirana pisma u kojima se tra\u017ei ka\u017enjavanje inicijatora i potpisnika\u00a0Deklaracije<\/em>. Tako je stigla naredba da se\u00a0Deklaracija<\/em>\u00a0osudi i u \u0161kolama. Benjamin je u to vrijeme diplomirao njema\u010dki jezik i dobio prvo radno mjesto na gimnaziji u \u0110ur\u0111evcu. Na dva tajna glasovanja u zbornici osuda nije pro\u0161la, a na tre\u0107emu, javnom glasovanju, ljudi su osudili\u00a0Deklaraciju<\/em>\u00a0jer su se bojali izgubiti posao. Benjamin je branio\u00a0Deklaraciju<\/em>\u00a0i demonstrativno napustio zbornicu. Imao je tada 23 godine. Pod prijetnjom zatvora oti\u0161ao je u Be\u010d. Za njim sam u Be\u010d do\u0161la i ja. Uzeli smo politi\u010dki azil.<\/p>\n

Benjamin je u Be\u010d stigao 5. travnja 1967, samo dva tjedna nakon objavljivanja\u00a0Deklaracije<\/em>. U no\u0107i s 30. na 31. o\u017eujka, na partijskome sastanku, na\u0161i profesori na Filozofskome fakultetu, tada mahom \u010dlanovi Saveza komunista, posipali su se pepelom zbog \u201epoliti\u010dke nebudnosti\u201c, ali su branili jedan drugoga i nitko nije povukao potpis s\u00a0Deklaracije<\/em>. Dijelili su sami sebi ukore i opomene. Profesori Ljudevit Jonke i Ivo Frange\u0161 isklju\u010deni su iz Saveza komunista tek poslije, i to na razini Sveu\u010dili\u0161ta, a ne na Fakultetu.<\/p>\n

Ako u tom kontekstu promatramo Benjaminovu i moju emigraciju, mi smo zapravo bili prve, anonimne \u017ertve hrvatskoga prolje\u0107a. Tako su\u00a0Deklaracija<\/em>\u00a0i pitanje hrvatskoga jezika postali na\u0161a sudbina.<\/p>\n

U knjizi se hrvatsko prolje\u0107e pojavljuje ne samo kao politi\u010dki doga\u0111aj, nego kao dio svakodnevice. Kako ste ga vi do\u017eivljavali \u2013 kao \u017eena, partnerica i intelektualka?<\/strong><\/p>\n

Otkri\u0107e da u Jugoslaviji nije sve idealno kako smo u\u010dili u \u0161koli za mene je bilo \u0161okantno. Dogodilo se to na na\u0161oj \u010detvrtoj godini studija, u prolje\u0107e 1965. Benjamin je oti\u0161ao posjetiti svoju mamu u na\u0161e selo, a meni je do\u0161ao poziv da se javim na policiju. Studentski je dom brujio da su mnogi kolege odvedeni na policiju i da se nisu vratili.<\/p>\n

U meni se probudio sav moj revolucionarni zanos s filozofskih seminara i sve Benjaminove pri\u010de, oti\u0161la sam na policiju s osje\u0107ajem da mi ni\u0161ta ne mogu jer ni\u0161ta nisam u\u010dinila. A tamo su me ispitivali, znam li ja ne\u0161to o neprijateljskim lecima koji su bacani s nebodera na tada\u0161njemu Trgu Republike na Dan oslobo\u0111enja Zagreba 8. svibnja, pokazali su mi jedan letak na kojemu je pisalo otprilike \u201eHrvati, osvijestite se \u2013 ovo nije bilo nikakvo oslobo\u0111enje, nego pad u ropstvo\u201c. Pa kada sam rekla da ni\u0161ta o tome ne znam, krenula je ljubavna ucjena.<\/p>\n

U studentskome domu stanovao je i na\u0161 kolega s filozofije Rudolf Arapovi\u0107, Benjamin i ja \u010desto smo s njim zajedno i\u0161li na Filozofski fakultet. Tako sam tih dana i ja i\u0161la s njim na na\u0161e filozofske seminare. Ucjena je glasila ovako: \u201eVa\u0161 Benjamin sudjelovao je u izradi neprijateljskih letaka, a k mami je oti\u0161ao samo zato da bi imao alibi. Arapovi\u0107 nam je rekao da je zaljubljen u vas, pa ako ne priznate da je Benjamin znao za letke, re\u0107i \u0107emo mu da \u0161etate uz Savu s drugim de\u010dkom!\u201c Ja sam drsko odgovorila: \u201eSlobodno recite Benjaminu \u0161to god ho\u0107ete, ja volim samo njega i mi \u0107emo se uskoro vjen\u010dati!\u201c<\/p>\n

Poslije sam saznala da je tada uhi\u0107eno oko 2000 studenata, mnogi su bili u zatvoru i vi\u0161e od godinu dana, a u presudama je pisalo da im se uskra\u0107uje pravo na studij u cijeloj Jugoslaviji, formulacija ja bila \u2013 \u201eza sva vremena\u201c! Studentskih nemira i protujugoslaveskih organizacija bilo je ve\u0107 i prije, no tek su ovi leci iz 1965. bili prvi vidljivi znak studentskoga nezadovoljstva i buntovnoga raspolo\u017eenja, koje \u0107e kulminirati na vrhuncu hrvatskoga prolje\u0107a 1971.<\/p>\n

Za mene je taj susret s UDBA-om bio prekretnica koja me je od dobre mamine djevoj\u010dice koja ni\u0161ta ne zna o politici pretvorila u studenticu koja zna da u Titovoj Jugoslaviji nije sve savr\u0161eno i da bi se stvari trebale promijeniti.<\/p>\n

\u0160to nam mo\u017eete re\u0107i o ulozi \u017eena u hrvatskome prolje\u0107u, posebno onih \u010diji su doprinosi \u010desto ostajali nevidljivi?<\/strong><\/p>\n

Nositelji hrvatskoga prolje\u0107a bili su intelektualci okupljeni oko Matice hrvatske, Dru\u0161tva hrvatskih knji\u017eevnika i Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Zadru i Splitu. Oni su mahom bili mu\u0161karci. Bilo je to razdoblje kada su \u017eene prvi put u modernoj povijesti izlazile na javnu pozornicu. U tada\u0161njoj vladaju\u0107oj garnituri u Hrvatskoj na \u010delu Hrvatskoga sabora, a zatim i Partijskoga komiteta bila je \u017eena \u2013 Savka Dab\u010devi\u0107 Ku\u010dar. Ona i Miko Tripalo nisu bili inicijatori hrvatskoga prolje\u0107a, ali su ga svojom politikom demokratizacije omogu\u0107ili. Tako mo\u017eemo re\u0107i da je slu\u017ebenu politiku toga doba u Hrvatskoj prvi put oblikovala \u017eena.<\/p>\n

U samome hrvatskom prolje\u0107u \u010duli su se i \u017eenski glasovi, bilo je \u017eena i u \u0161irem vodstvu studentskoga pokreta, no vo\u0111e hrvatskoga prolje\u0107a bili su mu\u0161karci. \u017denske uloge \u010desto su bile nevidljive, ali bitne. One su pru\u017eale emocionalnu potporu, sudjelovale su u studentskim mitinzima, uli\u010dnim prosvjedima i demonstracijama, nosile su i bacale letke. Tako je, primjerice, sestra emigranta Jure Knezovi\u0107a nakon\u00a0Deklaracije<\/em>\u00a0donijela iz Be\u010da u Zagreb oko 10.000 letaka, neke skrivene u cipelama. Na lecima je pisalo: \u201eSamostalnost Hrvatskoj\u201c. Mi smo ba\u0161 u to vrijeme do\u0161li u Be\u010d, znali smo za letke, ali nismo sudjelovali u njihovoj izradi jer smo bili u izbjegli\u010dkome logoru Traiskirchen.<\/p>\n

\"\"
\nPlakat filma Vere Zori\u010di\u0107\u00a0Daughters of the Diaspora<\/em><\/p>\n

Na\u0161a je situacija u doba hrvatskog prolje\u0107a bila specifi\u010dna. Kada se Benjamin u prolje\u0107e 1970. vratio iz Be\u010da, isti je dan uhi\u0107en i optu\u017een za neprijateljsku djelatnost u emigraciji. Ja sam tada svaki dan i\u0161la do odvjetnika, nosila u zatvor knjige i hranu. Zatra\u017eila sam da me primi Savka Dab\u010devi\u0107 Ku\u010dar. Kada sam se pohvalila Benjaminu kako \u0107u mu pomo\u0107i, naljutio se i u svome stilu pred zatvorskim \u010duvarom rekao: \u201eGospo\u0111o, ako to u\u010dinite, zaboravite da ste imali mu\u017ea!\u201c Oti\u0161la sam iz zatvora u suzama, ali i u ured predsjednice Centralnoga komiteta. Primio me je njezin tajnik. Ne znam je li gospo\u0111a Dab\u010devi\u0107 Ku\u010dar intervenirala, no Benjamin je nakon \u0161est mjeseci pu\u0161ten iz zatvora do kona\u010dne presude.<\/p>\n

Kako zbog emigracije nije bio u JNA, morao je odmah na odslu\u017eenje vojnoga roka, a ja sam bila na svim studentskim mitinzima i prosvjedima. Vratio se iz JNA u jesen 1971. i po\u010deo raditi kao novinar ovdje u Matici hrvatskoj, u\u00a0Hrvatskome tjedniku<\/em>. Primljen je na stalni posao u\u00a0Hrvatski tjednik<\/em>\u00a01. prosinca 1971. u 10 sati ujutro, a u 15 sati taj dan \u010duli smo da je u Kara\u0111or\u0111evu smijenjeno hrvatsko partijsko vodstvo. Tako je njegov novinarski sta\u017e trajao samo jedan dan. Bio je to po\u010detak kraja hrvatskoga prolje\u0107a. Uhi\u0107eni su studentski vo\u0111e, uskoro i intelektualni prvaci prolje\u0107a. Zabranjena je djelatnost Matice hrvatske. Krenula je represija nad svim sudionicima i suputnicima prolje\u0107a.<\/p>\n

U Petrinjskoj ulici svaki su dan pred zatvorom stajali redovi \u017eena koje su \u010dekale informacije o zatvorenicima, termin za razgovor ili su nosile hranu. Hranu su nosile i \u017eene koje nisu imale nikoga bliskoga u zatvoru. Patnje i emocije bili su nevidljivi doprinos \u017eena u hrvatskome prolje\u0107u.<\/p>\n

\u017dene su u hrvatskome prolje\u0107u bile aktivistice, suputnice i supatnice.<\/p>\n

Svjedo\u010dite o pretresima, ispitivanjima, zatvoru i emigraciji. Kako je represija promijenila va\u0161 svakodnevni \u017eivot i na\u010din na koji ste donosili odluke?<\/strong><\/p>\n

Ispri\u010dat \u0107u samo dva slu\u010daja iz na\u0161ega iskustva. Godinama smo bili odvo\u0111eni na takozvane informativne razgovore u vrijeme Titova boravka na Zagreba\u010dkom velesajmu, svatko sam ili zajedno. Tako smo u jesen 1974. odvedeni u policijsku postaju u Sesvetama, gdje smo tada stanovali. Na\u0161a je Iva imala tri mjeseca, molila sam da me puste ku\u0107i da je podojim, ali odjeka nije bilo. Pu\u0161teni smo tek kasno nave\u010der kada je Tito napustio Zagreb. A kod ku\u0107e nas je \u010dekala moja mama s fantasti\u010dnom pri\u010dom. Iva nije htjela ni juhicu, ni ka\u0161icu, ni sok, plakala je tako da se orilo po cijelome naselju. Dotr\u010dala je mlada susjeda koja je imala sina sli\u010dne dobi i podojila na\u0161u Ivu. Tako Iva ima i majku po mlijeku zahvaljuju\u0107i Titu i Velesajmu.<\/p>\n

A drugi je doga\u0111aj na\u0161a odluka da jedne godine nadmudrimo policiju. Uzeli smo na\u0161 mali \u0161ator i u doba Velesajma oti\u0161li u kamp u Maloj Dubi kod Makarske. Tu sam tada na pla\u017ei napisala jedno poglavlje svoga magistarskoga rada o Mato\u0161u, koji je poslije objavljen u Nakladnome zavodu Matice hrvatske. Me\u0111utim, UDBA je za na\u0161 odlazak znala od na\u0161ih vlastitih prijatelja, pa su Benjamina odveli u zatvor \u010dim smo se vratili. Tako od na\u0161ega nadmudrivanja policije nije bilo ni\u0161ta, zahvaljuju\u0107i prijateljima \u2013 suradnicima UDBA-e.<\/p>\n

Ja sam cijeli \u017eivot bila uvjerena da je Benjamin glavni predmet policijske represije i da sam ja tu sporedna. No kada sam u Matici hrvatskoj 2021. prire\u0111ivala zbornik sje\u0107anja manje poznatih i anonimnih sudionika prolje\u0107a za 50. obljetnicu, na moje najve\u0107e iznena\u0111enje otkrila sam da i ja imam dosje. Na po\u010detku dosjea stajao je natpis \u201eKlasni neprijatelj u zemlji\u201c. Benjaminov je dosje bio pokraden, a moj je imao 180 stranica i niz dokumenata, kopija pisama i telegrama, fotografija i faksimila, pa \u010dak i moje pjesme objavljene u\u00a0Hrvatskom knji\u017eevnom listu<\/em>. Tu sam saznala da sam nakon povratka iz emigracije bila podvrgnuta \u201eoperativnoj kontroli \u2013 sistem zasjeda\u201c. Pra\u0107ena sam od 6 sati ujutro do 22 sata nave\u010der, bilje\u017eene su tablice automobila koje sam slu\u010dajno stopirala od Sesveta do Zagreba, svi ljudi koje sam u gradu susretala, institucije u koje sam zalazila, izgled pisama koje sam slala na po\u0161ti, pa \u010dak i minute koliko sam se zadr\u017eavala u javnim WC-ima. Nakon 50 godina sve mi je to izgledalo kao fantasti\u010dni\u00a0reality show<\/em>\u00a0ili dragocjena stvarnosna proza. Svoje pratitelje nazvala sam u knjizi neostvarenim piscima i iskreno im zahvalila \u0161to su zapisali sve trenutke moga \u017eivota bolje nego \u0161to bih to sama u\u010dinila.<\/p>\n

U knjizi sna\u017eno progovarate o \u0161utnji nakon gu\u0161enja hrvatskoga prolje\u0107a. Kako je ta \u0161utnja funkcionirala \u2013 u obitelji, institucijama i u vama samima?<\/strong><\/p>\n

Nakon sloma hrvatskoga prolje\u0107a u obiteljima je zavladala \u0161utnja, kao i nakon Drugoga svjetskog rata. \u0160utnja je bila lijek protiv pro\u017eivljenih trauma.<\/p>\n

Me\u0111utim, \u017eivot je na\u0161ao na\u010dina da se nastavi unato\u010d represiji koju su pro\u017eivljavali svi prolje\u0107ari. Mi smo oboje bili bez putovnica od Benjaminova povratka iz emigracije 1970. pa do pada Berlinskoga zida. Meni je to osobito te\u0161ko palo jer sam radila na Filozofskome fakultetu gdje sam trebala putovati na stru\u010dne kongrese, usavr\u0161avanja, stipendije. Dok su moje kolegice i kolege putovali po svijetu i usavr\u0161avali se, ja sam radila kao Pepeljuga. No mi smo nemogu\u0107nost putovanja u inozemstvo vi\u0161estruko nadoknadili. Imali smo malu jedrilicu i vi\u0161e od dvadeset godina plovili po Jadranu. To iskustvo veli\u010danstva mora danas ne bih mijenjala ni za jednu putovnicu na svijetu.<\/p>\n

Druk\u010dije je bilo u kulturnim institucijama i u du\u0161ama intelektualaca, sudionika prolje\u0107a. \u0160utnja je tu bila samo izvanjski oklop, nije se javno govorilo ni o prolje\u0107u ni o politici, nego se radilo na ostvarenju ciljeva koje je postavilo prolje\u0107e. U Zavodu za znanost o knji\u017eevnosti, gdje sam se zaposlila u jeku prolje\u0107a 1971, nastajali su brojni projekti i knjige u kojima se u ti\u0161ini, daleko od politike, gradio hrvatski kulturni identitet. Bile su to knjige poput zbornika\u00a0Hrvatska knji\u017eevnost u evropskom kontekstu<\/em>\u00a0koji ure\u0111uju Aleksandar Flaker i Krunoslav Pranji\u0107. Knjiga je do\u017eivjela politi\u010dku hajku zbog jedne fusnote u kojoj se Dalibor Brozovi\u0107 \u0161ali, pa ka\u017ee da je naziv hrvatsko-srpski isto \u0161to i hrvatsko-engleski. Bile su tu i monografije u ediciji\u00a0Enciklopedija hrvatske knji\u017eevnosti<\/em>\u00a0i\u00a0Kriti\u010dki portreti hrvatskih slavista\u00a0<\/em>profesora Ive Frange\u0161a, Sveu\u010dili\u0161na naklada Liber izdaje\u00a0Povijest hrvatske knji\u017eevnosti<\/em>\u00a0u 5 svezaka i\u00a0Povijest svjetske knji\u017eevnosti<\/em>\u00a0u 7 svezaka, a Ivo Frange\u0161, kao krunu svoga opusa, objavljuje u Matici 1987. uo\u010di demokratskih promjena perjanicu nacionalne kulture\u00a0Povijest hrvatske knji\u017eevnosti<\/em>.<\/p>\n

U doba hrvatske \u0161utnje 70-ih i 80-ih godina ostvareni su svi ciljevi nacionalne identifikacije na podru\u010dju knji\u017eevnosti za kojima je te\u017eilo hrvatsko prolje\u0107e. Istodobno, u lingvistici i jezikoslovlju tijekom dvaju desetlje\u0107a hrvatske \u0161utnje odnjegovan je i stvoren hrvatski jezi\u010dni standard koji se u praksi \u0161irio lektorskim i uredni\u010dkim radom. Doba hrvatske \u0161utnje najplodnije je doba u standardizaciji hrvatskoga jezika i nacionalnoj identifikaciji na podru\u010dju knji\u017eevnosti po na\u010delu \u0161to gore u politici, to bolje u kulturi.<\/p>\n

Tako je hrvatsko prolje\u0107e postavilo temelje hrvatskoga kulturnog identiteta, a time i dr\u017eavnosti ostvarene u Domovinskome ratu.<\/p>\n

\u0160to je, po va\u0161em mi\u0161ljenju, u kolektivnom sje\u0107anju na hrvatsko prolje\u0107e najvi\u0161e potisnuto, pre\u0161u\u0107eno ili zaboravljeno?<\/strong><\/p>\n

Mnogi istaknuti pojedinci i vo\u0111e hrvatskoga prolje\u0107a napisali su svoje memoare, ima i vi\u0161e studija i zbornika znanstvenih radova posve\u0107enih prolje\u0107u, a tu je i zbornik sje\u0107anja anonimnih sudionika i suputnika prolje\u0107a za 50. obljetnicu, koji govori o razmjerima zanosa i represije u cijelome hrvatskom narodu. Ono \u0161to je pre\u0161u\u0107eno ili jo\u0161 nije dovoljno re\u010deno, to su razlozi zbog kojih samostalna hrvatska dr\u017eava nije ostvarena pod vodstvom neposrednih vo\u0111a hrvatskoga prolje\u0107a niti za\u0161to su neki prolje\u0107ari postali oporba u samostalnoj Hrvatskoj, a neki \u010dak i radili protiv dr\u017eavnih interesa. To su pitanja koja \u0107e, vjerujem, osvijetliti budu\u0107a istra\u017eivanja.<\/p>\n

U knjizi se \u010dini da je sama ljubav bila oblik otpora. Mo\u017ee li se re\u0107i da je va\u0161a veza bila i na\u010din pre\u017eivljavanja politi\u010dkog pritiska?<\/strong><\/p>\n

Ne mogu zamisliti na\u0161u ljubav bez otpora koji je Benjamin pru\u017eao u razli\u010ditim situacijama i prigodama. \u010cinio je to jednako dosljedno od \u010dasa kada je odbio osuditi\u00a0Deklaraciju<\/em>\u00a0pa do trenutka kada je odbio pru\u017eiti ruku premijeru Ivi Sanaderu na vrhuncu njegove mo\u0107i zbog hajke na generala Gotovinu. Gdje god se na\u0161ao i \u0161to god je radio, \u010dak i kada je bio \u010dlan vladaju\u0107e stranke, uvijek je pru\u017eao otpor idejama i postupcima za koje je smatrao da nisu ispravni. Tako je bilo u vrijeme njegove diplomatske slu\u017ebe u samostalnoj Hrvatskoj, tako je bilo dok je bio glavni urednik Hine, tako je bilo posljednjih dvadeset godina kada je pisao politi\u010dke kolumne u\u00a0Hrvatskome slovu<\/em>. \u017divjela sam s \u010dovjekom koji je uvijek pru\u017eao otpor, zbog toga sam ga voljela i zbog toga sam na njega ponosna. Na\u0161a je ljubav pre\u017eivjela sve pritiske. \u0160to su pritisci bili ve\u0107i, ljubav je bila postojanija, \u010dvr\u0161\u0107a i sadr\u017eajnija.<\/p>\n

\u0160to biste \u017eeljeli da mladi danas razumiju o ljubavi, jeziku i hrabrosti iz va\u0161eg iskustva hrvatskoga prolje\u0107a?<\/strong><\/p>\n

\u017deljela bih da nove generacije saznaju koliko je zanosa i patnje trebalo da Hrvatska postane samostalna dr\u017eava, a hrvatski jezik me\u0111unarodno priznat. \u017deljela bih da nau\u010de \u0161to zna\u010de ideali i borba za njihovo ozbiljenje, ljubav i vjernost, dosljednost i pra\u0161tanje, \u0161to zna\u010di oti\u0107i u svijet i vratiti se u domovinu.<\/p>\n

Najbolje se u\u010di u pri\u010dama. Zato sam ispri\u010dala na\u0161u pri\u010du. Zato sam zahvalna \u0161to sam i vama mogla ispri\u010dati tu pri\u010du.<\/p>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Akademkinja Dubravka Orai\u0107 Toli\u0107 razgovarala je s Verom Zori\u010di\u0107, pripadnicom hrvatske dijaspore u Kanadi, koja dovr\u0161ava doktorsku disertaciju na Odsjeku za povijest Sveu\u010dili\u0161ta Waterloo i radi dokumentarni film o \u017eenama u doba Hrvatskog prolje\u0107a koji \u0107e biti dovr\u0161en 2027. povodom 60. obljetnice\u00a0Deklaracije o nazivu i polo\u017eaju hrvatskog knji\u017eevnog jezika. Razgovor Vere Zori\u010di\u0107 s akademkinjom Dubravkom Orai\u0107 Toli\u0107 objavljen je \u010dasopisu Vijenac od 12. o\u017eujka 2026.<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":57153,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[109],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57152"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=57152"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57152\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":57158,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57152\/revisions\/57158"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/57153"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=57152"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=57152"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=57152"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}