{"id":52363,"date":"2025-08-11T10:54:19","date_gmt":"2025-08-11T08:54:19","guid":{"rendered":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/?p=52363"},"modified":"2025-08-11T10:54:19","modified_gmt":"2025-08-11T08:54:19","slug":"peta-godisnjica-smrti-akademika-tonka-maroevica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/2025\/08\/peta-godisnjica-smrti-akademika-tonka-maroevica\/","title":{"rendered":"Peta godi\u0161njica smrti akademika Tonka Maroevi\u0107a"},"content":{"rendered":"<p>U ponedjeljak 11. kolovoza 2025. navr\u0161ava se peta godi\u0161njica smrti <strong>akademika Tonka Maroevi\u0107a<\/strong>,\u00a0istaknutog hrvatskog knji\u017eevnika, povjesni\u010dara umjetnosti, likovnog i knji\u017eevnog kriti\u010dara i prevoditelja, redovitog \u010dlana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.<\/p>\n<p>Rodio se 22. listopada 1941. u Splitu gdje je zavr\u0161io Klasi\u010dnu gimnaziju. Studij komparativne knji\u017eevnosti i povijesti umjetnosti zavr\u0161io je 1963. na Filozofskom fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu gdje je 1976. doktorirao temom <em>Likovna umjetnost u hrvatskoj knji\u017eevnosti od moderne do danas<\/em> (objavljeno kao knjiga 2007. pod naslovom <em>Napisane slike<\/em>), a od 1965. do 1970. bio je asistent na Odsjeku za povijest umjetnosti. Od 1970. do umirovljenja 2011. radio je u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu, a predavao je i na Akademiji dramske umjetnosti. Za redovitog \u010dlana HAZU, u Razredu za knji\u017eevnost, izabran je 2002., a od 1990. bio je \u010dlan suradnik.<\/p>\n<p>Kao pjesnik, javio se zbirkama pjesama u prozi <em>Primjeri<\/em> (1965.) i <em>Slijepo oko<\/em> (1969.) u okviru generacije okupljene oko \u010dasopisa <em>Razlog<\/em>.\u00a0 U kasnijoj fazi njegovo pjesni\u0161tvo obiluje intertekstualnim i metatekstualnim referencijama, a odlikuje ga i povratak vezanomu stihu i tradicionalnim oblicima (<em>Motiv Genoveve<\/em>, 1986.; <em>Trag roga, ne bez vraga<\/em>, 1987.; <em>\u010cetveroru\u010dno<\/em>, 1992.; <em>Sonetna struka<\/em>, 1992.; <em>Black &amp; Light: versi od prigode<\/em>, 1995.; <em>Redak mulja, redak pjene<\/em>, 2013.). Svoje izabrane pjesme objavio je 2009. u zbirci <em>Drvlje i kamenje<\/em>.<\/p>\n<p>Kao knji\u017eevni kriti\u010dar sustavno je pratio suvremeno hrvatsko pjesni\u0161tvo, a bavio se i starijom hrvatskom knji\u017eevno\u0161\u0107u te talijanisti\u010dkom problematikom. Svoje eseje, kritike i prikaze skupio je u vi\u0161e knjiga (<em>Dike ter hvaljenja<\/em>, 1986.; <em>Zrcalo adrijansko: obilje\u017eja hrvatsko-talijanskog jezi\u010dnog dijaloga<\/em>, 1989.; <em>Klik!: trenuta\u010dni snimci hrvatskog pjesni\u0161tva<\/em>, 1998.; <em>Pohvala pokudi<\/em>, 1998; <em>Dru\u017eba da mi je: doma\u0107i knji\u017eevni portreti<\/em>, 2008.; <em>Skladi\u0161te mje\u0161te sklada<\/em>, 2010.). Sastavio je antologije suvremenog hrvatskog pjesni\u0161tva od 1971. do 1995. (<em>Uskli\u010dnici<\/em>, 1996.) i od 1996. do 2019. (<em>Svjetlac<\/em>i, 2019.), kao i antologije katalonskoga pjesni\u0161tva <em>Bikova ko\u017ea<\/em> (1987.) i <em>Rije\u010di za jedan lapidarij<\/em> (2018.).<\/p>\n<p>Istra\u017eivao je i suvremenu hrvatsku likovnu umjetnost te objavljivao likovne kritike i rasprave u stru\u010dnim \u010dasopisima i novinama. Bio je autor predgovora katalozima i grafi\u010dkim mapama (Z. Bourek, J. Bratani\u0107, R. Goldoni, Z. Keser, A. Kuduz, V. Kuli\u0161, \u017d. Lapuh, I. Lovren\u010di\u0107, E. Murti\u0107, \u0160. Peri\u0107, H. \u0160ercar, I. \u0160i\u0161ko, M. \u0160utej i dr.), od kojih je mnoge probrao u knjizi <em>Slikanje i slikama predgovaranje: pisani portreti<\/em> (2006.). Vrlo \u010desto bio je govornik na otvaranjima izlo\u017ebi u Zagrebu i drugim hrvatskim mjestima, kao i na predstavljanjima knjiga. Svojim radom pomogao je afirmaciji mnogih likovnih umjetnika.<\/p>\n<p>Objavio je i monografije <em>Nives Kavuri\u0107-Kurtovi\u0107<\/em>, 1986.; <em>Zlatko Kauzlari\u0107 Ata\u010d<\/em>, 1996.; <em>Vojin Baki\u0107<\/em>, 1998.; <em>Antun Zuppa<\/em>, 2000.; <em>Antun Babi\u0107<\/em>, 2002.). \u010clanke o naivnoj umjetnosti, pisane od 1968. do 2012., skupio je u knjizi <em>O naivi i autsajderskoj umjetnosti<\/em> (2013.). Prevodio je s nekoliko jezika (G. Cavalcanti, Dante, F. Garc\u00eda Lorca, G. Mascioni, G. Papini, F. Petrarca, R. Queneau, L. Sciascia i dr.), a o iskustvu prevo\u0111enja Jorgea Luisa Borgesa napisao je traduktolo\u0161ko-esejisti\u010dku knjigu <em>Borgesov \u010ditatelj<\/em> (2005). S francuskog je preveo i legendarnu dramu <em>Stilske vje\u017ebe<\/em>.<\/p>\n<p>Akademik Tonko Maroevi\u0107 nagra\u0111en je 2014. Nagradom \u201eVladimir Nazor\u201c za \u017eivotno djelo u podru\u010dju knji\u017eevnosti, a 2018. i Goranovim vijencem za svoj pjesni\u010dki opus. Od 2011. bio je dopisni \u010dlan Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, a od 2015. i Crnogorske akademije nauka i umjetnosti.<\/p>\n<p>Umro je 11. kolovoza 2020. u Starom Gradu na Hvaru.<\/p>\n<p>\u017divot i djelo akademika Tonka Maroevi\u0107a ponajbolje je sa\u017eeo njegov prijatelj slikar \u017deljko Brguljan: \u201eRadu se predavao svim svojim bi\u0107em, motivirao je stvaraoce iz svog okru\u017eenja, kolegama \u0161irio vidike. Radom se odmicao od surovosti svijeta i u tome je bio nedosti\u017ean. No visoka postignu\u0107a nisu ga ni u \u010demu promijenila. Smatrao je da premalo zna, a svoj povla\u0161teni polo\u017eaj pripisivao je \u017eivotnoj sre\u0107i, a ne sposobnostima. Ostao je obi\u010dan \u010dovjek iz naroda, drag, dobar i svakom pristupa\u010dan. Uz njega se svaka osoba osje\u0107ala vrijednom, uzdizao je dostojanstvo osobe. \u010citao je hodaju\u0107i da ne gubi vrijeme i jer je bio \u017eeljan knjige. Pisao je neprestano i brzo, na pisa\u0107em stroju kad je cijeli svijet ve\u0107 zaboravio na tu tehniku koja je zahtijevala unaprijed formiranu misao, a pogotovo kostur cijelog, pa i najslo\u017eenijeg teksta. Bio je profinjen i mo\u0107an govornik, slagao je rije\u010di te\u010dno i logi\u010dno, kao da plete govor koriste\u0107i gomile klupka u svim bojama i nijansama. Kad je umro, te no\u0107i zamrle su sve knjige svijeta\u201c.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>U ponedjeljak 11. kolovoza 2025. navr\u0161ava se peta godi\u0161njica smrti akademika Tonka Maroevi\u0107a,\u00a0istaknutog hrvatskog knji\u017eevnika, povjesni\u010dara umjetnosti, likovnog i knji\u017eevnog kriti\u010dara i prevoditelja, redovitog \u010dlana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":27373,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[74],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/52363"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=52363"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/52363\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":52364,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/52363\/revisions\/52364"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/27373"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=52363"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=52363"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=52363"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}