{"id":40099,"date":"2024-02-14T14:59:01","date_gmt":"2024-02-14T13:59:01","guid":{"rendered":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/?p=40099"},"modified":"2024-02-15T14:22:53","modified_gmt":"2024-02-15T13:22:53","slug":"intervju-akademika-andrije-mutnjakovica-za-tjednik-express","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/2024\/02\/intervju-akademika-andrije-mutnjakovica-za-tjednik-express\/","title":{"rendered":"Intervju akademika Andrije Mutnjakovi\u0107a za tjednik Express"},"content":{"rendered":"

Istaknuti hrvatski arhitekt akademik Andrija Mutnjakovi\u0107 dao je u velja\u010di 2024. intervju za tjednik Express<\/em>. Intervju je vodila Katarina Haler.<\/p>\n

 <\/p>\n

U zagreba\u010dkom Folnegovi\u0107evom naselju, u ulici Milke Trnine, na ulazu u jednu od takozvanih ‘limenki’ \u2013 tipskih zgrada kakve je 1960ih gradilo poduze\u0107e Jugomont za smje\u0161taj sve ve\u0107eg broja radnika \u2013 uz plo\u010dicu s brojem 38 stoji i plo\u010da s natpisom HAZU-a. U toj je zgradi jedan mali stan pretvoren u \u010dudesnu umjetni\u010dku i arhitektonsku zbirku. Tu je svoju ostav\u0161tinu arhitekt, urbanist, teoreti\u010dar i pisac Andrija Mutnjakovi\u0107 prije dvije godine darovao Muzeju arhitekture. Nema pak ni najmanje naznake da \u0107e taj prostor ikada uskoro postati muzejskim. Andrija Mutnjakovi\u0107 svaki dan jo\u0161 od 1965. godine dolazi u svoj atelijer. \u010ceka me na vrhu stepenica naslonjen na gelender, pru\u017ea mi ruku kao da je on tu zbog mene, a ne obratno i uvodi me u taj pomalo arhivski, pomalo izlo\u017ebeni prostor, u svakom slu\u010daju nepogre\u0161ivo njegov. Sobe su stije\u0161njene me\u0111u policama, knjige gusto naslagane do stropova, jedna je soba sva naseljena arhivskom gra\u0111om njegovih projekata, na foteljama, stoli\u0107u i jednom niskom krevetu polo\u017eene su makete. Sjedamo za njegov radni stol, sti\u0161ava radio da bismo se bolje \u010duli.<\/p>\n

\u201e\u017divim u Amru\u0161evoj. Imam jednog susjeda koji me svaki dan doveze ovdje. Dvorski \u0161ofer! Do\u0111em oko 9 ujutro i budem tu do 5, 6 popodne.\u201c govori mi \u201eDo prije tri godine sam jo\u0161 vozio, a onda sam zaklju\u010dio da je bolje da to prepustim drugima.\u201c<\/p>\n

\u201eJo\u0161 uvijek, svaki dan radite?\u201c<\/p>\n

\u201eA \u0161to bih drugo!\u201c smije se \u201eMogu crtati, pisati ili \u010ditati, drugo me ne zanima.\u201c<\/p>\n

I tako ve\u0107 pedeset godina u tom malom stanu na Folnegovi\u0107evom naselju. Nekad je imao status umjetnika te su mu bila dodijeljena dva pomo\u0107nika koji su u ovom stanu s njim izra\u0111ivali nacrte. Sve to \u010duva u svojoj zbirci, u tim je nacrtima arhitektonska misao cijele druge polovice 20. stolje\u0107a. Ro\u0111en je 1929. godine u Osijeku, u maloj uglovnici izme\u0111u Zrinjevca i Ka\u010di\u0107eve ulice. \u201eMoji su bili gostioni\u010dari, teta je tamo dr\u017eala gostionu,\u201c prisje\u0107a se \u201eotac je radio kod nje dok se nije osamostalio. Potom je otvorio svoju gostionu u Ru\u017einoj ulici, pa smo se preselili i tamo sam i odrastao.\u201c<\/p>\n

Ru\u017eina je ulica uska i tiha, du\u017e nje su prizemnice i jednokatnice, bila je jedna od posljednjih ulica u Osijeku u kojima su se i dalje mogle vidjeti male slavonske ku\u0107e s dva prozora na ulicu. I sama sam odrasla tek ulicu dalje, ka\u017eem mu to, iako je Ru\u017eina mog djetinjstva ve\u0107 bila daleko druga\u010dija od njegove, danas tek pomalo preostale, mahom preizgra\u0111ene. Ti su dijelovi Osijeka u vrijeme njegova odrastanja vi\u0161e nalikovali selu, na mjestima dana\u0161njih stambenih naselja tada su vrtovi i njive, modernizam jo\u0161 nije probio u predzi\u0111e secesije. Gimnaziju je poha\u0111ao za vrijeme Drugog svjetskog rata. U sje\u0107anju mu ostaju \u010desti prekidi nastave, bombardiranja, odlasci na nadoknade profesorima u ku\u0107e, bile su to, govori mi, izgubljene godine \u0161kolovanja. \u201eNisam o arhitekturi znao ni\u0161ta.\u201c ka\u017ee potom \u201eNi nakon rata nije bilo puno knjiga u \u0161kolskoj knji\u017enici. Nismo imali odakle u\u010diti o svijetu.\u201c Na studij u Zagreb ga je povukao prijatelj iz gimnazije, Branko Hrs, tako\u0111er ostvareni arhitekt. Hrsov otac, geodet po struci, imao je jednu knjigu o ruskom konstruktivizmu. \u201eGledali smo skupa te konstruktiviste, to je bilo jedno \u010dudo od arhitekture \u2013 i dandanas je \u010dudo. I po\u017eeljeli smo to raditi. I tako sam zapravo sasvim slu\u010dajno zavr\u0161io na Arhitektonskom fakultetu.\u201c Bilo je to 1948. godine. \u201ePrvu nas je godinu upisalo 350. Na diplomi nas je ostalo mo\u017eda 30.\u201c Studirao je u poslijeratnom razdoblju, kada se podu\u010davala arhitektura koja \u0107e svojom jednostavnosti, u\u010dinkovitosti i racionalnosti izgraditi razru\u0161enu dr\u017eavu. Dru\u0161tvena je i politi\u010dka uloga arhitekture u potpunosti potisnula njezinu umjetni\u010dku dimenziju. Nije bilo prostora za eksperimente, o osobnosti ni govora; konstruktivizam je ostao tek nedohvatljivom idejom. \u201eNismo bili zadovoljni s nastavom, osje\u0107ali smo da nam je ne\u0161to uskra\u0107eno. Bunili smo se protiv toga.\u201c govori \u201eTra\u017eili smo da nam ocjenjuju i kreativni dio, a ne samo tehni\u010dki.\u201c U toj su generaciji studirali i njegov osje\u010dki kolega Hrs, zatim Vojtjeh Delfin, Igor Emili, Julije De Luca.<\/p>\n

\u201eKada sam prvi put iza\u0161ao na obranu diplome, sru\u0161ili su me!\u201c Prije nego se netko prerano utje\u0161i, naravno da Andrija Mutnjakovi\u0107 nije ponavljao diplomu jer nije bio dovoljno dobar, bio je jasno itekako bolji od standarda, a njegova arhitektura ve\u0107 tada daleko izvan onoga \u0161to je birokratski nastrojena akademija mogla pojmiti. On \u0107e to ispri\u010dati pak ovako:<\/p>\n

\u201eNe znam ima li itko da je prije ili poslije pao na diplomi. Lokacija nam je bila u Mo\u0161\u0107eni\u010dkoj Dragi, zadatak je bio napraviti turisti\u010dko naselje. O\u010dekivali su da crtamo ‘kutije \u0161ibica’, neke najbanalnije, najjeftinije forme. Htio sam svojim radom pokazati kako arhitektonska diploma treba izgledati, nacrtao sam sklop slobodnih formi.\u201c<\/p>\n

Mentor mu je bio glasoviti Mladen Kauzlari\u0107, koji je podr\u017eavao iskorak svog studenta i zalagao se da mu ipak priznaju diplomu, no uzalud. Komisijom je predsjedao gra\u0111evinski in\u017eenjer Bakra\u010d, brat tada\u0161njeg ministra graditeljstva koji se nije mogao odmaknuti od politi\u010dke ideje i odgoja dobrih socijalisti\u010dkih arhitekata. Pobunio se u njegovo ime i arhitekt i profesor Alfred Albini (prvi ikada koji je u ruke dobio diplomu zagreba\u010dkog fakulteta!), iza\u0161ao je tekst o tome i u Borbi, nakon \u010dega je Drago Gali\u0107 pozvao Mutnjakovi\u0107a da radi u njegovom studiju do sljede\u0107eg roka za diplomu. U to je vrijeme Gali\u0107 radio na projektu stambene zgrade na uglu Sva\u010di\u0107evog trga i \u017derjavi\u0107eve ulice, poznate kao zgrada Kemikalije a Mutnjakovi\u0107 je, jo\u0161 uvijek student, nacrtao rje\u0161enje ostakljenog pro\u010delja.<\/p>\n

Na sljede\u0107em je roku imao daleko jednostavniji projekt, ka\u017ee, stambeno naselje od \u0161est zgrada. \u201ePo\u010deo sam ponovno crtati nekakve polumjese\u010daste forme. Kako sam to crtao u Gali\u0107evom uredu, skupili su se on, Kauzlari\u0107 i Albini i rekli mi da se saberem, da poka\u017eem na diplomi ono \u0161to su me fakultetu nau\u010dili. A kad diplomira\u0161, rekli su, onda radi \u0161togod ho\u0107e\u0161!\u201c Tako je pionir vizionarske arhitekture na ovim prostorima diplomirao s banalno jednostavnim projektom od \u0161est simetri\u010dno smje\u0161tenih pravokutnih zgrada i jednom cestom po sredini (s ocjenom vrlo dobar).<\/p>\n

\u201eI onda sam radio \u0161to sam ja htio!\u201c<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Njegova je arhitektura od samih njenih po\u010detaka neodvojiva od arhitektonske misli i njezina zapisa. Jo\u0161 za vrijeme studija, po\u010deo je i pisati o arhitekturi. Pisao je za \u010covjek i prostor, Telegram, Horizont, Vjesnik i 15 dana, nedugo nakon studija po\u010deo je raditi i kao suradnik na HRT-u gdje je u okviru emisije o stanovanju dr\u017eao kratka predavanja o unutarnjem ure\u0111enju. Do danas je objavio na desetke knjiga kao autor ili suradnik, pisao je o graditeljima poput Lucijana Vranjanina, Andree Alessija, Jurja Dalmatinca, pisao je o svojim kolegama i suvremenicima, jednako kao i o novim idejama, kineti\u010dkoj i bioni\u010dkoj arhitekturi i arhitekturi gradova.<\/p>\n

Prvi profesionalni rad kojega se sje\u0107a tipski je projekt za Dom zdravlja u Bosni, koji se, kako mi ka\u017ee, uvelike oslanja na tada\u0161nji rad Jurja Neidhardta i njegovo nastojanje uvo\u0111enja vernakularnih principa u moderno. Prou\u010davao je Neidhardtovo tuma\u010denje bosanske tradicijske arhitekture, kao i tradicionalno graditeljstvo mediteranskih gradova i nepovratno se u njemu nastanio osje\u0107aj za duh mjesta, potreba za me\u0111udjelovanjem suvremenosti i tradicije. Vidljivo je to u svim njegovim projektima \u2013 najpoznatiji je onaj Biblioteke u Pri\u0161tini.<\/p>\n

Ispri\u010dam mu kako mi je domar u toj biblioteci, koji me jedne nedjelje iako je tada zatvorena za posjetitelje, njome proveo i op\u010dinjeno o njoj govorio, rekao da je \u201etaj hrvatski arhitekt\u201c \u010ditavih sedam godina radio na projektu i istra\u017eivao Pri\u0161tinu i Kosovo.<\/p>\n

\u201eI vi\u0161e!\u201c ispravi me hrvatski arhitekt \u201eTrinaest godina \u010dini mi se. Od 1971. do 1984. sam svaki mjesec, po barem dva-tri dana, proveo u Pri\u0161tini. Kada sam tek stigao tamo, to je bio jedan maleni grad kojem su odjednom dali titulu glavnog. Kako su htjeli potisnuti nacionalnu svijest, oduzeli su prijestolnicu Prizrenu i dodijelili Pri\u0161tini. A tamo sve ku\u0107e prizemnice, jednokatnice, pusto\u0161 zapravo. Nije bilo restorana, nije ni hotela, samo preno\u0107i\u0161ta.\u201c Uto se ustaje i polako odlazi do jedne police, do to\u010dnog mjesta odakle zna da \u0107e izvu\u0107i nacrte Biblioteke.<\/p>\n

Bilo je to neposredno nakon masovnih studentskih prosvjeda 1968. koji su se pro\u0161irili Europom, pa i do Kosova, gdje su ulice preplavili Albanci prosvjeduju\u0107i za prava na svoj nacionalni identitet, pod represijom onog jugoslavenskog. Da bi namirili nacionalno osvije\u0161tene pobunjenike i osigurali kontrolu i blagostanje na Kosovu, vo\u0111e Centralnog komiteta odlu\u010duju se na izgradnju Albanskog sveu\u010dili\u0161ta uslijed modernizacije novog glavnog grada.<\/p>\n

\u201eProjekt sveu\u010dili\u0161ta radio je Bashkim Fehmiu, moj dragi kolega. Nazvali su me i ponudili mi da radim Biblioteku. Tako ne\u0161to se nije ni tada \u010desto doga\u0111alo. Naravno da sam pristao. Fehmiu je uz Bogdana Bogdanovi\u0107a izradio urbanisti\u010dki plan ure\u0111enja cijelog sveu\u010dili\u0161ta, knji\u017enici su namijenili tu kvadratnu parcelu u sredi\u0161tu i izradio sam projekt tako da po\u0161tujem njihovu zamisao.\u201c<\/p>\n

Vi\u0161estruko umno\u017eena kvadratna tlocrtna osnova nadvo\u0111ena geodezijskom, segmentiranom kupolom \u2013 njih \u010dak 74 \u2013 \u010dini slo\u017eenu strukturu ove ku\u0107e, zasnovanu na jednom u sr\u017ei jednostavnom principu, sljubljivanju kr\u0161\u0107anskog, odnosno bizantskog i islamskog naslje\u0111a, istovremeno u svijest naroda usa\u0111enih tradicionalnih formi i suvremenog arhitektonskog jezika \u2013 principu koji je Mutnjakovi\u0107 vje\u017ebao na ranijem, neostvarenom projektu za knji\u017enicu u Sarajevu, a usavr\u0161io ga u Pri\u0161tini. Knji\u017enica tako preuzima osnovu urbanisti\u010dkog rje\u0161enja kampusa, ‘tepih-strukture’ i gradi se od vi\u0161e manjih, ponavljaju\u0107ih jedinica, svakoj jedinici variraju\u0107i veli\u010dinu i visinu, ovisno o zahtjevima pojedine prostorije, odnosno njezina sadr\u017eaja. Iz sredi\u0161nje aule dvostrukim se, gotovo baroknim stubi\u0161tem uspinje do male i velike dvorane, do \u010ditaonica razlomljenih ponovno u manje sobe, \u010ditaonica u kojima se mogu\u0107e stisnuti u neki zakutak, biti odvojen od drugih, a istovremeno promatrati van kroz ostakljenu stijenu izvana omotanu \u010deli\u010dnom mre\u017eom. Iako su u Pri\u0161tini zgradu prihvatili i pozitivno reagirali na njegovo rje\u0161enje, biblioteka \u0107e se \u010desto na\u0107i na nekoj od onih amaterskih listi \u201enajru\u017enijih zgrada na svijetu\u201c. I to sa\u017eima sve \u0161to je potrebno znati o likovnom i arhitektonskom obrazovanju prosje\u010dnog dana\u0161njeg \u010dovjeka. Otkako sam ju prvi put posjetila jednog ljeta u Pri\u0161tini, ne vjerujem da pro\u0111e vi\u0161e od nekoliko dana a da se ne gdje ne sjetim: kako kvadratna ophodna galerija klizi kru\u017eno oko kru\u017enog amfiteatra u auli, akusti\u010dke obloge zidova u dvorani, tisu\u0107a malenih, repliciranih kupola na njima, ko\u017ene presvlake drvenih, gotovo samostanskih sjedi\u0161ta, i rukohvata, nevjerojatan je rukohvat na stubi\u0161tu! Nevjerojatno je takvo cjelovito promi\u0161ljanje prostora.<\/p>\n

\u201eNije to zapravo ni\u0161ta tako inovativno,\u201c re\u0107i \u0107e Andrija Mutnjakovi\u0107 \u201eto je napravljeno jo\u0161 1850. godine \u2013 poznajete Nacionalnu biblioteku u Francuskoj? I tamo je Labrouste nad \u010ditaonicu stavio niz \u010deli\u010dnih kupola. Nije to samo tradicijski element, to je logi\u010dan na\u010din postizanja najboljeg osvjetljenja. Kako bih druga\u010dije doveo svjetlo u sredi\u0161te ku\u0107e koja se nalazi na kvadratnoj parceli? Sve \u010ditaonice ovako imaju dnevno svjetlo. Ni\u0161ta to nisam ja izmislio.\u201c<\/p>\n

Na projektu Biblioteke radi Andrija Mutnjakovi\u0107 i danas \u2013 Getty Foundation, organizacija koja financira projekte obnove i revalorizacije modernisti\u010dkog naslje\u0111a, dala je sredstva za obnovu i kosovske knji\u017enice. \u201eTo su manji zahvati, no zgrada je dotrajala, treba neke stvari obnoviti. Nije tada bilo izolacija kakvih imamo danas, to \u0161to smo stavili na krovove je bilo za barake, a ne za takve zgrade. Dio je bio o\u0161te\u0107en i tijekom rata. Uklju\u010den sam u tijek obnove, svaki mi zahvat daju na suglasnost. Imamo lijepu suradnju.\u201c<\/p>\n

Tu je posveta i Svetoj Sofiji, jednog vi\u0161estoljetnoj ideji o u\u010denju od drugih kultura, jednoj poniznosti prema tu\u0111oj vje\u0161tini. Zbog potresa, dotad rimska arhitektura Carigrada preuzela je ne\u0161to od perzijske, stupove i grede zamijenila je kupola, pod koju stane gotovo cijela Europa, taj izvorni balkanski element koji stolje\u0107ima nadsvodi pravoslavne manastire, katoli\u010dke crkve poput Svetog Marka u Veneciji, pa i d\u017eamije.<\/p>\n

\u201eTo je jedan dio pri\u010de. Drugi je strukturalizam, tada je to bilo popularno, i ja sam se priklonio toj struji.\u201c<\/p>\n

U duhu strukturalizma radio je i neostvareni projekt za Zagreb. Odvodi me u sobu s maketama, pokazuje \u010deli\u010dnu biomorfnu instalaciju sa \u0161arafima razli\u010ditih veli\u010dina.<\/p>\n

\u201eHajde, smijete se igrati!\u201c ka\u017ee i potom veselo gleda kako pomi\u010dem i premje\u0161tam \u0161arafe, mijenjam mu maketu. Taj zami\u0161ljeni Zagreb u njegovoj viziji uklju\u010duje i zanemarene obale Save u strukturu grada, premo\u0161\u0107uju\u0107i rijeku novom izgradnjom, uzdignutim heksagonalnim postamentima na koje se smje\u0161taju poslovni i stambeni tornjevi; prizemlja omogu\u0107avaju pje\u0161a\u010dku komunikaciju i povezanost dvaju obala, dok se kolni promet vodi na razini ispod. Struktura nije zadana, ve\u0107 nudi prostor rastu, umna\u017eanju, prilago\u0111avanju. Grad je velika ku\u0107a, ku\u0107a je mali grad, rekao je davno Alberti ono \u0161to je ponovljeno bezbroj puta i \u0161to je naposljetku, jedna velika istina.<\/p>\n

\u201eI tako ‘svakog jutra na\u0161eg \u017eivota’ ova ‘ku\u0107a’ prima nas otvorena vjetru nekog drugog vremena \u010diji dah je mo\u017ee promijeniti. A drugo vrijeme sigurno \u0107e stvoriti svoje programe i svoje preokupacije koji \u0107e doista tu ‘ku\u0107u’ i mijenjati. Dah tog vremena mo\u017eemo naslutiti.\u201c pi\u0161e Andrija Mutnjakovi\u0107 u svojoj \u201eIntencijskoj arhitekturi\u201c (Art studio Azinovi\u0107, 2018.) uz ovaj projekt. Zastajem onda uz maketu stambenog naselja Petr\u017ealka u Bratislavi, zvjezdasti toranj od bijelog pleksiglasa smje\u0161ten na fotelji.<\/p>\n

\u201eProjektirao sam smje\u0161taj za najmanje 300 000 stanovnika na \u0161to manjem prostoru. Zbog toga je takav oblik, cilj je smjestiti \u0161to vi\u0161e ljudi na jednom prostoru Ove praznine koje vidite,\u201c pokazuje izme\u0111u dugih ‘krakova’ \u201eto su prazne povr\u0161ine za parkove, rekreaciju, sportske terene\u2026\u201c Sredi\u0161nja jezgra sa zajedni\u010dkim sadr\u017eajima poput \u0161kole, vrti\u0107a, ambulanti i trgovina na sebe ve\u017ee te krakove u kojima su smje\u0161tene stambene jedinice. Pretpostavljao je da \u0107e biti ra\u0161irena izgradnja laganim plasti\u010dnim materijalima i time lak\u0161a izvedba stotina katova visoke zgrade, pretpostavljao je uostalom puno toga, \u0161to je iz nekog razloga ostalo do danas nemogu\u0107e.<\/p>\n

Zami\u0161ljao je nove gradove \u2013 Zagreb, Bagdad, Tel Aviv \u2013 s odvojenim kolnim prometom, upu\u0161tenim ili \u010dak izdignutim od onog pje\u0161a\u010dkog i nisu to tek puste ideje, o svakoj je mogu\u0107nosti razgovarao s in\u017eenjerima i sve je to, tvrdi, itekako ostvarivo.<\/p>\n

\u201eUglavnom ste radili me\u0111unarodne natje\u010daje?\u201c pitam ga dok obilazimo njegovu arhivu, onu sobu do stropa ispunjenu uredno slo\u017eenim tuljcima u kojima su crte\u017ei.<\/p>\n

\u201eKad sam znao da ovdje ne bih nigdje pro\u0161ao!\u201c<\/p>\n

Nevjerojatno detaljne, \u017eive prostorne prikaze njegovih projekata uglavnom je crtala arhitektica izuzetnog senzibiliteta za crte\u017e, Branka Kaminski. S njom je imao divnu suradnju, iako suradnjama nije bio sklon. \u201eNisam volio raditi u grupama, uvijek sam bio sam.\u201c U po\u010detku je radio s Julijem De Lucom, arhitektom modernisti\u010dkog Mediterana za kojega je, poznavaju\u0107i njegove projekte hotela Maestral u Brelima, rapskog Internacionala ili dubrova\u010dkog Belvederea, te\u0161ko povjerovati da je rodom iz Iloka. Jedan od prvih natje\u010daja koje su radili bio je i onaj za obnovu pro\u010delja Name u Ilici 4, na kojemu su dobili prvu nagradu te obnovu i izveli 1956. godine, netom po zavr\u0161etku studija.<\/p>\n

S Ivom Gattinom sura\u0111ivao je kratko u narednim godinama. Ta \u0107e suradnja biti zapam\u0107ena najvi\u0161e po projektu \u201esocijalisti\u010dkog Disneylanda\u201c, kada su organizirali do\u010dek Djeda Mraza u okviru zagreba\u010dkog Sajma. Tribine su na\u010dinili od skela, kao posvetu socijalisti\u010dkoj graditeljskoj ekspanziji \u2013 poznata je pri\u010da kako je UDBA zavirila u svaku cijev prije nego su bile postavljene, da se unutra ne bi slu\u010dajno na\u0161ao eksploziv. Radio je i s Aleksandrom Srnecom na natje\u010daju za Lenjinov spomenik u Beogradu, a umjetnik mu je izradio i vizualni identitet za projekt sredi\u0161ta Tel Aviva.<\/p>\n

Ime Andrije Mutnjakovi\u0107a ve\u017ee se pojam \u201ekineti\u010dke arhitekture\u201c \u2013 arhitekture visoko-tehnolo\u0161kih sklopova, ku\u0107a u kretanju, u mijeni, gdje je program iznad forme, a sama forma nikada nije kona\u010dna.<\/p>\n

\u201eJo\u0161 sam na studiju radio te svoje lude projekte. I jednostavno nastavio.\u201c Daje mi u ruku metalnu maketu svog Domobila, dopola otvoren cvijet: \u201eTo je nova maketa, nedavno sam ju dao izraditi.\u201c Projekt kojega je po\u010deo razvijati po\u010detkom \u0161ezdesetih. A danas, \u010ditav ne\u010diji \u017eivotni vijek nakon, u ruke mi daje novu maketu.<\/p>\n

Domobil je ku\u0107a-stroj \u2013 kao \u0161to su i automobil, zrakoplov, brod. Ku\u0107a prema tome ne bi trebala biti druga\u010dija, re\u0107i \u0107e. \u201e\u017divot time ne\u0107e postati neljudski. Ona snaga duha koja je humanizirala sve strojeve humanizirat \u0107e i ku\u0107u-stroj.\u201c stoji uz projekt. Ne trebamo se mi prilago\u0111avati ku\u0107i, ve\u0107 ku\u0107a nama, navodi Andrija Mutnjakovi\u0107 i projektira takvu ku\u0107u na kru\u017enoj osnovi, s pogonima smje\u0161tenim pod zemljom, koji napajaju sustav vodilica i nosa\u010da, pomi\u010dne su hodne plohe i cijela ta pokrovna ljuska, onaj cvijet ili sklop krila. Pokrov zapravo \u010dine 14 lepezastih lamela u\u010dvr\u0161\u0107enih u sredi\u0161te ku\u0107e, odakle se mogu u potpunosti rotirati te podizati na bilo koju visinu. U tom sredi\u0161tu se nalazi utilitarna jezgra s kupaonicama, kuhinjom i komandnom kabinom. Promjenom pokrova, hodnih ploha te pregradnih zidova mijenja se pojavnost i na\u010din kori\u0161tenja ku\u0107e, ona postaje podre\u0111ena stanaru. Ima li \u0161to humanije od toga!<\/p>\n

Princip pomi\u010dnih lamela iskoristio je i na projektu za Katedralu svetog Petra u Splitu, nadsvo\u0111enu kineti\u010dkom kupolom koja se rastvara i okru\u017euje sveti\u0161te otvoreno nebu. Poznat je i projekt kineti\u010dke vile Ornitottero, ovaj put s tlocrtnom osnovom koja zaziva renesanse omjere, simetri\u010dnu i odmjerenu stambenu arhitekturu Andree Palladija. Projektirao je i venecijansku Ku\u0107u-cvijet \u2013 ipak je cvjetna gotika u sr\u017ei venecijanskog graditeljstva. \u201eOvo Vam je isto zgodna igra\u010dka.\u201c pokazuje mi maketu, gdje se cvjetasta krovna struktura mijenja ubacivanjem metalne kuglice u sredi\u0161te. Ipak je u Veneciji Faust Vran\u010di\u0107 objavio svoju knjigu \u201eMachine nuove\u201c s nacrtima svojih inovacija, mostova, mlinova, crkvi, padobrana, plovila\u2026 Jo\u0161 u 16. stolje\u0107u, Vran\u010di\u0107 je spoznao ljudsko u izradi strojeva, nu\u017enu vezu tehni\u010dkog znanja i njegova odjeka u praksi. Spoznali su to i ruski konstruktivisti, a usudit \u0107u se re\u0107i, i gospodin Mutnjakovi\u0107 sa svojih osamnaest godina i tom jednom knjigom u rukama, makar i nesvjesno.<\/p>\n

Popis radova je puno du\u017ei nego \u0161to bi ovdje stao. Pitam ga misli li da je to izvedivo, mo\u017ee li zaista zamisliti takav na\u010din stanovanja kao op\u0107eprihva\u0107en?<\/p>\n

\u201eZa\u0161to ne, \u0161to je sve tehnologija izvela, nije to ni\u0161ta tako komplicirano!\u201c<\/p>\n

\u201eNe mislim na tehnologiju.\u201c ka\u017eem.<\/p>\n

\u201eA ljudi! S ljudima je svakako te\u017ee nego s tehnologijom. Ne, ne vjerujem da \u0107e to tako brzo prihvatiti. Ljudi vole konvenciju i tu se ne mo\u017ee puno.\u201c<\/p>\n

A danas, ima li prostora za takvo razmi\u0161ljanje u ovim okvirima struke?<\/p>\n

\u201eNitko danas vi\u0161e ne projektira fasade. Imamo na izbor bezbroj industrijskih proizvoda i projektiranje fasade svodi se na puki odabir. Konstrukcije ne rade arhitekti \u2013 nije konstrukcija samo stup i greda, to je umjetnost za sebe. Mi smo bez problema radili slo\u017eene konstrukcije, to je bilo neodvojivo od programa. Danas je to sve gurnuto gra\u0111evinarima. Arhitektura je u krizi jer je izgubila arhitekta. Ova zgrada u kojoj sjedimo bila je me\u0111u prvima koje su slo\u017eene od predgotovljenih panoa, dovezeni su takvi na gradili\u0161te i montirani. Danas je to praksa, nema vi\u0161e zidanja u klasi\u010dnom smislu. Druga je stvar onda egzibicionisti\u010dka arhitektura, kakvu radi naprimjer Ghery. To je jedan drugi svijet, to je arhitektura radi atrakcije. Nije to nu\u017eno negativno \u2013 nije li i Sveti Petar u Rimu atrakcija? To su dva smjera koja danas postoje i nikada u arhitekturi nije bila takva polarizacija kao danas. Morate se opredijeliti samo za jedno. Pitanje je onda na \u0161to se arhitekt opredjeljuje, biti graditelj ili biti vizionar?\u201c<\/p>\n

Za \u0161to bi se on sam opredijelio \u2013 potpuno je jasno.<\/p>\n

Ipak: \u201eU osnovi svega je grad.\u201c ka\u017ee. Izvla\u010di crte\u017ee svog najdra\u017eeg projekta, to je onaj za Novi Osijek na sjevernoj obali Drave \u2013 njegova ga je generacija zami\u0161ljala, a moja odrasla uz pri\u010du da \u0107emo i mi imati taj Novi Osijek, kao \u0161to je Novi Zagreb. Danas je izvjesno da od njega ne\u0107e biti ni\u0161ta osim postoje\u0107ih sportskih i rekreacijskih sadr\u017eaja (\u0161to mo\u017eda i nije lo\u0161 ishod). Njegov je Novi Osijek nastao kao odgovor na ukorijenjenu klasnu segregaciju stambenih zona, u vrijeme kada jedan dio kapitala osigurava dr\u017eava dodjeljivanjem stanova radnicima i zaposlenicima dr\u017eavnih poduze\u0107a u namjenski izgra\u0111enim naseljima, dok su drugi dijelovi grada naseljeni onima koji vlastitim sredstvima osiguravaju taj kapital, odnosno kupuju stanove i parcele svojim novcem ili uz posredstvo banke. Ta segregacija stambenog prostora dalje uvjetuje prostorno planiranje i po drugim namjenama, jaz se tako produbljuje. \u0160to bi onda trebalo napraviti? Planirati stanovanje dostupno svim gra\u0111anima, omogu\u0107iti zgrade u kojima neovisno o izvoru financiranja mogu \u017eivjeti gra\u0111ani razli\u010ditih socijalnih pozadina. Stvoriti okvir, modularnu shemu od koje \u0107e pojedini gra\u0111anin ili poduze\u0107e otkupiti dijelove, dopustiti slobodu pri oblikovanju. Plan je uputa, nije diktat.<\/p>\n

\u201eOvo je programirano za 30 000 stanovnika.\u201c pokazuje mi nacrt iz 1983. godine \u201eTo su nizovi zgrada do tri kata, svaka ima i svoj predvrt i svoj vrt iza. Svatko ima pravo izgraditi svoju ku\u0107u, a ne da mu neki arhitekt napravi kutiju \u0161ibica. Postavlja se pitanje mo\u017ee li se prepustiti pojedincu da gradi grad? Ali Dubrovnik su izgradili pojedinci. I osje\u010dku secesiju tako\u0111er. Ako pogledate Europsku aveniju u Osijeku \u2013 postojao je dogovor, ideja, trgovci su izgradili svoje ku\u0107e i sve su ujedna\u010dene, sve u duhu secesije. A svatko je gradio za sebe. Ako postoji kultura gra\u0111enja, to je mogu\u0107e. I ovo je iluzija, kao \u0161to je i kineti\u010dka arhitektura iluzija. Ovo je mo\u017eda i te\u017ee izvesti nego kineti\u010dku arhitekturu!\u201c<\/p>\n

Novi je grad podijeljen u tri rajona gdje su stambene jedinice grupirane oko javnih sadr\u017eaja. I ovdje je promi\u0161ljen promet: gara\u017ee su postavljene iza ku\u0107a, ulice su pje\u0161a\u010dke i pro\u0161iruju se u zajedni\u010dke, javne prostore nalik trgovima. Izgra\u0111en na praznom, brisanom prostoru, plan grada je geometrijski, u pravilnom rasteru, dok su njegovi segmenti organi\u010dni, taj novi grad ima ne\u0161to blisko i poznato, uske izdu\u017eene parcele, svaka ku\u0107a sa svojim ulaznim predvrtom i vrtom iza. \u201e\u0160to je to nego gradnja jednog ravni\u010darskog sela. To je na\u0161a Ru\u017eina ulica.\u201c ka\u017ee Andrija Mutnjakovi\u0107, arhitekt, istra\u017eiva\u010d, promatra\u010d, \u010ditatelj, ka\u017ee s dje\u010da\u010dkom radoznalo\u0161\u0107u i zaigranosti u svojoj 95. godini, ka\u017ee ponovno: \u201eNi\u0161ta ja to nisam izmislio.\u201c<\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Istaknuti hrvatski arhitekt akademik Andrija Mutnjakovi\u0107 dao je u velja\u010di 2024. intervju za tjednik Express. Intervju je vodila Katarina Haler. <\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":40100,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[109],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/40099"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=40099"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/40099\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":40134,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/40099\/revisions\/40134"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/40100"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=40099"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=40099"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=40099"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}