Akademske titule:<\/p>\n
\u010clanstvo u Akademiji:<\/p>\n
<\/p>\n
\u010ce\u0161ki kroatist, knji\u017eevni povjesni\u010dar i prevoditelj Du\u0161an Karpatsk\u00fd rodio se 28. velja\u010de 1935. u Trebi\u0161ovu u Slova\u010dkoj, kao Du\u0161an Rosenzweig, od oca \u010de\u0161kog \u017didova Maximiliana Rosenzweiga, po\u0161tanskog \u010dinovnika, i majke Slovakinje Rozalije Ma\u0165a\u0161ovske. Djetinjstvo je proveo u dramati\u010dnim okolnostima Drugog svjetskog rata. Pronacisti\u010dki re\u017eim u marionetskoj slova\u010dkoj dr\u017eavi prognao mu je oca u njegov zavi\u010daj Sapekov u Milevska, u tada\u0161njem Protektoratu \u010ce\u0161ke i Moravske gdje mu se u studenom 1939. uputila supruga s dvojicom sinova, no Maximilian Rosenzweig je nekoliko mjeseci ranije umro. Nakon rata njegova udovica je zatra\u017eila promjenu prezimena za sebe i sinove u Karpatsk\u00fd, kako bi ih o\u010duvala od mogu\u0107ih problema zbog njema\u010dkog prezimena, a ujedno sa\u010duvala uspomenu na svoj zavi\u010daj, Potkarpatsku Rus. Du\u0161an Karpatsk\u00fd poha\u0111ao je osnovnu \u0161kolu u Sapekovu, a gimnaziju u Rakovn\u00edku i Pragu, gdje je 1953. upisao studij \u010de\u0161kog jezika. Kao B predmet odabrao je \u00absrpskohrvatski\u00bb iz svojevrsnog inata jer ga je, slu\u0161aju\u0107i protujugoslavensku propagandu, po\u010delo zanimati kakva je zapravo zemlja ta Jugoslavija. \u00abOdabrao sam (srpsko)hrvatski, vo\u0111en nekim svjesnim, ili prije podsvjesnim, simpatijama prema Titovoj Jugoslaviji, koja je tada ve\u0107 pet godina bila na udaru bijesne ogovara\u010dke hajke socijalisti\u010dkoga lagera, dakle i \u010cehoslova\u010dke. Napominjem da u po\u010detku nisam znao ni jedne jedine rije\u010di hrvatski! Zahvaljuju\u0107i na\u0161em lektoru, pra\u0161kom Sarajliji Vladimiru Togneru, nau\u010dio sam koliko\u2013toliko gramatiku i usvojio nekoliko stotina rije\u010di, tako da sam uskoro mogao \u010ditati knji\u017eevne i stru\u010dne tekstove i za vrijeme prvoga posjeta Hrvatskoj (Zagrebu i jadranskoj obali) 1957, u kontaktu s doma\u0107inima, kolegama, svoj prvobitni dadaizam ipak sam uspio razviti u nekakvu pristojniju konverzaciju. \u010citaju\u0107i prva knji\u017eevna djela na hrvatskom i srpskom, otkrivao sam vrijednosti i ljepote koje su me vukle da ih, kad\u2013tad, u\u010dinim pristupa\u010dnim i drugim \u010de\u0161kim \u010ditateljima\u00bb, rekao je Karpatsk\u00fd u intervjuu za \u010dasopis Vijenac<\/em> 2008.<\/p>\n Diplomirav\u0161i 1958., radio je dva mjeseca kao odgajatelj u \u0111a\u010dkom domu u T\u00e1boru, a zatim dvije godine kao u\u010ditelj u Libeznicama. Od 1961. radio je kao urednik rubrike Zrcado kultury<\/em> na \u010cehoslova\u010dkom radiju, a od 1962. do 1969. u izdava\u010dkoj ku\u0107i \u010ceskoslovensk\u00fd spisovatel gdje je do 1967. ure\u0111ivao mjese\u010dnik Plamen<\/em>, a zatim biblioteku Se\u0161ity pro mladou literaturu<\/em>. Pisao je prikaze novih knjiga, a kao urednik poezije nastojao je u knji\u017eevni \u017eivot vratiti pisce koji su se \u0161ezdesetih godina vra\u0107ali iz zatvora ili su godinama bili nepodobni. Od 1966. do 1967. te od 1969. do 1970. radio je pet semestara kao lektor \u010de\u0161kog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zbog aktivnosti u doba Pra\u0161kog prolje\u0107a od 1972. do 1985., bilo mu je zabranjeno objavljivanje knji\u017eevnih prijevoda pa ih je objavljivao pod tu\u0111im imenima i radio kao tuma\u010d, a od 1978. do 1989. i kao honorarni predava\u010d hrvatskog jezika na Jezi\u010dnoj \u0161koli u Pragu. Nakon Bar\u0161unaste revolucije do umirovljenja 1995. radio je kao urednik kulturnog tjednika Literarn\u00e9 noviny<\/em>.<\/p>\n Za povezanost Du\u0161ana Karpatskog s Hrvatskom klju\u010dan je bio njegov prvi posjet 1957., pri kraju studija, kao i razdoblje djelovanja na Filozofskom fakultetu, kada je upoznao klju\u010dne osobe hrvatskog kulturnog \u017eivota. Posebno je bio blizak s knji\u017eevnikom Marijanom Matkovi\u0107em koji mu je omogu\u0107io, kako je sam rekao, da upozna kulturu, povijest i duh hrvatskog naroda te mu otvorio vrata vode\u0107ih hrvatskih kulturnih institucija. Matkovi\u0107 ga je upoznao i s Miroslavom Krle\u017eom koji je Karpatskog iznimno cijenio pa je potkraj \u017eivota razmi\u0161ljao da mu povjeri ure\u0111enje svoje ostav\u0161tine. Kao lektor na bohemistici u Zagrebu svojim duhovitim i zanimljivim jezi\u010dnim vje\u017ebama osvojio je studente, me\u0111u kojima su bili i kasniji istaknuti hrvatski bohemisti, poput Dubravke Sesar.<\/p>\n Prvo djelo hrvatskog autora koje je Karpatsk\u00fd preveo na \u010de\u0161ki bio je Krle\u017ein tekst Knji\u017eevnost danas<\/em> 1958. koji je odu\u0161evio \u010de\u0161ke pisce i kriti\u010dare. Bio je to po\u010detak velikog \u017eivotnog pothvata zbog kojeg se Karpatsk\u00fd trajno upisao u povijest hrvatsko-\u010de\u0161kih veza. U zasebnim knjigama i antologijama objavio je oko 70 prijevoda hrvatskih pisaca, me\u0111u kojima se isti\u010du Miroslav Krle\u017ea, Ivo Andri\u0107, Marija Juri\u0107 Zagorka, Ranko Marinkovi\u0107, Slobodan Novak, Ivan Aralica, Ivo Bre\u0161an, Pavao Pavli\u010di\u0107, Ivana Simi\u0107 Bodro\u017ei\u0107, a na \u010de\u0161ki je preveo i Ba\u0161\u0107ansku plo\u010du, Horvatsku domovinu<\/em> Antuna Mihanovi\u0107a,\u00a0Smrt Smail-age \u010cengi\u0107a<\/em> Ivana Ma\u017eurani\u0107a, Propast Venecije<\/em> Augusta \u0160enoe, kao i pojedine pjesme Antuna Gustava Mato\u0161a, Dragutina Domjani\u0107a, Vladimira Vidri\u0107a, Frana Galovi\u0107a, Antuna Branka \u0160imi\u0107a, Gustava Krkleca, Vjekoslava Majera, Dobri\u0161e Cesari\u0107a, Drage Ivani\u0161evi\u0107a, Jure Ka\u0161telana, Vesne Parun, Slavka Mihali\u0107a, Josipa Pupa\u010di\u0107a, Milivoja Slavi\u010deka, Ivana Slamniga, Arsena Dedi\u0107a, Jak\u0161e Fiamenga i drugih. U tridesetak knjiga Karpatsk\u00fd je objavio i prijevode srpskih i bosanskohercegova\u010dkih knji\u017eevnika, me\u0111u njima i Me\u0161e Selimovi\u0107a, Isaka Samokovlije, Danila Ki\u0161a, Mirka Kova\u010da te u manjoj mjeri crnogorskih, makedonskih i slovenskih. Nekoliko \u010de\u0161kih autora preveo je na hrvatski, me\u0111u kojima i Jaroslava Seiferta, Vladim\u00edra Holana, svog najdra\u017eeh pjesnika Franti\u0161eka Halasa, kao i pjesme V\u00e1clava Havela kojem je kao predsjedniku u vi\u0161e navrata bio na usluzi kao tuma\u010d, pa i tijekom Havelova posjeta Hrvatskoj 2000.<\/p>\n Du\u0161an Karpatsk\u00fd je zaslu\u017ean i za promociju \u010de\u0161ke kulture u Hrvatskoj svojim tekstovima o povijesti \u010de\u0161ke i slova\u010dke knji\u017eevnosti u ediciji Povijest svjetske knji\u017eevnosti<\/em> (1975.) te posebno zna\u010dajnom Croaticom na \u010de\u0161kom jeziku<\/em>, bibliografijom prijevoda hrvatskih pisaca na \u010de\u0161ki iz 1983. Karpatsk\u00fd je 2003. u Zagrebu objavio Zlatnu knjigu \u010de\u0161kog pjesni\u0161tva<\/em>, a hrvatsku kulturu trajno je zadu\u017eio 2007. \u010de\u0161kom antologijom hrvatskog pjesni\u0161tva Kor\u00e1b koralov\u00fd <\/em>(Korablja od koralja<\/em>). Ona sadr\u017ei oko 20.000 stihova, uz iscrpan uvodni pregled hrvatske poezije tijekom stolje\u0107a (od Ba\u0161\u010danske plo\u010de do danas) i podatke o svakom od pjesnika. Prema ocjeni Dubravke Sesar, Karpatsk\u00fd\u00a0 je ovim djelom podigao monumentalni spomenik hrvatskoj knji\u017eevnosti, sigurno najve\u0107i izvan Hrvatske. Zaslu\u017ean je za hrvatsku kulturu i svojim otkri\u0107ima \u010de\u0161ki pisanih knji\u017eevnih tekstova Stjepana Radi\u0107a, objavljenih 1985. u hrvatskom prijevodu u knjizi Pra\u0161ki zapisi<\/em>, a zaslugom Karpatskog sedmojezi\u010dni rje\u010dnik \u010de\u0161koga benediktinca Petra Lodereckera iz 1605. koji se temelji na poznatom petojezi\u010dnom rje\u010dniku Fausta Vran\u010di\u0107a iz 1595. objavljen je 2005. u Zagrebu kao pretisak.<\/p>\n Du\u0161an Karpatsk\u00fd je osmislio i veliku izlo\u017ebu 500 godina hrvatske knji\u017eevnosti u \u010ce\u0161koj<\/em> prire\u0111enu 2000. u Nacionalnoj i sveu\u010dili\u0161noj knji\u017enici u Zagrebu te izlo\u017ebu Pola tisu\u0107lje\u0107a \u010de\u0161ko-hrvatskih knji\u017eevnih odnosa <\/em>odr\u017eanu 2002. u pra\u0161koj Nacionalnoj knji\u017enici. Va\u017eno djelo za prou\u010davanje hrvatsko-\u010de\u0161kih veza je njegov Mali hrvatsko\u2013\u010de\u0161ki biografski leksikon<\/em>, dvojezi\u010dni leksikografski pregled osoba iz povijesti \u010de\u0161ko-hrvatskih odnosa iz 2002., kao i antologijska zbirka hrvatskih pjesama o moru M\u00e1 du\u0161e je mo\u0159e. Poezie charv\u00e1tsk\u00e9ho Jadranu<\/em> (Du\u0161a mi je more<\/em>, 2001.). Za hrvatsku kulturu va\u017eno djelo Du\u0161ana Karpatskog je i Epistolar <\/em>iz 2010., knjiga koja sadr\u017ei pisma 140 pisaca s podru\u010dja Hrvatske, BiH, Srbije, Crne Gore, \u010ce\u0161ke i Slova\u010dke s kojima se Karpatsk\u00fd dru\u017eio i dopisivao od sredine pedesetih godina 20. stolje\u0107a. Karpatsk\u00fd je o svakom adresatu dao osnovne biografske podatke, kao i svoja zapa\u017eanja i sje\u0107anja o njemu i tako knjigu pretvorio u knji\u017eevni leksikon, ali mnogo \u017eivotniji od klasi\u010dnih priru\u010dnika. Knjiga je 2014. objavljena i u \u010de\u0161kom izdanju pod nazivom List\u00e1\u0159<\/em>.<\/p>\n Gotovo cjelo\u017eivotni pothvat Du\u0161ana Karpatskog je izdavanje Sabranih djela Miroslava Krle\u017ee <\/em>(Spisy Miroslava Krle\u017ei<\/em>), najprije u devet knjiga u razdoblju od 1965. do 2000., a zatim u sedam knjiga 2013. S timom prevoditelja Karpatsk\u00fd je na \u010de\u0161ki preveo najva\u017enije Krle\u017eine romane, drame te pjesni\u010dka i memoarska djela. Objavio je i Sabrana djela Ive Andri\u0107a<\/em> (Spisy Iva Andri\u0107e<\/em>) u \u0161est knjiga 2009.<\/p>\n Najve\u0107i uspjeh kod \u010de\u0161ke publike imao je prijevod romana iz ciklusa Gri\u010dka vje\u0161tica<\/em> Marije Juri\u0107 Zagorke.<\/p>\n Kao veliki gurman objavio je i tri knjige kuharica: Jugosl\u00e1vsk\u00e1 kuchyn\u0115<\/em> (1987), Nostalgick\u00e1 kucha\u0159ka<\/em> (1994) i Lah\u016fdky od Jadranu<\/em> (2002).<\/p>\n Dok mu je bilo zabranjeno objavljivanje, 1982. je pod imenom Viktora Kud\u011blke objavio knji\u017eevnu enciklopediju za mlade\u00a0 Mal\u00fd labyrint literatury<\/em>, objavljeno i 1997., 2003. i 2008. U Slovn\u00edku spisovatelu Jugosl\u00e1vie<\/em> (1979.) smio je potpisati 300 svojih natuknica, ali ne i najve\u0107i dio velike uvodne studije u kojoj obra\u0111uje i hrvatsku knji\u017eevnost. Iako je cijela koncepcija bila njegova, nije naveden ni kao suurednik, dok je kao autor potpisan u djelu Slovn\u00edk dramatik\u016f \u2014 Jugosl\u00e1v\u0161t\u00ed auto\u0159i<\/em> (1984.), u kojem je uz ostalo obradio hrvatske autore. Po uzoru na ediciju Pet stolje\u0107a hrvatske knji\u017eevnosti<\/em> Karpatsk\u00fd je inicirao ediciju \u010cesk\u00e1 kni\u017enice<\/em> koja po prvi put u \u010de\u0161koj povijesti predstavlja najvrednija i najreprezentativnija djela \u010de\u0161ke knji\u017eevne ba\u0161tine. \u0160est godina bio je izvr\u0161ni tajnik projekta koji se po\u010deo ostvarivati 1997. te je dosad od 250 planiranih svezaka izdano njih 89.<\/p>\n Zanimljivo je da Karpatsk\u00fd, iako je bio autor brojnih knjiga, nije volio pisati. Sam je rekao: \u00abJa nisam znanstvenik. Ja radije prevodim tu\u0111e, pametno, lijepo djelo nego da pi\u0161em nekakve svoje budala\u0161tine. Ja sam prakti\u010dar. Pi\u0161em samo kad moram, meni se ne pi\u0161e, pisanje mi je muka. Bio sam sretan kad sam otkrio da je i Andri\u0107u pisanje bilo muka, iako je napisao vi\u0161e nego ja i va\u017enija djela.\u00bb Nije te\u017eio materijalnom probitku i \u010desto se odricao svojih nikad prevelikih honorara pa je 2015. u Zagrebu duhovito rekao: \u00ab\u0160to bih radio drugo nego se bavio hrvatskom knji\u017eevno\u0161\u0107u. Nema pametnijeg ni lukrativnijeg posla na svijetu.\u00bb<\/p>\n Tijekom Domovinskog rata Karpatsk\u00fd je u \u010ce\u0161koj svojim anga\u017emanom kao intelektualac i humanist \u0161irio istinu o stradanju Hrvatske i BiH u srpskoj agresiji. Organizirao je brojne kulturne manifestacije hrvatskih pisaca i intelektualaca u Pragu, poput prve hrvatske izlo\u017ebe o stradanjima i \u017ertvama isto\u010dne Slavonije, Osje\u010dki ratni atelier 1991.<\/em>, izborio se za pomo\u0107 \u010de\u0161kog ministarstva zdravstva hrvatskom vojnom sanitetu kroz donaciju ambulantnih vozila te na tro\u0161ak \u010de\u0161ke vlade organizirao rehabilitaciju te\u0161kih ranjenika (civila i vojnika) u \u010de\u0161kim bolnicama, kao i \u0161estomjese\u010dni boravak i \u0161kolovanje za 300 u\u010denika osje\u010dkih srednjih \u0161kola.<\/p>\n Povratkom slobode i demokracije u \u010ce\u0161ku Karpatskom je omogu\u0107en nesmetani dolazak u Hrvatsku, pa i primitak zaslu\u017eenih priznanja. Tako je od 1990. bio dopisni \u010dlan Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a iste je godine nagra\u0111en nagradom Dru\u0161tva hrvatskih knji\u017eevnika \u201eJulije Bene\u0161i\u0107\u201c. Redom Danice hrvatske s likom Marka Maruli\u0107a odlikovan je 2001., a 2008. je postao prvim dobitnikom nagrade Matice hrvatske \u201eLjudevit Jonke\u201c za iznimna postignu\u0107a u promicanju hrvatskog jezika i knji\u017eevnosti u svijetu. Hrvatsko-\u010de\u0161ko dru\u0161tvo ga je 2012. izabralo svojim po\u010dasnim \u010dlanom, a 2015. mu dodijelilo Nagradu \u00abMarija i Stjepan Radi\u0107\u00bb te mu u Zagrebu organiziralo proslavu 80. ro\u0111endana koja je zapravo na neki na\u010din bila njegov opro\u0161taj od Hrvatske, iako to tada nitko nije slutio.<\/p>\n Klju\u010dno priznanje kojim je Karpatsk\u00fd nagra\u0111en bila je Inina nagrada za promicanje hrvatske kulture u svijetu za 2001., dodijeljena na prijedlog Hrvatsko-\u010de\u0161kog dru\u0161tva. Inina nagrada nipo\u0161to nije zna\u010dila kraj njegova anga\u017emana na promicanju hrvatske kulture u \u010ce\u0161koj i \u010de\u0161ke u Hrvatskoj, \u0161tovi\u0161e, upravo mu je ona otvorila vrata prema novim pothvatima, me\u0111u kojima se isti\u010du spomenuta Zlatna knjiga \u010de\u0161kog pjesni\u0161tva <\/em>2003. i Kor\u00e1b kor\u00e1lov\u00fd <\/em>2007. \u010ce\u0161ka mu se pak 2003. odu\u017eila dr\u017eavnom nagradom za prevoditeljsko djelo, a 2007. nagradom Ministarstva vanjskih poslova Gratias agit <\/em>za \u0161irenje dobrog imena \u010ce\u0161ke u svijetu. Potkraj \u017eivota, 2016. dobio je Nagradu Josefa Jungmanna Obce p\u0159ekladatel\u016f.<\/p>\n Svoje \u017eivotno djelo Karpatsk\u00fd je kratko opisao u spomenutom intervjuu Vijencu<\/em> 2008.: \u00abCijeloga se \u017eivota bavim time da \u010cesima poka\u017eem i doka\u017eem da Hrvatska ima, pored omiljenoga Jadrana, i vrlo zanimljivu knji\u017eevnost koju bi trebali \u010ditati. Mali dio toga \u0161to Hrvatska, po mome mi\u0161ljenju, mo\u017ee u knji\u017eevnosti ponuditi drugima, pa i \u010cesima, ja sam preveo.\u00bb U intervjuu za glasilo Hrvatsko-\u010de\u0161kog dru\u0161tva Susreti <\/em>2011. na pitanje \u0161to najvi\u0161e voli u Hrvatskoj odgovorio je: \u201eKako mogu odabrati najdra\u017ee mjesto izme\u0111u Zagreba gdje sam proveo dvije i pol godine svoga lektorata, Dubrovnika koji se ne mo\u017ee ne voljeti, Pule kamo odlazim ve\u0107 deset godina na Sa(n)jam knjige u Istri i gdje sam ve\u0107 postao pulski \u010ceh? Da ne nabrajam dalje. No mo\u017eda bih mogao glasati za Mirogoj, jer tu se nalazi najve\u0107i broj mojih prijatelja, uklju\u010duju\u0107i i moje najdra\u017ee pisce: Miroslava Krle\u017eu, Marijana Matkovi\u0107a, Zagorku. A o prijateljima i prijateljicama ne\u0107u govoriti uop\u0107e; njih, hvala Bogu, imam jo\u0161 uvijek vi\u0161e od jednoga, a po \u010demu bi ih trebalo razvrstavati po nekoj ljestvici? Meni najdra\u017ee hrvatske pjesme svrstao sam u Kor\u00e1b kor\u00e1lov\u00fd<\/em>; i ne\u0107u izdvajati ni jednu. I meni najdra\u017ea hrvatska jela nalaze se u mojoj Nostalgi\u010dnoj kuharici<\/em>. Koje god kuham, ono mi, ako uspije, u tom trenutku postaje najdra\u017ee, bilo da se radi o \u0161truklima, \u010dobancu, bakalaru na bijelo, pa\u0161ticadi, po receptu Marije Katu\u0161i\u0107 ili grdobini na brudet. Da ne zaboravim istarsku supu.\u201c<\/p>\n Citiraju\u0107i stih Jana Nerude \u00bba \u010d\u00edm jsem byl, t\u00edm byl jsem r\u00e1d\u00ab, Karpatsk\u00fd je govorio da je volio raditi sve \u0161to je radio, iako sigurno nije radio samo ono \u0161to je volio. No ono \u0161to je radio to je radio odli\u010dno jer druga\u010dije nije mogao ni znao. Takav je bio Du\u0161an Karpatsk\u00fd, jedinstven i neponovljiv. Tijekom gotovo 60 godina djelovanja potvrdio ne samo kao najve\u0107i promicatelj hrvatske kulture u \u010ce\u0161koj, nego i kao jedna od najzna\u010dajnijih osoba u ukupnoj povijesti hrvatsko-\u010de\u0161kih odnosa. Hrvatsku je nazivao svojom domovinom po izboru.<\/p>\n Du\u0161an Karpatsk\u00fd umro je u Pragu 31. sije\u010dnja 2017.<\/p>\n","protected":false},"featured_media":0,"template":"","vrste_clanova":[96],"razredi":[87],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/clanovi\/3915"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/clanovi"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/clanovi"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/clanovi\/3915\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":37770,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/clanovi\/3915\/revisions\/37770"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3915"}],"wp:term":[{"taxonomy":"vrste_clanova","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/vrste_clanova?post=3915"},{"taxonomy":"razredi","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.info.hazu.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/razredi?post=3915"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}