{"id":18115,"date":"2022-01-04T14:09:51","date_gmt":"2022-01-04T13:09:51","guid":{"rendered":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/?p=18115"},"modified":"2022-01-04T14:10:57","modified_gmt":"2022-01-04T13:10:57","slug":"nova-monografija-u-izdanju-hrvatskog-muzeja-arhitekture-hazu-portreti-arhitekata-iz-zapisa-andrije-mutnjakovica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/2022\/01\/nova-monografija-u-izdanju-hrvatskog-muzeja-arhitekture-hazu-portreti-arhitekata-iz-zapisa-andrije-mutnjakovica\/","title":{"rendered":"Nova monografija u izdanju Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU: Portreti arhitekata, iz zapisa Andrije Mutnjakovi\u0107a"},"content":{"rendered":"

Hrvatski muzej arhitekture HAZU u sklopu edicije Arhitectonica <\/em>objavio je krajem 2021. novu monografiju, Portreti arhitekata, iz zapisa Andrije Mutnjakovi\u0107a<\/em><\/strong>, kroz koju \u017eeli pribli\u017eiti djela hrvatskih arhitekata znanstvenoj i stru\u010dnoj javnosti. Autorica koncepta knjige i urednica je izv. prof.<\/strong> dr. \u00a0sc. Borka Bobovec<\/strong>, upraviteljica Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU koja u predgovoru navodi da \u201emonografija obuhva\u0107a 43 eseja, teksta ili mo\u017eemo jednostavno re\u0107i \u2013 portreta hrvatskih arhitekata, i s njima povezanih umjetnika i povjesni\u010dara umjetnosti koji su svoj kreativni opus ugradili u ambijente i oblike koje znamo i koje \u017eivimo.\u201c<\/p>\n

U knjizi se donose imaginarna pisma (epistole) koja je akademik Andrija Mutnjakovi\u0107 \u201euputio\u201c Jurju Dalmatincu, papi Ivanu Pavlu II., Frani Petrisu, papi Sikstu V., Franu Vranjaninu i Lucijanu Vranjaninu, zatim slijede eseji o arhitektima Miroslavu Begovi\u0107u, Bogdanu Bogdanovi\u0107u, Korneliju Budinichu, Srebrenki Gvozdanovi\u0107 Sekuli\u0107, Dragi Ibleru, Viktoru Kova\u010di\u0107u, Borisu Maga\u0161u, Andri Mohorovi\u010di\u0107u, Jurju Neidhardtu, Josipu Pi\u010dmanu, Friedrichu von Schmidtu, Vladimiru Turini, Ivanu Viti\u0107u i Anti Vulinu te kra\u0107i tekstovi (skice) o dvadesetak umjetnika, me\u0111u kojima su Nikola Ba\u0161i\u0107, Bernardo Bernardi, Zlatko Bourek, Branko Kincl, Velimir Neidhardt, Budimir Pervan, Jo\u017ee Ple\u010dnik, Jerko Ro\u0161in, Aleksandar Srnec, \u0160ime Vulas i Ernest Weissmann. Rije\u010d je o tekstovima Andrije Mutnjakovi\u0107a nastalima u razdoblju od 1956. do 2021. \u201e<\/strong>Forma u kojoj pi\u0161e razlikuje se, imamo imaginarna pisma kojima se obra\u0107a nekim davnim pronositeljima hrvatske kulture i ba\u0161tinjenih urbanih vrijednosti, esejima opisuje suvremenike, prodiru\u0107i duboko u njihovu sr\u017e stvarala\u0161tva i prenose\u0107i \u010ditatelju na jednostavan na\u010din zna\u010daj i bit svakog od njih. I na kraju tu su i skice, krokiji koji donose kratki bljesak nekog susreta, me\u0111usobnog odnosa, rada, stvaranja. Knjiga je na jednom mjestu sakuplja i daje suvremenoj stru\u010dnoj i svekolikoj javnosti osvrte na bitne stvarala\u010dke karakteristike opusa odabranih hrvatskih arhitekata, ostvarenih u razdoblju od 15. do 21. stolje\u0107a, a oni na taj na\u010din ponovno postaju dostupni javnosti kako bi mogla biti upoznata s njihovim \u017eivotnim i kreativnim doprinosom razvoju hrvatske arhitekture, na jedan sasvim osoban na\u010din\u201c, navodi se u predgovoru Borke Bobovec koja isti\u010de da se o opusu akademika Andrije Mutnjakovi\u0107a mo\u017ee govoriti na razli\u010dite na\u010dine: kroz analizu i prezentaciju njegovih arhitektonskih i urbanisti\u010dkih projekata, prolaze\u0107i kroz teoretske rasprave koje sustavno pi\u0161e i objavljuje, kao i kroz tekstove koji ga na doma\u0107oj sceni obilje\u017eavaju kao jednog od najzna\u010dajnijih povjesni\u010dara arhitekture, ne samo ovih prostora, ve\u0107 i \u0161ire.<\/p>\n

\u201eOdre\u0111eni broj tekstova danas vi\u0161e nije jednostavno na\u0107i, a neki su posve osobni i nisu objavljivani do sada. Sakupljeni su i prezentirani u izvornom obliku, onako kako su pisani u odre\u0111enom vremenu, bez dodavanja, uljep\u0161avanja, pa i lektoriranja. Govore jezikom koji je bio dio vremena, dio konteksta. Do sada se njegovi tekstovi nisu odre\u0111ivali i kao eseji, \u0161to doista i jesu, ali pisani u okviru svih do sada navedenih oblika pisane rije\u010di.\u201c, navodi se u predgovoru Borke Bobovec.<\/p>\n

Akademik Andrija Mutnjakovi\u0107, arhitekt i teoreti\u010dar arhitekture, ro\u0111en je u Osijeku 29. studenog 1929. Diplomirao je 1954. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu te se od 1957. do 1960. \u0161kolovao na Dr\u017eavnoj majstorskoj radionici za arhitekturu \u00a0Drage Iblera. Redoviti \u010dlan HAZU je od 2004., a od 2011. voditelj je Hrvatskog muzeja arhitekture. Bavi se projektiranjem, teorijskim i povijesnim istra\u017eivanjima, te scenografijom i filmom. Me\u0111u realiziranim gra\u0111evinama isti\u010du se Narodna i sveu\u010dili\u0161na knji\u017enica Kosova u Pri\u0161tini (1971.\u20131982.) te Kazali\u0161te Tre\u0161nja (1964.\u20131999.) i Gimnazija Lucijana Vranjanina u Zagrebu (1990.). U projektima primjenjuje rezultate teorijskih istra\u017eivanja utjecaja bioni\u010dkih znanosti na arhitekturu, kao i utjecaja kineti\u010dkih \u010dimbenika na oblikovanje gra\u0111evina i gradova. Objavio je vi\u0161e knjiga s podru\u010dja arhitekture (Endemska arhitektura<\/em>, 1987; Tercijarni grad<\/em>, 1988) i povijesti arhitekture (Ranorenesansni grad<\/em>, 1991; Sretan grad<\/em>, 1993; Arhitekt Lucijan Vranjanin<\/em>, 2003; Arhitektonika pape Siksta V.,<\/em> 2010.;\u00a0 Arhitektonika Jurja Dalmatinca<\/em>, 2016., te Imperator Diocletianus Dalmata: veliki rimski graditelj<\/em>, 2020.).<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Hrvatski muzej arhitekture HAZU u sklopu edicije Arhitectonica objavio je krajem 2021. novu monografiju, Portreti arhitekata, iz zapisa Andrije Mutnjakovi\u0107a, kroz koju \u017eeli pribli\u017eiti djela hrvatskih arhitekata znanstvenoj i stru\u010dnoj javnosti. Autorica koncepta knjige i urednica je izv. prof. dr. \u00a0sc. Borka Bobovec, upraviteljica Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU, a monografija obuhva\u0107a 43 teksta.<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":18116,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[74],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/18115"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=18115"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/18115\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":18120,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/18115\/revisions\/18120"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/18116"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=18115"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=18115"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=18115"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}