Odbor za normu hrvatskoga standardnog jezika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti usvojio je 11. srpnja 2022. Odgovor na \u201cDeklaraciju o granicama srpskog jezika\u201c kojim se osvrnuo na o\u010digledne neistine i pogre\u0161na tuma\u010denja povijesnih \u010dinjenica u \u201eDeklaraciji o granicama srpskog jezika\u201c donesenoj 19. lipnja 2022. na Tre\u0107oj interkatedarskoj srbisti\u010dkoj konferenciji.<\/p>\n
<\/p>\n
Odgovor na \u201cDeklaraciju o granicama srpskog jezika\u201c<\/strong><\/p>\n Sudionici Tre\u0107e interkatedarske srbisti\u010dke konferencije, na kojoj su sudjelovali predstavnici svih srbisti\u010dkih katedri na sveu\u010dili\u0161tima u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, kao i predstavnici Instituta za srpski jezik SANU, Instituta za knji\u017eevnost i umetnost u Beogradu, Odbora za standardizaciju srpskog jezika, Dru\u0161tva za srpski jezik i knji\u017eevnost Srbije i Zavoda za unapre\u0111enje obrazovanja i vaspitanja u Beogradu, jednoglasno su 19. lipnja 2022. donijeli \u201cDeklaraciju o granicama srpskog jezika.\u201c<\/p>\n Ne \u017eele\u0107i ulaziti u politi\u010dke implikacije toga dokumenta, koji je o\u010dito sastavljen u okviru imperijalisti\u010dke velikosrpske ideologije, u ovom \u0107emo se tekstu osvrnuti samo na o\u010digledne neistine i pogre\u0161na tuma\u010denja povijesnih \u010dinjenica u \u201eDeklaraciji\u201c.\u00a0 Kao \u0161to \u0107emo vidjeti, temeljna je neistina \u0161to njezini autori polaze od teze Vuka Stefanovi\u0107a Karad\u017ei\u0107a o \u0161tokavskom narje\u010dju kao u osnovi isklju\u010divo srpskome. Ta je teza, iznesena prije vi\u0161e od 150 godina u Karad\u017ei\u0107evu pamfletu \u201eSrbi svi i svuda\u201c, \u010dinjeni\u010dno neutemeljena i u znanosti odavno odba\u010dena.<\/p>\n I. Na po\u010detku teksta autori deklaracije isti\u010du da je \u201ejezi\u010dka identifikacija kompozitnog karaktera i po\u010diva na nekoliko parametara \u2013 (1) poreklu, (2) osobinama i (3) pripadanju. Ovi parametri mogu se me\u0111usobno razilaziti, \u010dak i suprotstavljati. U tom smislu, svaki jezi\u010dki sistem treba posmatrati dijahronijski i sinhronijski. Iako se u stvarnosti pokazuje kao najva\u017eniji poslednji parametar, sociolingvisti\u010dki, za nauku su jednako va\u017ena, ako ne i va\u017enija, prva dva, lingvisti\u010dka.\u201c Autori, \u010dini se, imaju te\u0161ko\u0107a s razumijevanjem lingvisti\u010dkih pojmova, jer sociolingvistika je grana lingvistike, pa je ipso facto sociolingvisti\u010dki kriterij tako\u0111er lingvisti\u010dki. Tako\u0111er, od navedenih kriterija za identifikaciju jezika samo je prvi (prema podrijetlu) dijakronijski i nije nimalo neobi\u010dno da je gdjekada u neskladu sa sinkronijskim kriterijima. Nije zbog toga jasno zbog \u010dega u nastavku teksta autori \u201eDeklaracije\u201c nekriti\u010dki polaze od poistovje\u0107ivanja svih \u0161tokavskih idioma sa srpskim jezikom, kao da to proizlazi iz navedenih kriterija.<\/p>\n II. Autori deklaracije nastavljaju: \u201cIsti principi va\u017ee za narodne govore i knji\u017eevne jezike. Zato neki idiomi koji danas nisu srpski \u2013 mogu biti od zna\u010daja za srbistiku zbog svoga porekla ili osobina, i ne mogu se isklju\u010diti iz istorijskih i dijalektolo\u0161kih istra\u017eivanja.\u201c To je to\u010dno, ali premda srpskim lingvistima nitko ne brani da prou\u010davaju i hrvatske govore, iz toga ne slijedi da se ti idiomi mogu nazivati srpskim imenom.<\/p>\n III. \u201eZa najraniju pro\u0161lost narodnoga jezika, kao i za knji\u017eevne idiome, koji su vezani za jasno odre\u0111enu narodnu ili nacionalnu zajednicu \u2013 nema mnogo nedoumica. Problemi nastupaju kada treba utvrditi odnos izme\u0111u jezi\u010dke i etni\u010dke ili nacionalne pripadnosti za mno\u0161tvo govora koji su potekli iz jednog narodnoga jezika, odnosno povezani su s njime.\u201c Ova je tvrdnja prili\u010dno nesuvisla: nije jasno po \u010demu se situacija u \u201enajranijoj pro\u0161losti narodnog jezika\u201c razlikuje od suvremene, jer i u najranijoj pro\u0161losti su razli\u010diti \u201enarodni\u201c (tj. usmeni) i knji\u017eevni idiomi potekli iz jednoga \u201enarodnog\u201c jezika (npr. slavenski jezici iz praslavenskog, ukrajinski i ruski iz staroruskoga, nizozemski i niskonjema\u010dki iz staroniskonjema\u010dkoga itd.). Autori dodaju i da su \u201ena primer, Srbi doseljeni u \u017dumberak prevedeni preko Mar\u010danske unije u grkokatolike, danas Hrvate koji govore isto\u010dnohercegova\u010dkim dijalektom\u201c; ta je pak tvrdnja povijesno posve neutemeljena, jer uskoci doseljeni u \u017dumberak nikada i ni po \u010demu nisu bili Srbi, niti za to ima ikakvih povijesnih potvrda.<\/p>\n IV. U sljede\u0107em odlomku \u201eDeklaracije\u201c stoji: \u201eNa zaokru\u017eenom prostoru nasta\u0107e \u0161tokavski jezi\u010dki tip, upravo srpski \u2013 primarno vezan za srpski narod i njegove zemlje.\u201c Nije jasno po \u010demu je to \u0161tokavski jezi\u010dni tip \u201eupravo srpski\u201c, jer danas ve\u0107ina Hrvata, kao i gotovo svi Bo\u0161njaci i Crnogorci govore \u0161tokavskim govorima, a za pro\u0161lost ne postoje nikakve relevantne statistike, kao ni dokazi da su ikada \u0161tokavskim govorima govorili samo (ili ve\u0107inom) Srbi. Mo\u017ee se, \u0161tovi\u0161e, dokazati da su ikavski \u0161tokavski govori od srednjovjekovlja rasprostranjeni isklju\u010divo na hrvatskim i (u znatno manjoj mjeri) bo\u0161nja\u010dkim podru\u010djima.<\/p>\n V. \u201eSnopove srpskih izoglosa, odnosno dijalekte srpskoga jezika jedino je opravdano prikazivati prema stanju iz 1991. godine, pre krupnih etni\u010dkih poreme\u0107aja na prostoru biv\u0161e SFRJ.\u201c Ni\u010dim nije potkrijepljena proizvoljna teza za\u0161to je jedino relevantno stanje iz 1991. godine, a ne, primjerice, iz 1918., 2022. (ili \u010dak 1463., godine pada Bosne)?<\/p>\n VI. Odre\u0111uju\u0107i \u201eistorijske granice srpskih knji\u017eevnih jezika\u201c, autori \u201eDeklaracije\u201c tvrde da se \u201emoraju uzeti u obzir sve njihove razli\u010dite manifestacije… od srpskoslovenskog… do slavenosrpskog i dositejevskog tipa jezika… Isto va\u017ei i za pisane jezike na\u0161e kulture, dubrova\u010dki i tzv. ilirski ili slovinski.\u201c U ovom nesuvislom odlomku nije jasno \u0161to to \u201eisto va\u017ei\u201c za pisane jezike \u201ena\u0161e\u201c kulture (pri \u010demu \u201ena\u0161a\u201c o\u010digledno zna\u010di \u201evelikosrpska\u201c). Ako su i \u0161tokavski idiomi koji su se nazivali ilirskim i slovinskim imenom srpski, zna\u010di li to i da je isusovac (i ro\u0111enjem \u010dakavac) Bartul Ka\u0161i\u0107, autor prve gramatike \u201eilirskoga\u201c jezika iz 1604., bio Srbin?<\/p>\n VII. U nastavku teksta, u raspravi o \u201eistorijskim srpskim izvorima\u201c autori govore o \u201eneposrednim knji\u017eevnim spomenicima\u201c (maglovit i neznanstven termin), a zatim isti\u010du da \u201eizvornom doma\u0107em korpusu pripadaju oni spomenici u kojima je jasno istaknuto da su pisani jezicima srpske kulture, da se ti\u010du Srba, zatim spomenici \u010diji jezik sistemski odgovara ovima, uprkos lokalnim, regionalnim ili konfesionalno-verskim identitetima.\u201c Iz ovoga je odlomka jasno da je za autore srpsko ne samo sve \u0161to je povezano sa srpskom pravoslavnom crkvom i dr\u017eavom, nego i sve \u0161to je \u0161tokavsko, i, uop\u0107e, sve \u0161to ima ikakve veze s govorima kojima govore ili su govorili Srbi. O apsurdnosti takve teze te\u0161ko je i raspravljati. To je ista imperijalisti\u010dka logika po kojoj se danas ruskim smatra sve \u0161to postoji na podru\u010dju ruskoga (ili sovjetskog) carstva i na kojem se ikada protezala duhovna jurisdikcija Ruske pravoslavne crkve. Posljedice takva razmi\u0161ljanja vidimo ovih dana u krvavoj ruskoj agresiji na Ukrajinu.<\/p>\n VII. Govore\u0107i o standardizaciji, autori isti\u010du: \u201eOp\u0161tepoznato je da je po\u010detak standardizacije i kodifikacije srpskoga knji\u017eevnog jezika vezan za rad Vuka Stefanovi\u0107a Karad\u017ei\u0107a. Vuk je u svom pedesetogodi\u0161njem radu (1814-1864) izvr\u0161io prvu i standardizaciju i kodifikaciju srpskoga knji\u017eevnog jezika.\u201c To je dodu\u0161e to\u010dno za srpski jezik, jer su se Srbi do Karad\u017ei\u0107a u knji\u017eevnosti slu\u017eili crkvenoslavenskim\/slavenosrpskim, no nije to\u010dno za hrvatski jezik, \u010dija je standardizacija na \u0161tokavskoj osnovi po\u010dela znatno prije, barem pola stolje\u0107a prije po\u010detka Karad\u017ei\u0107eva djelovanja, kao \u0161to je u svojim radovima pokazao Dalibor Brozovi\u0107, a po mi\u0161ljenju nekih lingvista i prije toga, s prvim hrvatskim gramatikama i rje\u010dnicima na prijelazu iz 16. u 17. st.<\/p>\n VIII. O imenu navodnoga zajedni\u010dkog standarda autori ka\u017eu: \u201eTako se Vukov knji\u017eevni jezik, koji je za Vukova \u017eivota bio imenom samo srpski, posle toga javlja i kod Srba pod imenom srpskohrvatskog\/hrvatskosrpskog jezika.\u201c Ova teza \u010dinjeni\u010dno ne stoji. Jo\u0161 za Karad\u017ei\u0107eva \u017eivota, a u vrijeme i nakon Be\u010dkoga dogovora (u kojem se \u201ezajedni\u010dki jezik\u201c uop\u0107e ne imenuje), novo\u0161tokavski idiom na temelju kojega se izgra\u0111ivao standard nije se u Hrvatskoj nazivao srpskim. Primjerice, Karad\u017ei\u0107ev suvremenik Antun Ma\u017eurani\u0107 autor je djela \u201eTemelji ilirskoga i latinskoga jezika za po\u010detnike\u201c (1839.), a poslije i \u201cSlovnice hervatske\u201d (1859.).<\/p>\n IX. Pri kraju teksta autori \u201eDeklaracije\u201c vra\u0107aju se kriterijima razlikovanja jezika: \u201ePrema svim nau\u010dnim lingvisti\u010dkim kriterijumima identiteta standardnog jezika \u2013 (1) geneti\u010dkom, (2) strukturnom i (3) komunikativnom \u2013 ta imenom \u010detiri razli\u010dita jezika jesu isti zajedni\u010dki lingvisti\u010dki jezik.\u201c Zanemarimo li izraz \u201elingvisti\u010dki jezik\u201c kao besmislen pleonazam, treba primijetiti da autori u ovom odlomku ne navode upravo onaj kriterij u vlastitoj klasifikaciji po kojem \u201eta imenom \u010detiri razli\u010dita jezika\u201c nisu isti zajedni\u010dki jezik \u2013 naime po kriteriju identifikacije govornika, odnosno vrijednosnom kriteriju po kojem govornici razli\u010ditih srednjoju\u017enoslavenskih jezika prepoznaju vlastiti standard kao razli\u010dit od drugih. Taj su kriterij autori u uvodu \u201eDeklaracije\u201c naveli kao kriterij \u201epo pripadanju\u201c, ali ovdje ga ne spominju jer se ne uklapa u njihovu velikosrpsku tezu po kojoj je \u201esrpski\u201c zapravo hiperonim za hrvatski, bo\u0161nja\u010dki itd.<\/p>\n X. Autori \u201eDeklaracije\u201c zaklju\u010duju o srpskom jeziku: \u201eKao jedini s primarnim statusom lingvisti\u010dkog jezika, a su\u0161tinski nepromenjen u odnosu na privremenu srpskohrvatsku jezi\u010dku fazu, on ima pet varijanata imenovanih jezicima kao hiponimskim terminima: srpsku, hrvatsku, bo\u0161nja\u010dku\/bosansku, crnogorsku i bunjeva\u010dku \u2013 tako da se njegove lingvisti\u010dke granice podudaraju s granicama njegovih varijanata.\u201c Na to mo\u017eemo odgovoriti da, \u010dak i za one koji vjeruju da su svi oblici srednjoju\u017enoslavenskoga u svim relevantnim kriterijima \u201eisti jezik\u201c, ne \u0107e biti jasno za\u0161to bi jedino srpski imao \u201eprimarni status lingvisti\u010dkog jezika\u201c (i, da ponovimo, izraz \u201elingvisti\u010dki jezik\u201c je besmislica). Naposljetku, nazivanje hrvatskoga i ostalih srednjoju\u017enoslavenskih jezika \u201evarijantama\u201c srpskoga jezika nije u skladu sa sada\u0161njim zakonima Republike Srbije i Bosne i Hercegovine koji hrvatski jezik priznaju kao poseban standardni jezik, razli\u010dit od ostalih standardnih jezika novo\u0161tokavske osnovice.<\/p>\n Zaklju\u010dno se o \u201eDeklaraciji o granicama srpskog jezika\u201c mo\u017ee re\u0107i sljede\u0107e: nema dvojbe da je ona sastavljena s istim ciljevima i u okviru iste velikosrpske politike koja je ve\u0107 proizvela \u201eNa\u010dertanije\u201c Ilije Gara\u0161anina i \u201eMemorandum\u201c Srpske akademije nauka i umetnosti, i to nas ne iznena\u0111uje. Me\u0111utim, ono \u0161to iznena\u0111uje je vi\u0161e nego skromna znanstvena razina teksta koji su sastavili njezini autori, svjesno zanemaruju\u0107i, iskrivljuju\u0107i ili krivotvore\u0107i \u010dinjenice, kao i spoznaje lingvisti\u010dke teorije, slavistike, poredbenopovijesne lingvistike i sociolingvistike. Politi\u010dka se manipulacija ne mo\u017ee prikriti takvom nazovi-znano\u0161\u0107u i nadamo se da \u0107e se i u Srbiji prona\u0107i ozbiljniji lingvisti\u010dki glasovi koji \u0107e od nje odustati. U Hrvatskoj smo se na takva ideolo\u0161ka nasilja u jezi\u010dnoj politici ve\u0107 navikli jo\u0161 u jugoslavenskim vremenima, ali voljeli bismo da vi\u0161e ne moramo \u017eivjeti u pro\u0161losti koja se pokazala neodr\u017eivom, ve\u0107 da se mo\u017eemo okrenuti mirnijoj budu\u0107nosti koja u znanosti podrazumijeva po\u0161tovanje istine, a u \u017eivotu toleranciju i, ako je mogu\u0107e, suradnju i uzajamno po\u0161tovanje.<\/p>\n Uostalom, hrvatski jezik priznat je kao ravnopravan jezik u Europskoj uniji.<\/p>\n <\/p>\n Za Odbor za normu hrvatskoga standardnog jezika<\/p>\n Ranko Matasovi\u0107, predsjednik<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Odbor za normu hrvatskoga standardnog jezika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti usvojio je 11. srpnja 2022. Odgovor na \u201cDeklaraciju o granicama srpskog jezika\u201c kojim se osvrnuo na o\u010digledne neistine i pogre\u0161na tuma\u010denja povijesnih \u010dinjenica u \u201eDeklaraciji o granicama srpskog jezika\u201c donesenoj 19. lipnja 2022. na Tre\u0107oj interkatedarskoj srbisti\u010dkoj konferenciji.<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":15143,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[74],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/25116"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=25116"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/25116\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":25126,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/25116\/revisions\/25126"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/15143"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=25116"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=25116"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=25116"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}