{"id":49182,"date":"2025-02-20T09:47:32","date_gmt":"2025-02-20T08:47:32","guid":{"rendered":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/?p=49182"},"modified":"2025-02-20T09:48:33","modified_gmt":"2025-02-20T08:48:33","slug":"intervju-akademkinje-jasne-capo-za-mjesecnik-hrvatske-matice-iseljenika","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/2025\/02\/intervju-akademkinje-jasne-capo-za-mjesecnik-hrvatske-matice-iseljenika\/","title":{"rendered":"Intervju akademkinje Jasne \u010capo za mjese\u010dnik Hrvatske matice iseljenika"},"content":{"rendered":"
\n

Jasna \u010capo: Tema povratka u Hrvatsku bit \u0107e dugotrajan proces koji treba raditi planski, sustavno i s vizijom onoga \u0161to se \u017eeli posti\u0107i<\/h1>\n
\n
<\/div>\n<\/div>\n<\/header>\n
\n
Dr. sc. Jasna \u010capo nedavno je postala prva etnologinja redovita \u010dlanica Razreda za dru\u0161tvene znanosti HAZU-a. Iza nje je i te kako impresivna karijera. Osim \u0161to ve\u0107 godinama radi na Institutu za etnologiju i folkloristiku, ima i dojmljiv znanstveni opus. Objavila je \u0161est knjiga, a mnoge od njih je uredila. Iza nje su 103 izvorna znanstvena rada u doma\u0107im i me\u0111unarodnim \u010dasopisima te zbornicima na hrvatskom, engleskom, njema\u010dkom, francuskom, ruskom, bugarskom i \u0161panjolskom jeziku kao i pedesetak stru\u010dnih radova. \u010cesta tema njezinih znanstvenih radova su povratni\u010dke migracije, ali i hrvatska tradicijska kultura, nacionalni identitet, iseljeni\u0161tvo i povratni\u0161tvo te povratnici kao potencijal hrvatskoga gospodarstva, dru\u0161tva i kulture. U razgovoru za Maticu, dr. sc. \u010capo se osvrnula na povijesne trendove iseljavanja Hrvata i polo\u017eaj \u017eena u akademskoj zajednici, ali i kako su generacije Hrvata uspjele o\u010duvati svoj identitet u iseljeni\u0161tvu.<\/em><\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n

Nedavno ste postali prva etnologinja redovita \u010dlanica Razreda za dru\u0161tvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Kako ste do\u017eivjeli tu veliku \u010dast i postoji li obja\u0161njenje za\u0161to je tek sada primljen netko iz podru\u010dja etnologije?<\/strong><\/p>\n

Za mene je primanje u HAZU velika \u010dast i priznanje moga dugogodi\u0161njeg rada u etnologiji. U struci sam se bavila \u0161irokim dijapazonom tema, od onih posve klasi\u010dnih kao \u0161to su povijest obiteljskih zadruga i obi\u010daji do novijih kao \u0161to su migracije i iseljeni\u0161tvo, nacionalni identitet ili turizam. Vjerojatno je i ta \u0161irina pridonijela mojem izboru. Za\u0161to je tek sada primljen netko iz etnolo\u0161ke struke, mogu samo naga\u0111ati. No, prvo moram re\u0107i da su iz Instituta za etnologiju i folkloristiku, u kojemu radim od 1986., potekli moji prethodnici u Akademiji iz drugih struka. Etnomuzikolozi Vinko \u017dganec i Jerko Bezi\u0107 te folkloristica Maja Bo\u0161kovi\u0107-Stulli bili su redoviti \u010dlanovi Akademije. Za\u0161to je tako dugo trebalo da u nju u\u0111e i etnolog? Mislim da to ima veze i s time \u0161to etnologija nema zaseban razred, kao \u0161to je npr. Razred za glazbene umjetnosti i muzikologiju u kojemu su bili akademici \u017dganec i Bezi\u0107, odnosno Razred za knji\u017eevnost u kojemu je bila akademkinja Bo\u0161kovi\u0107-Stulli. Etnolozi se biraju u Razred za dru\u0161tvene znanosti, zajedno s pravnicima, ekonomistima, povjesni\u010darima, arheolozima, sociolozima, filozofima, politolozima. Osobno mi je jako drago da je etnologija kona\u010dno na\u0161la svoje mjesto u tom dru\u0161tvu puno ve\u0107ih dru\u0161tvenih i humanisti\u010dkih disciplina. To vi\u0161e \u0161to se etnologija u svojim po\u010decima razvijala u sklopu Akademije, gdje je Antun Radi\u0107 prije vi\u0161e od stotinu godina udario temelje etnografske metodologije te zasnovao vrlo vrijedan arhiv etnografske rukopisne gra\u0111e, na kojemu kolege iz Odsjeka za etnologiju \u2013 HAZU do danas marljivo rade.<\/p>\n

\"\"
Posjet hrvatskih i njema\u010dkih znanstvenika Makedonsko hrvatskom dru\u0161tvu u Tetovu, srpanj 2023.<\/figcaption><\/figure>\n

Polo\u017eaj \u017eena u akademskoj zajednici je tema koja \u010desto za sobom vu\u010de konotaciju da je unato\u010d velikom broju znanstvenica te\u0161ko postati \u010dlan Akademije, a i sam put do titula je trnovit. Kakvo je Va\u0161e iskustvo, jeste li se kao \u017eena morali vi\u0161e dokazivati nego mu\u0161karci?<\/strong><\/p>\n

Moje iskustvo je naravno individualno, a odre\u0111eno je dru\u0161tveno-povijesnim razdobljem u kojemu sam sazrijevala i radila. Ono je pozitivno. Ne mogu re\u0107i da sam imala trnovitiji znanstveni put od mu\u0161kih kolega. Mo\u017eda je razlog i u tome \u0161to u etnologiji i kulturnoj antropologiji, kako danas jo\u0161 zovemo na\u0161u disciplinu, oduvijek prete\u017eu \u017eene. Brojnije su od mu\u0161kih kolega, kako nekad tako i danas. Studirala sam 1980-ih u Zagrebu, zatim u Berkeleyu, u Kaliforniji, na jednome od sveu\u010dili\u0161ta koje je prednja\u010dilo u pokretima za ljudska prava. Ni tamo nikad nisam osjetila diskriminaciju ili te\u0161ko\u0107e zato \u0161to sam \u017eena. Napredovala sam u struci u doba dru\u0161tvenih promjena kasnih 1980-ih i 1990-ih godina. Jedna zna\u010dajnija promjena koju mogu pratiti u ovoj disciplini doga\u0111ala se otprilike tih godina. Nekad su, unato\u010d velikome broju \u017eena, sveu\u010dili\u0161ne pozicije u etnologiji obna\u0161ali mu\u0161karci. Onda se dogodila promjena i \u017eene su pomalo preuzele vodstvo na profesorskim pozicijama. Od trenutka moga zapo\u0161ljavanja u Institutu za etnologiju i folkloristiku dominiraju \u017eene, a nalaze se i na vode\u0107im funkcijama. Bile su to vrlo poznate znanstvenice, uz ve\u0107 spomenutu akademkinju Maju Bo\u0161kovi\u0107-Stulli, dugogodi\u0161nje ravnateljice bile su etnologinje Dunja Rihtman-Augu\u0161tin i Zorica Vitez. Iz osobnoga iskustva mogu re\u0107i da u Institutu \u017eenama put nije bio trnovitiji nego mu\u0161karcima. Mo\u017eda smo mi etnolozi jedna relativno mala zajednica u kojoj je za napredovanje prije svega va\u017ean znanstveni doprinos. To \u0161to sam primljena u Akademiju govori i da se Akademija mijenja. U na\u0161em je Razredu tridesetak posto \u017eena, \u0161to je iznimno velik postotak.<\/p>\n

Teme Va\u0161ih znanstvenih radova obuhva\u0107aju povratni\u010dke migracije, trenutno je to vrlo aktualna politi\u010dka tema, a i va\u017ena stavka u novoosnovanome Ministarstvu demografije i useljeni\u0161tva.<\/strong><\/p>\n

Tema povratka je trenutno u \u017ei\u017ei interesa hrvatske javnosti ponajvi\u0161e zbog velikoga demografskog deficita koji se dogodio u zemlji u posljednjih desetak godina. Ispra\u017enjene su cijele regije, pogotovo na sjeveroistoku zemlje. Istodobno, zbog manjka radne snage Hrvatska je unazad nekoliko godina postala useljeni\u010dka zemlja. Osnivanjem novog ministarstva nastoje se umanjiti demografske i socioekonomske posljedice pra\u017enjenja zemlje s jedne strane te, s druge, usmjeriti za sada stihijsko doseljavanje radne snage. No, bit \u0107e to dugotrajan proces koji treba raditi planski, sustavno i s vizijom onoga \u0161to se \u017eeli posti\u0107i. U sklopu tih novih trendova u medijima se puno govori o interesu hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka za povratkom u domovinu.<\/p>\n

Kako se interes hrvatskih iseljenika za povratkom mijenjao tijekom povijesti i koja mu je budu\u0107nost, odnosno gdje postoji najve\u0107i interes za povratkom?<\/strong><\/p>\n

Hrvatsko iseljeni\u0161tvo je heterogeno s obzirom na to za\u0161to se, kada i kamo iselilo, odnosno koliko je ve\u0107 generacija ro\u0111eno i \u017eivi u iseljeni\u0161tvu te kakve kontakte odr\u017eavaju s domovinom. Povijesni podaci o povratku jako su zanimljivi. Procjenjuje se da se otprilike trideset posto iseljenika iz prekomorskog vala iseljavanja na prijelazu u 20. stolje\u0107e vratilo 1930-ih godina. Nakon Drugoga svjetskog rata zna\u010dajnijeg povratka nije bilo, \u0161to je zasigurno vezano uz ideolo\u0161ke zasade jugoslavenskog re\u017eima. Dapa\u010de, to je razdoblje novoga velikoga ekonomskoga iseljeni\u010dkog vala u europske zemlje, ponajvi\u0161e u Njema\u010dku. Osamdesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a, nakon otprilike deset do petnaest godina provedenih u Njema\u010dkoj, dio iseljenika vra\u0107a se u Hrvatsku ili u Bosnu i Hercegovinu. To su oni koji su migrirali s idejom povratka, odnosno s namjerom da u Njema\u010dkoj ili u nekoj drugoj europskoj zemlji ostanu tek nekoliko godina i da se vrate nakon \u0161to u\u0161tede novac za gradnju ku\u0107e ili otvaranje nekog posla. Ne mogu re\u0107i koliko je ljudi u tome uspjelo, no prilikom istra\u017eivanja me\u0111u iseljenicima u Njema\u010dkoj 2000-ih susretala sam ljude koji su remigrirali, tj. ponovno su se vratili u Njema\u010dku nakon nekoliko godina neuspje\u0161ne reintegracije u domovini. Kona\u010dno, 1990-ih se, nakon prvih demokratskih izbora u neovisnoj Hrvatskoj, o\u010dekivao zna\u010dajniji povratak iseljenika. No, do njega nije do\u0161lo! Neke procjene govore o samo 5.000 do maksimalno 40.000 povratnika do kraja 1990-ih. To su zanemarive brojke s obzirom na ukupni broj iseljenika i osoba hrvatskoga podrijetla koje \u017eive u inozemstvu. Pro\u0161lost nam, na \u017ealost, pokazuje da ne treba o\u010dekivati zna\u010dajniji povratak ni danas. No, ako se krene od premise da su hrvatski iseljenici i njihovi potomci ne samo demografski dobitak, ve\u0107 i potencijalni \u010dimbenici oboga\u0107ivanja i razvoja hrvatskoga dru\u0161tva za budu\u0107nost i na toj osnovi osmisli cjelovita i dugoro\u010dna politika povratka i useljavanja hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka, mo\u017eda \u0107e se povratak razvijati druk\u010dije. To bi bilo mogu\u0107e samo ako se ta politika utemelji u znanstvenim spoznajama o kompleksnosti i heterogenosti hrvatskoga iseljeni\u0161tva te usuglasi djelovanje svih dr\u017eavnih institucija kako bi se olak\u0161ala njihova integracija u dru\u0161tvo, gospodarski i obrazovni sustav.<\/p>\n

Mo\u017eemo li o\u010dekivati da se na povratak odlu\u010de pripadnici posljednjega vala iseljenika, milenijska generacija koja se odselila ekonomski uvjetovanim razlozima u posljednjih nekoliko godina?<\/strong><\/p>\n

Povratak, kao uostalom i iseljavanje, ovise o nizu \u010dimbenika. Govorimo o potisnim i o privla\u010dnim \u010dimbenicima, u ovome slu\u010daju o potisnim \u010dimbenicima iz zemalja EU-a, uglavnom Irske i Njema\u010dke, kamo su se milenijalci iseljavali u posljednjih desetak godina, te o privla\u010dnim \u010dimbenicima koje im nudi Hrvatska. Potisni \u010dimbenici za povratak mogu biti npr. ekonomska kriza i nezaposlenost u dr\u017eavi u koju su se uselili. Uz negativne gospodarske posljedice i vrlo stroge mjere suzbijanja \u0161irenja epidemije koronavirusa u nekim zemljama potaknule su neke osobe hrvatskoga podrijetla, i to u drugoj i tre\u0107oj generaciji iseljenika, na useljavanje u Hrvatsku. Upoznala sam nekoliko takvih obitelji iz Kanade. Sociolo\u0161kim istra\u017eivanjima se utvrdilo da su motivi posljednjega vala iseljavanja primarno izraz strukturnih karakteristika hrvatskog dru\u0161tva, kao \u0161to su neka obilje\u017eja ekonomskog razvoja vezana uz klijentelisti\u010dke na\u010dine ekonomskog funkcioniranja i op\u0107e nezadovoljstvo stanjem u dr\u017eavi. Rekla bih stoga da \u0107e percepcija pobolj\u0161anja onih \u010dimbenika koji su ih potaknuli na iseljavanje odrediti i ho\u0107e li se milenijalci uskoro vra\u0107ati u zna\u010dajnijoj mjeri. Za sada mo\u017eemo re\u0107i da pojedina\u010dnih primjera ima i mo\u017eda su oni naznaka novog trenda.<\/p>\n

\n
\"\"<\/figure>\n
\n

Predstavljanje hrvatskoga i njema\u010dkoga izdanja knjige \u201cDva doma\u201d u Berlinu, svibanj 2024.<\/p>\n

Razgovor s Jasnom \u010capo vodila je Sonja Breljak<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n

U knjizi\u00a0Dva doma<\/em>\u00a0bavite se hrvatskim iseljenicima u Njema\u010dkoj. Koji bi bili glavni zaklju\u010dci iz knjige?\u00a0<\/strong><\/p>\n

Od 2002. do danas istra\u017eujem iseljenike i njihove potomke u Njema\u010dkoj, o \u010demu sam objavila monografiju koju spominjete Dva doma (2019.). Ve\u0107 se iz naslova naslu\u0107uje da su to ljudi koji su u \u010detiri ili pet desetlje\u0107a \u017eivota i rada u iseljeni\u0161tvu o\u010duvali osje\u0107aj doma u domovini (Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini), a da su istodobno u mjestima boravka u Njema\u010dkoj stekli drugi dom.O\u010duvali su hrvatski identitet u iseljeni\u0161tvu prenijev\u0161i ga na svoje potomke, na drugu, a sada ve\u0107 i tre\u0107u generaciju iseljenika. To nije neobi\u010dno za te iseljenike, jer oni su emigrirali s namjerom da se jednoga dana vrate. Odr\u017eavali su \u010deste i redovite kontakte s domovinom. Tu su gradili ku\u0107e, u nekoj ranijoj fazi su se i opskrbljivali poljoprivrednim strojevima jer su se nakon povratka planirali baviti poljoprivredom. Djeca su ovdje provodila \u0161kolske praznike, izvrsno su nau\u010dila hrvatski u obiteljskome krugu u Njema\u010dkoj. Utvrdila su ga prilikom boravka ovdje. No, povratak je godinama odga\u0111an, a u me\u0111uvremenu su djeca stasala, \u0161kolovala se i zaposlila u Njema\u010dkoj. Nakon umirovljenja neki od tih iseljenika realiziraju davno planirani povratak, no dobar dio se vra\u0107a samo uvjetno re\u010deno. Naime, umjesto definitivnoga povratka, ti iseljenici \u017eive malo ovdje, malo u Njema\u010dkoj gdje im \u017eive djeca i unuci. Oni cirkuliraju izme\u0111u svoja dva doma u dvije dr\u017eave. To je jedan od glavnih zaklju\u010daka knjige. On sugerira da treba opreznije koristiti pojam \u201epovratak\u201c, jer je on uvelike promijenio smisao, barem za one iseljenike koji su ve\u0107 desetlje\u0107ima vani. Umjesto trajnoga povratka i prekidanja veza sa zemljom useljavanja, danas govorimo o djelomi\u010dnome povratku, ili jo\u0161 bolje o kru\u017enome kretanju, o sezonskome vi\u0161emjese\u010dnom boravku u Hrvatskoj i isto tako u zemlji useljenja. To je karakteristi\u010dno za iseljenike koji su ve\u0107 desetlje\u0107ima u nekoj europskoj zemlji. Nije neobi\u010dno da na sli\u010dan na\u010din putuju izme\u0111u svojih domova iseljenici iz Australije, Kanade ili SAD-a. Takve sam susrela na nekim na\u0161im otocima, recimo na Kor\u010duli, Susku ili Lastovu. To je jo\u0161 jedan razlog za\u0161to treba biti oprezan kad se planira budu\u0107i povratak iseljenika. Svijet se uvelike promijenio, udaljenosti izme\u0111u mjesta su se smanjile, posao se mo\u017ee obavljati i od ku\u0107e, tj. mo\u017ee se \u017eivjeti na jednome mjestu, a raditi na drugome (ili na vi\u0161e njih), ljudi su op\u0107enito mobilniji\u2026 Ti globalni trendovi i tehnolo\u0161ki napredak mijenjaju okolnosti za migracije i povratak te to treba imati na umu prilikom kreiranja budu\u0107ih politika povratka u Hrvatsku.<\/p>\n

Spomenuli ste da su generacije Hrvata uspjele o\u010duvati svoj identitet u iseljeni\u0161tvu. Kako su to uspjeli? Koji su im najve\u0107i izazovi pri tome?<\/strong><\/p>\n

Udaljenost dr\u017eave iseljenja je svakako \u010dimbenik. \u0160to je iseljenik bli\u017ee domovini, \u010de\u0161\u0107e mo\u017ee dolaziti i nove generacije izlo\u017eiti domovinskim utjecajima. No, to nije jedini \u010dimbenik. Hrvatske katoli\u010dke misije, hrvatski domovi i \u0161kole gdje su se iseljenici okupljali vrlo su va\u017eni za o\u010duvanje identiteta. Kao mjesta susretanja i obilje\u017eavanja vjerskih blagdana i dru\u0161tvenih doga\u0111aja, njegovanja folklora, hrvatski domovi funkcionirali su i kao mjesto pronala\u017eenja bra\u010dnoga partnera. Posjeti domovini tako\u0111er su mogli rezultirati sklapanjem braka s nekim tko nije bio u emigraciji, a brak s iseljenikom potaknut \u0107e i njegovu\/njezinu emigraciju. Tako se stalno obnavljao hrvatski\u00a0pool<\/em>\u00a0(bazen) u iseljeni\u0161tvu. U \u010dlanku o jednoj iseljeni\u010dkoj obitelji iz Imotskog koja ve\u0107 pet desetlje\u0107a \u017eivi u Kaliforniji pokazali smo kako su obiteljski posao i zajedni\u0161tvo reproducirali zavi\u010dajne vrijednosti i na\u010din \u017eivota i na potomke prenijeli osje\u0107aj pripadnosti i hrvatskoga identiteta. \u010cak bih rekla da je to ogledan primjer kako je mogu\u0107e da se u iseljeni\u0161tvu o\u010duva identitet. U tre\u0107oj generaciji, dodu\u0161e, koliko pokazuju istra\u017eivanja, veze s hrvatskom zajednicom vi\u0161e nisu tako \u010dvrste, jezik se pomalo gubi, sklapanje braka s pripadnicima drugih naroda je u\u010destalije. To je slu\u010daj u nekim hrvatskim australskim zajednicama. No, svijest o hrvatskom podrijetlu opstaje. Ako iseljenici \u017eive u useljeni\u010dkim dru\u0161tvima, kao \u0161to je primjerice ameri\u010dko, gdje je podrijetlo sastavni dio identifikacije pojedinaca, ponos s obzirom na podrijetlo lak\u0161e opstaje i prenosi se na nove generacije te njeguje u okrilju katoli\u010dke misije ili dugovje\u010dnih institucija kao \u0161to je npr. Hrvatska bratska zajednica u SAD-u.<\/p>\n

\n
\"\"<\/figure>\n
\n

\u201eMe\u0111u iseljenicima kao i povratnicima i drugim useljenicima hrvatskoga podrijetla postoji i prenosi se jaka identifikacija s domovinom, ponos na hrvatsko podrijetlo i ljubav prema svemu hrvatskome. Ta je emocija na neki na\u010din zalog opstanka hrvatskoga identiteta u iseljeni\u0161tvu i u budu\u0107nosti. Uz to, to su i dobre veze s domovinom, projekti kakve provodi Va\u0161a ustanova, Hrvatska matica iseljenika, ili Sredi\u0161nji dr\u017eavni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, a kojima se poti\u010de u\u010denje hrvatskoga jezika i druga kulturna suradnja.\u201c<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n

Kako vidite razvoj hrvatskoga identiteta u iseljeni\u0161tvu u budu\u0107nosti?<\/strong><\/p>\n

Djelomi\u010dno sam u odgovoru na prethodno pitanje ve\u0107 ne\u0161to rekla o tom procesu. Dodala bih da je vrlo dobra osnova za odr\u017eanje hrvatskoga identiteta u iseljeni\u0161tvu sna\u017ena afektivna podloga tog identiteta. Me\u0111u iseljenicima kao i povratnicima i drugim useljenicima hrvatskoga podrijetla postoji i prenosi se jaka identifikacija s domovinom, ponos na hrvatsko podrijetlo i ljubav prema svemu hrvatskome. Ta je emocija na neki na\u010din zalog opstanka hrvatskoga identiteta u iseljeni\u0161tvu i u budu\u0107nosti. Uz to, to su i dobre veze s domovinom, projekti kakve provodi Va\u0161a ustanova, Hrvatska matica iseljenika, ili Sredi\u0161nji dr\u017eavni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, a kojima se poti\u010de u\u010denje hrvatskoga jezika i druga kulturna suradnja. Stipendiranje studenata za u\u010denje hrvatskoga jezika jedan je takav vrlo uspje\u0161an projekt koji omogu\u0107ava brojnim mladim ljudima ne samo da pobolj\u0161aju svoje govorne kompetencije nego i da upoznaju domovinu svojih predaka na neposredan na\u010din. Poznajem nekoliko ljudi koji su nakon poha\u0111anja te\u010dajeva na Croaticumu ostali u Hrvatskoj.<\/p>\n

Ima li straha da hrvatski identitet globalizacijom naprosto i\u0161\u010dezne u nekim zemljama?<\/strong><\/p>\n

Globalizacija je op\u0107i proces gospodarskog i kulturnog zbli\u017eavanja i pro\u017eimanja dru\u0161tava i kultura. No, kako se ve\u0107 pokazalo, globalizacija potpuno ne ujedna\u010duje nacionalne kulture i identitete, prijete\u0107i njihovu opstanku. Ona omogu\u0107ava pro\u017eimanje razli\u010ditih kulturnih oblika, donekle mijenjaju\u0107i i kulturne obrasce, i stvaraju\u0107i nove, prilago\u0111ene lokalnoj sredini. To je povijesni proces dugoga trajanja. Nama se danas \u010dini da je novijega datuma jer se zahvaljuju\u0107i tehnolo\u0161kome napretku ubrzao. Istodobno je fascinantno kako su unato\u010d globalizaciji lokalni i nacionalni identiteti otporni. Unato\u010d globalizaciji, primjerice splitske i zagreba\u010dke lokalne posebnosti ne nestaju! S druge strane, za odr\u017eavanje posebnih identiteta u dru\u0161tvu nu\u017eno je i da se to dru\u0161tvo razvija kao otvoreno i tolerantno, integrativno za sve unutarnje razli\u010ditosti i posebnosti etni\u010dkih i kulturnih zajednica, integrativno i za suvremena imigracijska kretanja kojima se Hrvatska odnedavno definitivno uklju\u010dila u globalne migracijske tokove.<\/p>\n

Kako biste lai\u010dki objasnili pojam etnologije, zbog \u010dega je ona va\u017ena za o\u010duvanje jednog naroda, njegov identitet, ukratko za postojanje jedne nacije?<\/strong><\/p>\n

Etnologija se ponajprije i utemeljila radi istra\u017eivanja narodnog, nacionalnog i do 1970-ih ponajvi\u0161e je istra\u017eivala materijalne, dru\u0161tvene i duhovne aspekte \u017eivota seoskih zajednica, sve ono \u0161to bismo danas nazvali hrvatskom tradicijom i \u0161to je danas aktualno u raznim oblicima za\u0161ti\u0107ene kulturne ba\u0161tine, oblikovanju ponuda u kulturnom turizmu, sve ono \u010dime se ponosimo i isti\u010demo u raznim obiteljskim ili dru\u0161tveno reprezentativnim prigodama. Rana etnolo\u0161ka istra\u017eivanja stvorila su vrijednu gra\u0111u o hrvatskoj tradicijskoj kulturi koja se \u010duva u arhivima, npr. HAZU-a, Instituta za etnologiju i folkloristiku, u brojnim muzejima. U toj gra\u0111i uvijek se mo\u017ee potra\u017eiti znanje o lokalnim zajednicama i regijama. Etnolozi su istra\u017eivali i podrijetlo kulturnih elemenata u povijesti i u interakciji s drugim kulturama. Upravo i u interakciji s drugim kulturama \u017eivimo i danas \u2013 zanimljivo je vidjeti kako u dodiru s drugim kulturama neki simboli i elementi hrvatskoga identiteta mijenjaju zna\u010denje, drugi se festivaliziraju, tre\u0107i komercijaliziraju, neki se hibridiziraju i to u najrazli\u010ditijim prilikama od suvremenoga dizajna do sporta. Ti suvremeni trendovi \u017eivota danas su predmet istra\u017eivanja etnologije i kulturne antropologije. U naj\u0161irem smislu, dakle, bavimo se hrvatskom svakodnevnicom i kulturom kao \u017eivim, dinami\u010dnim i mijenjaju\u0107im pojavama.<\/p>\n

Razgovarala: Jelena Badovinac Dimitrijevi\u0107  <\/code><\/pre>\n
\n
\"\"<\/figure>\n
\"\"<\/figure>\n<\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Akademkinja Jasna \u010capo dala je intervju mjese\u010dniku Matica Hrvatske matice iseljenika za sije\u010danj i velja\u010du 2025. Razgovor je vodila glavna urednica Matice Jelena Badovinac Dimitrijevi\u0107. <\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":49183,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[109],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49182"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=49182"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49182\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":49186,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49182\/revisions\/49186"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/49183"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=49182"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=49182"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=49182"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}